Poezija i proza - najljepše pjesme

First topic message reminder :

Pišete li pjesme ili samo volite poeziju, slobodno ovdje upišite svoju omiljenu pjesmu.

Sveta Ljubav

Dvije Duše ... Dva Neznanca ...
Kroče tiho kroz milenij ...
Zatvorenih očiju nalik su na Pospanca ...
Koji se ne sjeća kako posjeduje genij ..

Sveta Ljubav u Tišini sniva ...
Cijelu snagu čuva za trenutak jedan...
Brzinom svjetlosti Energija sad pliva ...
Poteći će slap što žubora je žedan...

Meteor u beskraju ravan im nije ...
Vatrometni doticaj iskre će da rađa ...
Svemirsko prostranstvo u sebi se smije ...
Poljubac Sudbine nagrada je najslađa ...

Dvije Duše ... Dva Neznanca ...
Plešu valcer po svemirskoj dvorani ...
U nutrini čuvaju sječanje na Pospanca...
Kada Univerzumom plovili su sami ....

By Safiris

***LJUBI ME***


Ljubi me usnama
vrelim i nježnim
sa riječima koje
nikad nisu izgovorene...

Ljubi me snovima
koji u tvojim noćima
znače svjetlo u tami
i dah u tvojim grudima...

Ljubi me dodirima
duboko urezanim
na tvojim dlanovima
tako nježnim, a tako jakim...

Ljubi me mislima
u kojima živimo samo mi
mislima čiji smo početak
a kojima kraja neće biti...

Ljubi me srcem
koje je tako veliko a toplo
u koje stanu sve naše želje
u kojem zagrljeni živimo..

Samo dok me tako ljubiš
ne postoji tuga, niti bol
iza nas će ostati prah i pepeo
a pred nama sve ljepote raja...

S tobom su moje zore
same procvjetale i imaju smisao
zato me ljubi,
jer i ja ljubim tebe....

sindy_

SAMO TI

Kada bi mi zatvorili oči
ja bih te opet pronašla
i kada bi mi zarobili dušu
opet bi se zvala tvojom...
iz srca kad bi iščupali ljubav
našlo bi opet put do tebe
i noge kada bi mi vezali,
same bi krenule ka tebi...
svi putevi me samo tebi vode
sve što vidim si samo ti
nebo je bez mjeseca i zvijezda
ako te nema tu...
samo ti mi venama kružiš
svuda te ima u svakom dijelu mene
moje si jučer i danas,
moje si sutra....moje si sve...
ako postoji mir na ovom svijetu
taj mir si ti u meni
nemirne su noći kada mi u san ne dođeš
još nemirniji su dani kada te nema...
hvala ti što postojiš
hvala što si dio moje stvarnosti
moj pratioc na životnoj stazi
moj dosanjani san...
pogledom me rastopi
usnama zarobi
dušu zovi svojom
samo ti to možeš, samo ti to znaš...
sve je moje sada tvoje
iza nas ništa ne postoji
ispred nas su prostranstva sreće
uzmi me za ruku,
i odvedi tamo, daleko, daleko
samo ti znaš put...

Kada jednog dana glava mi klone



Kada jednog dana glava mi klone na jastuk tvoj,
Kada prestane ovaj kratak život moj, znaj draga
Da ne napuštam tebe ja! Ostajem zauvijek tu
U tvome naručju, pogledu, srcu, u tvome snu!
Ostajem čuvati sve ono lijepo što život nam dade,
I znaj da ću uvijek da ti se prikradem i malo snage
Dadem za korak više, kada ti srce bude tiše!
Ja ću te pomilovati, nad tobom bdjeti iako ću
Htjeti na usne poljubac ti spustiti, tvoje lijepo
Lice dodirnuti, neću moći, neću smjeti stajati na
Putu tebi i tvojoj sreći, ali znaj da ću ti uvijek doći
Kada me pozove srce tvoje, jer će zauvijek biti moje...

jjbraddock @ 20:38

Anđeo



Nebesko stvorenje, nebeska sila!
Ko ptica, poleti čim raširi krila,
Savršen, bezgrješan, uvijek kraj nas...
U naš život donosi spas!




Štiti nas, gleda nas, za nas se moli!
Ljubi nas, liječi nas, vječno nas voli...
A mi još nismo svjesni toga,
Kako je dobro imati anđela svoga!




