Poezija i proza - najljepše pjesme

First topic message reminder :

Pišete li pjesme ili samo volite poeziju, slobodno ovdje upišite svoju omiljenu pjesmu.

Moje disanje u tebi

Nema te i ne spavam,
ali cijelu noć tkam u sebi požudu
i pripremam niz izazovnih dodira
kako bih te uronio u miris svoga sna.
U njemu je stjecište nebeskih zagrljaja,
i slijedom vatre što se u meni odigrava,
tražim ravnicu tvog zanosnog struka,
jer omamljen tišinom i mukom ove noći,
plamenom nemira uranjam u svoje srce.

Umivam se tvojim lijepim tijelom,
i klizeći u crvenilo tvojih latica
slažem poljupce visinom prepona,
a glazba uzdaha što teče zrakom,
bliskošću nas prelama u prstima,
vrela i bistra, lahor je drhtave strasti,
zagonetna rijeka među bedrima,
živi oganj moga disanja u tebi
užitak ljepote koji u mene donosiš.

Evo što mi se trenutno događa,
sjajiš kao dunja u mojim dlanovima,
a kad zasjedneš na okna mojih zjenica,
tad će tvoj dolazak slatkom svjetlošću
jedinstvenim šapatom sresti moje ruke,
izazivati krik života u mojoj utrobi
i sve više vezati udove dodirima neba,
rumenilom zanosa i drhtanjem puti
ljubiti me odnekud pristiglim zvijezdama.

Dođi, pomiluj mi čelo mirisom kose,
polako siđi na našu postelju,
lepršavo uroni zavodljivost tople žene,
svuci se u meni, pa otvori ruke,
provuci me kroz crvenilo usana,
uzdahni čežnjom svojih bijelih breza,
a ja ću mudrošću hrasta i blagošću oraha,
propet se u tebi poput vitkog jablana,
i sve što je u meni lijepo dovesti u tebe...


Zal Kopp

Granica srece


Ljubav je
Tuzna granica srece
Dalje idu
Samo uspomene

Na ono vrijeme
Kada je nada
Palila dusu
Sjajem tvojih
Crnih ociju

Lazno ispijala
Rujno vino
S tvojih usana
I lagala
Da si ti ja

Ponekad nastojim
Probuditi sjecanje
Pozvati u pomoc
Svaki trenutak
Kada sam bio sa tobom
Neka govore lazi
O kojima sve znamo
I ti i ja

Tada shvatim
Da te trebam voljeti
Jer si ti zrak
Bez kog
Ne mogu zivjeti
Jer si razlog
Zasto mi jutro
Mirise na cimet
I sa tobom
Moj svijet je potpun

Jedina
Ja znam da me mrzis
Zbog ljubavi
I sjecanja koja bole
Ali znaj
Da te ja ljubim
A da ne umiru
Oni koji vole

Od snova rastemo.
Svi su veliki ljudi sanjari.
Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana
ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri.
Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru,
ali drugi se brinu o njima i štite ih,
njeguju u lošim danima,
sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek dolazi
onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti.....

Thomas Woodrow Wilson

Već naglas su te brezama recitovala moja predvečerja.
Već ništa u mom životu nije bilo važno tako kao ti.
Već sve oko mene je bilo samo dio opšteg mita o tebi.
Već nijedan drvored kojim si prošla nije se zvao prosto drvored.
Već sve je znalo da ćeš doći.
S nebom pločnici već su se u život kladili da si tu negdje.
Budućnost je imala hiljadu imena i tek posljednje bilo je usamljenost.
Budućnost je već oponašala tvoje pokrete i tvoj hod.

Izet Sarajlić

Ja sad odlazim
a u meni tisucugodisnje kise placu
ali nemoj i ti oci ovlaziti
suzom jutarnjom
nemoj ruke pomaci
jer pocet cemo razmisljati
sve ono lijepo istjerati
iz sigurnih zaklona


Ti samo zatvori oci
i pobjegni u zaborav
ne slusaj i ne misli


Pa to je samo jedan dio tog dugog puta
to samo ja odlazim sa suncane strane


Vjeruj mi
bit ce mi lakse ako znam
da te ostavljam tako
kao neku neznanku ili slucajnu zenu..

