Duhovna poezija

Moj Bog

Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeci jedan drugog

I našao sam ga u sebi
jer živi u meni za me
i ja se u njemu radujem

Od iskona bili smo skupa
i do konca bit ce mi pratilac
moj Bog.

Josip Pupacic

Osoba do tebe

Pogledaj unaokolo braću i sestre,
pogledaj oko sebe.
Tko je osoba koja sjedi do tebe?

Osoba do tebe
..je najveće čudo, najveća tajna
koju si mogao susresti u ovom času,
..testament Riječi postale Tijelom,
Božji trajni Advent ovog svijeta u
našoj sredini.

Osoba do tebe
..neiscrpni izvor mogućnosti
s mogućnostima samo djelomično primijećenim.

Osoba do tebe
..je jedinstveni svijet iskustva
strah i čežnja
osmijeh i namrštenost
smijeh i suza
strah i nada
sveukupna težnja za izričajem.

Osoba do tebe je grčenje da
postane nešto, nešto sasvim posebno,
..da dokuči cilj
vlastitu povijest, pjesmu
da bude poznata i da zna.

Osoba do tebe je netko
tko može živjeti s tobom,
ne samo pokraj tebe
..ona želi živjeti ne samo za sebe,
nego također i za tebe;
ona može tješiti, susretati se, razumjeti te
ako ti to želiš,
zauzvrat i ona traži biti shvaćena.

Osoba do tebe
..vjeruje u nešto, nešto dragocjeno
opredjeljuje se za nešto
računa na nešto, živi za nešto,
ona radi za nešto
čeka nešto
žuri za nečim
bježi od nečeg
trči prema nečemu...

Osoba do tebe
ima problema i strahova;
pita se kako čini stvari i često
nije s tim zadovoljna,
često je neodlučna, neorganizirana
bolno se zatvara u sebe sve do kaosa;
ali suočena sa svim nevoljama i tvrdoćama,
sposobna je nadvladati najveće teškoće
i progonstva.

Osoba do tebe
..je čitav jedan skup osoba
osoba koje je ona susrela na svom
životnom putu; stvarna
zajednica u kojoj još uvijek živi
otac, majka, prijatelj i neprijatelj;
ona ih sve dijeli s tobom.

Osoba do tebe
..ima neke stvari koje čini dobro,
neke koje može činiti bolje nego bilo
tko drugi na čitavom svijetu;
..postoji nešto što ima jedinstveno značenje
u njezinom čitavom življenju,
a što ona posebno cijeni;
ali, usudi li se ona s tobom govoriti o tome?

Osoba do tebe
..neće nikada biti potpuno shvaćena
nikada potpuno razotkrivena
nikada nam ne može biti potpuno kontrolirana od drugih,
niti bi to trebala biti.

Osoba do tebe je misterij.
I Riječ Tijelom postala je misterij,
i Riječ Tijelom postala i nastanila se među nama.

Zato braćo i sestre
pogledajmo oko sebe...

H.L.Myers

Molitva na putu

Bože
koj si me do ovog časa doveo nevidljiv
vodi me i dlje koncu mojih želja

Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta

Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemočno ko moje ruke vise

Bože
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene sviježe krvi

Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda


Antun Branko Šimić

Povedi me, Gospodine, u pustinju!
Divit ću se
pješčanim dinama
što se umivaju
u jutarnjim zrakama
izlazećeg sunca!
Povedi me, Gospodine, u pustinju!
Zadivljen ću promatrati
plavo nebo
i na njemu zvijezde što blistaju
tisućljetnim sjajem!
Povedi me, Gospodine, u pustinju!
Iskušaj me
i vidi Gospodine,
volim li Te
i živim li samo za Tebe?

