Vjerujete li u reinkarnaciju ili uskrsnuce?

možda kad ostariš bude prekasno, ne znaš koji ti je dan poslijednji na ovom svijetu nije nužno da bude pod stare dane, nikad ne znaš što ti budućnost nosi

Vjerujem u uskrsnuće,u reinkarnaciju ne.

blubery je napisao

Citat :

A što bi to trebala biti duša? :ahhh:

ne treba mi definicija o tome sto je dusa...gdje se nalazi ... da bi je osjetila. ..mogu samo zamisliti...dusu kao tanku i krhku nit... sto se penje prema nebu i koja sigurno moze doci do njega...a svi zelimo doci do neba..mislim da je na nama samo da ne dozvolimo ikom da nam prekine tu nit
bez duse ne mozemo... ona je vodic u buducnost.... znam da tijelo nema buducnost... istruhne...

Slažem se da je dušu nemoguće teoretski definirati, ako je ne spoznaš i osjetiš sam. Naše duše živje vječno, reinkarnirale se ili uskrsnule - svejedno. Još uvijek mi je bliže ideja o uskrsnuću.

Citat :

Uskrsnuće i Reinkarnacija

Biblijski i kršćanski govori o uskrsnuću pretpostavljaju smrt čitavoga čovjeka i uskrsnuće čitavoga čovjeka snagom Božje ljubavi.

A ljudi se boje smrti i česti motivi prihvaćanja reinkarnacije kod kršćana je svjesni i nesvjesni strah od smrti. Prihvaćanje reinkarnacije umanjuje strah pred nepoznatim poslije smrti jer je reinkarnacija vraćanje u drugi oblik istoga života; ona je ponavljanje onoga što je čovjek već upoznao, dok kršćansko poimanje uskrsnuća čovjeka stavlja pred novi i potpuno nepoznati život. Reinkarnacija je vjera u život poslije smrti koja ne zahtijeva i prihvaćanje Boga, kao što je to slučaj s vjerom u uskrsnuće, nego čovjeka potiče da razvije svoje sposobnosti i čini ga protagonistom vlastitoga spasenja. Reinkarnacija ne vodi čovjeka pred Boga koji može kazniti, nego čovjek, podvrgnut zakonu karme, sam odlučuje o svojoj sudbini. Reinkarnacija odgovara na pitanje zajedničke sudbine mnogih ljudi u odnosu na ovaj svijet. Čovjek je dio kozmosa i njegova budućnost mora biti vezana uz sudbinu kozmosa. U kozmosu postoji zakon (karma) kojemu je podvrgnut i čovjek. No, taj je zakon karme moguće mijenjati i čovjek ga mijenja i čisti svojim osobnim životom. Čovjek čisti zao sadržaj svoga bića kroz prolaženje iz života u život. Reinkarnacija tako istodobno daje i odgovor na pitanje o patnji u svijetu.

Mnogi se ljudi u svom životu radi različitih frustracija nisu nikada uspjeli do kraja ostvariti i prihvaćaju reinkarnaciju kao mogućnost postizanja ostvarene i ispunjene egzistencije.

Suvremeni je sekularizirani čovjek individualiziran. Kršćanska vjera u uskrsnuće mrtvih u sebi uključuje komunitarnu dimenziju i pretpostavlja zajedničku, a ne individualističku eshatologiju (vjera u „zajedništvo svetih“). Suvremenom sekularizacijom čovjeku je bliža individualistička eshatologija reinkarnacije, gdje on svoj život živi i sada i poslije smrti individualistički. Uskrsnuće, osim toga, pretpostavlja obdarenost i čin ljubavi Boga stvoritelja. Suvremen, hladan, u sebe povučen i individualiziran čovjek u društvu u kojem vrijede ekonomski principi i kupoprodajni odnosi sve manje poznaje iskustvo obdarenosti i sve teže prihvaća obdarenost i dar - a uskrsnuće je dar: čin ljubavi Boga stvoritelja koji ljubi čovjeka radi njega samoga.

U reinkarnaciji čovjek ostaje prokletnik, uznik svojih djela i svoje slabosti, kojemu se ništa ne oprašta, nego mora ispaštati svoje grijehe i osuđen je da nikada ne nađe svoje ispunjenje, vječnu sreću i mir, nego se vazda mora dokazivati. A kršćanska vjera u uskrsnuće smatra da je čovjek ljubljeno stvorenje Božje, kojemu Bog briše i prašta njegovu zlu prošlost i njegove grijehe. On ga vadi iz gliba zla, iz robovanja grijehu i požude te mu daje mogućnost novoga početka.

autor: bp. Đuro Hranić

slazem se s tobom gorane ...i meni je bliza ideja o uskrsnucu

Ni u jedno ni u drugo, kad umreš, umreš, gotovo je, postaneš prašina i pepeo, gnojivo koje oplodi zemlju, što jedu životinje, koje kasnije jedu moji nasljednici... sve pet, krug života. U beskonačnoj veličini svemira, smiješna je pomisao da je čovijek nešto posebno važan! I ne vidim kako to Bog postoji i kako ga to moraš osjetiti u sebi!

