Priručnik za ratnika svjetlosti Paulo Coelho

First topic message reminder :

"Na žalu istočno od sela, postoji jedan otok, s ogromnom crkvom, prepunom zvona",
reče žena.
Dječak primjeti da je ona odjevena u neobično ruho i da nosi veo koji joj pokriva kosu.
Nikad je ranije nije sreo.
"Jesi li već vidio tu crkvu?", upita ona. "Otiñi tamo pa mi poslije reci kako ti izgleda."
Opčinjen ženinom ljepotom, dječak ode na naznačeno mjesto. Sjedne u pijesak i
zagleda se u horizont, ali nije ugledao ništa osim onog što je već navikao: plavo nebo i
ocean.
Razočaran, zaputi se u obližnje ribarsko naselje, da se raspita o otoku s crkvom.
"Aaa, to je bilo davno, još u doba kad su moji šukundjedovi ovdje živjeli", reče mu jedan
stari ribar.
"Onda je naišao zemljotres i otok je potonuo u more. Meñutim, iako ga više ne možemo
vidjeti, i dalje uspjevamo čuti zvona s crkve, kada ih more zanjiše, tamo na dnu."
Dječak se vrati na žalo i načuli uši, ne bi li začuo zvona. Proveo je tamo čitavo popodne,
ali jedino što je uspio čuti bio je šum valova i krici galebova.
Kad se spustila noć, dječakovi roditelji doñoše po njega. Sutra ujutro vratio se na
morsku obalu; nije mogao vjerovati da bi onako lijepa žena mogla govorti laži. Ako se
jednoga dana vrati, moći će joj reći da nije video otok, ali je čuo zvona s crkve, kako
bruje uzljuljana gibanjem vode.
I proñoše tako mnogi mjeseci; žena se nije vraćala i dječak je već zaboravio na nju. Bio
je uvjeren da mora otkriti bogatstva i blaga potopljene crkve.
Ako začuje zvona, po njihovom zvuku utvrdit će gdje se crkva nalazi, a onda će se moći
domoći skrivenog blaga.
Više se nije zanimao za školu, niti za staro društvo. Postao je meta podsmjeha druge
djece, koja su obično govorila: "On više nije kao mi. Više voli buljiti u more, jer se boji da
će izgubiti u igrama."
I svi bi se smijali, vidjevši dječaka kako uporno sjedi na morskom žalu.
Iako nije uspjevao čuti stara zvona s crkve, dječak je vremenom naučio razne stvari.
Primjetio je, na primjer, da ga šum valova, kojeg se toliko naslušao, više ne uznemirava.
Malo kasnije navikao se i na kreštanje galebova, zujanje pčela, šum vjetra u palminom
lišću.
Šest mjeseci nakon svog prvog razgovora sa ženom, dječaka više nijedan zvuk nije
uspjevao omesti - ali zvona s potopljene crkve nikako da se oglase.
S vremena na vrijeme, dolazili su ribari da popričaju s njim, i uporno tvrdili da čuju
zvona. Ali dječak to nije uspjevao.
Poslije nekog vremena, ribari skrenuše razgovor na drugu temu: "Suviše si zaokupljen
zvukom zvona iz dubine; zaboravi na to i idi se opet igrati sa svojim prijateljima. Možda
je samo ribarima dopušteno da ih čuju."
Kad je prošlo skoro godinu dana, dječak pomisli: "Možda su ovi ljudi u pravu. Bolje je da
sačekam dok ne porastem i postanem ribar, pa da se svakoga dana vraćam na ovu
plažu, jer sam je zavolio." I još pomisli:" možda je sve to samo legenda, i možda su se u
zemljotresu zvona somila, i zauvijek zamukla."
Te večeri, odlučio se vratiti kući.
Paulo Coelho Priručnik za ratnika svjetlosti 3 Prišao je oceanu, da se oprosti. Još jedanput je pogledao prirodu - i kako više nije bio
zaokupljen zvonima - mogao se slobodno smiješiti pred ljepotom pjesme galebova,
hučanjem mora i vjetrom što šumori u palmovom lišću. Začuo je, iz daleka, žamor svojih
prijatelja u igri, i obradovao se pri pomisli da će se uskoro vratiti igrama svog djetinjstva.
Dječak je bio zadovoljan i - onako kako to samo djeca umiju - zahvaljivao je što je živ.
Bio je uvjeren da nije uludo stratio vrijeme, jer je naučio promatrati i poštovati Prirodu.
I tada, dok je slušao more, galebove, vjetar, šuštanje palmovog lišća, glasove svojih
prijatelja, začuo je i prvi zvuk zvona.
I drugi.
I slijedeći.
I još jedan, sve dok ne zabrujaše sva zvona s potonule crkve, na veliku dječakovu
radost.
Poslije više godina - već kao odrastao čovjek - vratio se na žalo svog djetinjstva. Nije
više namjeravao iskopavati nikakvo blago s dna mora; možda je sve to bio samo plod
njegove mašte; možda nikad nije čuo bruj potopljenih zvona, jedne davne večeri u
djetinjstvu. No, ipak, odlučio je malo se prošetati, da bi slušao hučanje vjetra i pjesmu
galebova.
Kako se samo iznenadio kad je ugledao kako u pijesku sjedi ista ona žena s kojom je
razgovarao o potonulom otoku s crkvom i zvonima.
"Otkud vi ovdje?", upita.
"Čekala sam te", odgovori ona.
Primjetio je da se žena - uprkos tolikim godinama koje su prošle - nimalo nije
promijenila; veo koji je zaklanjao njenu kosu nije izblijedio od vremena.
Ona mu pruži jednu plavu bilježnicu, s bijelim, praznim listovima. "Piši: ratnik svjetlosti
obraća pažnju na dječje poglede. Jer djeca umiju promatrati svijet bez gorčine.
Kad želi saznati da li je neka osoba u njegovoj blizini dostojna povjerenja, najprije želi
vidjeti kako neko dijete na nju gleda."
"Što je to ratnik svjetlosti?"
"Ti znaš", odgovori ona, smješeći se. "To je onaj tko je kadar proniknuti u čudo života,
boriti se do kraja za nešto u što vjeruje i - najzad - čuti zvona koja bruje s dna mora."
On sebe nikad nije smatrao ratnikom svjetlosti.
Kao da mu čita misli, žena nastavi: "Svi su sposobni za to. Ali nitko sebe ne smatra
ratnikom svjetlosti, iako su svi ratnici."
On pogleda listove bilježnice. Žena se ponovo nasmiješi.
"Piši o ratniku", reče na kraju.