(autor nepoznat)

Majka Tereza - Ipak

Ljudi su nerazumni, nelogični i egocentrični.
Ipak ih voli.
Ako činiš dobro, ljudi će te optužiti da imaš sebične, skrivene motive.
Ipak čini dobro.
Ako si uspješan steći ćeš lažne prijatelje i prave neprijatelje.
Trebaš ipak uspijeti.
Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno.
Ipak čini dobro.
Poštenje i iskrenost učiniti će te ranjivim.
Budi ipak pošten i iskren.
Ono što godinama stvaraš, može preko noći biti uništeno.
Ipak stvaraj.
Ljudima je stvarno potrebna pomoć, ali bi te mogli napasti ako im pomogneš.
Ipak pomaži ljudima.
Ako daš svijetu najbolje od sebe, zauzvrat ćeš možda dobiti samo udarce.
Ipak daj svijetu najbolje od sebe.

"Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
NIJE VAŽNO, BUDI ISKREN I POŠTEN.
Ono što si godinama stvarao u času
bi moglo razrušeno biti.
NIJE VAŽNO, STVARAJ!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
NIJE VAŽNO, POMAŽI IM!
Daješ svijetu najbolje od sebe,
a on će ti uzvratiti udarcima.
NIJE VAŽNO, DAJ NAJBOLJE OD SEBE.

Sveta noć - poklon zauvijek

Sveta noć
krije u sebi
Božju izjavu ljubavi
nama i našem svijetu
On dolazi
kao dijete,
jer jedino je još
nedužnost djeteta u stanju
dirnuti ljudsko srce.
On to prihvaća i uzima
nas i naš život
u svoju beskrajnu ljubav,
da bi nas preobratio,
izliječio, izbavio.
Sveta noć je ta
u kojoj ON čeka
na svakoga od nas,
da bi mu
posve i zauvijek
poklonio sama sebe.

(Teresia WINKELHÖFER)

Moj križ svejedno gori

Evo me, moj svijete, na raskršću
i tvom i mome
Oprostimo se. - Ti plačeš
Moj križ svejedno gori.
Udaljuješ se; bez pozdrava, bez riječi, bez boga
I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Snijeg pada
Zemlja raste
A ti poražen toneš
Grad li se, selo, ili neki postiđeni narod
U krčmi
Moj križ svejedno gori
Uzdignut
Razapet
Mračan

Dovikujem ti. - On gori
Dovikujem ti. - Ti strepiš
iskre po tebi pršte
Peku stravične snove
Moj svijete, uzalud stvaran
Moj svijete uzalud ljubljen
Moj svijete
Udaljujem se. Pružam za tobom ruke
Sjene velikih vojski nadiru iz davnina
Zrak su omastile strijele
Razbijen
Usitnjen sanjaš
Neprestane pritištu more
Vjekovi pokapaju svjetlo
Rane otaca izrastaju u kraste
Divna majka Margarita prodaje suze
Majka Margarita
Moj križ svejedno gori
Nosim ga - moj križ a tvoje ime
Nosim ga
Slomljen ma svečan
Puta ne vidim nigdje
Voda po kojoj hodam hlapi
Poda mom bujaju pare
moj križ svejedno gori
Oblistava u beskrej tvoje ime
Udaljujem se
I putujem prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Ti toneš po svome snu
A ja koracam
I grcam, i grcam, i gledam prema beskreju
Moj križ svejedno gori
Moj križ a tvoje ime.

Josip Pupačić

Molitva za vedrinu

Bože, daj mi
vedrinu da prihvatim
stvari koje ne mogu promijeniti;
hrabrost da promijenim
stvari koje mogu promijeniti
i Mudrost da spoznam
razliku između njih.
Da živim dan za danom,
da se radujem svakom trenutku,
da prihvatim teškoće
kao put do mira,
da prihvatim poput njega
ovaj grješni svijet
kakav jest, a ne kakav bih ja
želio da bude;
da vjerujem da će on
sve dovesti u red
ako se predam njegovoj volji;
da umjereno budem sretan u
"ovom" životu,
a u budućem zauvijek
s njim presretan.

Reinhold Niebhur

Kada umoran zastanem
ili ranjen posrnem
i plamen što tinja
postanem

i sve se čini da zauvijek
nestajem,

osjetim dah Raspetoga

i čujem otkucaje
srca moga Boga.



