Duhovna poezija

First topic message reminder :

Moj Bog

Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeci jedan drugog

I našao sam ga u sebi
jer živi u meni za me
i ja se u njemu radujem

Od iskona bili smo skupa
i do konca bit ce mi pratilac
moj Bog.

Josip Pupacic

AKO...

Ako te nitko ne voli, moja je radost voljeti te.
Ako plačeš, želim te utješiti.
Ako si slab, dat ću ti svoju snagu.
Ako te nitko ne treba, ja te trebam.
Ako si beskoristan, ja ću ti posvetiti pažnju.
Ako si prazan, ispunit će te moja punina.
Ako te strah, ja ću te nositi na svojim leđima.
Ako želiš hodati, ići ću s tobom.
Ako me zoveš, uvijek ću doći.
Ako se izgubiš, nemoj zaspati prije nego me nađeš.
Ako si umoran, bit ću tvoj odmor.
Ako griješiš, ja sam tvoje oproštenje.
Ako mi govoriš, oslovljavaj me s "ti".
Ako me tražiš, za tebe ću biti dar.
Ako me trebaš, kažem ti, ovdje sam u tebi.
Ako se opireš, ne želim te prisiljavati.
Ako si u tami, svjetlo sam tvojim koracima.
Ako si gladan, dajem ti kruh života.
Ako si nevjeran, ja sam vjeran.
Ako želiš razgovarati, bit ću tvoj sugovornik.
Ako me budeš gledao, vidjet ćeš istinu srca svoga.
Ako si u zatvoru, ja ću te pohoditi i osloboditi.
Ako se slomiš, ozdravit ću tvoje prijelome.
Ako se uprljaš, ne želim da spašavaš samo svoju prividnost.
Ako misliš da sam tvoj suparnik, znaj, ne želim biti iznad tebe.
Ako želiš vidjeti moje lice, gledaj cvijet, izvor, dijete...
Ako si odbačen bit ću tvoj saveznik.
Ako te svi zaborave, ja te zaboraviti neću.
Ako nemaš nikoga, imaš mene.
Ako budeš šutio, moja će se riječ nastaniti u tvom srcu.

N.N.

Riječi mudrosti

Ljudi su katkad
neuračunljivi, nelogični i sebični;
Ipak im oprosti!

Kad si brižan,
ljudi te mogu optužiti
da imaš sebične motive;
Ipak, budi brižan!

Ako si uspješan
steći ćeš i lažne prijatelje
i istinske neprijatelje;
Ipak, i dalje budi uspješan!

Ako si iskren i prostodušan,
ljudi će te pokušati prevariti;
Ipak, budi iskren i prostodušan!

Ono što ti izgrađuješ godinama
netko može porušiti u trenutku
Ipak, gradi!

Ako si spokojan, miran i sretan,
ljudi mogu biti ljubomorni
Ipak, budi sretan!

Dobro koje učiniš danas,
ljudi će zaboraviti sutra;
Ipak, čini dobro!

Daj svijetu najbolje što imaš,
vjerovatno neće nikada biti dovoljno;
Ipak, daj svijetu najbolje što znaš i imaš!

Ako pogledaš bolje, na kraju
Ipak je sve to između tebe i Boga
Nikad nije ni bilo između tebe i njih!

STIDIM SE

Kako sam mogao to učiniti?
Što će o meni misliti moji prijatelji?
Točno su registrirali.
Osjećam se kao da mi je odjeća skinuta.
Sada stojim tu, gol, raskrinkan.

Ali, zbog čega se zapravo stidim?
Moji prijatelji me sada vide drugačije.
Moja maskiranja im nisu više uvjerljiva.
Ne mogu ih zavarati.
Ljubomorno sam mislio
igrati svoju ulogu i očuvati "svoj obraz".

Očito to uopće nije bio "moj obraz".
Pažljivo montirane kulise,
sada djeluju srušeno i neuvjerljivo.
Kroz pukotine trošne zavjese izbija nešto,
što bih najviše volio sakriti.
Padam sa režijske stolice i otkrivam,
da je ono što sam inscenirao kao tragediju, bila komedija.