Moj anđeo najljepši je od svih,
Od svih nebeskih ljepota tih...
Ljepši od neba, ljepši od mora,
Ljepši od rijeka, ljepši od gora!




Moj anđeo je sakriven u tebi
I zato si nikad oprostio ne bi,
Ako bi nestao... Ah ti, anđele moj...
Ja želim biti samo tvoj!




Donosiš mi svijetlo kad je mrak,
Kad bez daha ostajem, ti mi daješ zrak!
No bojim se da ćeš zauvijek odletjeti u visine,
Toga se bojim... to moje srce brine!

By: Helios_1

MIRISNI PLODOVI DUŠE


Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva.
Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami.
Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne.
Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije.
Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva.

Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami.

Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne.

Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije.

Halil Džubran

Nismo se čak ni upoznali
a ja uzimam kopiju tvoga osmijeha
bez pitanja
potajno
u prolazu
čim si se udaljila stavio sam ga na lice
izgleda da je to stvarno izvrstan osmijeh
ljudi kraj kojih prolazim
kradu od mene kopije
bez pitanja
potajno
znam to jer sam neke ponovno sreo
prvi put ozbiljni a sada sa osmijehom
ukradenim
s mojeg
a zapravo s tvojega lica


Ivica Smolec 2004 god.

Ne slutiš koliko želim
da zaspiš na mom ramenu,
da sanjaš moje snove.

U sivilu proljetne večeri,
k tebi, tuđa djevojko,
želje mi nestašne plove.

Ivica Smolec, 1974. (tuđoj djevojci)

Reci




Hoćeš li da pripremim večeru
ili da te ljubim?
Večer se spušta i ja se bojim
da te ne izgubim.

Ivica Smolec

Znaš gdje ćeš me naći



Ako me ikad potražiš,
znaš gdje ćeš me naći.
Naše jezero još uvijek te čeka
i čezne za tvojim prštavim smijehom
i kamenčićima
koje si samo ti znala
onako nehajno bacati u njega.
Voda je još bistra i zelena,
još je u njoj odraz tvojih očiju.
Kad viknem tvoje ime,
ptice umuknu i jeka mi vrati glas.
Ma što znače te duge godine?!
Ja sam još tvoj
i bit ću,
čija god da si sad.
Ako me ikad potražiš
u svojim snovima,
znaš gdje ćeš me naći.

Ivica Smolec, 14. srpnja 2006.
(otvorenje izložbe novih članova Hrvatskog likovnog društva, Belot klub, Zagreb, 2008.;
časopis Udruge umjetnika "Spark" br. 13;

Ne pričaj mi o ljubavi




Ne pričaj mi o ljubavi,
ne trebam slatke riječi,
krv mi se pretvara u vodu
kad god mi slažeš.
Želim tvoju ljubav
a ljubav nisu riječi,
ne želim tvoja usta
nego srce.
Ne pjevaj mi o ljubavi,
i ja znam složiti rimu
i znam da je lako opjevati laž.
Daj da pronađem
u tvojim zjenicama,
u tvojim postupcima,
u tvojoj brizi za mene,
istinu o našoj ljubavi.
Uzvrati mi ljubav,
ako možeš,
ali ne pričaj mi o njoj.
O ljubavi ću radije sanjati
sam.

Ivica Smolec, srpanj 2005

Nikita je napisao/la:

Reci




Hoćeš li da pripremim večeru
ili da te ljubim?
Večer se spušta i ja se bojim
da te ne izgubim.

Ivica Smolec

nikice ...sve su super ... ali ovo mi je nesto...prekrasno ..tako malo a sve receno ...hvala za ove stihove...sto si ih postavila

Nema na čemu moja B.....drago mi je da ti se sviđaju....meni su prekrasne...njegove pjesme

Volim te


Volim te vise od cvijeca
Vise od gora
Volim te vise
I od plavoga mora
Volim te vise i od juga, i od duga
Od modrine svetoga neba
I od zraka koji mi treba.

Voljena zeno znaj da je moja
Ljubav veca nego Troja
Nego Sparta i Antika
Nego slatka romantika
Veca je i od zime i od ljeta
Moja ljubav je veca od cijeloga svijeta.

