Duhovna misao

Četvrta nedjelja došašća: 2 Sam 7, 1-5. 8b-12. 14a. 16; Rim 16, 25-27; Lk 1, 26-38

Vrijeme iščekivanja bliži se kraju. Ono što se čini nemogućim, Bog čini mogućim. Od Marije se traži da povjeruje u nemoguće. Ona je otvorena i spremna »na suradnju«. Uz to da će ona roditi, treba povjerovati i da je stara Elizabeta, nerotkinja, trudna i očekuje dijete. Kako? Pa jer Bogu ništa nije nemoguće. Ono što se iščekivalo cijelog došašća, sada je objavljeno. Ljudi su čekali da se ostvare obećanja dana Davidu i njegovu potomstvu; čekali su na Marijin »da«. Rani crkveni pisci u svojim su spisima isticali da je Bog čekao Marijin »da«, da su stvorenja čekala, da su Adam i Eva čekali, da su mrtvi očekivali, da su i anđeli čekali, a i mi vjernici čekamo. S Marijinim »da« nada je ponovno zaživjela, povijest se promijenila. Nakon Marijina odgovora slijedi svijetla budućnost za sve ljude koju je teško i zamisliti; slijedi budućnost koja dolazi od Boga. Stoga svi moraju biti zahvalni. Spasenje je postalo stvarnost i ljudska povijest je promijenjena zbog Božje prisutnosti. Ovo spasenje boravi u srcima onih koji vjeruju i budno iščekuju njegov dolazak. S Davidom ga iščekujemo, s narodima žudimo za njim, s Marijom ga gledamo!

Napredovati na socijalnom i vjerskom planu

Starozavjetno čitanje sastoji se od dva dijela: u prvom se govori o Davidovoj želji da sagradi Hram koji će biti dostojan čuvati kovčeg saveza, a u drugom o Davidovoj dinastiji. U Jeruzalemu je bio mir i bogatstvo, David je stekao dovoljno bogatstva da sebi sagradi palaču i nije bio u opasnosti da će ga neprijatelji napasti. Mir koji je uživao nije on sam sebi osigurao, nego mu ga je darovao Bog. On je bio svjestan da napredak na političkom i socijalnom planu nije pratio i napredak na vjerskom planu. Kovčeg saveza i dalje se nalazio pod šatorom, kao što je to bio običaj kod plemenskih bogova. Stoga je on to želio promijeniti. Obraća se proroku Natanu i govori mu da želi sagraditi mjesto koje će biti dostojno zvati se kućom Božjom. Bog, preko Natana, u početku odobrava taj Davidov plan, ali ga kasnije stopira budući da mu želi prenijeti i upozoriti na jednu stvar: a to je da nije David odgovoran za uspjehe. Bog upozorava da sav Davidov uspjeh dolazi direktno od Boga. Bog je njega učinio poznatim, Bog će mu dati mir, i Bogu nije potrebno da bude zatvoren u kraljevski hram da bi ovo i dalje činio.

Spasenje svima!

Drugo čitanje donosi završetak Poslanice Rimljanima. Ovdje Pavao sažima središnju temu svoga nauka, a to je da Bog svoju objavu u Kristu upućuje ne samo Židovima nego i poganima: i oni su pozvani na vjeru. Ulomak je upravo doksologija hvale Bogu koji je istinski izvor objave. Pavao tvrdi da je objava Božja u Kristu bila prisutna i ranije, ali je poput tajne bila nedostupna ranijim naraštajima jer nisu mogli prodrijeti u nju. Ali oni koji sada imaju oči vjere, moraju biti sposobni čitati tu tajnu i otkriti nešto od Božjeg plana. Pavao tvrdi da je Bog to imao na umu već od početka. Zašto je sada tu tajnu objavio svima? Zato da svi mogu biti dionici spasenja. Svi, uključujući i pogane, pozvani su vjerovati. Poziv na vjeru nije poziv na čisto intelektualnu vjeru, nego poziv na pristajanje i prihvaćanje osobe Isusa Krista, pristajanje i prihvaćanje do kojeg se dolazi slušajući riječ. I nakraju, uz svu važnost naviještanja riječi, Pavao ističe da je Bog zadnji uzročnik objave i spasenja. Jedino Bogu, po Isusu Kristu, pripada sva hvala i slava. A ljudi, zato što je spasenje ponuđeno svima, moraju biti ispunjeni zahvalnošću.