Preuzeto sa http://www.scribd.com

Ratnik svjetlosti dijeli svoj svijet s osobama koje voli. Nastoji ih potaći da rade ono što bi
željele, ali nemaju hrabrosti uraditi; u tim trenucima, pojavljuje se Protivnik sa dvije ploče
u ruci.
Na jednoj ploči stoji zapisano: "Misli više na sebe. Čuvaj stečene blagodati za sebe,
inače ćeš naposlijetku izgubiti sve."
Na drugoj ploči čita: "Tko si ti da pomažeš drugima? Zar ne uspijevaš vidjeti svoje
vlastite mane?"
Ratnik svjetlosti zna da ima mana. Ali takoñe zna da se ne može sam razvijati i otuñiti
se od svojih drugova.
I zato on odbacuje obje ploče, čak i ako smatra da sadrže jedno zrno istine. One se
raspršuju u prah, a ratnik nastavlja poticati one koji su mu blizu.

Mudri Lao Tze tumači put ratnika svjetlosti: "Put podrazumijeva poštovanje prema
svemu što je sićušno i krhko. Poznaje uvijek pravi trenutak kada treba zauzeti potrebne
stavove.“
"Čak i ako si nebrojeno puta odapeo luk, nastavi voditi računa o načinu na koji
namještaš strijelu i kako zatežeš tetivu.“
"Početnik koji je svjestan svojih potreba, postaje oštroumniji od rastresenog mudraca.“
"Gomilati ljubav znači sreću, gomilati mržnju znači nesreću. Tko ne prepoznaje
probleme, ostavlja otvorena vrata i iskrsavaju nedaće.“
"Borba nema nikakve veze sa svañom."

