Strah od gubitka virtualnih veza

evo jucer je bilo nevrijeme i ostala sam na tren bez neta...
pa sam uhvatila sebe da me je strah ... da izgubim svaki kontakt
s ljudima s kojima se dopisujem i koji mi unatoc tome što ih ne poznam zapravo znace dosta ....

ma jeli ovo samo moj slucaj pitam se ...
pa da li je ikoga strah ponekad od gubitka kontkta s prijateljima pa makar na kratko ...
koliko su zapravo prijatelji vazni pa cak i virtualni....

Smatram da su svaki prijatelji važni...bili oni virtualni ili stvarni.....prijatelj je prijatelj...uvijek tu za tebe .....bio blizu ili daleko....

Moram priznati...dok sam imala samo komp...kada odem
negdje,baš su mi falili virtualni prijatelji,ta zezancija...
Poslje kupila i laptop,pa sam uvijek tu negdje...
i kada nisam doma...

Zanimljiva tema ......ja sam isto neki dan o tome razmišljala, i dobro kažeš ljudi koje zapravo ne poznaš, postanu ti važni, nasmijem se u šetnji jer se sjetim spački koje sam napravila nekima...meni bi falilo par vas jako, zapravo falili bi mi svi s kojima se poznajem tu, jer svatko mi je drag na svoj naćin i iako se s nekima ne tipkam previše..sjetim ih se ako ih ne vidim dan dva....zašto, tko će znati, ali nebi voljela da ostanem bez te virtualne veze s Vama.... ::

pa, naravno da bi mi falili kada bi negdje otišao ili ne bi mogao duže vremena do kompa...

najveću krizu sam imao prošle godine kada sam dva tjedna bio na jednom putovanju...
bez laptopa, bez ičega....

Jako zanimljiva tema
Vežem se uz ljude, bilo bi mi žao otuđiti se. Isto tako ponekad me smeta što mislim da ponekad previše vremena provodim za kompom pa mi dobro dođe da se maknem. Ali, to je kao i sa realnim vezama, ponekad mala pauza osvježi druženje. No, to je drukčije kad svojevoljno odlučiš, a drukčije kad ti vrisne komp ili sl...

Uh bila sam u bolnici desetek dana...užas...nemam laptop i mislilasam da ću poludit...onda me jedna forumašica zvala i prenašala mi poruke od ostatka društva...kad sam došla kući prvo šta sam napravila upalila sam komp i javila se njima... To društvo sam kasnije upoznala i u reali i često se nađemo na kavi...jednom tjedno barem...

Znam kako je to Ariela i ja sam proveo 10 dana u bolnici, u početku je bilo ok par dana no kad sam se oporavio počelo mi je faliti moj laptop

Ma bilo bi super da sam imala laptop...ali ga nemam već su mi forumaši htjeli donjet jedan...a da stvar bude bolja bila na operaciji glasnica i nisam kao smjela pričat(moš mislit žensko ušutit...)a ja na mobtelu cijeli dan... i pričam sa njima jednim po jedniim...

niky2803 je napisao/la:

Smatram da su svaki prijatelji važni...bili oni virtualni ili stvarni.....prijatelj je prijatelj...uvijek tu za tebe .....bio blizu ili daleko....

S ovim se potpuno slažem. Poznajem nekoliko divnih osoba na netu, koje doista mogu nazvati prijeteljima. Osobe s kojima se savršeno razumijem, osobe koje su fenomenalne. Ne bi mi bilo drago da izgubim kontakt s tim osobama.

ma kakav strah

Pa nikog nije baš strah vjerojatno, ali nikom ne bi bilo drago izgubiti vezu s nekim dragim prijateljima. Ili se ti nisi sprijateljio s nikim na netu Zlatko? :

Važni su mi virtualni prijatelji,kako ne,ne mogu ni zamislit jedan dan takoreći da se ne tipkam s pojedincima,i kao što kaže niky prijatelj je prijatelj....i s nekima zaista sam prijatelj isto kao i u reali.

...:::Zlatko:::... je napisao/la:

ma kakav strah

ne bukvalno strah ...zlatko...ali mene bi bilo strah ne cut se s tobom ...pa makar jednom u mjesecu

Blizanko

eto vidis ...sta bi ja bez tvojih pusa ili tvog plakanja....

Pa ništa nemožeš mti bezmene jadna ti

Nije ne strah od gubitka veza koje su samo virtualne. Ali naravno da mi ne bi bilo drago izgubiti kontakt s ljudima s kojima je odnos nadišao puko tipkanje.

Bilo koju vezu pa ivirtualnu je bolno izgubiti no ipak iz iskustva lakše podnašam taj gubitak nego gubitak u stvarnom svijetu.

I ovo je stvarni svijet. Ne tipkaju roboti. Postoji jasna razlika između tipkanja sa osobom koja ti je samo gomila slova na ekranu i to je stvarno virtualno, ali i ovako se mogu započeti dublji odnosi koji nadilaze riječ virtualno.

za mene ne postoji vise virtuala...ovo mi je sve stvarno ...svi moji prijatelji ..su sad ljudi koji imaju osjecaj...i to mnogo veci nego neki koji su mi blizu ...kazu daleko od ociju ...daleko od srca za mene ovo nije tacno ...i bojim se gubitka ne virtualne veze ..nego meni dragih ljudi...asli mislim da je ovo sve tako cvrsto ...da se ne trebam vise bojati

Naravno da postoji strah..jer nije dosta poruka dvije tri kad nemaš net..nakon tjedan dana bile bi samo dvije por..nakon dva tjedna jedna i vjerujem da bi se kontakt izgubio..ne kažem da bi zaboravila prijatelja koji nije više virtulan, staršno bi bolio ..nego..teško je održavati vezu ..kada se srečeš s nekim svaki dan,a kamoli s porukom dvije.....jer nije baš sve jedno kad nemaš net..a navikneš pričati svaki dan barem uz kavu ujutro i nedostaje ti to jako..ali kada se vratiš shvatiš da se može i bez kompa..da ne mora biti stalno upaljen..da ti svijet prolazi dok blejiš u montor...da mi vrijeme sporije teče kad se iskopčam..i naravno da se bojim toga..

Volim ja net i sve, ali dani bez njega definitivno dobro dođu...

New name savršeno dobro si to sročio.......

Ma da, kad sam savršen