Kakav je naš odgovor Bogu?

Evanđeoski ulomak opisuje zgodu u kojoj se naviješta Isusovo rođenje. Uvodni anđeoski pozdrav: »Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom!« ističe Marijino izvanredno dostojanstvo. Početna Marijina reakcija je strah, što je uobičajeno kad se čovjeku ukaže anđeo. No možda je postojao još jedan razlog koji je mogao uzrokovati probleme. Naime, u starini su vrlo često morali plaćati veliku cijenu oni koji su nalazili milost kod Boga (npr. Noa, Mojsije, Gideon, Samuel). Marija, koja je našla milost kod Boga, pozvana je da bude pokretačka snaga spasenja. To će vjerojatno zahtijevati i uključivati i mnoge nevolje. Anđeo poziva Mariju da se ne boji te joj ujedno otkriva veličanstveni plan. Od nje se traži da kao djevica rodi sina koji će biti spasitelj, Sin Boga živoga. Marija ne dovodi u pitanje hoće li se ovo dogoditi, nego se pita kako će se to dogoditi, budući da je ona djevica. Anđeoski odgovor ističe da će se raditi o Božjoj intervenciji. A kao sigurnost da će se i dogoditi, anđeo govori o konkretnom znaku: i Elizabeta je začela iako se to mnogima činilo nemogućim. Zato što mnogi zaboravljaju jadnu bitnu stvar: »Bogu ništa nije nemoguće.«



Glas Koncila, Broj 51-52 (1800-1801), BOŽIĆ, 2008

Gospodine moj i Bože moj, moje najveće dobro! Priznajem i obožavam neizmjerno tvoje veličanstvo. Tvoja ljepota okovala je srce moje jakim vezom ljubavi, da tebe ljubim više nego ikoju stvar na svijetu.
Tebe posjedovati, o Bože moj, gledati tvoje lice klanjanja dostojno, o Isuse, nebo je nad nebesima. Ništa više ne želim nego samo tebe.

Ti si me osvojio po vezu ljubavi koju si na križu ovio oko moje duše. O slatke sile ljubavi koja me uznosi k tebi, o Isuse, da samo u tebi nađem počinak i mir. Lijep si i ljubazan! Ti si odsjev Očev, svjetlo od svjetla, njegova savršena prilika, tko vidi tebe, vidi Oca (usp. Iv 14,9).

Bože moj, ljubim te! O živote moje duše, umiljati mire moga duha, kada će me sasvim uništiti oganj tvoje ljubavi?
O Isuse, ti si najljepši između svih sinova ljudskih, umiljat ti je pogled i tvoje lice je puno milote, ako ga i kriješ pod koprenom presvetog Sakramenta, gledam ipak očima vjere svu njegovu krasotu i slavu.

O Isuse, ti si najljepši između sinova ljudskih. Isuse, usreći me da gledam presveto tvoje lice da se moja duša još više uspiruje.
Iako si mudar i bogat, ipak nisi mogao što većega dati negoli sebe u presvetom Sakramentu. S tvojim svetim anđelima koji te okružuju klanjajući ti se, evo me pred tvojim žrtvenikom da u svojoj poniznosti prikažem tvojem božanstvu veličanje iz svojega ljubećega srca.

Ah Isuse, što ću ti uzvratiti za sve što si mi učinio? O, Bože, kad ti, koji si toliko ljubazan i umiljat, hoćeš da te ljubimo, zašto si nam dao samo jedno srce i to tako maleno?
O Isuse moj, ljubim te! Ljubim te, moj Bože i sve moje.
Bože moj, neizmjerno divno lice, ti si moja svrha i cilj, moja duša uzdiše za tobom, ona čezne da bude s tobom sjedinjena.
Što imam na nebu i na zemlji osim tebe, o Bože srca rnoga, moj dijele u vječnosti?