Kad si ljubila istinski
onako kako zelis
znas kako
svijece vino vecera
kad si ljubila
mozes li se sjetiti
koji je mene snijeg pokrivao
sad mi je smijesno
casna rijec
nezamislivo mi je
a ima takvih ljubavi
koje treba dobro protresti
prije svake upotrebe
proslo je mjesec dana
od tvog rodjendana
zao ti je sto ti nisam cestitao
ali nisam stigao vjeruj
znas da je uvijek neka guzva
veceras sjedim sam
znam da te cudi ali sam sam
cini mi se da pada snijeg
i brinem o nekim bezveznim stvarima
a ljubio bih te nocas
pozelim to
nedostaje mi ponekad neka ludost
nesto izmedju bola i srece
muzika s kasetofona
i sjecas li se samo
kako smo iskljucili telefon i zvono
a bilo te je sram u pocetku
ugrizla si mi usnu
iscjedila dva limuna u caj
i prolila kavu na cistu bijelu plahtu
znam tvoj broj
i mogao bih te nazvati
ali nema smisla
mozda si vec zaspala
a mozda radis i neke druge stvari
mozda si sada i bolje izabrala
nisi vise onako neozbiljna
ne slusas valjda samo neke gluposti
i znam da si govorila kako bi voljela
da razumijes Zaratrustu
da gledas Shakespearea
zapravo ti si nadarena
ti to mozes kad hoces
a ljubio bih te nocas
znam da je nemoguce
i kazem to tek tako
da shvatis kako mi nije svejedno
zbog onih zvijezda nad gradom
zbog vjetra nad rijekom
i zbog jos puno sitnica
koje zivot zaboravlja
a one ostaju i lebde u zraku
i oko tebe i oko mene
kad se sretnemo
volio bih da imas onu istu haljinu
cini mi se da je bila plava
zguzvali smo je bar deset puta
i nikad nemoj reci nesto
sto bi nas moglo zaboljeti
vrijeme je na tvojoj strani
i to si mi uzela
sad cu otvoriti prozor
i viknuti volim te
grad spava
a snijeg pada
volim te

Zeljko Krznaric

Zavrsila se igra:
vatra pocetka,
slast i tajanstvo tvog prvog grijeha,
gotovo je...
To nije vise ni veselje ni slatka dosada.
Ti, mala moja,
zenska sa zura, dzepna damo,
nasmijana i onesvijestena ljubavnice,
moje dijete i moja majko -
Postala si neizreciva, a
pocelo je bezznacajno...
Zatekao sam se kako ti telefoniram
u ljepoti vecernje kise,
koja je samo provalija nada mnom...
... potreba da te dotaknem,
tvoja usta...
Pokucstvo, topli namjestaj mojih starih ljubavi
osipa se...
Zatekao sam se u njeznosti koja je vec spavala,
u rijecima koje su mi pripadale,
ali me nisu mogle naci.
Ti si postala moja odbrana,
dobrovoljno progonstvo,
pobjeda nada mnom, moja muka,
ljubomora na zivot,
moja mrtva sestra uspavana u velikim ruzama,
nemoguca zemlja, potrebno tijelo,
moja ruka i glava.
I zagrljaj u kojem sam se jucer igrao
sada me obuhvaca, ovdje, daleko i zauvijek -
u svim uglovima zivota.
Postajes bezimena,
nepoznata i smrtnonosna,
moj zivot i spas od zivota -
Moja Ljubav

Arsen

Molitva

Što htjedoh reći, davno sve sam
u djetinjstvu još rek'o Bogu,
ali da nisam kakav jesam
i da vjerovat' još mogu,
za ovo dijete koje volim,
ovako Boga bih da molim:

Svojim si zvijezdama napis'o
u prazno nebo sve sudbine,
i mi smo samo tvoja mis'o,
što sija zvjezdama iz tmine.
Svejedno da li ćemo stići
na vrhove il' past u bezdan,
mi moramo tek ići, ići...
Svud' kud' nas put vodi zvjezdan!

O dobri Bože, ako one
zvijezde što sjaju njoj sudbinu
u nevolju i jad je gone,
u očajanje i crninu,
milostiv pogled na nju svrni,
gle, ima oči kao lane,
od budućih joj dana crnih
učini, Bože, svijetle dane!

Sve zvijezde što joj život mrače,
o dobri Bože, ti ugasi -
sve one zvijezde koje znače
besanih noći sijede vlasi,
i one koje bolest nose
u svojemu sjaju blijedom,
i one koje prijete bijedom.
I one koje prijete bijedom.

Al' ako nećeš da ih zgasiš
i ako iskušenja treba,
ti moraš, Bože, da je spasiš
pred ponorima mostom neba.
I nemoj da joj život zgadiš,
odrediv puno bola za nju,
a kada spustiš ruku na nju,
spusti je samo da je gladiš!

D.Cesarić

Ej,rijeko!