Razmišljam o tome, što izaziva moje osjećaje stida.
S otpalim ljuskama nestaje moje sigurnosti.
Osjećam se poput lažljivca uhvaćenog na djelu.
kako će drugi reagirati na novu situaciju?
Hoću li dočekati pakosno izrugivanje?

Stidim se.
Ali, pitam se, nije li dobro, stidjeti se?

Na sve negacije koje izreknemo kroz život, Bog ima pozitvne odgovore:

Mi kažemo: "To je nemoguće"
Bog kaže: "Sve je moguće" (Lk 18,27)

Mi kažemo: "Preumoran/a sam"
Bog kaže "Ja ću vas okrijepiti" (Mt 11,28-20)

Mi kažemo: "Nitko me ne voli"
Bog kaže: "Ja te volim" (Iv 3,16 i Iv 13,34)


Mi kažemo: "Ne mogu dalje"
Bog kaže: "Moja milost je dovoljna" (2Kor 12,9 i PS 91,15)


Mi kažemo: "Ovo ne mogu odgonetnuti"
Bog kaže: "Ja ću ispraviti tvoje staze" (Izr 3,5-6)


Mi kažemo: "Ja to ne mogu"
Bog kaže: "Ti možeš sve učiniti …" (Fil 4,13)


Mi kažemo: "Nisam sposoban"
Bog kaže: "Ja sam sposoban" (2Kor 9,8)


Mi kažemo: "… nije vrijedno"
Bog kaže: "Bit će vrijedno" (Rim 8,28)


Mi kažemo: "Ne mogu si oprostiti"
Bog kaže: "Ja ti opraštam" (1Iv 1,9 i Rim 8,1)


Mi kažemo: "Nisam sposoban/a"
Bog kaže: "Ja ću ti ispuniti svaku tvoju potrebu" (Fil 4,19)


Mi kažemo: "Bojim se"
Bog kaže: "Ja ti nisam dao duh bojažljivosti" (2Tim 1,7)


Mi kažemo: "Uvijek sam zabrinut/a i frustrirana/a"
Bog kaže: "Sve svoje brige bacite na mene" (1Pt 5,7)


Mi kažemo: "Nemam dovoljno vjere"
Bog kaže: "Svakom sam dao mjeru vjere" (Rim 12,3)


Mi kažemo: "Nisam dovoljno pametan/a"
Bog kaže: "Ja ti dajem mudrost" (1Kor 1,30)


Mi kažemo: "Usamljen/a sam"
Bog kaže: "Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću napustiti" (Heb 13:5)

TRAGOVI KORAKA U PIJESKU

Sanjah jedne noći,
kako šetasmo morskom obalom,
moj Gospodin Bog i ja.

Pred mojim očima pojavi se brzinom filma moj život.
Za svaki odsjek mog života, kako mi se činilo,
otkrih tragove stopala u pijesku.


Jedan par tragova pripadaše meni, drugi mom Gospodinu.
Kad i posljednja slika pred mojim je očima preletjela,
osvrnuh se natrag i vidjeh,
kako je u pijesku često ostao samo jedan par tragova,
a drugi je iščeznuo.


Ti tragovi označavahu odsjeke mog života, meni ponajteže.
To me zbunilo.
Okrenuh se Gospodinu i upitah ga:
"Kad sam ti onomad sve što imah predao, da te mogu slijediti,
tada si mi rekao da ćeš uvijek biti uza me.
A sad vidim da najdublje krize mog života prati samo jedan par tragova u pijesku.
Zašto si me ostavio upravo tada, kad sam te, sav očajan, najviše trebao?"


Gospodin me uze za ruku i reče:
"Drago dijete, nikad te nisam ostavio samog,
a pogotovo sam bio uza te u vrijeme tvojih patnji i boli.
Tamo gdje vidiš samo jedan par tragova u pijesku,
Tamo sam te na svojim rukama nosio."