Ratnik svjetlosti meditira.
Smješta se u jedan miran kutak svog šatora i prepušta božanskoj svjetlosti. Dok to čini,
nastoji ni na što misliti; isključuje se iz potrage za uživanjima, izazovima i otkrićima - i
čeka da se njegove sposobnosti i moći ispolje.
Iako ih u tom trenutku možda nije ni svjestan, sposobnosti i moći upravljaju njegovim
životom i imat će utjecaja na njegovu svakodnevicu.
Ratnik svjetlosti zna da u tišini njegovog srca postoji neki red koji ga usmjerava.

Dok držim zapet luk", kaže Herigel svome učitelju zena, "nastupi jedan trenutak kad
osjećam da ću, ukoliko odmah ne odapnem strijelu, izgubiti dah."
"Dokle god se budeš trudio izazvati trenutak u kojem ćeš odapeti strijelu, nećeš ovladati
vještinom strijelaca", kaže učitelj. "Ono što katkad remeti točnost hica, jeste pretjerano
jaka volja strijelca."
Ratnik svjetlosti ponekad misli: "Ono što ja ne budem uradio, neće ni biti urañeno."
Nije baš tako: on mora djelovati, ali mora takoñe pustiti da Svemir stupi u djelovanje u
datom trenutku.

Ratnik svjetlosti ponekad se ponaša kao voda, i provlači se izmeñu prepreka na koje
nailazi.
U pojedinim trenucima, odupirati se znači biti uništen; tada se on prilagoñava
okolnostima. Pristaje, bez pogovora, kamenju na putu da samo ucrta tok njegove rijeke
kroz planine.
U tome leži snaga vode: nju nikad ne može slomiti čekić niti raniti bodež. I najmoćniji
mač na svijetu nesposoban je ostaviti ožiljak na njenoj površini.
Voda jedne rijeke prilagoñava se putu koji je moguć, ne zaboravljajući svoj cilj: more.
Slaba na izvoru, postepeno zadobija snagu od drugih rijeka koje susreće.
I, u odreñenom trenu, njena moć postaje potpuna.

Kad trpi neku nepravdu, ratnik se obično nastoji osamiti - da ne bi svoju bol pokazao
drugima.
Takvo ponašanje je istovremeno i dobro i loše.
Jedno je pustiti svoje srce da lagano zaliječi svoje rane. Drugo je ostati po čitav dan u
dubokoj meditaci ji, iz straha da ne ispadnemo slabići.
U svakome od nas postoji jedan anñeo i jedan demon, a njihovi su glasovi veoma slični.
Pred nekom teškoćom, demon pothranjuje taj samotnjački razgovor, s namjerom da
nam pokaže kako smo ranjivi. Anñeo nas navodi da promislimo o našim stavovima, a
ponekad su mu potrebna i nečija usta da bi se obznanio.
Jedan ratnik svjetlosti održava ravnotežu izmeñu samoće i ovisnost

Ratniku svjetlosti potrebna je ljubav.
Naklonost i nježnost čine dio njegove prirode - isto koliko i potreba za hranom, pićem i
žudnja za Dobrom Borbom. Kad ratnik nije sretan pred prizorom zalaska sunca, znači
da nešto nije u redu.
Tog trenutka, prekida borbu i kreće tražiti društvo, da bi zajedno promatrali smiraj dana.
Ako ga ima teškoća naći, postavlja sebi pitanje: "Da me nije možda bilo strah nekome
prići? Da li mi je netko ukazao naklonost, a da to nisam shvatio?"
Ratnik svjetlosti koristi samoću, ali ona iskorištava njega.

