Poučne priče

First topic message reminder :

Klesar i njegove želje

Živio jednom jedan klesar. Svaki bi dan odlazio u planinu klesati kamen. I dok bi radio, pjevao je. Iako je bio siromašan nije želio imati više od onoga što ima, i stoga ga nije bilo briga za cijeli svijet.

Jednoga dana bio je pozvan da radi u palači nekog plemića. Kada je ugledao veličanstvenu palaču, prvi put u životu osjeti muku želje i uzdahne: „Kada bih i ja bio bogat! Tada ne bi morao zarađivati za život u znoju i muci kao što to sada činim.“
Zamislite kako je bio iznenađen kada je čuo glas koji mu reče: „Tvoje je želja ispunjena. Od sada, što god zaželiš bit će ti ispunjeno.“ Te su mu se riječi činile nerazumljivim sve dok se te večeri nije vratio u svoju kolibu i mjesto nje našao veličanstvenu palaču kao onu u kojoj je radio. Stoga klesar ostavi posao klesanja kamena i počne uživati u životu bogataša.

Jednoga dana, kad je popodne bilo vruće i sparno, gledao je kroz prozor i opazio kako kralj s velikom pratnjom plemića i robova prolazi pokraj. Mislio je: „Kako bi mi bilo drago da sam i ja kralj i da sjedim u rashlađenoj kraljevskoj kočiji!“ Njegova je želja odmah bila ispunjena, a on otkrije da sjedi naslonjen u udobnoj kraljevskoj kočiji. No, unutar kočije bilo je toplije nego što je pretpostavljao. Gledao je kroz prozor kočije i počeo se diviti snazi sunca koje je sposobno prodrijeti i kroz debeli zid kočije. „Želio bih da sam sunce.“ Reče sam sebi. Ponovno je njegova želja bila ispunjena i našao se kako u svemir šalje zrake topline.

Sve je išlo dobro neko vrijeme. Tada, jednog kišnog dana, pokuša prodrijeti kroz guste oblake, ali nije mogao. Bio je promijenjen u oblak i dičio se svojom moći da može zamračiti sunce – sve dok se nije pretvorio u kišu i na svoju nepriliku otkrio da mu je veliki kamen prepriječio put i bio je primoran teći oko njega.

„Što?“ povika. „Da je običan kamen moćniji od mene? Želim postati kamen.“ I odmah, evo ga kako se visoko dizao u planini. Jedva je imao vremena uživati u novom stanju kada začuje čudan zvuk koji je dolazio od dlijeta ispod njega. Pogleda dolje i na svoj užas opazi čovječuljka kako sjedi i kako je zaposlen da od njegovih nogu odsječe gromadu kamena.

„Što?“ poviče. „Bijedno stvorenje poput toga da je moćnije od divovskog kamena kao što sam ja? Želim biti čovjek!“ I tako je nanovo postao klesar koji bi odlazio u planinu rušiti kamen i tako u znoju i muci zarađivati svoj kruh, ali s pjesmom u srcu, budući da je bio zadovoljan s onim što jest i da živi od onoga što ima.

Nekada davno je deda svome unuku ispricao jednu životnu istinu.
U duši svakog čoveka se vodi bitka. Kao borba izmedju dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, greh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, saoosećanje i veru.

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vredno usmeri u dubinu dedovih reci, pa ga upita;
-Koji vuk na kraju pobedi?
Deda odgovori sa smeškom na svom starom licu:
-Pobedjuje uvek onaj koga hraniš...

Dobro ponašanje

Kad je hladno, bodljikavo prase traži drugu bodljikavu prasad da leže zajedno, da se zbiju, jer im je tako toplije.
Da nemaju bodlje, to bi bilo lako.
Ali, bodljikava prasad imaju duge i oštre bodlje. Kad se zbiju u gomilu, bodu jedno drugo.
To nije dobro.
A nije dobro ni kada im je hladno. Zato se bodljikava prasad dugo muče dok ne nađu neko zgodno rastojanje da budu jedno uz drugo, a da se ne bodu.
To rastojanje zove se lepo ponašanje.
To je lepo ponašanje: da ja ne povredim tebe, da ti ne povrediš mene; da pomognemo jedno drugom da i meni i tebi bude dobro.

ekcija broj 1
Sedi vrana na drvetu i po ceo dan ne radi ama bas nista.
kada je mali zeka ugledao vranu, upita je:"Mogu li i ja da sedim kao ti i da po ceo dan ne radim nista?"
vrana odgovori: "Naravno, zasto da ne."
I tako zeka sedne na zemlju ispod vrane da se odmara i ne radi nista.
Nakon nekog vremena, iznenada se pojavi lisica, skoci na zeca i pojede ga!
poenta price: da bi sedeo i ne radio nista, moras da sedis jako, jako visoko!

lekcija broj 2
Razgovaraju curka i bik: "Volela bih da mogu da dohvatim vrh drveta", rece curka," ali nemam dovoljno snage".
Pa zasto ti ne bi grickala malo moje balege? odgovori bik.
Ona je prepuna hranljivih sastojaka.
Curka pojede jednu gromuljicu balege i shvati da joj je to stvarno dalo dovoljno snage da se popne na prvu granu drveta.
Sledeci dan, nakon sto je pojela jos balege, popela se na drugu granu. konacno, nakon dve nedelje, ona je ponosno sedela na vrhu.
Ali, ubrzo ju je ugledao farmer, vesto je upucao puskom i tako je smaknuo sa drveta.
poenta price: S*anje te mozda moze dovesti do vrha, ali te ne moze odrzati gore !