STIDIM SE

Kako sam mogao to učiniti?
Što će o meni misliti moji prijatelji?
Točno su registrirali.
Osjećam se kao da mi je odjeća skinuta.
Sada stojim tu, gol, raskrinkan.

Ali, zbog čega se zapravo stidim?
Moji prijatelji me sada vide drugačije.
Moja maskiranja im nisu više uvjerljiva.
Ne mogu ih zavarati.
Ljubomorno sam mislio
igrati svoju ulogu i očuvati "svoj obraz".

Očito to uopće nije bio "moj obraz".
Pažljivo montirane kulise,
sada djeluju srušeno i neuvjerljivo.
Kroz pukotine trošne zavjese izbija nešto,
što bih najviše volio sakriti.
Padam sa režijske stolice i otkrivam,
da je ono što sam inscenirao kao tragediju, bila komedija.

Razmišljam o tome, što izaziva moje osjećaje stida.
S otpalim ljuskama nestaje moje sigurnosti.
Osjećam se poput lažljivca uhvaćenog na djelu.
kako će drugi reagirati na novu situaciju?
Hoću li dočekati pakosno izrugivanje?

Stidim se.
Ali, pitam se, nije li dobro, stidjeti se?

NAĐENI BOG

Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se mis'o, tamna sjenka, gubi.
Uza te Bog je, uvijek u blizini
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.

Bog ti je uvijek najbliži od svega:
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba;
Bog ti se smješi iz jednog dragog lica i plaši te iz svake stvari: nema tajne.

Ne pružaj mis'o u praznu daljinu.
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
Na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi, miriše i šušti.

ANĐELI, ČUVARI MILI

Oni svojom nevidljivom prisutnošću nose naše dane.
Svojom nježnošću i nečujnošću neprimjetno vraćaju
osmijeh našim umornim licima.
Blago poput snježnih pahulja u tihim zimskim noćima
spuštaju se na naše izranjene duše, podajući im uvijek
nove snage i cijeleći i najteže rane.
Kad poželimo poći krivim putem, oni nas blago
usmjeravaju na pravi.
I kad nas nitko ne čuje, oni nam svojim blagim šaptom
kazuju da nismo sami.

Oni nas tako tajnovito i čudesno šalju jedne drugima,
baš onda kad je potrebno.
Oni odzvanjaju u glazbi, plaču u kišama, spavaju u
snjegovima i bdiju nad nama na nebesima.
Oni nas s radošću dočekuju kad prvi put zaplačemo
ovom svijetu, bodre nas na našim zemaljskim stazama
i s utješnom mudrošću prihvaćaju kad napuštamo
ovozemne staze, kako bismo pošli u susret Ocu.
Anđeli su najsjajnije svjetlo u najmračnijoj noći,
oni su najljepši Božji glas na zemlji.

Trinaesti učenik

Spava opušten u barci
Ribari njih dvanaest na broju
na prstima odmakli
i pustili valu
da njiše umorna učitelja

U sretnu trenutku
prikrao sam se lađi
a nije bila daleko od obale
Sakriven u šaš prošaptah
''Učitelju
ne ljuti se što te budim''

Vjeđe su se podigle
kao zastor noći
pred izlazak sunca

Učitelju ja te ne molim
da mi ozdraviš oči
Moje oko je zdravo
s brijega te vidjeh u lađi

Daj mi
da vidim čovjeka kraj sebe
Moje oko je nemirno
i vid se moj drži obzora
Ne vidim onoga kraj sebe

Učitelj me gledao dugo
dugo
Njemu se nije žurilo
a mene je grijalo
njegovo oko
grijalo

Učitelju ne molim te
da iscjeliš moje ruke
i moje noge
Moje su ruke zdrave
Prsti su vitki i hitri
Moj hod je okretan
Kroz šaš provukoh tijelo

Moje su ruke grane
zalaze u druge grane
ali grana ne hvata granu
Daj ruku u mojoj ruci
Moje noge ne znaju ići s drugim
Daj suputnika mojoj stazi

Učitelj je šutio dugo
Ta njemu se ne žuri
Rukom uhvati mi ruku
i oživje suhu granu

Njegov pogled
usmrtio je u meni
sve strahove

Ivan Golub

Ja glasnik ću bit Božji


Ja glasnik ću bit Božji i ko cjelov mira
tom zemljom ja ću poć
i ljudstvo dizat k nebu, nebeskih bacat zraka
u tamnu, zemsku noć.