Za ratnika svjetlosti ne postoji ništa apstraktno.
Sve je konkretno, i sve ga se tiče. On ne sjedi skrštenih ruku u udobnosti svoga šatora,
promatrajući zbivanja u svijetu; prihvaća svaki izazov kao novu priliku da samog sebe
promijeni.
Neki od njegovih drugova provode čitav život žaleći se na nemogućnost izbora, ili
pretresajući tuñe odluke. Ratnik, meñutim, preobraća svoju misao u djelo.
Ponekad mu se dogodi da promaši cilj, i onda plaća - bez cviljenja - cijenu svoje greške.
Drugi puta pak, zaluta sa svog puta, i troši silno vrijeme da bi se vratio na prvobitno
odredište.
Ali jedan ratnik nikad ne gubi prisebnost.

Ratnik svjetlosti zna da je nemoguće živjeti u stanju potpune opuštenosti.
Naučio je od strijelca da je za odapinjanje strijele na daljinu luk potrebno držati dobro
zategnut. Naučio je od zvijezda da samo unutarnje izgaranje omogućava njihov sjaj.
Ratnik zapaža da konj, u trenu kad preskače preponu, napinje sve svoje mišiće.
Ali on nikad ne brka napetost sa razdražljivošću

Ratnik svjetlosti odlikuje se osobinama stijene.
Kad se nañe na ravnom zemljištu - gdje je sve u njegovoj okolini u skladnom odnosu -
ostaje čvrst i postojan. Ljudi mogu slobodno graditi sebi kuće na temelju onog što je tu
zatečeno, jer nema opasnosti da će ih oluja zbrisati.
Meñutim, kada ga postave na neku strminu – a stvari koje ga okružuju ne ispoljavaju
ravnotežu ili uzajamno poštovanje - on otkriva svoju snagu; kotrIja se, poput lavine, u
susret neprijatelju, koji prijeti da ugrozi mir. U tim trenucima, ratnik raspolaže rušilačkom
snagom, i nitko ga nije kadar obuzdati.
Ratnik svjetlosti razmišlja istovremeno i o ratu i o miru, i umije se ponašati u skladu s
okolnostima.

Ratnik svjetlosti uvijek uspjeva očuvati ravnotežu izmeñu Strogosti i Milosrña.
Da bi ostvario svoj san, potrebna mu je čvrsta volja - i neograničena sposobnost
predavanja; iako ima odreñen cilj, put koji do njega vodi nije uvijek onaj koji zamišlja.
Zato ratnik svjetlosti koristi disciplinu i saučešće. Bog nikad ne napušta svoju djecu - ali
njegove su namjere nedokučive, i On gradi put našim vlastitim koracima.

Ratnik svjetlosti koji se previše uzda u svoju oštroumnost naposlijetku potcijeni moć
protivnika.
Treba uvijek imati na umu: postoje trenuci kada je snaga djelotvornija od vještine.
Borba s bikovima traje petnaest minuta; bik ubrzo uviña da će biti prevaren - i njegov je
slijedeći korak da nasrne na torera. Kad se to dogodi, nema te slave, dokaza, oštroumnosti ili šarma koji mogu spriječiti tragediju.
Zato ratnik svjetlosti nikad ne potcjenjuje sirovu snagu. Kad je ona suviše žestoka,
povlači se s bojnog polja - dok neprijatelj ne istroši svoju energiju.

Ratnik svjetlosti umije prepoznati neprijatelja koji je jači od njega.
Ako se odluči s njime sukobiti, bit će odmah poražen. Ako prihvati njegove izazove,
upast će u klopku. Tada pribjegava diplomaciji, kako bi prevladao tešku situaciju u kojoj
se našao. Kad se neprijatelj ponaša kao malo dijete, ratnik primjenjuje istu taktiku.
Kad ga poziva u borbu, pravi se da ga nije razumio.
Prijatelji primjećuju: "Baš je kukavica".
Ali ratnik svjetlosti ne haje za to; zna da su sav bijes i hrabrost jedne ptice nemoćni
oduprijeti se mačijim kandžama.
U takvim situacijama, ratnik pokazuje neograničeno strpljenje; vrlo brzo neprijatelj će
otići izazivati nekog drugog.