lekcija broj 3
Mala ptica je letela na jug nosena vetrom. Postalo je jako hladno, pticica se smrzla i pala na zemlju, na veliko polje. Dok je lezala na zemlji, prisla joj je krava i spustila nesto balege na nju. Dok je smrznuta pticica lezala u gomili kravlje balege, shvatila je kako joj je postalo toplo. Balega je u stvari otkravila! Lezala je tako topla i srecna, pa je od radosti pocela da peva. Prolazeci tuda, macka je cula pticiju pesmu i prisla da to istrazi. Prateci zvuk, macka je otkrila pticu ispod gomile kravlje balege, a zatim ju je spretno izvukla napolje i pojela!
poenta price:
1. nije svako ko te uvaljuje u go*na tvoj neprijatelj
2. nije svako ko te iz go*ana vadi tvoj prijatelj
3. a kada si u velikim go*nima, drzi jezik za zubima!

Trebas voleti i ceniti sebe jer

- Na svetu je sigurno dvoje ljudi koji bi umrli radi tebe.

- Najmanje 15 ljudi te voli na neki nacin.

- Jedini razlog zasto bi te neko mrzio je zato sto bi zelio biti bas kao i ti.

- Tvoj osmeh moze doneti srecu svakome, cak i ako mu nisi draga.

- Svaku noc neko misli na tebe pre nego sto ode na spavanje.

- Nekome znacis sve na svetu.

- Ti si posebna i jedinstvena.

- Neko za koga ne znas ni da postoji, voli te.

- Kad napravis i najvecu gresku, nesto dobro izadje iz toga.

- Kad mislis da ti je celi svet okrenuo leda, pogledaj ponovo.

- Uvek zapamti komplimente koje si primila a zaboravi uvrede.

Stvari nisu uvijek onakve kakve izgledaju


Dva anđela putnika zaustavila su se da prenoće u kući jedne vrlo imućne porodice. Porodica je bila netaktična i nije im odobrila da se smeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umesto toga dali su im mali prostor u hladnom podrumu kuće. Dok su raspremali ležajeve na podu, stariji anđeo ugledao je jednu pukotinu na zidu, i popravio ju je. Kada ga je mlađi anđeo upitao zašto je to napravio, stariji mu je odgovorio, “Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.

Sledeću noć, anđeli su došli da prenoće u kuću jednog vrlo siromašnog para, ali muškarac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon što su sa njima podelili ono malo hrane što su imali, bračni par je dozvolio anđelima da spavaju u njihovom krevetu gde će se moći dobro odmoriti. Kada su se sledeći dan probudili, anđeli su pronašli gospodina i njegovu suprugu u suzama. Jedina krava koju su posedovali, čije je mleko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na polju. Mlađi anđeo bio je besan i upita starijeg anđela, “Kako si mogao dozvoliti da se to desi? Prvi čovjek imao je sve, i ti si mu pomogao popravivši rupu u njegovom zidu; druga obitelj imala je malo toga, ali je bila spremna sve podijeliti, a ti si dozvolio da im ugine krava”.

“Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine” odgovori stariji anđeo.

“Kada smo bili u podrumu one vile, primetio sam da je u onoj pukotini na zidu sakriveno zlato. S obzirom da je vlasnik bio opsednut novcem, zatvorio sam pukotinu tako da im onemogućim da pronađu to zlato.”

“Noćas, dok smo spavali u krevetu siromašne porodice, anđeo smrti došao je po ženu ovog seljaka, a ja sam mu dao kravu.
Dakle, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.

Kuca od zlata


Jedan covek je za vreme zlatne groznice resio da proda svu svoju imovinu da bi kupio opremu za kopanje zlata i obezbedio hranu za ovaj poduhvat. Otisao je u planine zajedno sa drugim kopacima i krenuo u potragu za zlatom.
Dani su prolazili, a on nije pronasao ni trunku zlata. Prolazili su meseci i godine, on je postajao sve siroMasniji i siroMasniji i na kraju je ostao bez icega. Razocaran posle svega, resio je da ode u jedno napušteno mesto, gde su ostale prazne barake, i da tu umre. Kako se osecao veoma usamljenim na tom pustom i sumornom mestu, odlucio je da ode negde u prirodu. Stigao je do jednog potoka, koji je tekao pored divne livade do koje je bila suma. Tu je stao i posmatrajuci ovaj predivan prizor prirodne lepote koje nam je Bog podario, odlucio je da tu napravi sebi jednu malu kucicu. Kako je bilo toplo vreme, iskopao je rupu pored potoka i poceo da pravi cigle od te zemlje i da ih susi na suncu. Od njih je kasnije sagradio malu kucicu na sred poljane. Dosla je zima, a on je, onako izmoren i razocaran, umro od gladi i hladnoce. Od tada je proslo puno vremena i jedan mladi bracni par je resio da kupi taj plac i sagradi na njemu kucu, jer im se jako sviđao predeo. Sagradili su kuću, ali im je smetala ta neugledna kucica na sred livade, pa su resili da je sruse. Kada su poceli da je ruse, primetili su da u ciglama nesto svetluca na suncu. Odneli su ciglu na analizu i ustanovili da je razlog tome zlato.
Mesto odakle je vađena zemlja za te cigle je bilo bogato nalaziste zlata. Na tom mestu je kasnije otvoren jedan od najvećih rudnika zlata.
Zamislite koliko jedan covek moze da bude slep pored ociju i ne vidi bogatstvo koje tako dugo trazi. Covek je umro od gladi u kuci od zlata.