I zborit ću o Pravdi, Dobroti i Ljepoti,
o vječnoj ljubavi,
da svima jedan Bog je, što sve nas dobar stvori,
i da smo braća svi.

Pa kada k meni dođe, makar tkogod bio,
i otrcan i gol
i s mnogo rana teških, ja trpjeti ću s njime:
bol svač'ja moja bol.

I otrt ću mu suzu i vedriti mu lice
i rani melem bit
i dat ću sve mu svoje, a neću l' sveg tog moći,
bar s njim ću suze lit.

Pa stanu l' na me braća vikat: Crucifige!
ko na zlotvora kog,
ja slušat ću mirno, gdje me sude - neka!
Sam tako umr'je Bog.

Il prohtije li zloba da kamenjem se baca,
ko Stjepan ja ću stat,
zvat pravde Božje neću, za svoju ću braću
tek molbe Nebu slat.

Izidor Poljak

Između blaženstva i prokletstva

Dok idem putem spram Cezareje neke u vječnosti,
Ti kao uzgred pitaš, što mislim o Tebi.
Petar u meni s oduševljenjem Ti izlane: "Ti si pomazanik!",
a samo malo dalje, nakon rečenice-dvije o muci i smrti,
taj isti Petar nesmotreno Te vuče na stranu i odvraća od nauma.

Dokle ću, Gospode,
iz Tvojih ustiju slušati "Blago tebi!" i "Odlazi od mene!"?
Dokle ću biti boj između blaženstva i prokletstva?

Razapinjanje između tih skrajnosti moja je Golgota
s koje Ti darujem to što još imam od života.
Svoj križ nosim,
premda je Cezareja već davno u magli nestala.

SUNCE JE TU

Ono se ne umara,
i svaki dan ponovo izlazi.
Ljudi ustaju, i vjeruju u novi dan.
Ljudi gledaju kako sunce izlazi,
osjećaju toplinu njegovih zraka,
i ponovo vjeruju u svjetlo.


Nada je tu,
ima još djece s nasmijanim očima.
Ima još mnogo ljudi
ispod kože kojih kuca Srce.
Sa svakim dobrim čovjekom na svijetu
izlazi sunce nade.


Pružati jedni drugima nadu znači;
hrabriti jedni druge, davati jedni drugima život.
Pustinju ne možemo izmjeniti odjednom,
ali možemo započeti s malom oazom.
Gdje opet može procvasti jedan cvijet,
tu će jednoga dana biti tisuću cvjetova.


Phill Bosmans

SRCE BOŽANSKO
Srce Božansko Isusa moga,
daj da sve više ljubim te ja.
Ti si veselje naroda svoga,
ti moga žića nada si sva.

Srce Božansko Isusa moga,
daj da sve više ljubim te ja.

K tebi ću hiti u svako doba,
danju i noću tebe ću zvat.
Ti ćeš mi biti nada do groba,
ti ćeš mi duši pokoja dat.

U srcu žar mi i ljubav gori
k slatkomu srcu Isusa mog.
Isuse, drage grudi otvori,
postavi usred srca me svog. https://www.youtube.com/watch?v=5Xd4QJQbgpo

Božji dolazak

„Kad Bog dolazi na svijet, tada dolazi po nekom
čovjeku na svijet.“
(Herbert Fendrich)

Kad Bog dolazi na svijet,
on želi po tebi doći na ovaj svijet.
Ne dođe li po tebi, kako će doći na ovaj svijet?
Ne dođe li po tebi, u čemu je smisao tvojega života?
Ne dođe li po tebi, tko si ti?