Moja ljubav je snaznija
I od morskog vala
Njeznija od maestrala
A jaca je od maca
Ni bonaca nije tako cista
Tako lijepa
Kako blista
Moja ljubav poput stita
Moja ljubav prema tebi je vjecna i istinita


Preuzeto sa: http://mrvicak.blog.hr

NOĆNE ŽELJE



Kap ljubavi poželjeh noćas na
Zapešću mojih ruku pa
Da te dotaknem ovom strašću
Što na dlanovima mojim drhti,
Ta te dotaknem pogledom duboko
U nutrinu tvoje duše,
Kap mirisa nježnosti tražim na tvojoj koži
Što sunce ostavilo je u rano jutro
I trag rose na stopalima koju
Skidaš kroz moje vrtove kradom,
Poželjeh te noćas kao nikada do sada
I nemir uzburka tišinu ponoćnu
Bez jasnih riječi, bez glazbe
Samo sitna zvonca ljubavi trepere
Na mojim vjeđama tražeći te
Prije ulaska u snove,
Kap ljubavi skinuti ću sa usana tvojih
Da želje noćne usrećim.

„utiha“

JUTARNJI OSMJEH



Jutarnjim osmjehom snove moje
Pod jastuke spremaš,
Budiš me dodirima leptira
Klizeći niz leđa,
Poljupce slažeš po ramenima
U buket želja,
Moje tijelo, moje tijelo drhti
Pod rukama tvojim i čeka,
Čeka taj slatki trenutak spoznaje
Kako jutro može biti zanosni početak
Novog dana,
Čeka šum žuborenja kojeg glas širi
Kao rijeka na izvoru
Od sreće, od radosti ili spoznaje
Kako će bujica strasti prokuljati
Provrijeti hukom rušeći se niz
Litice bedara gromoglasno,
Pjeneći se ljepotom zagrliti smirenje
U dubinama željenog.
Jutarnjim me osmjehom ljubiš spremajući
Moje snove pod jastuke.

„utiha“

KADA MJESEC OBASJA



Mogla bih kriviti mjesec u punom sjaju
Što nemir u sebi ćutim,
Mogla bih ovu navalu riječi
Koja me već danima proganja
Za nemir optužiti, ali ne mogu jer
Istina se skriva u želji za tvojim rukama,
U želji za tvojim usnama,
U želji za tvojim tijelom,
Vatrom kojom moje tijelo daruješ,
Istina se skriva u strasti
Kojom dane moje u raskošni vatreni
Ples pretvaraš,
Ples ljubavi iznad ponora strasti.
Mogla bih kriviti noć
Što nemir u misli moje unosi, ali ne mogu,
Istina je u čekanju jutra i tvog glasa
Sakrila svoje lice,
Lice prepuno čežnje,
Ruke pune nemirnog iščekivanja,
Usne vatrom strasti zapaljene,
Lice žene koja ljubi,
A mogla bih kriviti mjesec u punom sjaju
Za nemir tek da um zavaram.

„utiha“

ČEKAĆU TE

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, dragi, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime

Ne vjeruj! Kasno je , kad se mjesec javi
I prelije srebrom vrh modrijeh krša,
Tamo, gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te!- U časima tim,
Kad na grudi svoje priljubiš me čvršće,
Osjetiš li, dragi, da mi t'jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svim,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna,
Ona samo pamti, silna, neoprezna,
Niti mari, dragi, da stihove piše.

Hej,ti


Primakni se bliže..
Dođi da ti ispričam svoje tajne..
dođi da osjetim da me netko sluša....

..budi mi prijatelj večeras..
samo to želim..

nemoj me gledati u oči..
samo slušaj..
pusti da se naslonim na tvoje rame..
i pitaj me..
pitaj što god želiš znati..

Noćas sam nekako krha..
Mogla bih ti reći svaku svoju slabost..
Mogla bih ti ispričati i ono što nikada ne bih izustila..


Nemoj prstima kliziti po mom vratu..
nije trenutak..
Nemoj mi govoriti da me voliš..
ne sad..
Nemoj me ljubiti noćas..
jednostavno NEMOJ!

Želim se samo priviti uz tebe..
Samo me zagrli..
Čvrsto..
Da osjetim konačno neku toplinu koju već danima ne osjećam..

Ugrij moje hladne ruke..
da ne drhte više..

Nasmiješi se..
I ..
Samo budi tu..

Pričaj mi..
Pričat ću ti..

Budi mi prijatelj..
To je sve što želim od tebe večeras..