Zato vas molim da i vi ne budete slepi. Otvorite oci!

Pogledajte oko sebe!

Indijska legenda
Verovatno ste culi za indisjku legendu o malom zutom cvetu koji se rascvetao u jednoj basti. On cveta samo jednu sezonu i tada uvene.
Kada je jedan posetilac usao u ovu bastu , citamo u prici, sa svih strana slusao je samo zalbe. Mango je rekao da bi radije bio kokosova palma. Zasto? Zato sto je sve drvo palme korisno - plod, lisce, grane i deblo.
Medjutim kokosova palma zavidela je mangu, zato sto se njegov plod za skupe novce izvozio iz Indije. Sve biljke su ljubomorne jedna na drugu, svaka od njih mislila je da je druga biljka dala veci doprinos i dobila vise.
Oko posetioca koji je slusao samo zalbe zaustavilo se na jednom malom zutom cvetu koji je radosno cvetao u svom uglu. Sagnuo se i upitao ga: " Zasto se i ti ne zalis kao ostali?"
Cvet je odgovrio: " Posmatrao sam kokosovu palmu i zavideo joj na liscu koje se lelujalo na vetru. Pozeleo sam da donosim divne, socne plodove kao mango. Ali tada sam pomislio da ako je Bog zeleo da budem kao kokosova palma ili mango, On bi mogao to da ucini. Zeleo je da budem mali zuti cvet pa zato zelim da budem najbolji mali zuti cvet koji je ikad postojao.

Tragovi u pesku
Sanjah jedne noci, kako setasmo morskom obalom, moj Gospodin Bog i ja.
Pred mojim ocima pojavi se brzinom filma moj zivot.
Za svaki odsjek mog zivota, kako mi se cinilo, otkrih tragove stopala u pijesku. Jedan par tragova pripadaše meni, drugi mom Gospodinu.
Kad i poslednja slika pred mojim je ocima preletela, osvrnuh se natrag i videh, kako je u pesku cesto ostao samo jedan par tragova,a drugi je isceznuo.
Ti tragovi oznacavahu odsjeke mog zivota, meni ponajteze. To me zbunilo.
Okrenuh se Gospodinu i upitah ga:
"Kad sam ti onomad sve sto imah predao, da te mogu slediti, tada si mi rekao da ces uvek biti uza me. A sad vidim da najdublje krize mog zivota prati samo jedan par tragova u pesku. Zasto si me ostavio upravo tada, kad sam te, sav ocajan, najviše trebao?"
Gospodin me uze za ruku i rece:
"Drago dete, nikad te nisam ostavio samog, a pogotovo sam bio uza te u vreme tvojih patnji i boli. Tamo gde vidis samo jedan par tragova u pesku, tamo sam te na svojim rukama nosio."

Usrećiti druge"


Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo okolicu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.

Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?«

EPILOG: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima. »Danas je dar, zato se zove sadašnjost«.

Naslov: Re: Poucne price Čet Jul 29 2010, 14:41
PAMETNI MAGARAC
Jednog dana je seljakov magarac pao u bunar.Zivotinja je satima sazaljivo plakala dok je seljak pokusavao smisliti stada uradi. Napokon je odlucio-buduci da je zivotinja stara a bunar ionako treba prekriti, nije vredno truda spasavati magarca.Pozvao je sve komsije da mu dodju pomoci. Svi su zgrabili lopatei poceli nab...acivati djubre u bunar.Na pocetku je magarac shvatio sta se dogada I poceo je ocajnickiplakati. Tada se na opste cudjenje primirio.Nakon nekog vremena, seljak je pogledao u bunar. Bio je zapanjen onimsto je video. Sa svakom lopatom djubreta koja je pogodila njegova ledja,magarac je radio nesto zadivljujuce. Istresao je ledja I popeo sejednu stepenicu vise. Kako su komsije I seljak nastavili ubacivatidjubre na zivotinju, on bi ga otresao I popeo se.Uskoro, svi su zadivljeno posmatrali magarca koji jezakoracio preko ivice I srecno iskocio.
* * * * *
Zivot ce na tebe istresati djubre I raznu prljavstinu.Trik kako da izadjes iz bunara sastoji se u tome da to otreses I popnes se preko toga jednu stepenicu vise.Svaka nasa nevolja je stepenica.Mozemo izaci iz najdubljeg bunara jednostavno ne posustajuci.Nikada ne odustaj!OTRESI TO I POPNI SE JEDNU STEPENICU VISE!

KUTIJA POLJUBACA

Početak priče ide daleko u prošlost, kada je neki
čovjek kaznio svoju petogodišnju ćerkicu, jer je
izgubila neku vrlo dragocjenu stvar, a novaca je
u ono vrijeme bilo vrlo malo.

Bio je Božić. Djevojčica je donijela malu kutiju
na poklon i rekla: “Tata, ovo je za tebe!”
Tati je bilo vrlo neugodno, jer nije očekivao od
ćerke bilo kakav poklon, a kada je otvorio kutiju
i zavirio u nju, vidio je da unutra nema ničega!
Jako se naljutio. Ćerku je strogo prekorio i rekao
joj: “Ako već nešto poklanjaš, onda se potrudi da
nešto i staviš u kutiju. Ne možeš tek tako poklanjati
praznu kutiju!!”
Djevojčica ga je tužno pogledala i sa suznim
očima rekla: “Ali tata, kutija nije prazna. Do vrha
sam je napunila poljupcima samo za tebe.”
Tata je bio ganut do suza. Kleknuo je pred ćerkicu,
snažno je zagrlio i zamolio za oproštaj. Do kraja
života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek kada
se osjećao izgubljeno i očajno, uzeo bi je, otvorio,
i iz nje uzeo jedan poljubac i sjetio se ljubavi koju
je ćerka spremila unutra. ********
Svako od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi. Šta čekate!!!

