Strah od gubitka virtualnih veza

First topic message reminder :

evo jucer je bilo nevrijeme i ostala sam na tren bez neta...
pa sam uhvatila sebe da me je strah ... da izgubim svaki kontakt
s ljudima s kojima se dopisujem i koji mi unatoc tome što ih ne poznam zapravo znace dosta ....

ma jeli ovo samo moj slucaj pitam se ...
pa da li je ikoga strah ponekad od gubitka kontkta s prijateljima pa makar na kratko ...
koliko su zapravo prijatelji vazni pa cak i virtualni....

Da istina....čak ni umišljen nisi...

ma nije mi do neta ...mogu uivijek bez neta....ali ne mogu ..bez osoba sa neta...
ali..tu su mob ....pa se ne bojim vise ...

........ma joooooj...

ana je napisao/la:

Da istina....čak ni umišljen nisi...

Che, zar ja?!

Da ti pa nisi umišljen...

Ma malo bahat, normalno je to. Makar mi tako kažu...

Sve granica normale dobro je to svega pomalo..

mene nije bilo ovdje 2 mj iz privatnih razloga al uvijek sam nalazila načina, makar preko mobitela da uđem na forum da vidim šta mi moji prijatelji rade i šta se kod njih dešava... falili ste mi mnogo.. al baš svi

Minchy...

ana je napisao/la:

Minchy...

:rida:

svima ...

nema vise straha od gubitka veza...sve je tako jako i cvrsto da nikakvi prekidi neta nas ne bi razdvojili ...

Niky je napisala

Citat :

Smatram da su svaki prijatelji važni...bili oni virtualni ili stvarni.....prijatelj je prijatelj...uvijek tu za tebe .....bio blizu ili daleko....

niky slazem se ... ovo sto imam s par osoba ..znam da je do kraja zivota...i ne bojim se vise ni oluja ..ni nestanka struje ...

Nemam taj strah...prijatelj   je uvijek prijatelj.Ne vidim se i po par dana i ostavim poruku i to je to.Svi imaju svoje živote i obaveze.Ko mi je prijatelj,ja sam u mislima uvijek sa njim i važan mi je.Međutim kad sam bez neta teško mi je.Odmah to sređujem ako ima problema.Još mi je u planu jedan notebok jer je zanimljivo i dok putujem da sam u kontaktu.Volim komunikaciju preko neta i volim svratit na forum.

Nemam taj strah...prijatelj   je uvijek prijatelj.Ne vidim se i po par dana i ostavim poruku i to je to.Svi imaju svoje živote i obaveze.Ko mi je prijatelj,ja sam u mislima uvijek sa njim i važan mi je.Međutim kad sam bez neta teško mi je.Odmah to sređujem ako ima problema.Još mi je u planu jedan notebok jer je zanimljivo i dok putujem da sam u kontaktu.Volim komunikaciju preko neta i volim svratit na forum.

Da slažem se prijatelj je prijatelj..
Ali dok se tek gradi prijateljstvo..pa voliš što više stvari novih upoznati ..gubitak veze na neko vrijeme može biti tj. može izgledati kao neki bauk..ali samo dok se ne izgrade pravi temelji dok sve ne posjeda na svoje mjesto..mozak shvati da je to pravo prijateljstvo i posebna veza.
Onda nestane i strah od gubitka neta te ne više virtualne veze-a.

Da...to virtualno se gradi...malo po malo.Ja idem polako,bez obaveza i ništa odjednom.Kad to i sjedne fino,lijep je osjećaj,jer je divno upoznavati nove ljude nove prijatelje.Sve je to lijepo.Nađu se slične naravi...

blizanka je napisao/la:

evo jucer je bilo nevrijeme i ostala sam na tren bez neta...
pa sam uhvatila sebe da me je strah ... da izgubim svaki kontakt
s ljudima s kojima se dopisujem i koji mi unatoc tome što ih ne poznam zapravo znace dosta ....

ma jeli ovo samo moj slucaj pitam se ...
pa da li je ikoga strah ponekad od gubitka kontkta s prijateljima pa makar na kratko ...
koliko su zapravo prijatelji vazni pa cak i virtualni....

Ove "veze" su specifične jer su "oslonjene" na medij koji ovisi o posebnim okolnostima ( internet, struja, imanje compa..).
Zanimljive su te situacije kada jednostavno nismo u mogućnosti to ostvarivati. Jednom sam desetak dana bio bez compa i - isto je kao u realni.
Ljude koje ne vidiš neko vrijeme, prestaju biti dio tvog unutarnjeg svijeta. Jednostavno, "tijelo pamti", slike dolaze i odlaze: baš kao što sam jednom citirao Th.Elliota: "Naš život sastoji se od onoga o čemu cijeli dan razmišljamo.".
To jest: ako nismo u mogućnosti razmišljati o nečemu - to prestaje postojati u nama, dolaze nove misli i osjećaji, potiskuju stare.