Ti si Gospodine, uistinu moj Bog i sve moje. Ah, da te mogu posjedovati oslobođena pogibelji da ću tebe još jednom izgubiti.
Kada ću unići u radost svoga Gospodina, gdje me ne može već ništa rastaviti od njegove ljubavi, gdje neće više ništa ometati mir moga srca?!

Kada ću te u nebu gledati, o Bože, da budem u tvom uživanju vijekom blažena. O ljubavi, o Bože! Moja duša gine za tobom; učini da budem jedno s tobom! Uroni malenu moju dušu u neizmjerno more svoga božanstva!
O, zašto ne mogu k tebi doći? Gospodine, razriješi okove koji zadržavaju moju dušu u raspadljivu tijelu.
Ovo mi je jedina utjeha da te već na zemlji imam u svojem srcu, da ti u meni živiš, a ja u tebi.

Krist i gentleman
(Kardinal John Henry Newman)





Mogla bi to biti i definicija gentlemana kad kažemo da je on muškarac koji nikada ne zadaje bol.


On se bavi uglavnom time da ljudima oko sebe samo uklanja zapreke koje im stoje na putu njihova slobodnog, neograničenog potvrðivanja.


On radije sudjeluje u zbivanjima nego da sam preuzme inicijativu.


Pun je obzira prema svojoj okolini;osjećajan je prema plahima, ljubazan prema sramežljivima i milosrdan prema ograničenima.




On nikada ne zaboravlja s kime govori; čuva se nerazumnih aluzija ili predmeta razgovora koji bi mogli nekoga razljutiti.


On rijetko vodi glavnu riječ i nikada nije zamoran.


On ne spominje usluge kada ih sam čini, pa izgleda da je on taj koji uzima onda kada daje.


Dalekosežnom mudrošću poštuje on načelo mudraca iz starina da se prema svom neprijatelju treba ponašati uvijek tako kao da će nam jednoga dana postati prijatelj.


On suviše zdravo shvaća ljude, a da bi se zbog uvrede osjećao uvrijeđenim.


On ima pametnijeg posla nego sijećati se pretrpljene nepravde; isuviše je bezbrižan da bi još nešto pridodao.




Kad se on upušta u bilo kakve rasprave, tada ga njegov dobro disciplinirani um čuva od nezgrapne neuljudnosti možda nadmoćnijih ali loše odgojenih ljudi, koji poput tupog oružja razdiru i rasijecaju umjesto da naprave čist rez, koji u raspravi ne poznaju bit stvari, koji svoje snage rasiplju na sitnice, pogrešno shvaćaju protivnika i na kraju ostavljaju slučaj zamršenijim nego što su ga zatekli na početku.


On sa svojim nazorima može imati pravo ili krivo, ali je prerazborit da bi bio nepravedan; on je tako jednostavan kao što je i uvjerljiv.


Nigdje nećemo naći veću prostodušnost, obzir, blagost; on ulazi u duh svojih protivnika, uzima u obzir njihove pogreške.


On poznaje slabost ljudskoga razuma kao i njegovu jakost, njegov domet i njegove granice.


On djeluje iz blagosti i profinjenosti osjećaja, što su popratne pojave civilizacije.