UČITELJ I KONJ


Ispred dućana u jednoj tijesnoj kineskoj uličici stajao je privezan jedan konj.
Svaki put kada bi neko pokušao da prođe pokraj njega, konj bi se ritnuo
zadnjim nogama. I niko od straha nije imao smjelosti da prođe.

Uskoro se pored dućana okupi poveća grupa seljaka svi u glas
raspravljajući koji je nasigurniji način da prođu pokraj konja
nepovrijeđeni.

Odjednom neko dotrča vičući: „Evo ide stari učitelj. On će sigurno znati kako da prođe pokraj konja.“

Gomila je čekala sa uzbuđenjem da vidi šta će stari učitelj učiniti.
Utom se i on pojavi iza ugla, i vidjevši situaciju, okrenu se i izađe na drugu stranu sporednom ulicom.

*****

Princip opuštenog (neusiljenog) djelovanja možemo naučiti posmatranjem
vode. Kada vodeni tok stigne do kamena na svome putu, on se ne bori sa
njim da ga prevrne i skloni…on ga naprosto zaobiđe. I tako nesmetano
teče dalje.

Maske
Jednog dana na plaži se susretoše Lepota i Rugoba."Hajdemo se kupati u moru", rekoše.
Skinu se i zaplivaju. Nakon nekog vremena Rugoba izađe iz mora, obuče odeću koja je pripadala Lepoti te pođe svojim putem.
Kad je iz mora izašla Lepota, ne nađe svoje odjeće. Budući da se stidela hodati gola, obuče Rugobinu odjeću te pođe svojim putem.
Ljudi i danas počesto zamene jednu za drugu.
Ipak ima i onih koji prepoznaju Lepotu bez obzira na to kako je odevena, kao i onih koji prepoznaju Rugobu ne dajući se zavesti njezinom odećom

KAD BIH MOGLA PONOVNO PROŽIVJETI ŽIVOT




od Erme Bombeck
(napisano kad je otkrila da umire od raka)




Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.

Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.

Manje bih pričala i više slušala.

Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.

Pojela bih kokice u 'dobroj' dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.

Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.


Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.

Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).

Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.

Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.

Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.

Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: 'Kasnije. Sada operi ruke prije ručka.' Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.

Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.

Prestanimo se znojiti zbog malih stvari.
Prestani brinuti o tome tko te ne voli, tko ima više ili tko što radi.

Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.

Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio.

I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.

Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.

Jednog je dana imucni otac poveo
svoga sina da provede noc s jako siromasnom porodicom, s ciljem da mu
pokaze kako zive ljudi koji nemaju mnogo novaca za trosenje.
...
Na povratku kuci, otac upita sina sta misli o tom iskustvu, a sin odgovori: To je bilo jako lepo iskustvo, oce.

Naucio
sam da mi imamo jednog psa, a oni imaju cetiri, mi imamo jako lep
bazen ali oni imaju reku, mi imamo suncani krov ali oni imaju nebo sa
zvezdama i mesecom, mi imamo veliku terasu s predivnim vrtom ali oni
imaju sumu.

Dok je dete govorilo, otac je ostao bez daha slusajuci sta mu sin prica.

Tada dete doda: Hvala ti sto si mi pokazao kako smo siromasni!

* * *

Za Vas, moji prijatelji:

Kada merimo ono sto imamo, rezultat je nase vidjenje zivota.

Ako imamo ljubav, prijatelje, zdravlje, smisao za humor i pozitivno misljenje, imamo sve u zivotu.

Zamislite se na trenutak i prosudite da li ste bogati… ili siromasni...

ISKRA ŽIVOTA U OKU MOM



Osećam da sam živa,
pogledaj unutra videćeš mene
videćeš srce koje gori
gori od života
vetar širi tu vatru i nosi me još više i jače, toliko jaka volja i želja da oči govore sve,
govore ono što se reći ne može,
vide ono što se videti ne može, osećaju ono što se osetiti ne može, puno topline i svetlosti.

Priđi mi i osetićeš, priđi
oseti deo mene, koji živi punim plućima srećno i raspevano
jako kao nikada pre
posle svih lupinga sada letim visoko ali ne i previsoko

osećam vetar u kosi, osećam vetar u duši, ispunjava svaku iskru u oku životom

slušaj moje uzdahe i kako dišem, sve će ti biti jasno, slušaj i čućeš, ali slušaj!

Prolazila sam kroz dobro i loše, i jedva čekam još puno toga, jer to čini život, pun uzbuđenja i svrhu svega jer je kratak, kratak!

Nema odgovora, samo suviše pitanja, i neumorna postavljam ih i dalje, učeći gazim kroz život, sve sigurnije. Kada želiš nešto najviše na svetu, to je i najteže dobiti ali vredi svake muke, kada udahneš vazduh i osetiš u povetarcu kako ti srećne misli šapuću lagano pesmu života
nastavi, nastavi, samo joj daj ritam i biće tvoja pesma, samo tvoja
Ne odustaj, nikada! Jednostavno je tako, nema objašnjenja!
Čak i kada ti život kaže da sutra ne postoji, zaboravi tugu i kreni dalje, baš tada moraš ustati i još brže napraviti korak, ne odustaj, jer nada uvek postoji. Ne u svet, ne u ljude, već nada u samoga sebe!