Antun Matošević

Teo je napisao/la:

Osoba do tebe

posjeca ma jednu od moji duhovni pjesama :

Napiši neku svoju! ::

Jako lijepa, dirljiva i poučna pjesma Terezija! ::

Moć ljubavi obnavlja






<blockquote><blockquote>Ne vjerujem
u Boga rođena iz nevolje;
u opojno sredstvo
kad život postane nepodnošljiv;
u neki otok spasa
kad se izgubi
tlo pod nogama
i ni na koga se više
ne može osloniti,
u svemoćno sredstvo
da ispunimo praznine naše nemoći.
U nemoći
Isusa koji trpi i umire
objavljuje se
moć ljubavi,
moć Boga,
koji u vatri svoga Duha
iznova stvara ljude i stvari,
obnavlja ih i dovršava.
Vjerujem u Boga, koji oprašta onima koji ga razapinju. </blockquote></blockquote>



Phil Bosmans

Hoću li ja u raj?

Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al' sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj
a ja na niskom stojim.

Već ako imaš gdjekoji kutić
i to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se suhi k'o prutić
Usko je moje rame.

Nikomu neću praviti sjene
bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene
ako to ti je milo.

Ako Ti nije milo prisuće
takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kod Tvojeg znanca.

Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda.

Pa kada uđu kojim je dato,
i mjesta biti neće:
Nebo je malo, al' ništa zato...
Srce je tvoje veće...

(fra Bonaventura Ćuk)

ŽIVIM, AL NE U SEBI
Kople duše koja žudi da vidi Boga


Živim, al ne u sebi:
Živjeti tvoj život smijem
I mrem s boli što ne mrijem.


1. U sebi ne živim već,
Život bez Boga ne prija,
Mrtav on, ne živim ni ja;
Kako dakle živjeti?
Tisuć smrti podnijeti!
Samo Bog je život, mnijem
I mrem s boli što ne mrijem.


2. Ovozemni život taj
Smrtni život, živa smrt je
Dokle život s tobom strt je,
Doživotni smrtni jad.
Mili Bože, što ću sad?
Bolje žiće ufat smijem
I mrem s boli što ne mrijem.


3. Daleko sam od tebe:
Kako život da imam
A da smrti ne kušam,
Kako god mi gorka bila?
Jao meni, majko mila,
Gorku kob ja dalje pijem
I mrem s boli što ne mrijem.


4. Riba iz vode kad izađe,
Olakšicu sebi nađe:
U smrt ona brzo pade
I zaštitu smrt joj dade
Za svoj život smrti takvoj
Nadati se ikad smijem
I mrem s boli što ne mrijem.


5. Kad olakšat sebi mnim
U Otajstvu da te gledam,
Žalosti se većoj predam:
Ni tu te uživat neću!
To zadaje muku veću
Što vidjet te ne umijem,
I mrem s boli što ne mrijem.


6. Kad uživam, Gospode,
Nadom da te vidjet hoću,
Vidim i svu moju zloću
I bol mi se podvostruči
Te strah samo mene muči:
U nadi kad živjet mnijem,
Ja mrem s boli što ne mrijem.


7. Prekini mi život noći,
Bože, daj mi život dana,
Ne drži me prikovana
Tako čvrstim verigama;
Gle, muči me želja sama
Vidjet te u tminam tijem
I mrem s boli što ne mrijem.


8. Ko nad smrću plakat hoću
Nad životom svojim bijednim,
Dokle god me vezom jednim
Veže uza zemlju grijeh moj.
Kad će biti, Bože, oj
Reć po istini da smijem:
Živim, jednom već, ne mrijem?


Sv. Ivan Od Križa

VEČERNJI SUSRET


Isuse, dođoh Ti reći kako me u grlu guši
od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptati kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim.
jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,
jer me zbuni tvoje raspelo.
Žižak Ti osvijetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,
o, Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga tvoja teška
I sitne boli moje.
Isuse, dođoh, Ti se jadat u suton ovoga dana,
al motreć Tebe, išćeznu moja rana.


vlč. Zlatko Sudac

Čovjek bez Tebe


Gospodine!
Pustio si kišu
da ispere nečistoću,
a potom i savjest
da propituje zagonetni mûk.