Citat :

Ljude koje ne vidiš neko vrijeme, prestaju biti dio tvog unutarnjeg svijeta

kod mene ne ...ljude koje ne vidim jedno vrijeme i ne tipkam s njima iz opravdanih razloga ...a osjecam nesto prema njima ,..nikad ne prestaju biti dio mene...kako u reali tako i ovdje ...u reali imam prijateljicu koju znam ne vidjeti po godinu ...jednostavno ona ima svoje obaveze ja svoje i daleko smo ali kad se vidimo kao da se nikad nismo razdvajalea i to vrijeme kad se ne vidamo ..uvijek mislimo jedna o drugoj i cujemo se tel s vremena na vrijeme i to rijetko...ali znam da je uvijek tu ..tako i net ...barem s nekim s kim sam bliska ...ako nismo preko neta ...jesmo preko tel ...kad ne mozemo ni to ...opet ne zaboravljamo se ...i uvijek ima nacin ...da ostanes u kontaktu ako nekog volis ili ako ti nesto znaci ...i ne bih mogla nikad zaboraviti nekog ko mi mnogo znaci zbog nemogucnosti dolaska na net ...i sad jos imam ljudi s kojim nisam vise na netu ..ali uvijek ih se rado sjetim...ne zaboravljam ...ii zato me nije strah izgubiti virtualnu vezu ...s osobama koje mi u zivotu nesto znace..nisam tip koji zaboravlja drage ljude

blizanka je napisao/la:

..ii zato me nije strah izgubiti virtualnu vezu ...s osobama koje mi u zivotu nesto znace..nisam tip koji zaboravlja drage ljude

Slažem se da neke osobe uvijek u nama imaju svoje mjesto; no, prestankom komunikacije naš odnos ostaje na "zateknutoj" razini: ne razvija se, ostaje "zatečen" prekidom i možemo ga misliti i osjećati samo u tom "prekinutom" stanju...
Naravno da ne mislim da važne osobe u našem životu zaboravljamo olako, ali - to je već jedna druga ( zanimljiva?) tema...

E ja se plasim...bas...
Sto kaze moja mama...u skoli, ako sa nekim razmenim par reci (tamo sa njima ne moze da se prica, jedino ono "Aloooo majmune retardirani, nosi se bre" i tako te stvari...), kad dodjem kuci ucim, sredim nesto po kuci i cutim...ako popricamo nesto u kuci to je kad gledamo ona dva kviza "ludi kamen" i "slagalicu"...
I eto, ovaj komp mi je nekako jedini nacin da ja porazgoravam sa nekim...
Ranije sam se samo zezala, ni za koga se nisam vezivala...bila sam realna, jer sam i zivela drugacijim zivotom...Ali kako je vreme prolazilo, pocela sam sa nekim osobama da stvaram bas dobar odnos..I nekako mi je nezamislivo da mi prodje dan a da se ne cujem s njima...Eto, jedan prijatelj, preselio se pa nema net...inace, radi i uvek je zauzet....pa se nismo culi neko vreme...ali to ne znaci da sam ga ja zaboravila...svaki dan ga se setim, a verujem da se seti i on mene...jer 2 godine druzenja sa nekim nije bar malo...

c_men je napisao/la:

To jest: ako nismo u mogućnosti razmišljati o
nečemu - to prestaje postojati u nama, dolaze nove misli i osjećaji,
potiskuju stare.

Pa to sto se ti sa nekim neces cuti par dana, nedelja ili meseci...ne znaci da ces da ga zaboravis i da prestanes da mislis na njega...
Npr...sad ti i ja da se ne cujemo...pa mesec dana...dva...nebitno...ja tebe ne bi zaboravila...iako nismo u kontaktu neki dug vremenski period, i ako cu ja mozda ostvariti kontakt sa nekom novom osobom... za tebe me vezuju neke lepe stvari i uspomene kojih se rado secam...a necu ih zaboraviti sigurno
Takodje i za blizanku, Kikicu...nebitno sto smo mozda pricale 3-4 puta u zivotu, za njih me vezuje nesto lepo...i secacu se toga uvek....I nedostajale bi mi mnogo da neka od njih dve ne bude ovde neko vreme...