Ej,rijeko!
Ej,Dunave!
Kamo to tvoje vode nose moja sjecanja?
Ej,rijeko,Sibilo mladosti!
I moju mladost.
Izvezenu na peskirima.
Dan zamocen u tintu.
A djevojka iznese na prozor posteljinu
koja mirise na ljubav,
i sanjareci na suncu miluje nabrekla njedra.
Vjetar zavijori.
Neki je stranac pitao za ime
koje odavno nisam cuo u nasoj ulici.
Djevojka se nasmije vjetru,
sto joj podilazi pod bluzu,
i krisom prijedje prstom preko vlaznih usana.

Ej,rijeko!
Ej,Dunave!
Kamo odnosis svoje vode,
dok iz davnih blizina
dolazi tihi sapat neceg nepoznatog,
i drzi me zagledanog u tvoje dubine
tako dugo,dugo..dugo?

Sinisa Maksimovic (Raspored stvari)

Noc u provinciji

Psi laju a karavana prolazi
(stara arapska poslovica)

Zasto tako laju psi po nasim mracnim nocima?
Odjeknu li cestom korak nepoznata stranca
ili zavonja usred tmine vuk?

Na tren je tiho; sve glasove proguto je muk
i dok hladno klizi zvek pasjega lanca,
u daljini neka lampa tiho zmirka ocima.

Sve je gluho. Potom opet lavez pocima.
Psi laju. Laju bijesno, bezumno i suludo,
psi laju glupo, krvavo i uludo
na sve sto krene: na svjetiljke, na glasove i sjene,
na mjesec, slutnje i nepoznate ljude,
psi pasji laju, pjesme pasje, lude,
psi laju noci i noci, tamne i vjetrovite,
a te su pjesme pasje jalove i prokletstvom ovite.

O pasji sabore, ti lajes, a karavane idu
i cuje se zveket orme, kopita i tockova skripa.
Zaludu lavez tvoj svu pasju mrznju na prolaznike sipa,
svi prolaze i nestaju, a ti na lancu kao sjena slijepa
sudbinu cekas, da s tobom tu pod plotom pasji krepa.

Miroslav Krleža

Poslije ove ljubavne noći
gledam tvoje umorno tijelo.
Ljubav, što smo dobili,
tiho dozrijeva u našim pogledima.

Tu gdje ti snivaš, mila,
pod mjesečinom, u kolovozu,
krišom, između hrastova,
i tu, dakle, pokraj tebe, spuštam glavu.

I dok osjećam tvoje prste u mojoj kosi,
s jutrom u grlu,
u strahu vlastitog glasa,
ćutim jedini oblik svog postojanja, tebe.

Kako da ti kažem, izabranice moja,
vrijeme među nas nikada neće stići
i tvoj nemir odnijet će vjetar,
kao što plač upornošću nestaje.

Ne boj se, draga, ovdje sam ja,
budan drhtim nad tvojim polusnom.
Od početka te vodim ljepotom,
da zaboraviš mjesto, gdje ljubav prestaje.


Zal Kopp

Jučer sam preživio
Možda ću I sutra
Danas živim.
Podne je podjednako daleko od jučer I sutra.

Kao rijeka tečem – od izvora ka ušću:
Na početku brza I duboka;
Pri kraju spora I široka.
Jer sve teži ravnoteži

Ja , na ušću, neću biti delta
Neobičan –sasvim ličan
Pripadaću svima
Vječno ću se dizati u nebo
I vraćati u kapima


Šefik Čajić.

Nikad nije lako,
ni suzu pustiti ni tugu obrisati.
Vrijeme, dugo je...
Vrijeme patnje, boli.
Zaplači kad je najteže,
pusti suzu neka kane,
neka ona briše sve one dane...
Dane siječnja i dane sreće,
one dane koje se više nikad vratiti neće.
Bol je nekad jača od svega,
ali dani su novi,
riješenje svih naših boli.
Polako suze nestaju,
novi vidici nam se šire,
daju nam neki pogled
u daljine nove,
u kojima sviću neke nove zore...

Zamagle magle sve kuda je prošla,
Gubi se snaga, gasi se volja,
Kao gošća stara zima je došla,
Bijelim je dekama prekrila polja.

Sve izgleda mrtvo, usnulo, nijemo,
Ohladnjelo truplo prirode leži,
Pod okovom leda i dan je zadrijemao,
Tuga za tugom iz oblaka sniježi.

Snjegonosni vrtlog zapuhe vije.
Mrzli se biseri cakle u noći.
Ja nazeblo srce snovima grijem.
I zanosom palim vatre samoći...