Preosta nam otvoriti i drukčija srca.
Može li to čovjek,
bez Tebe?

U što smo pretvoreni?
Slični smo vrpci u koju se utiskuju
slike i riječi,
da bi otupile,
promijenile,
raščovječile,
postidile,
čovjeka umanjile,
u biti i poruci.

Čovjek je izrugan.

Tvoje malo stado,
koje okusi bljutavu sol,
klonuvši,
s mukom Ti ime izusti.

Dobro si svima ostavio,
poučio nas kako ga živjeti.
Zid se svednevice između nas učvrščuje,
protivštine bjesne.
Jesmo li mi drugima neprijatelji,
koji se danomice udaljujemo,
tereteći ga ljutnjom i strašću,
koje nas ne razlikuju?
Pomiješasmo li naša zla?
Odakle dolaze ubojite strijele?
Mrak prekri zemlju.
Uzalud svijetle zvijezde
i oboljelo Sunce,
dok sikćemo pobratimljeni sa zlom.

Je li to pokora za zlorabljenu slobodu?

Hoćemo li se spašavati jedan po jedan
ili ćemo biti Tvoja vojska,
koja će iznijeti tu muku,
okrećući i drugi obraz,
ne stideći se,
ne umanjujući dobro,
dajući i gornju haljinu,
biti drukčiji,
ne pitajući za žrtvu?

Gospodine!
Otvori nam srca!
Izbavi nas!
Spasi nas!

Moj Bog u četrdeset trećoj


Moj Bog u četrdeset i trećoj
Jednako vedar i nasmijan
Kao i prije deset ljeta
Uživa u licu zemlje
U igri plavih nebeskih zavjesa
Možda su upravo
Od njegova osmijeha
One blage bore na bijelome svodu

Moj prijatelj vjerni
Vjeruje u čudesnu moć radosti
I raduje se sa mnom
Svako mi jutro na uho šapne
Iz lađe izađi
Na more stani
Suncem se umij
Vjetrom obriši

Haljinu ljubavi moje
Na žalu ćeš naći
Odjeni je
Da ne ozebeš

Moj prijatelj u četrdeset i trećoj
Sve više me podsjeća
Na moju majku
Kad sam u njenoj blizini
Kao list na vjetru
Od sreće treperim

Anton Tamarut

DA ISUS DOĐE DANAS . . .

Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra?
Ili bi sakrio neke magazine i postavio Bibliju na njihovo mjesto?
Bi li sklonio svoju svjetovnu glazbu a izvadio crkvenu pjesmaricu?
Bi li mu mogao dopustit da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo?

Razmišljam … kada bi Spasitelj bio s tobom dan-dva,
bi li ti nastavio raditi stvari koje redovito radiš?
Bi li nastavio govorio ono što uvijek govoriš?
Bi li se tvoj život nastavio kao što živiš svih drugih dana?

Bi li poveo Isusa sa sobom svugdje gdje ideš?
Ili bi možda promijenio svoje planove tih dana?
Bi li ti bilo drago upoznati ga s tvojim najdražim prijateljima?
Ili bi se ponadao da oni neće navraćati dok On ne završi posjet?

Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom zastalno?
Ili bi odahnuo kada konačno ode?
Možda bi bilo zanimljivo znati što bi ti stvarno radio,
da Isus dođe kao osoba biti neko vrijeme s tobom.
(nepoznati autor)

Slatke one vatre se spomeni,
Kojom srca užeći si htio;
U dušu si stavio je meni
I ja želim žar joj širit mio.
Jedna iskra slaba, o božanska tajno!
Može užeć ognja more veličajno.
Da daleko želim
Plam ti raznijet sveti, tog se, Bože, sjeti!

Sv. Terezija od Djeteta Isusa