Mada...zavisi od osobe do osobe...nisu svi isti...

Pikachu je napisao/la:

c_men je napisao/la:

To jest: ako nismo u mogućnosti razmišljati o
nečemu - to prestaje postojati u nama, dolaze nove misli i osjećaji,
potiskuju stare.

Pa to sto se ti sa nekim neces cuti par dana, nedelja ili meseci...ne znaci da ces da ga zaboravis i da prestanes da mislis na njega...
Npr...sad ti i ja da se ne cujemo...pa mesec dana...dva...nebitno...ja tebe ne bi zaboravila...iako nismo u kontaktu neki dug vremenski period, i ako cu ja mozda ostvariti kontakt sa nekom novom osobom... za tebe me vezuju neke lepe stvari i uspomene kojih se rado secam...a necu ih zaboraviti sigurno
Takodje i za blizanku, Kikicu...nebitno sto smo mozda pricale 3-4 puta u zivotu, za njih me vezuje nesto lepo...i secacu se toga uvek....I nedostajale bi mi mnogo da neka od njih dve ne bude ovde neko vreme...Mada...zavisi od osobe do osobe...nisu svi isti...

Piky.. ..prijateljice!
( uvijek me ugodno iznenadiš..svojom zrelošću..gotovo da ne vjerujem da su ove tvoje godine zaista te?)

Naravno da postoje osobe koje se snagom svoje osobnošću "usijecaju" duboko u nas, ostaju u našem sjećanju i, poneke, ne odlaze nikad - jer smo uz njih postali nešto drugo, promijenile su naš svijet, pomogli da razvijemo svoju osobnost..
Imam prijatelja ( mogu ga slobodno tako nazvati..) kojeg nisam vidio desetak godina, ali gotovo da ne prođe dan da ne razmišljam o njemu i njegovim postupcima koji su me stubokom promijenili. Njegova osobnost, njegova hrabrost, njegov prkos spram ustajalih tokova, njegova spremnost da ne pristane na poniženje i potčinjavanje autoritetu - tako su radikalno i snažno utjecali na moj svijet da, slobodno, mogu reći da sam ponosan što sam mu prijatelj.
I znam: kada se opet, jednom, sretnemo, biti će kao da smo se jučer rastali...

I - naravno da nisu svi isti: Konfucije je izvrsno rekao da postoje oni s kojima ne vrijedi razgovarati i ako s njima razgovaramo - gubimo riječi; postoje, kaže on dalje, oni s kojima vrijedi razgovarati i ako s njima ne razgovaramo - gubimo čovjeka. U konačnici, smatra on, mudrac ne gubi niti riječi, niti čovjeka.
Volim osjetiti osobnost koja me razvija: samo na ramenima divova ( nebitno da li su to osobe koje smo sreli u stvarnosti ili su mudraci koje naizalimo u knjigama..) možemo vidjeti dalje od svog pojedinačnog, osobnog svijeta..

californiamen je napisao/la:

Naravno da postoje osobe koje se snagom svoje osobnošću "usijecaju" duboko u nas, ostaju u našem sjećanju i, poneke, ne odlaze nikad - jer smo uz njih postali nešto drugo, promijenile su naš svijet, pomogli da razvijemo svoju osobnost..
Imam prijatelja ( mogu ga slobodno tako nazvati..) kojeg nisam vidio desetak godina, ali gotovo da ne prođe dan da ne razmišljam o njemu i njegovim postupcima koji su me stubokom promijenili. Njegova osobnost, njegova hrabrost, njegov prkos spram ustajalih tokova, njegova spremnost da ne pristane na poniženje i potčinjavanje autoritetu - tako su radikalno i snažno utjecali na moj svijet da, slobodno, mogu reći da sam ponosan što sam mu prijatelj.
I znam: kada se opet, jednom, sretnemo, biti će kao da smo se jučer rastali...

s ovim se slazem ...ali ovaj prvi tekst.. zbunio me...

Citat :

Zanimljive su te situacije kada jednostavno nismo u mogućnosti to ostvarivati. Jednom sam desetak dana bio bez compa i - isto je kao u realni.
Ljude koje ne vidiš neko vrijeme, prestaju biti dio tvog unutarnjeg svijeta.

..jer kad sam to procitala shvatila sam da brzo gubis interes za neke prijatelje ...ako ne tipkas sa njima......jer za mene je neshvatljivo...bilo realno ili virtualno...da ako izgubim kontakt s dragim ljudima da oni prestaju biti dio mog unutarnjeg svijeta ...

sto se tice Piky i tu imas pravo ...nikako ne mogu povezati njene godine i njeno razmisljanje ...Pika svaka cast ... ti si jedna predivna osoba i nikad se nemoj promjeniti ...