Život je vera, to je jednostavno tako! Verovanje u male i velike ciljeve, to nas pokreće i čini jačim iako ne znamo puno o životu, o prošlosti i budućnosti!

Snežana Tomović

NIKAD SE NEĆU PREDATI
Dragi oče,
Nepotrebno je raspravljati
Nikada nećemo naći zajednički jezik
Nema ništa čudno u tome s obzirom
Da nas razdvaja trideset godina
Ili možda
Postoji strah u tebi
Da više nećeš pronaći snage
Da budeš uz mene kada me problemi zaustave.

Ne brini, slušaj me
Imaću problema
Suočiću se sa nevoljama ali
Ništa me ne može uplašiti
Ništa me ne može korumpirati
Ništa na svijetu
Me ne može navesti da zaboravim
Da mogu pobijediti
I želim da to uradim na moj način
I želim da to uradim sam

Znam da ti je teško da pronađeš
Izgovor
Za odluku da se ne boriš za mene
U stvari to je nemoguće… Ja to znam

Čini ti se nevjerovatnim
Ali što više razmišljam sve više zaključujem da
sam sličan baš tebi
I nisi svjestan koliko ne želim da te snaga napusti ikada
Da bih te imao tu
Da bi vidio da se nikada neću predati
Nikada

Zbogom oče,
Do skorog viđenja

Andrea – slijepi dječak koji se nije predao

DANI O KOJIMA NEĆU BRINUTI



“Do kraja mog života dva me dana nikada više neće brinuti: Prvi dan je juče, sa svim svojim greškama i suzama, lažima i porazima. Juče je prošlo i zauvijek izmaklo mojoj kontroli. Drugi dan je sutra, sa svojim zamkama i prijetnjama, opasnostima i tajnama. Dok sunce opet ne bude izašlo, nemam udjela u sutrašnjem danu, jer nije se još ni rodio.
Uz Božju pomoć, ovaj današnji dan mogu da savladam ako na to koncentrišem sav svoj trud i energiju! Samo ukoliko mu dodam teret ove dvije zastrašujuće vječnosti, juče i sutra, postoji mogućnost da pokleknem pod njihovim opterećenjem. Nikada više! Ovo je moj dan! Moj jedini dan! Samo on postoji! Ostatak mog života teče danas i ja sam riješen da svaki sat ovoga dana provedem na sljedeći način…
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da obratim pažnju na mudre savjete Isusove, Konfučijeve i Zaratustrine i da se prema svakome koga sretnem, prijatelju ili neprijatelju, strancu ili članu porodice, ponašam onako kako bih želio da se on prema meni ponaša;
- da vodim računa o svojim riječima i svojoj ćudi, da se čuvam nerazboritih trenutaka u kojima bih da zakeram ili vrijeđam;
- da sve koje susrećem pozdravljam nasmijan, a ne namršten, uz tople riječi ohrabrenja umjesto oholosti ili, još gore, ćutnje;
- da budem saosjećajan i pažljiv prema tugama i borbama drugih, shvatajući da postoje skriveni jadi u svačijem životu, ma koliko uzvišen ili ponizan bio;
- da što prije budem dobar sa svima, imajući uvijek na umu da je život prekratak da bismo ga trošili na osvetoljubivost ili zlobu, da se prebrzo završava da bismo imali vremena da budemo sitničavi ili neljubazni.
- Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da neprestano podsjećam sebe da ću više klipova kukuruza požnjeti u jesen, što više zrna budem posijao u proljeće;
- da shvatim da me život uvijek nagrađuje pod uslovima koje sam postavljam, i ako nikada ne uradim ili ne isporučim više od onoga za šta sam plaćen, nikada neću ni imati razloga da očekujem nešto preko toga;
- da uvijek dam od sebe više nego što se od mene očekuje, na poslu, u igri ili kod kuće;
- da radim sa poletom i ljubavlju, ma o kakvom zadatku da je riječ, shvatajući da nikada neću moći da spoznam pravu sreću ukoliko je ne budem pronašao i u svom poslu;
- da istrajem u onome što radim, čak i onda kada drugi prestanu da se trude, jer sada znam da me anđeo sreće i ćup zlata čekaju tek na kraju one dodatne milje koja još uvijek leži preda mnom.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da postavim sebi ciljeve koje treba da po stignem do kraja današnjeg dana, jer sada znam da me besciljno lutanje od časa do časa vodi samo jednom odredištu, luci nesreće;
- da shvatim da nijedan put do uspjeha nije previše dug ako napredujem hrabro i bez nepotrebne žurbe, kao i da nijedna počast nije tako udaljena ako se za nju strpljivo i na vrijeme pripremim;
- da nikada ne gubim vjeru u svjetlije sutra, jer znam da će me neko sigurno čuti ako budem na kapiju kucao dovoljno dugo i dovoljno jako;
- da uvijek iznova podsjećam sebe da uspjeh uvijek ima svoju cijenu, i da uvijek moram dobro da odmjerim da li su radost i nagrade koje mi on donosi vrijedni dragocjenog dijela mog života koji moram da uložim da bih ga postigao;
- da se grčevito držim svojih snova i planova za ljepšu budućnost, jer ako ih se odreknem, možda ću i dalje postojati, ali to više neće biti život.
Do kraja moga života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da stremim ispunjenju onog najboljeg u sebi, znajući da nemam nikakvu obavezu da se obogatim ili postanem veoma uspješan, već samo obavezu da dam ono najviše i najbolje od sebe;
- da ne podliježem strahu od neuspjeha, jer ću tada gledati ka ciljevima koje još nisam postigao, a ne dolje, na zamke koje mi stalno prijete;
- da prigrlim zlu kob kao prijatelja od koga ću da naučim znatno više nego od niza stalnih uspjeha i srećne sudbine;
- da se podsjetim da su promašaji, čak i kada mi se dese, samo putokazi prema uspjehu, jer sve što je lažno odvešće me u potragu za istinitim, a svako iskustvo ukazaće mi na neku grešku, koju ću kasnije pažljivo izbjegavati;
- da se radujem onome što imam, ma kako malo to bilo, uvijek se prisjećajući one priče koju sam često slušao, o čovjeku koji je bio nesrećan zato što nije imao cipele, sve dok nije sreo čovjeka koji nije imao noge.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da prihvatim sebe onakvog kakav jesam, ne dozvolivši nikada svojoj savjesti ili osjećanju dužnosti da me primora da živim po kalupu koji su drugi napravili za svoju dobrobit;
- da shvatim da nikada ne smijem sopstvenu vrijednost da mjerim nečijim pohvalama ili ljubavlju, jer moja istinska vrijednost najviše zavisi od toga šta sam prema sebi osjećam i koliko sam uključen u svijet oko sebe;
- da odolim iskušenju da nadmašim tuđa dostignuća, jer ta patetična, pa ipak uobičajena težnja nije ništa više do znak nesigurnosti i slabosti, a ja nikada neću biti svoj ako dopustim drugima da određuju moje standarde;
- da u sve svoje postupke, u radu i igri, neprestano unosim varnice entuzijazma, tako da moje uzbuđenje i revnost pri bilo čemu što radim, savladaju svaku teškoću, koja bi u protivnom usporila moje napredovanje;
- da se uvijek podsjećam da moram da uložim vrijeme i energiju u povećanje sopstvene vrijednosti, jer samo budale stoje zaludne, čekajući da im uspjeh sam dođe, a ja sada znam da jedina šansa da se dođe do vrha leži u tome da se prvo iskopa rupa.
Do kraja mog života, ovog tako izuzetnog dana, molim Te, pomozi mi, Gospode…
- da drugima činim ono što bih želio da oni čine meni, da u svakom času od sebe dajem više nego što se očekuje, da postavim sebi ciljeve i da se držim svojih snova, da tražim dobro u svakom zlu koje me snađe, da sve svoje dužnosti izvršavam s poletom i ljubavlju i da, više od svega, budem svoj.
Pomozi mi, molim te, da postignem ove ciljeve, moj izuzetni prijatelju, da bih mogao da postanem dobar staretinar, da u tvoje ime radim sa obnovljenom snagom i mudrošću, spasavajući druge kao što si ti spasio mene. I, iznad svega, molim te, ostani uz mene cijelog ovog dana… ”