Kad Bog dolazi na svijet, on ne pohađa uglednike.
Ne pohađa vladare.
Ne ističe se.
Ne zadržava se na glavnim gradskim trgovima.
Ne skreće pažnju na sebe.
Ne mari za sjaj.

Kad Bog dolazi na ovaj svijet, on želi ući u tvoj dan.
Njemu je dostatna tvoja običnost.
Tvoja blizina.
Njemu je dovoljan prijazan osmijeh.
Toplina dlana.
Komad kruha.

Kad Bog dolazi na ovaj svijet, on ima vremena.
On ima vječnost.

A ti, kad Bog dolazi na ovaj svijet,
imaš samo ovaj trenutak.
Samo ovaj susret.
Samo ovu uzdrhtalu ruku koja treba tvoju ruku.
Samo ovo skromno srce koje želi naći dom u tvojem srcu.
Kad Bog dolazi na ovaj svijet,
on ti se u njemu i po njemu želi darovati.

Kad Bog dolazi na ovaj svijet,
on je spreman proći mimo njega
samo da bi došao do tebe.

Ali tvoj put do Boga vodi samo kroz ovaj svijet.
Prođeš li mimo svijeta, prođeš li mimo čovjeka,
prošao si mimo Boga.

Kad Bog dolazi na ovaj svijet,
on bez oklijevanja napušta raj,
da bi raj zauvijek postao dio tvoga srca.
Da bi tvoje srce u živote mnogih donijelo raj.
Da se tvoj život, da se život ovoga svijeta,
nimalo ne bi razlikovao od njegova života.



Stjepan Lice, Kana 11/03

Ako ti je stalo do Crkve


Ako ti je stalo do Crkve,
ne raspredaj odveć o njoj.
I ne pitaj koliko je u njoj baštine vječnosti, a koliko naplavina vremena.
Ne pitaj pamti li ona, živi li doslovce, Isusov Govor na gori.
Ne pitaj je li joj većma stalo do hramova od mramora
ili do hramova Duha Svetoga, do srca ljudskog.
Ne pitaj koliko je u njoj obiteljskog duha, obiteljske skrbi.
Ne pitaj čemu počasti koje si njezini službenici međusobno iskazuju,
koje je značenje počasnih naslova kojima se oslovljavaju.
Ne pitaj je li joj je bliže ulagivati se moćnicima ovoga svijeta
ili zauzimati se za najmanje.
Ne pitaj je li dostojna iskazanog joj povjerenja, je li vjerna svomu poslanju.
Na pitaj je li zauzeta djeliteljica milosti ili se zapleće o ispraznosti.
Na pitaj ide li ususret svijetu kojemu je upućena.

Ako ti je stalo do Crkve,
budi ti Crkva koja ide ususret.
I ne odustaj od Crkve svoje, ne dijeli se od nje.

Budi ti onaj po kojem će Evanđelje prolaziti svijetom.
Budi ti čovjek obiteljskog mentaliteta.
Budi ti svima poslužitelj.
Budi ti onaj koji će odražavati Božju prisutnost, Božju malenost.
Budi ti kruh koji se lomi i razdaje.
Budi ti žarke i postojane vjere.
Budi ti blaga i ponizna srca.

Ti, ti učini sve što je do tebe,
da Isus, kad ponovo dođe,
nađe vjere, nađe srce ljudsko, srce bratsko,
na zemlji.
U Crkvi.



Stjepan Lice, Kana 11/06

Sunce je tu.
ono se ne umara,
i svaki dan ponovo izlazi.
Ljudi ustaju, i vjeruju u novi dan.
Ljudi gledaju kako sunce izlazi,
osjećaju toplinu njegovih zraka,
i ponovo vjeruju u svjetlo.


Nada je tu,
ima još djece s nasmijanim očima.
Ima još mnogo ljudi
ispod kože kojih kuca Srce.
Sa svakim dobrim čovjekom na svijetu
izlazi sunce nade.