Duša postoji, možeš je osjetiti, kad poželiš. To što ti prop nisi osjetio neke stvari, ne znači da one ne postoje! A kako Bog postoji - čitaj malo više ovdje postove, pa ti nešto i dođe možda do mozgića i duše! Ali osnova je da želiš nešto osjetiti, nešto što su mnogi osjetili i žive život kako treba. Ako ne želiš, ne moraš, svatko ima slobodnu volju, ali glupo je donositi neke zaključke unaprijed, kad nisi spoznao razine iznad tvog shvaćanja. ::

Razine iznad mog shvaćanja?! A koje sam ja to zaključke unaprijed donio?! Da boga nema?! Po čemu je to išta manje kvalitetan zaključak od tvoga da boga - ima! Ni jedan ni drugi u suštini ne možemo dokazati, iznad svake sumnje, svoje, zar ne?! I kako ti točno znaš što sam osjetio, što nisam?! No, ne pada mi napamet spuštati se na razinu osobnog napadanja, ja na forumima diskutiram ideje, ne čovjeka! A moja je ideja je jednostavna: to što vi nazivate dušom, ja nazivam poštenjem, ljubavi, odanošću, moralom! Ne vidim zašto bi morao postojati netko tko je to u meni stvorio! Ne vidim zašto bi bog morao biti zaslužan za sve dobro na ovom svijetu, a čovjek za sve loše, nekako licemjerno, zar ne?! Dobro, nadajmo se da će mi nešto doći do mozgića i duše

Hmmmm, zanimljivo........."zašto bi bog morao biti zaslužan za sve dobro na ovom svijetu, a čovjek za sve loše".....

Hmmmm, zanimljivo........."zašto bi bog morao biti zaslužan za sve dobro na ovom svijetu, a čovjek za sve loše".....

Potpisujem i meni se to čini zanimljivo....vrijedno razmišljanja.


A moja je ideja je jednostavna: to što vi nazivate dušom, ja nazivam poštenjem, ljubavi, odanošću, moralom.
I ovo mi se čini vrijedno razmišljanja...

Blizanka je napisala/o

Citat :

osjecamo da sa tim osobamo imamo puno vise zajednickog nego sto to rijecima iskazujemo....nasa dusa zna ono sto nas um ne prepoznaje.... nasa dusa vibrira na istoj frekvenciji kao i bliska prijateljska dusa...bezbroj je takvih primjera samo treba obratit paznju na ljude oko sebe..

poštenje... ljubavi ..odanost.. moral

mislim da ne mogu osjetit odmah ljubav ..odanost ...za nekog koga tek upoznam ili tipkam sa njim..a osjetim toplinu oko srca...ili imam osjecaj da se znamo dugo...i jednostavno osjetim ...ili dobre vibracije ili negativu ...i to je to ...a mislim da samo duse nase to mogu osjetiti...

Vjerujem u reinkarnaciju i nadam se da ču u idučem životu biti orka...to mi je najljepša životinja....

Goran je napisao/la:

Slijepo slijedeci samo nauk Katolicke Crkve, teško da ceš spoznati Boga u pravom smislu. Bitno je postici višu dimenziju duhovne svijesti, koja se recimo može doseci meditacijom, a ne samo pukim mehanickim recitiranjem molitvi kako to uci KC. Možemo teoretizirati danima, ali duhovnost se ne dokazuje nekim formulama i pokusima, dokazuješ je u sebi. Teško je dokazati nekom da postoji vjetar ako ga nije osjetio na sebi. Uostalom, to je stvar osobnog izbora svakog pojedinca, ali ne spoznavši duhovne dimenzije vlastitog bica gubimo mnogo.

Onda slabo poznaješ učenje i praksu KC (ili si imao lošeg župnika). KC ne u či isprazno recitiranje molitvi. Štoviše, svaki pravi katolik je pozvan na osobnu molitvu, razmatranje i meditaciju. No, to nije tema.

Uskrsnuće je, biblijski gledano, nužno. Bog je stvorio dva svijeta: duhovni i tjelesni. Čovjek je upravo zato vrhunac stvaranja što u sebi objedinjava oboje: duh i tijelo. On na neki način stoji jednom nogom u duhovnom svijetu, a drugom u materijalnom. On je jedino živo biće koje to može, i zato na većem stupnju i od životinja i od anđela. Smrt je ušla po grijehu u svijet, a grijeh je djelo sotone. Pobjeda nad grijehom ujedno znači i nestanak smrti, tj.uskrsnuće. Ne vrijedi zagrobni život ako nema uskrsnuća, ako kompletni, duhovnomaterijalni čovjek ne ustane, sotona ostaje pobjednik.