Ratnik svjetlosti nikad ne gleda nepravdu ravnodušno.
Zna da je sve jedno, i da svaki pojedinačni postupak pogaña sve ljude na kugli
zemaljskoj. I zato, kad se suoči s tuñom patnjom, koristi svoj mač da bi doveo stvari u
red.
Ali, iako se bori protiv ugnjetavanja, nijednog časa ne pokušava suditi ugnjetaču. Svatko
će odgovarati za svoje postupke pred Bogom. I ratnik, pošto ispuni svoju dužnost - ne
daje nikakvo objašnjenje.
Ratnik svjetlosti postoji na svijetu da bi pomagao svojoj braći, a ne da bi osuñivao svoje
bližnje.

Ratnik svjetlosti se nikad ne obeshrabruje.
Bijeg može biti izvanredna vještina obrane, ali ju ne može primjeniti onaj koga je obuzeo
veliki strah. Kad se nañe u nevolji, ratnik svjetlosti radije će prihvatiti poraz, a potom
vidati svoje rane - jer zna da, ukoliko pobjegne, pridaje napadaču veću moć no što ovaj
zaslužuje.
U izvjesnim teškim i bolnim trenucima, ratnik se suočava s nepovoljnom situacijom
junački, pomirljivo i hrabro.

Ratnik svjetlosti se nikada ne žuri.
Vrijeme radi u njegovu korist; on uči kako ovladati strpljenjem i izbjegava nepromišljene
poteze.
Krećući se polako, zapaža čvrstinu svojih koraka. Zna da učestvuje u jednom
presudnom trenutku povijesti čovječanstva, i mora promijeniti samoga sebe prije no što
promijeni svijet. Zato se prisjeća riječi Lancea del Vasta: "Revoluciji je potrebno vrijeme
da bi uhvatila korjena."
Jedan ratnik ne želi ubrati plod dok je još zelen.

Ratnik svjetlosti često zapada u malodušnost.
Smatra da ništa ne može probuditi uzbuñenje koje je želio. Mnogih večeri i noći biva
prinuñen održavati osvojeni položaj, bez ikakavih novih dogañaja koji bi mu povratili
izgubljeno oduševljenje.
Njegovi prijatelji primjećuju: "Možda je njegova borba okončana."
Ratnik osjeća bol i pometnju, slušajući takve opaske, jer zna da nije stigao tamo kuda je
želio. Ali on je tvrdoglav, i ne odustaje od onog što je naumio.
I onda, kada se najmanje nada, otvaraju mu se nova vrata.

Ratnik svjetlosti potrebuje strpljenje i brzinu u isto vrijeme.
Dvije najveće greške jedne borbene vještine jesu: djelovati prije vremena ili propustiti
priliku; da bi to izbjegao, ratnik razmatra svaku situaciju kao da je jedina, i ne primjenjuje
obrasce, recepte ili tuña mišljenja.
Kalifa Muaijat pitao je Omera Ben Al-Asa u čemu je tajna njegove izuzetne političke
vještine:
"Nikad se nisam upustio u nešto a da prethodno nisam razradio plan povlačenja; s
druge strane, nikad mi se nije desilo da nešto započnem a da već na prvom koraku
poželim pobjeći glavom bez obzira", glasio je odgovo

Ratnik se sjeća prošlosti.
Poznaje čovjekovo Duhovno Traganje, zna da su njime već ispisane pojedine
najsvjetlije stranice povijesti. I neka od njenih najgorih poglavlja: pokolji, žrtve,
mračnjaštvo.
Upotrebljavano je za osobne ciljeve, a njegove su ideje služile kao štit za najstravičnije
namjere.
Ratnik je već slušao primjedbe ove vrste: "Kako ću saznati da li je ovaj put istinski?"
I vidio mnoge ljude kako odustaju od traganja da bi izbjegli odgovor na to pitanje.
Ratnik nema nedoumica; slijedi jedan nepogrešivi obrazac.
"Po plodovima poznat ćete stablo", govorio je Isus. On se pridržava ovog pravila, i nikad
ne griješi.