Pružati jedni drugima nadu znači;
hrabriti jedni druge, davati jedni drugima život.
Pustinju ne možemo izmjeniti odjednom,
ali možemo započeti s malom oazom.
Gdje opet može procvasti jedan cvijet,
tu će jednoga dana biti tisuću cvjetova.


Phill Bosmans

Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade...


Kao da nikad umrijeti nece
toliko su se oni Gospode osilili
Ne daj im Boze, kada bi mogli
ruku bi svoju i na Tebe digli.

Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade
Ti sve dobro vidis, Ti sve dobro znas
Oprosti im za sve nase jade,
ne stigo ih nikad usud nas.

Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade,
ali ne odustaju od nauma svog.
Toliko su oni pohlepni za zemljom,
da i mrtvi ce se u tudji prosiriti grob.

Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade,
no ipak od krvavog ne uzmicu cilja.
Oprosti i meni, gresnom kad uzdahnem
Da Bog da im zemlja kosti izbacila.

Oprosti im Gospode, ne znaju sto rade
Ti sve dobro vidis, Ti sve dobro znas.
Oprosti im za sve nase jade,
ne stigo ih nikad usud nas.

Enes Kišević

Da li se isplati život živjeti,
Pitaju se danas mnogi ljudi,
Kad dodje bolest i žalost,
Onda se pitaš:"što ti ustvari život nudi"?


Problem za problemom stiže,
Nekad'veći, nekad'manji,
A tvoji nervi postaju,
Sve tanji i tanji.


Da li se isplati život živjeti,
pitaju se danas mnogi ljudi,
Odgovor ćeš naći u Božjoj Riječi,
A to je ono što ti Bog nudi.


Poslušaj taj savjet sada,
Jer postoji jedna nada,
Usmjeri svoj pogled k'nebu,
I zavapi Bogu tada.


Bog tvoj čuje tebe svakog trena,
On ti kaže:"Hajde traži,zbori,
Otvori mi srce svoje,o otvori,"
I u tvoj će život tada ući:mir ,spokojstvo ,sreća,
A tvoja će radost biti ,sve veća i veća.

JASNA MANDEKIĆ

U TIŠINI HRAMA

Molim te Bože, za malo mira,
molim te bože za malo sreće,
Molim te Bože u ovoj noći,
stazom svjetla ti me vodi.

Vodi me bože zvjezdanom stazom
vodi me Bože sunčanom stranom
Vodi me bože u luku spasa,
da tamo nađem vječni mir.

Sve brige svoje, tebi dajem,
jer samo ti, radost daješ.
Primi o bože molitvu moju,
sve boli moje, život moj.

Još jednom bože u tišini hrama,
u sjeni svijeća ponizno te molim,
Dolinom suza prati me Bože,
jedina nado i jedini spas.

S CD-ea Put istina i život

GDJE JE OSTALO CVIJEĆE
Kaži, gdje je ostalo cvijeće?
Cvijeće dobrih, ugodnih, lijepih stvari
u novinama i na televiziji,
u svakodnevnim razgovorima.

Ugušilo se i umrlo u lavini izvješćâ o nasilju,
ubojstvima, katastrofama, velikim i malim skandalima.
Nitko ga nije vidio, nitko za njega čuo.
Ugušilo se i umrlo
u novčaniku trgovaca senzacijama,
na usnama zlogukih proroka.

Kaži, gdje je ostalo cvijeće?
Cvijeće malih pažnji?
Cvijeće onoga da smo dar jedni drugima:
muž ženi, žena mužu.
Svi ljudi jedni drugima.

Propalo je u malim kućnim ratovima,
u krizama i svađi jer smo tako tvrdoglavi,
jer ne možemo prevladati svoju smiješnu osjetljivost,
svoju razdražljivost.

Kaži, gdje je ostalo cvijeće?
Cvijeće zaštićenosti i sigurnosti
što je možemo pružiti jedni drugima?

Imaš srce, a eto, tu je čovjek
koji te treba.

…..