Procitala sam sve postove u ovoj btw odlicnoj temi...
U svakom slucaju.... potaknuli ste me na razmisljanje, svatko od vas.... Ovo je prvi forum na koji sam se registrirala, jer me se ni jedan nije toliko dojmio, pogotovo oni opceniti i gdje se
iza jednog tipicnog i prosjecnog profila cesto skriva osoba koja nema
svoje "JA", ili ona koja zbog neprilagođenosti ne
uspijeva sklopiti veze (prijateljske, poslovne, ljubavne...) u stvarnom zivotu...
Slucajno sam upala na ovaj forum. Svidjelo mi se ime i rekoh zasto ne. I tu sam, na pocetku sklapanja prijateljstva s Vama - ugodnim jednostavnim,normalnim i simpa ljudima.
I sada, cim sjednem za komp prva destinacija je "Relax forum", jer ljudi,iako vas ne poznajem dovoljno, prirasli ste mi srcu i cesto svojim originalnim idejama izmamite osmijeh na mome licu. Hvala vam

californiamen je napisao/la:

Pikachu je napisao/la:

c_men je napisao/la:

To jest: ako nismo u mogućnosti razmišljati o
nečemu - to prestaje postojati u nama, dolaze nove misli i osjećaji,
potiskuju stare.

Pa to sto se ti sa nekim neces cuti par dana, nedelja ili meseci...ne znaci da ces da ga zaboravis i da prestanes da mislis na njega...
Npr...sad ti i ja da se ne cujemo...pa mesec dana...dva...nebitno...ja tebe ne bi zaboravila...iako nismo u kontaktu neki dug vremenski period, i ako cu ja mozda ostvariti kontakt sa nekom novom osobom... za tebe me vezuju neke lepe stvari i uspomene kojih se rado secam...a necu ih zaboraviti sigurno
Takodje i za blizanku, Kikicu...nebitno sto smo mozda pricale 3-4 puta u zivotu, za njih me vezuje nesto lepo...i secacu se toga uvek....I nedostajale bi mi mnogo da neka od njih dve ne bude ovde neko vreme...Mada...zavisi od osobe do osobe...nisu svi isti...

Piky.. ..prijateljice!
( uvijek me ugodno iznenadiš..svojom zrelošću..gotovo da ne vjerujem da su ove tvoje godine zaista te?)

Naravno da postoje osobe koje se snagom svoje osobnošću "usijecaju" duboko u nas, ostaju u našem sjećanju i, poneke, ne odlaze nikad - jer smo uz njih postali nešto drugo, promijenile su naš svijet, pomogli da razvijemo svoju osobnost..
Imam prijatelja ( mogu ga slobodno tako nazvati..) kojeg nisam vidio desetak godina, ali gotovo da ne prođe dan da ne razmišljam o njemu i njegovim postupcima koji su me stubokom promijenili. Njegova osobnost, njegova hrabrost, njegov prkos spram ustajalih tokova, njegova spremnost da ne pristane na poniženje i potčinjavanje autoritetu - tako su radikalno i snažno utjecali na moj svijet da, slobodno, mogu reći da sam ponosan što sam mu prijatelj.
I znam: kada se opet, jednom, sretnemo, biti će kao da smo se jučer rastali...

I - naravno da nisu svi isti: Konfucije je izvrsno rekao da postoje oni s kojima ne vrijedi razgovarati i ako s njima razgovaramo - gubimo riječi; postoje, kaže on dalje, oni s kojima vrijedi razgovarati i ako s njima ne razgovaramo - gubimo čovjeka. U konačnici, smatra on, mudrac ne gubi niti riječi, niti čovjeka.
Volim osjetiti osobnost koja me razvija: samo na ramenima divova ( nebitno da li su to osobe koje smo sreli u stvarnosti ili su mudraci koje naizalimo u knjigama..) možemo vidjeti dalje od svog pojedinačnog, osobnog svijeta..

Ako ikada budem naletela na neki tvoj post u kom se ne pominje neki mudrac...zapisacu taj datum

Divni su mi ovi postovi.Svaka osoba koja mi uđe u život ostavi neki trag kad dulje komuniciram s njom i mislim da je net odličan medij da upoznamo osobe sa različitih mjesta ,a tako slične u mišljenjima.Jednostavno se to osjeti.Tako i ovaj forum i komunikacija i neopterećenost...sve to i sva ta komunikacija je vrijedna.