Poučne priče

Klesar i njegove želje

Živio jednom jedan klesar. Svaki bi dan odlazio u planinu klesati kamen. I dok bi radio, pjevao je. Iako je bio siromašan nije želio imati više od onoga što ima, i stoga ga nije bilo briga za cijeli svijet.

Jednoga dana bio je pozvan da radi u palači nekog plemića. Kada je ugledao veličanstvenu palaču, prvi put u životu osjeti muku želje i uzdahne: „Kada bih i ja bio bogat! Tada ne bi morao zarađivati za život u znoju i muci kao što to sada činim.“
Zamislite kako je bio iznenađen kada je čuo glas koji mu reče: „Tvoje je želja ispunjena. Od sada, što god zaželiš bit će ti ispunjeno.“ Te su mu se riječi činile nerazumljivim sve dok se te večeri nije vratio u svoju kolibu i mjesto nje našao veličanstvenu palaču kao onu u kojoj je radio. Stoga klesar ostavi posao klesanja kamena i počne uživati u životu bogataša.

Jednoga dana, kad je popodne bilo vruće i sparno, gledao je kroz prozor i opazio kako kralj s velikom pratnjom plemića i robova prolazi pokraj. Mislio je: „Kako bi mi bilo drago da sam i ja kralj i da sjedim u rashlađenoj kraljevskoj kočiji!“ Njegova je želja odmah bila ispunjena, a on otkrije da sjedi naslonjen u udobnoj kraljevskoj kočiji. No, unutar kočije bilo je toplije nego što je pretpostavljao. Gledao je kroz prozor kočije i počeo se diviti snazi sunca koje je sposobno prodrijeti i kroz debeli zid kočije. „Želio bih da sam sunce.“ Reče sam sebi. Ponovno je njegova želja bila ispunjena i našao se kako u svemir šalje zrake topline.

Sve je išlo dobro neko vrijeme. Tada, jednog kišnog dana, pokuša prodrijeti kroz guste oblake, ali nije mogao. Bio je promijenjen u oblak i dičio se svojom moći da može zamračiti sunce – sve dok se nije pretvorio u kišu i na svoju nepriliku otkrio da mu je veliki kamen prepriječio put i bio je primoran teći oko njega.

„Što?“ povika. „Da je običan kamen moćniji od mene? Želim postati kamen.“ I odmah, evo ga kako se visoko dizao u planini. Jedva je imao vremena uživati u novom stanju kada začuje čudan zvuk koji je dolazio od dlijeta ispod njega. Pogleda dolje i na svoj užas opazi čovječuljka kako sjedi i kako je zaposlen da od njegovih nogu odsječe gromadu kamena.

„Što?“ poviče. „Bijedno stvorenje poput toga da je moćnije od divovskog kamena kao što sam ja? Želim biti čovjek!“ I tako je nanovo postao klesar koji bi odlazio u planinu rušiti kamen i tako u znoju i muci zarađivati svoj kruh, ali s pjesmom u srcu, budući da je bio zadovoljan s onim što jest i da živi od onoga što ima.

Čovjek uvijek treba biti zadovoljan sam sa sobom.....pa i kad je najteže,jel od goreg ima gore....

Baš tako Ana,uvijek može bit još gore

Tako je Ana. Budi što jesi, a ne što bi htio biti.

teo poucno... nema sta

Pet stvari u životu koje se ne mogu vratiti

Devojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo čekati, odlucčla je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze prošlo. Uz knjigu kupila je i paketić keksa.
Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali nista nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirajući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima šta će sada napraviti!!!
Čovjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previše, pomisli djevojka, šokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. Kada se osjecala malo bolje, nakon što ju je prosla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne događaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa jos uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.

ZAKLJUČAK: Koliko puta u nasem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?
Prije nego što se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne misliti loše, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

U životu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bačen;
- Riječ nakon što je rečena;
- Mogućnost nakon što je izgubljena;
- Vrijeme kada je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI.

Teo je napisao/la:

Tako je Ana. Budi što jesi, a ne što bi htio biti.

Da, ali treba biti i ambiciozan, jer u svakom od nas se krije potencijal da bude najbolji u nečemu; ali uvijek treba biti razuman i skroman.

Naravno, trebao sam biti jasniji.

ZAKLJUČAK: Koliko puta u nasem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?
Prije nego što se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne misliti loše, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
Ovo gore je bila fenomenalna priča i genijalan zaključak!
U posljednje vrijeme često susrečem ljude koji "jedu tuđe kekse" i naprečac zaključuju!