Og Magdino – Povratak staretinara

ZAŠTO BRINUTI?
U životu treba brinuti samo o dvije stvari:

Jesi li zdrav ili si bolestan.

Ako si zdrav,
tada nemaš o čemu brinuti.

Ali ako si bolestan,
samo o dvjema stvarima trebaš brinuti:

Hoćeš li ozdraviti
ili ćeš umrijeti.

Ako ćeš ozdraviti,
tada nemaš o čemu brinuti.

Ali ako umreš
samo o dvjema stvarima trebaš brinuti:

Ideš li u raj ili ideš u pakao.

Ako ideš u raj
tada nemaš o čemu brinuti.

Ali ako ideš u pakao,
bićeš toliko zaposlen pozdravljajući se sa svojim prijateljima tako da nećeš imati vremena za brigu!

ZAŠTO LJUDI VIČU JEDNI NA DRUGE?!

Hinduistički svetac, posjetivši rijeku Gang kako bi se okupao, naišao je na jednu porodicu čiji su članovi ljutito vikali jedni na druge. Okrenuo se svojim učenicima nasmijan i upitao:

„Šta mislite, zašto ljudi viču jedni na druge kad su ljuti?“

Učenici su razmišljali neko vrijeme, te jedan od njih reče: „Vičemo zato što gubimo svoj mir.“

„Ali, zašto trebate vikati kad je druga osoba pored vas?! Mogli biste mu reći to što mu imate za reći na nježniji način.“, dodao je svetac.

Učenici su dali još nekoliko odgovora, ali nijednim svetac nije bio zadovoljan.

Napokon im je i objasnio:

„Kada su dvoje ljudi ljuti jedno na drugo, njihova srca se jako udalje. Kako bi pokrili tu udaljenost moraju vikati da bi čuli jedno drugo. Što su ljući, to će jače morati vikati da bi se čuli i pokrili tu veliku udaljenost.