Možda shvatiš moja blesava razmišljanja..
ovu tjeskobu..
Možda shvatiš drugu mene..
možda me upoznaš..
i unutar moje začarane čahure..

ugasi svijetla..
i pričaj sa mnom..
tako nećeš vidjeti kad moje suze počmu kliziti niz obraze..

i nemoj previše zapitkivati..
budi drugačiji od ostalih..
iznenadi me i jednostavno shvati..
a onda..
puži mi zagrljaj..
i smiješak..
škaklji me da se smijem i zaboravim na suze...

samo želim..
i trebam..
da mi budeš prijatelj..
i da pokušaš razumijeti..
ono što drugi osuđuju bez imalo razmišljanja..
Ti nemoj biti „drugi“..

...budi mi PRIJATELJ

Budi moja noć

Dođi, koji si moja
u moju noć
Stvori koja si moja
moju noć
utišaj ovu tišinu
umiri ovaj nemir
utopi ovu smrt
Proširi ovu sobu
Razori ovaj zid
Podigni ovo nebo
pomiri ove sjene
pokosi ovu kišu
Uglazbi ove suze
Rascvjetaj ove ruke
Sazidaj ove riječi
Izliječi ove oči
I postani moja noć,
Budi moja noć

Josip Pupačić

TIN UJEVIĆ ; Notturno


Nocas se moje celo zari,
nocas se moje vijedje pote:
i moje misli san ozari,
umrijet cu nocas od ljepote.


Dusa je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noci:
Placimo, placimo u tisini,
Umrimo, umrimo u samoci.

- Ne daj se Ines
(Napisao Arsen Dedić)

Ne daj se Ines,ne daj se godinama moja Ines.
Drukcijim pokretima i navikama,
jer jos ti je soba topla, prijatan raspored
i rijetki predmeti...
Imala si vise ukusa od mene
tvoja soba... divota
Gazdarica ti je u bolnici
uvjek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,po poklonima,
pratila me sljedeceg jutra oko 9 do stanice
i rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu Beogradsku padinu.
U vecernjem sam odijelu, i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines.
Dugo je pripremano nase poznanstvo
i onda slucajno uz vrucu rakiju i sa svega nekoliko recenica lose prekrivena zelja
tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
prostakuso i plemkinjo moja...
A tvoje grudi, krevet i moja soba objesena u zraku kao narandza, kao narandzasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
proletirskih brigada trideset i devet
kod Krkovic.
Pokisla ulica od prozora dalje
i sum predvecernjih tramvaja...
Lijepi trenutci nostalgije,ljubavi i siromastva,
Upotreba zajednicke kupaonice
i molim vas ako me tko trazi...
Ne daj se ines
Evo me ustajem tek da okrenem plocu
dali je to nepristojno u ovakvom casu, Mozart, Requiem, Agnus Dei,
Meni je ipak najdrazi pocetak...
raspolazem s jos milion njeznih i bezobraznih trenutaka nase mladosti,
koja nas provlastitim ocima
vara, krade i napusta,
Ne daj se Ines.
Poderi pozivnicu,
otkazi veceru,prevari muza odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu...
Dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.
Znam da ce jos biti mladoti,ali ne vise ovakve u prosjeku tisucu devetsto trideset osma,ja necu imati skim ostati mlad,ako svi ostarite,i ta ce mi mladost tesko past,a bit ce ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno A ponovo pocinje kisa,kao sto vec
kisni listopad,na otocima more od olova
i nebo od borova,udaljeni glasovi koji se mjesaju glas majke, prijatelja, kceri , ljubavnice, roda, brata ...
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
i nestale svjetlastom bjelinom , jos malo setnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines...

KADA BUDEŠ STARA Kada budeš stara, sijeda i u snima,
Drijemat ćeš kraj ognja, čitajuć polako
Ispustit ćeš knjigu, sanjati o blagom
Pogledu, kojeg očiju ti skriva dubina. Voljeli su mnogi časke tvog veselja,
I ljubav im bila prava ili kriva,
Tek ti jedan čovjek dušu punu želja
Ljubio, i tugu, što ti lice skriva. Naginjuć se tužno k žaru svog kamina,
Šapni, kako ljubav nas je ostavila,
I sad hodi iznad planinskih visina.
Gdje je posred zvijezda svoje lice skrila.
WILLIAM BUTLER YEATS (1865 - 1939)