Super priča.

Ušao je prvi kandidat.
"Razumiješ li, ovo je jednostavni test kojim ćemo te iskušati prije nego te primimo u službu za koju se natječeš?"
"Da."
"Koliko je dva plus dva?"
"Četiri."
Ušao je drugi kandidat.
"Jesi li spreman za test?"
"Da."
"Koliko je dva plus dva?"
"Onoliko koliko poslodavac veli."
Drugi kandidat je dobio posao.

smatrate li ovu priču poučnom?

A ni sama ne znam istina je da kako poslodavac kaže tako mora biti iako ne u svakom slučaju.Normalno da če uzeti onog što njemu potvrđuje od onoga što ima svoje mišljenje.

Bio jednom jedan otok na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti : Dobra Volja , Tuga , Znanje ...i medju ostalima i Ljubav....
Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti , te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili .Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka .Kada je otok bio tren do potonuća , Ljubav je odlučila tražiti pomoć .Bogastvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala : "Bogastvo , možeš li me povesti sa sobom ? " - "Ne mogu , mnogo je zlata i srebra na mom brodu , nemam mjesta . "
Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu ." Ponose , preklinjem te , možeš li me povesti sa sobom " , "- Ne mogu ti pomoći Ljubavi " , odgovori Ponos , " Ovdje je sve savršeno , mogla bi mi uništiti brod ! "
Tada je Ljubav zamolila Tugu , koja je prolazila kraj otoka : " Tugo , molim te povedi me sa sobom " ," Oh , Ljubavi " odgovori Tuga , "tako sam tužna da ne mogu . "
Kada je dobra volja prolazila kraj otoka , toliko je bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva .
Tada Ljubav začuje neki glas : "Dođi Ljubavi , ja ću te povesti sa sobom . " Bio je to starac u malenom čamcu. Kada su stigli do kopna , Ljubav se iskrca , a starac ode . Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime .Ljubav shvati koliko mu duguje , te upita Znanje : " Znanje , ti sigurno znaš tko me spasio ? " , " To je bilo Vrijeme " , odgovori Znanje . " Vrijeme " , upitala je Ljubav , " pa zašto bi me vrijeme spasilo ? " Znanje odgovori : " Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu .

Ajmeivana ovu sam poučnu priču čuo i drago mi je što si je stavila te sam je još jednom mogao pročitati.
Priča je odlična

Kada je DOSADA zijevnula treći put, LUDOST je ( inače uvijek tako luda) predložila: hajdemo se igrati skrivača! INTRIGA je podigla desnu obrvu,a RADOZNALOST je, ne mogavši se suzdržati zapitala: Skrivača? Kakva je to igra? Slijedio je odgovor: To je jedna igra, započela je objašnjavati LUDOST, u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem,polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik. ENTUZIJAZAM je zaplesao, a slijedila ga je EUFORIJA. SREĆA je toliko skakala od radosti, da je nagovorila SUMNJU I APATIJU, koje nikada ništa nije interesiralo. Ali, nisu se svi željeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek na kraju svi pronađu.PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru. OPREZ nije htioriskirati...Jedan, dva, tri... počela je brojati LUDOST. Prva se sakrila LIJENOST koja se kao i uvijek samo bacila iza prvog kamena na putu. VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA, koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije, jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. LJEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta.KRASOTA je našla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra. SEBIČNOST je pronašla ljepotu i prozračno skrovište,ali samo za sebe!LAŽ se sakrila na dno oceana, ( laže, sakrila se na kraju duge ), aPOŽUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije ni važno. Kada je LUDOST izbrojavala 999 999, LJUBAV je još tražila skrovište, jer je sve bilo zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.Milijuuuuuuun !!!!! ...vikala je LUDOST i započela svoju potragu. Prvuje pronašla LIJENOST, odmah iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VJERUkako raspravlja o teologiji s Bogom, a STRAST I POŽUDA su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu u blizini zadesila ZAVIST, kao i USPJEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog i prozračnog skrovišta, koje se pokazalo pčelinjom košnicom. Od toliko traženja, LUDOST je ožednila, i tako je u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU. Sa SUMNJOM joj je bilo lakše, jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala sjediti na najbližem kamenu. Tako je LUDOST malo po malo pronašla gotovo sve. TALENT u zlatnom klasju žita, TJESKOBU u izgorenoj travi, LAŽ na kraju duge ( laže, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopće nečega i igrali... Samo LJUBAV nije nigdje mogla pronaći! LUDOST je pretražila svaki grm i svaki vrh planine, i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak.Ušla je u ružičnjak, uhvatila suhu granu te od ljutnje i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je LJUBAVI oči. LUDOST nije znala što da učini, niti kako bi se ispričala i popravila to što je učinila. Plakala je i molila za oprost. Naposljetku je odlučila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj. Od tada, kada se na zemlji prvi puta igralo skrivača, LJUBAV JE SLIJEPA I LUDOST JE PRATI !