PORUKA

Idi smireno kroz buku i užurbanost i seti se mira koji
možeš naći u tišini.
Koliko je moguće, budi
u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge,
čak i glupe i neuke;
i oni imaju svoju priču.
Izbegavaj bučne i nasilne osobe,
one su teret duhu.
Ako uporediš sebe s drugima, možeš postati
ogorčen ili ponosan; jer će uvek biti većih i manjih od tebe.
Raduj se svojim dostignućima i planovima.
Održi zanos za svoj lični poziv, ma koliko on skroman bio;
to je prvo blago u promenljivim vremenima
Budi oprezan u svojim poslovima; jer svet je pun prevara,
ali neka te to ne ometa da vidiš vrline koliko je ima.
Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun heroizma.
Budi ono što jesi. Budi svoj!
Pogotovu nemoj glumiti ljubav.
A nemoj biti podrugljiv prema ljubavi,
jer uprkos ogorčenosti i razočarenjima, ona je večna kao trava.
Spokojno primi iskustvo godina, skladno napustajući stvari iz mladosti.
Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljotinama. Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti.
Osim održavanja zdrave stege, budi blag prema sebi.
Ti si dete svemira, ništa manje nego sto je drveće i zvezde.
Imaš pravo biti ovde.
I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle budi u miru s Bogom, ma kako ga zamisljaš, i bez obzira kakav ti je posao i čemu težiš u bučnom komešanju života, zadrži mir u svojoj duši.
Pored sve prljavštine i jadikovanja i porušenih snova, ovo je ipak divan svet.
Budi pažljiv!

Teži da budeš srećan!

(Tekst je pronadjen krajem
prošlog veka u napuštenoj crkvi.
Autor je nepoznat)

Ariela draga, ovo je predivan tekst i fasciniran sam njime!
Pun je životne mudrosti, svrhe života, jako inspirativan!

I meni je bio fascinantan...tako prekrasno sve napisano

DUH SVETI – PUNINA ZAKONA

Nije sve u radu i disciplini. Život treba biti nečim "podmazivan". Slovo ubija, a duh oživljava. Goran Bregović je u pjesmi vrisnuo: "Uvijek sam bio pametno dijete, prao zubiće, prije ručka rukice, za mamine goste učio pjesmice – i šta!?" Žalili mi koliko god hoćemo, ali svijetom upravljaju "dvojkaši" i mangupi. Oni koji znaju simpatično improvizirati. Sreću okrenuti na svoju stranu. Kojima kao da je život u malom prstu. Zapravo, to je ono: treba imati zakon ispisan u srcu, a ne u kamenim pločama.

Apostoli nisu sišli s brda kao Mojsije, noseći u svojim rukama ploče od kamena; izašli su iz dvorane Posljednje večere, noseći Duha Svetoga u svojemu srcu ... pošli su propovijedati po čitavomu svijetu kao da su oni sami živući zakon. (Ivan Zlatousti, Homilija o Matejevu ev., I)

DUH SVETI – OBLIKUJE NAŠE ŽELJE

Život je priča koja nam je ostavljena da je dopričamo. Svakako, s "happy-endom"! A da bi sve ispalo kako treba, kraj treba slutiti. Treba osjetiti bilo života. Ali od kud bi čovjek znao sve što treba znati? Trebamo nekog šaptača, i to je upravo Duh Sveti za kog se kaže da je "slatki gost duše". On uzdiše u nama neizrecivim uzdasima. Tjera nas naprijed. Zauzima se za nas, i moli u svakoj našoj molitvi.

Čuo si uvredu - to znači zapuhao je vjetar.

Rasrdio si se. Dakle, podigoše se valovi. A kada zapuše vjetar i podignu se valovi u pogibelji je tvoje srce i ljulja se. Čuvši uvredu želiš se osvetiti. A kad se osvetiš, popustivši tuđem zlu, doživiš brodolom. A kako se to događa? Jer Krist u tebi spava. Zaboravio si Krista. Probudi, dakle, Krista, sjeti se Krista, misli na nj, da Krist u tebi bude budan. Što si to htio? Osvetiti se? To se tebi dogodilo, a on je raspet molio: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." On koji je zaspao u tvom srcu nije se htio osvetiti. Probudi ga, dakle, sjeti se njega. A što sam rekao o srdžbi to redovito uzmi kao pravilo u svim napastima. Nadođe napast - to je vjetar, uznemiriš se - to su valovi. Probudi Krista. A budući da smo svi ipak samo ljudi, ako zapuše vjetar, ako nam se uzbudi duša, ne očajavajmo. Probudimo Krista da nastavimo mirnu plovidbu i prispijemo u domovinu.