(Phil Bosmans)

Bog je ...
Bog je kreativan.
Bog je dobročinitelj.
Bog je čuvar.
Bog je zaštitnik.
Bog je sigurna luka.
Bog je svjetlo.
Bog je milostiv.
Bog je čovjekova čežnja.
Bog je ljepota
Bog je izvor
Bog je čistoća.
Bog je livada.
Bog je cvijet.
Bog je svjetionik.
Bog je stvaratelj.
Bog je skladatelj.
Bog je umjetnik.
Bog je darivatelj.
Bog oprašta.
Bog je najmilija pjesma.
Bog je Otac.
Bog je spoznaja.
Bog je tišina.
Bog je najljepša riječ.
Bog je uvijek tu.
Bog je suprotnost zlu.
Bog je dobrota.
Bog je milina.
...

Bog je ljubav.

Nemirna duša na putu k Tebi

Nemirno je srce moje posljednjih dana otkada,
želim k tebi Bože prići oprost zaiskati.
Nakon mnogo vremena, dolazim srca iskrena
i duša plače za svim lažima i obmanama.

Ne želim više živjeti
daleko od Božje prisutnosti
želim život mijenjati
i živjeti
obasut vječnom ljubavi.

Molim te oprosti sve Gospode
usliši srca molbe sve.
Zaživi zauvijek, zauvijek.

Dođi Gospode u nemirnu dušu
vapim za tobom Gospode
uniđi, zaživi zauvijek, zauvijek.

Samo za tebe mjesto postoji,
samo za tebe živjeti,
samo za tebe i u tebi zauvijek,
samo ti uvijek i zuvijek!

Još jedna noć...

Još jedna noć,
kad san
ne ide na oči.
Još jedna noć
čežnje za tobom
i pitanjem
kada ćeš doć.
Još jedna noć
borbe
sa samom sobom.
Još jedna noć
tlapnje
zbog drugog.
Još jedna noć,
čežnje i nade
za promjenom.
Još jedna noć
objede
nad sobom.
Još jedna noć
iščekujući
dolazak tvoj.
Još jedna noć
borbe i molitve
s tobom.
Još jedna noć
čežnje
za plodom ljubavi
oca i majke
koji te
neizmjerno žele
donijeti
na ovaj svijet
i
braniti
od
zlog utjecaja
njegovog.
Još...
jedna noć...

ZA ŽIVOTA, BRATE, ZA ŽIVOTA

Želiš li usrećiti nekoga
kome želiš mnogo dobra…
učini to danas
za života, brate, za života..
Želiš li darovati cvijet?
Daruj ga danas s ljubavlju
za života, brate, za života…
Želiš li reći «volim te»
svojim ukućanima,
prijatelju bliskom ili dalekom,
reci to za života, brate, za života…
Ne čekaj da ljudi umru
da im očituješ dobrotu
i da osjete tvoju ljubav:
za života, brate, za života
to učini.
Bit ćeš veoma sretan
naučiš li dijeliti sreću
svima koje poznaješ
za života, brate, za života…
Umjesto da posjećuješ groblja,
umjesto da puniš grobove cvijećem,
ispuni srca ljubavlju
za života, brate, za života…

Anamaria Rabatte

Bog i pjesnikinja

Upita Bog:
Kada ćeš napisati moju pjesmu?

Pjesnikinja odgovori:
Hoću Gospodine.
Tek, bojim se,
neće biti dostojna Tebe.
Jer koja je riječ velika kao Ti?
I koji stih doseže Tvoje dubine?
I tamo gdje mi je sada srce,
kako to opjevati?

Reče Bog:
Riječ je ljubav, dijete moje
a dubina je, zapravo, blizina.
Srce tvoje, u mom se dlanu odmara.
I vrijeme je da prestaneš bojati se već,
jer moja si
i kod mene si sigurna,
a pjesmu svoju, pjesmu moju
tvoje su mi suze
spjevale već odavna.

Pjesnikinja osta u tišini,
slušajući odjek Božjeg glasa u sebi.
Nakon duge šutnje
nutarnjim svojim glasom
jedva prošapnu: hvala,
a onda se sva umiri
odmarajući u Božjoj blizini.