Ratnik svjetlosti uvijek čuva svoje srce da se ne okalja osjećanjem mržnje.
Kad kreće u borbu, sjeća se Kristovih riječi: "Volite neprijatelje svoje". I pokorno ih se
pridržava.
Ali takoñe zna da ga čin praštanja ne obavezuje da pristane na sve; ratnik svjetlosti ne
smije pognuti glavu - inače gubi iz vida obzore svojih snova.
Prihvaća prisustvo protivnika koji bi iskušavali njegovu srčanost, ustrajnost, sposobnost
odlučivanja.
Oni ga obavezuju da se bori za svoje snove.
Iskustvo borbe je ono što čeliči ratnika svjetlosti.

Ratnik svjetlosti poznaje značaj intuicije.
U jeku bitke, nema vremena razmišljati o udarcima neprijatelja - tada koristi svoj instinkt,
i sluša svog anñela.
U vrijeme mira odgoneta znakove koje mu Bog šalje.
Ljudi kažu: "Sišao je s pameti". Ili: "Živi u svijetu mašte." Ili pak: "Kako se može pouzdati
u stvari koje nisu logične?"
Ali ratnik zna da je intuicija abeceda Božija, i nastavlja slušati vjetar i pričati sa
zvijezdama.

Ratnik svjetlosti i njegovi drugovi okupljaju se oko vatre.
Dok tako sjede, pretresaju svoja postignuća – a stranci koji se pridruže grupi uvijek su
dobrodošli, jer se svi ponose svojim životom i Dobrom Borbom.
Ratnik oduševljeno govori o svom putu, priča kako je odolio nekom izazovu, koje je
rješenje našao u nekom teškom trenutku. Dok pripovjeda svoje dogodovštine, riječi mu
odišu strašću i romantičarskim zanosom.
Ponekad dopušta sebi malo pretjerivanja. Sjeća se da su i njegovi preci preterivali, s
vremena na vrijeme.
Zato i on to čini. Ali nikad ne brka ponos s taštinom, niti vjeruje u vlastita pretjerivanja

Što god da činimo, trebamo znati što nas čeka, poznavati sredstva kojima se postiže
odreñeni cilj i sposobnost kojom raspolažemo da bismo ispunili preuzeti zadatak.
Jedino onaj tko, opremljen na taj način, nimalo ne mari za ishod osvajanja, i sav je
obuzet borbom, može reći da se odrekao plodova.
"On se može odreći ploda, ali to odricanje ne znači ravnodušnost prema ishodu."
Ratnik svjetlosti s uvažavanjem sluša Gandijevu strategiju. I ne dopušta da ga zbune oni
koji, nesposobni da išta postignu, neprestano propovijedaju odricanje.

Kad ratnik čuje kako netko kaže: "Moram sve razumjeti, prije no što donesem bilo
kakvu odluku. Želim imati slobodu predomisliti se, ako treba."
Ratnik s nepovjerenjem gleda na ovu izjavu. I on takoñe može imati istu slobodu, ali ga
to ne sprečava da preuzme odreñenu obavezu, čak i ako mu nije baš sasvim jasno
zašto to čini.
Ratnik svjetlosti donosi odluke. Duša mu je slobodna kao oblaci na nebu, ali on je
obavezan prema svome snu. Na svome putu, slobodno izabranom, mora se buditi u
doba koje mu nije po volji, slušati ljude koji mu ne kazuju ništa, podnositi odreñene
žrtve.
Prijatelji prigovaraju: "Ti nisi slobodan."
Ratnik jeste slobodan. Ali zna da otvorena pećnica ne peče kruh.

Ratnik svjetlosti obraća pažnju na sitnice, jer one mogu izazvati veliku pometnju.
Jedan trn, ma koliko bio mali, primorava putnika da prekine hod. Neka sićušna i
nevidljiva stanica može razoriti zdrav organizam. Sjećanje na neki trenutak straha koji
smo pretrpjeli u prošlosti, čini da se strah vraća sa svakim novim jutrom. Djelić sekunde
otvara pukotinu za smrtonosni udarac neprijatelja.
Ratnik budno pazi na sitnice. Ponekad je grub prema sebi, ali više se voli tako ponašati.