Vjerojatno onda imam lošeg župnika.

U ovom životu smo s obje noge u duhovnom i fizičkom jedinstvu, to je nedjeljivo, nismo s jednom nogom u jednom, drugom u drugom. Prvo se pojavi i rodi naša duša, koja začećem dobije i tijelo u kojem se nastani i sve do fizičke smrti duša, tijelo i misli su nedjeljive komponente jednog, naravno duša je naš izvor i osnova bića, duša koja nastavi postojati u vječnost, uskrsne nakon što tijelo umre.

ne

da

kako ste vas dvoje rijeciti kao na kvizu

pa nesto postoji po meni, u svakom slucaju kad umiremo dusa ostaje

Goran je napisao/la:

Ja vjerujem u uskrsnuce, teorija o reinkarnaciji mi se cini prebanalna i nelogicna. Kakvo je vaše mišljenje o ovoj temi?

Verujem u reinkarnaciju

Uskrsnuce me podseca na dizanje iz mrtvih to mi nema logike....

ja u uskrsnuce!

Dalo bi se o ovome raspravljati danima.Svako na drugaciji način doživljava svoje postojanje.Vjerujem u uskrsnuće,vjerujem u duha svetoga .

Nije bitno kako sebe i svoju vjeru dozivljavamo ..svako na svoj nacin ..ali ako ne upoznamo svoje duhovne dimenzije svoga bica ..ne otkrijemo sta mozemo ..nismo ni svjesni koliko gubimo... ne shvatam nekoga ko stoji uvijek na istom mjestu ..koliko lijepog ima kad otkrivas ljepotu ili dodes do odredenih nivoa svoje duhovnosti...jer nova napredovanja nove dimenzije su bezgranicne ..to skoro svaki dan saznajem ...
a reinkarnacija ili uskrsnuce jos uvijek uskrsnuce mi je blize ...vecinom svi kazemo ..zauvjek zajedno ...i na ovom i na onom svijetu ..znaci nastavljamo na onom svijetu biti zajedno sa nasim dusama ..a tijelo ostaje

Ja osobno mislim da naša "duša" ostaje tu u nekom drugom obliku. Reinkarnacija mi je logičnija nego uskrsnuće iako je i jedno i drugo podjednako fantastično.

Kako mislis uskrsnuti kad ti se tijelo pretvori u kosti?? Jednostavno to nekuzim...

Reinkarnacija mi ima vise logike...

Citat :

Tijekom ciklusa reinkarnacije duša se može reinkarnirati opet u ljudski oblik, no također i u bilo koje drugo obličje - životinju, biljku ili pojavu. I dok se prvi slučaj naziva reinkarnacijom, reinkarnacija u neljudski oblik naziva se transmigracijom; no uobičajeno je u uporabi naziv "reinkarnacija" za oba slučaja.

Moje razmisljanje nikako ne prihvaca ideju da se duse vracaju stalno u drugo tijelo, tj da svaki put se dusa vrati u drugo tijelo da bi shvatila gdje je pogrijesila u proslom zivotu ..i tako u nedogled ..jer covjek dok zivi uvijek negdje grijesi ..i slabo ce ga necija dusa docekati da bude cista za uskrsnuce

Citat :

U reinkarnaciji čovjek ostaje prokletnik, uznik svojih djela i svoje slabosti, kojemu se ništa ne oprašta, nego mora ispaštati svoje grijehe i osuđen je da nikada ne nađe svoje ispunjenje, vječnu sreću i mir, nego se vazda mora dokazivati.

Citat :

Duhovna duša se tako dugo reinkarnira dok ne postigne onaj stupanj svjesnosti kada se počinje poistovjećivati sa svojim stvoriteljem, svojom vlastito Sviješću.

Kada prepozna Sebe kao vječnu, nerođenu, besmrtnu, blaženu Svijest, tada se više nema razloga vraćati u fizičku stvarnost jer je postigla svoj cilj i tada duhovno uskršava

a uskrsnuce ..mi je blize ..jer nikad ne ispastas ..i ne vracas se vise da ponovo patis zbog nekih svojih grijeha ..dusa je ono sto nam je dato i mi je izgradujemo tokom naseg zivota ..ona je pokretacka energija ..a tijelo materijalna osnova koju koristimo da zivimo u ovom svijetu ...kad umremo tijelo ostaje a dusa uskrsne i nastavlja zivot u nekom novom duhovnom svijetu...