Šta se događa kad se dvoje ljudi voli?! Ne viču jedno na drugo već govore nježno, zato jer su njihova srca jako blizu. Razlika između njih ne postoji ili je jako mala…“

Hinduistički svetac je nastavio:

„Kad se vole još više, šta se događa? Oni ne govore, već šapuću i još se više približe međusobno u svojoj ljubavi. Na kraju ne trebaju više niti šaptati, samo se gledaju i to je sve. Tako su blizu dvoje ljudi jedno drugome kad se vole.“

Za kraj im je još rekao i ovo:

„Dakle, kada se svađate, ne dopustite da se vaša srca udalje. Ne izgovarajte riječi koje vas međusobno sve više udaljavaju, jer će inače doći dan kad će udaljenost postati tako velika da nećete naći put kojim ćete se vratiti. Tada biste mogli završiti i na sudu na primjer, zbog razvoda.“

SADAšnjost



BUDI U SADAŠNJOSTI:
kada želiš da budeš srećan i uspješan,
fokusiraj se na ono što se dešava baš SADA.
Koristi svoju svrhu da se ponašaš u skladu sa onim što je važno SADA.

UČI IZ PROŠLOSTI:
kada želiš da učiniš SADAšnjost boljom od prošlosti,
posmatraj šta ti se desilo u prošlosti;
izvuci pouku iz toga i uradi stvar drugačije u SADAšnjosti.

PLANIRAJ BUDUĆNOST:
kada želiš da ti budućnost bude bolja od SADAšnjosti,
zamisli kako bi fenomenalno budućnost mogla da izgleda.
Napravi planove koji ti pomažu da je ostvariš i počni da ispunjavaš planove u SADAšnjosti.

Spenser Džonson

Koliko sam vrijedan



Sve ima vrijednost, a prečesto je ona zasnovana na tome koliko netko zarađuje, kakvu odjeću nosi, kakav automobil vozi, kamo ide za praznike, čak i na koji način zarađuje za život. Mjeri li nas Bog tako? Trebamo li mi tako mjeriti sebe i ostale?

Prošle noći mi je progovorio crtić. Izvalio sam se u fotelju, gurnuo kazetu u video, smjestio se ugodno u okruženje lagane zabave. I onda me je pogodilo. Ova buba ima smisla! Dajte da objasnim...
Jeste li ikad gledali Antz? To je priča o mravu radilici zvanom Z-4195, malom buljookom žgolji od mrava, kojeg odgovarajuće interpretira Woody Allen. Z nije poput ostalih mrava.

On bi volio nastaviti sa svojim poslom, koji se sastoji u povlačenju komadića šećera po koloniji, ali ne može. Izgubio je želju za poslom. Možda, objašnjava on svom terapeutu, zbog toga što je srednje od 5 milijuna djece. Ali, izgubio je vjeru u svoje mjesto u sustavu. Što, pa ovih dana jedva podiže težinu deset puta veću od svoje!
Z je shvatio neugodnu istinu - on je samo jedan mrav od milijardu ostalih. Kad bi on nestao, bi li se cijela kolonija zaustavila? Bi li itko primijetio?

Priznajem da je ovo budalasto. Nije me trebao uhvatiti egzistencijalni strah. Ali, svidjelo mi se to ili ne, Z me zamislio. Kad se sve zbroji i oduzme, koliko ja vrijedim u svijetu? Jesam li ja, kao što je Marx mislio, sitni zupčanik u ogromnom stroju?

Prijatelj mi je jednom rekao da, kad bi rastavio ljudsko tijelo u sastavne dijelove - vodu, minerale i hranu koje pojedem za doručak - to bi stajalo oko kune, što je otprilike cijena jednog slanca. Ponekad se brinem za mog prijatelja. Ali, u pravu je. Fizički, mi smo bezvrijedni. Čovjek je prašina, kaže psalmist; "naši dani nestaju poput dima".

Malo ljudi bi, naravno, uspoređivalo vrijednost ljudskog života s pecivom s malo soli. Mi emocionalno ulažemo jedni u druge, imamo društvene odgovornosti, idemo na posao, uzdržavamo obitelji, razvijamo poslove, otkrivamo ljubav i uzvraćamo ju. Mi smo više od ekonomije. Mi smo ljudi. To sâmo nas uzdiže iznad mrava.

Ali opet, ni to nije posve istinito. Iz iskustva znamo da ne živimo svi na istom terenu za igru. Novac govori. Zamislite Billa Gatesa. Polovica svijeta preživljava s manje od dolara na dan, a samo nekolicinu je za to briga. Međutim, Bill je vrijedan 60 milijardi dolara i cijeli svijet ga hvali. Ili, uzmite za primjer tijelo Jennifer Lopez, navodno osigurano na milijardu dolara. Sama ta činjenica (istinita ili ne) čini je vrućom metom medija i povećava neutaživu žeđ za njenim slavnim likom. Većina nas jedva može zamisliti kako sjedi na Billovom ogromnom blagu, ali nagonski znamo da su novac i identitet povezani. I ako je to istina, postavlja se još jedno pitanje: Otkuda dolazi naš identitet? Što hrani naš vlastiti osjećaj vrijednosti? Odjeća koju kupujemo? Ili društvo koje nas okružuje? Možda je to posao koji radimo i pohvale koje nam donosi? Osjećam li se bolje kad dobijem povišicu? Želim li se preseliti u bolji dio grada, ili kupiti veći stan? Ako je odgovor na ova pitanja da, onda smo u opasnosti da nas proguta Z-ova jednadžba, u kojoj su ono što radimo i koliko zarađujemo primarni čimbenici koji od nas čine ono što jesmo. A ako je to slučaj, onda možemo, kao i Jean-Paul Sartre, slegnuti ramenima i reći: "Eto nas sviju, jedemo i pijemo da očuvamo vlastiti život i ... nema ničega, apsolutno nikakvog razloga za postojanje."