odliča priča

Teo je napisao/la:

odliča priča

jesi je pročita ? :

ajmeivana je napisao/la:

Teo je napisao/la:

odliča priča

jesi je pročita ? :

Prvi put od kad si je stavila! :

aimeivana sve su super ...

fala, fala....

potrudit ću se stavit ih još

Jednog dana učitelj upita: "Po vašem mišljenju, koje je najvažnije religiozno pitanje?"
Dobio je mnogo odgovora:
"Postoji li Bog?"
"Tko je Bog?"
"Koji put vodi do Boga?"
"Postoji li život poslije smrti?"
"Ne", odgovori učitelj. "Najvažnije je pitanje: Tko sam ja?"
Učenici su počeli naslućivati kamo smjera, kadli su čuli kako učitelj razgovara s propovjednikom.
Učitelj: "Dakle, prema tvojoj tvrdnji, kad budeš umro, bit ćeš u nebu."
Propovjednik: "Da."
Učitelj: "A tvoje će tijelo biti u grobu?"
Propovjednik: "Da."
Učitelj: "A mogu li te pitati, gdje ćeš ti biti?"

Super su Adry priče...

Stvori Bog magarca i reče mu: Biti ćeš magarac, raditi ćeš od zore do mraka, teglit ćeš na svojim leđima sve sto ti stave i živjet ćeš 30 godina. Magarac odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali..... 30 godina je previše, zar ne bi bilo bolje 10? Usliši Gospodin magarca i načini ga takvim. Zatim stvori Bog psa i reče mu: Biti ćeš pas, čuvat ćeš kuću čovjekovu, jest ćeš sto ti stave i živjet ćeš 25 godina. Pas odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 25 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 10? I usliši Gospodin psa i učini ga takvim. Onda stvori Bog majmuna i reče mu: Bit ćeš majmun, skakat ćeš sa stabla na stablo i činiti majmunarije za zabavu okoline svoje i živjet ćeš 15 godina. Majmun odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 15 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 5? I usliši Gospodin majmuna i načini ga takvim. Konačno stvori Bog čovjeka i reče mu: Biti ćeš čovjek, najinteligentnije stvorenje na zemlji, gospodarit ćeš svijetom i svime u njemu (osim ženom - to ti nikada neće uspjeti) i živjet ćeš 30 godina. Čovjek odgovori: Hvala ti i neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali...30 godina je premalo, zar mi ne bi mogao dati 20 godina sto neće magarac, 15 sto ih odbije pas i 10 sto ne htjede majmun? I usliši Gospodin čovjeka i načini ga takvim. I tako čovjek živi 30 godina kao čovjek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac, radeći od zore do sumraka i tegleći na svojim leđima teret obitelji. Potom ode u mirovinu i živi 15 godina poput psa, čuvajući kuću i jedući sto mu daju. I na kraju, živi još 10 godina kao majmun, skačući od stana do stana svoje djece i kreveljeći se da zabavi unuke.

Djevojčica se upravo vratila iz susjedstva gdje je jednoj ženi tragično preminula osmogodišnja kći.
" Zašto si išla tamo ? " upita je otac .
" Da utješim susjedu ! "
" A što si ti tako malena mogla učiniti da je tješiš ? "
" Sjela sam joj u krilo i s njom plakal ."

Ako je u tvojoj blizini netko tko trpi , plači s njime !Ako se tvoj bližnji raduje , raduj se s njime !Ljubav gleda i vidi , osluškuje i čuje.Ljubiti znači suosjećati s nekim čitavim svojim bićem .Onaj koji ljubi otkriva u sebi neslućene zalihe utjehe i sućuti.Mi smo anđeli sa samo jednim krilom ; možemo letjeti samo ako se zagrlimo . ( Bruno Ferrero )