U tom smislu, nema razlike jesmo li ovisni o radu ili ga preziremo. Pošto u oba slučaja rad određuje naš osjećaj vrijednosti (i gledamo li kao Sartre, budući da živimo u svemiru bez vrijednosti), sve se svodi na isto.

Kao kršćani, znamo da ima razloga za postojanje. Bog je odlučio da smo ti i ja njemu od tako velike vrijednosti da je poslao svog jedinog Sina da umre poput zločinca kako bismo mi živjeli. Kako god gledali na to, život Božjeg Sina kao otkup za naše živote čini bogatstvo Billa Gatesa blijedim u usporedbi s tim. To znači da naš osjećaj vlastite vrijednosti više nije određen našim radom, bogatstvom, moći ili statusom, već Bogom samim. Pavao kaže: "Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu! ... Jer ste svukli staroga čovjeka s njegovim djelima, a obukli novoga koji se uvijek obnavlja za stanje prave spoznaje prema slici svoga Stvoritelja.'' (Kološanima 3,2 - 3,9)

U biti, mi znamo da sve što imamo dolazi od Boga. Više od toga, mi smo Božji. Mi mu pripadamo. "Naša je domovina na nebesima", kaže Pavao Filipljanima. Po Duhu, dodaje u Efežanima, mi smo djeca Božja, i zato smo i Njegovi nasljednici. Ova istina nas spašava od sumnje u sebe i zbunjenosti koja hara modernim svijetom zaluđenim radom. Ne moramo više brinuti kakvu će vrijednost šef istresti na nas. Razmislite dvaput, čak o tom slasnom promaknuću. Kristov odgovor je
da olabavimo stisak oko svih takvih stvari i, suprotno od bogataša koji se spominje u Evanđelju po Luki i koji nije uspio, odustanemo od svega radi identiteta u njemu. Budite na oprezu pred svim vrstama pohlepe - nečija vrijednost ne sastoji se od obilja koje posjeduje.

Olly Grant

SEDAM ŠTAPOVA

Imao otac sedam sinova i na samrti ih sve okupi i reče im:
- “Uzmite svi po jedan štap i pokušajte da ga slomite!”

Svaki sin slomi svoj štap bez muke.
- “A sada mi dajte tih sedam štapova.“

Otac zaveza svih sedam štapova zajedno sa špagom i reče:
- “A sada da vidim ko će ovo slomiti!“
Svaki od sinova pokuša da slomi sedam štapova povezanih zajedno, ali ni jednom to nije uspjelo.

- “Zapamtite pouku”, reče otac. “Budete li zajedno, niko vam ništa neće moći!”

Ubrzo zatim, otac je i umro.

Nakon sprovoda braća svratiše u krčmu.
Svima koje su zatekli objašnjavali su kako im je otac bio mudar i nudili da pokušaju slomiti sedam štapova povezanih zajedno. Nikome to nije uspjelo.

Dozlogrdilo to krčmaru, te on uze štapove, razveza špagu i slomi svaki štap jedan po jedan.
- “Imam i ja pouku”, reče krčmar.
- “Nije snaga štapova u tome što su jedan uz drugoga, već u špagi koja ih drži zajedno.”

Citat :

Goran....
Koliko sam vrijedan

...lijepa,poučna priča i baš mi je danas dobro legla i sto kao i ova blizankina o sedam štapova,
u biti govore o istom,ako imaš vjeru ništa te slomiti ne može i sve ima smisla, bez toga sve gubi na vrijednosti ma koliko toga stekao uvijek ćeš biti prazan ako u tebi nije Onaj koji to sve povezuje...za obje priče...

PUSTITE ČAŠU

Profesor započe čas tako što uze u ruku čašu punu vode. Podiže je u vis tako da svi mogu da je vide i upita:
- Šta mislite, koliko je teška ova čaša?
- 50 gr,…100 gr, … 125 gr… – nagađali su studenti.
- Istina je ustvari da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvagamo, ne možemo biti sigurni. – rekao je profesor. Ali ja sam htio da vas pitam nešto drugo. Šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?
- Ništa! – odgovoriše studenti.
- Dobro. A šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor.
- Počeće da vas boli ruka – brzo odgovori jedan student.
- Tačno. A sada, šta će se desiti ako je držim ovako cijeli jedan dan?
- Ruka će početi da vas jako boli, a od takvog napora moguće je da će vam se ukočiti mišići, pa čak i da će vam se ruka paralizovati. I vrlo je vjerovatno da ćete osjetiti potrebu da hitno odete kod ljekara.
- Vrlo dobro. – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to dešava, šta mislite da li se je promijenila težina čaše?
- Ne! – odgovoriše svi u glas.
- Pa šta je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!

Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već ličila na zagonetku i svi zdušno počeše da traže odgovor.
- Šta ja treba da uradim, da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor.
- PUSTITE ČAŠU! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra.
- Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se dešava i sa vašim problemima u životu i sa vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetićete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetićete se paralizovano, tj. nećete biti u stanju da radite bilo šta drugo. Vrlo je važno je da razmišljate o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i da izvodite zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana…da ih “pustite da padnu” prije nego što utonete u san. Tako ćete sebi uštediti veliki stres i napor i svako jutro ćete se buditi svježi, vedri i odmorni. Osjećaćete se ispunjeni novom snagom i lakoćom da prevazilazite sve životne izazove, bez obzira u kakvoj se situaciji našli.
I zato upamtite: PUSTITE ČAŠU NA KRAJU SVAKOG DANA!

izvor