Poezija i proza - najljepše pjesme

First topic message reminder :

Pišete li pjesme ili samo volite poeziju, slobodno ovdje upišite svoju omiljenu pjesmu.

Kad pogledam iza ramena, vidim godine koje prolaze umornim korakom...
Nije im ni na kraj pameti da pitaju želim li da uspore...
Baš njih briga što mi se oko očiju pojavljuju bore, što mi je krv sve otrovnija od ljudskih reči i dela...što svakim danom sve više žalim pred činjenicom ko se sve usuđuje da se nazove čovekom...

Zaspali mi snovi

Zaspali mi snovi
blagim zimskim snom
pokriveni zlatnom prašinom čudesa
u kolijevci raznobojnih čežnji
uz slapove anđeoskih milozvuka
Zaspali mi snovi
pa sanjaju duge raznobojne
i mirisne zvukove tišine
meke slutnje novih koraka
tragove stopala u modrim snijegovima
Zaspali mi snovi
ušuškani u toplu nježnost
novih nadanja

S. Magić

Dugo već

Dugo već
u meni počivaju neispisane riječi
miruju na tihanim zelenim livadama sjećanja
sanjaju iščekivani trenutak iz odaja srca
kada će poteći putevima planinskih rosa
u susret tvojim jutrima.
Ledene su poljane okovale prvim mrazevima
naše rijeke u staklena ogledala
ljeskaju se u njima
zrcala uzaludnih pokušaja zaborava.
Tamo na rubu osmijeha
zaspala je biserna suza
tvojih šutnji na mojim strpljivim dlanovima.
Večeras umjesto dodira
poput bujice teku riječi
lepršaju svilene slike naših smijehova.
Znaš,
kad se otmu tvrdoglavim tišinama
bujaju i bježe
raspše se u mikronima postojanja
u kapljicama duge
oslikavaju nebeska prostranstva.
Na pragu modre noći
dok prve zvijezde grle rumene sutone
nevidljivim poljupcem blagoslova
dotičem ti obrise koji nestaju
u izmaglici prvih noćnih koraka.

S.M.

Život je kurva
Sjenama se šuljam
Nek me mimoiđe
Ovaj kalež gorki
Možda me obiđe

Tiho, polagano
Oslušnem, pa korak
Još je od ranije
Osto' okus gorak

Ko' dijete u mraku
U ćošku se smirim
Kao nevidi me
Kad zažmirim

Al' je život kurva
Prvo isfrustrira
Onda malo pusti
Pa guštira

Čeka da se skrijem
Iluzijom sreće
Da za milost molim
Ali kurva neće

Poslije ove ljubavne noći

Poslije ove ljubavne noći
gledam tvoje umorno tijelo.
Ljubav, što smo dobili,
tiho dozrijeva u našim pogledima.

Tu gdje ti snivaš, mila,
pod mjesečinom, u kolovozu,
krišom, između hrastova,
i tu, dakle, pokraj tebe, spuštam glavu.

I dok osjećam tvoje prste u mojoj kosi,
s jutrom u grlu,
u strahu vlastitog glasa,
ćutim jedini oblik svog postojanja, tebe.

Kako da ti kažem, izabranice moja,
vrijeme među nas nikada neće stići
i tvoj nemir odnijet će vjetar,
kao što plač upornošću nestaje.

Ne boj se, draga, ovdje sam ja,
budan drhtim nad tvojim polusnom.
Od početka te vodim ljepotom,
da zaboraviš mjesto, gdje ljubav prestaje.

Bez odmora ćemo mirisom trava šetati,
a kod izvora napojiti naša tijela.
O, tada ću te opet voljeti, ljubavi,
i na vrhovima oblaka pjevati.

Mnogi će nam zavidjeti u ljubavi,
htjeti nasilnički oteti pravo,
a mi ćemo nadmašiti njihove strasti,
i gdje prođemo osmjehom ocrtati noć.

Zal Kopp

Otišla sam
Bez doviđenja
Ne volim suze
Ni praštanja
Niti lažnih obećanja
Budimo bajka bez kraja!

U ovoj bajci smo ti i ja
Princ i princeza do beskraja i
U svakom deliću beskraja tog
Dajem ti deliće srca svog!
I kada budeš dobio sve
Ponovo ću ti reći
Da, Volim te!

U ovoj našoj bajci bez kraja
Ljubav nas spaja
Bez briga i bez jada
Ti večno mlad, i ja mlada!
Možemo
Pratiti zvezdani let
Obići celi svet
Preplivati more
I ljubiti se do zore.

Da bajci nikad ne dođe kraj
Važna je samo ljubav, znaj.

I kada mi srce
Prestane da kuca
Osmehivat ću ti se,
Zracima Sunca.

Jelena Stanišić

OPOMENA



Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!


Antun Branko ŠIMIĆ
(1898. - 1925.)

Jedini koji te ima

Brzo će nestati razlike...
...između emocija kojima dopuštamo da nas odvuku na dno...
...i kad se sve sklupčaju u jednu...
...nestat će i nas vjeruj mi to...

Savjetujem ti zato da se zabrineš...
...jer ovu maglu koja se spušta nećeš moći razgrnuti...
...ukočenim i promrzlim prstima...
...koji će bez moje topline zauvijek trnuti...

Samo me poljubi...
...i reći ću kako će sve biti u redu...
...sunce nježnosti će se pobrinuti draga...
...da ne prepustimo srca ledu...

A kad rijeke sumnje preliju korita...
...kako bi se preko oseke ljubavi nasukala tuge plima...
...ja ću čak i tada biti onaj koji moli te...
...da je jedini koji te ima...

Ivan Jukic

Slap - Dobriša Cesarić

Teče i teče, teče jedan slap;

Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

POSLE LJUBAVI


Doći će čas
kad ćeš, s ushićenjem,
pozdraviti sebe
na vlastitim vratima, u vlastitom ogledalu,
i jedno ćete drugom poželeti dobrodošlicu kroz osmeh,


i reći: sedi ovde. jedi.

opet ćeš voleti neznanog koji je nekad bio ti.
Pruži vina. Pruži hleba. Vrati srce
njemu samom, neznancu koji te je voleo


čitavog života, koji je ostajao zanemaren

zbog drugih, koji te zna u dušu.
skini s police ljubavna pisma,


f­otografi­je, očajničke poruke,

strgni sopstveni odraz s ogledala.
sedi. Pogosti se svojim životom.



Derek Vo­l­ko­t

Svacanje

Postoji shvaćanje...
...misao recimo...koja potkrepljuje sve moje teze...
...kako ovo među nama neće uspjeti...
...neće...kao ni sve moje prijašnje veze...

Nisi direktno kriva...
...mada pasivnost kojom zračiš čini svoje...
...odrađuje onaj dio posla...
...u kojem nedozvoljavaš da išta tvoga postane moje...

A ja više ne želim trošiti vrijeme...
...ugađati površnosti i nemaru...
...odavno sam naučio kako ovakav profil ljudi...
...bolje živi u neparu...

Malo je sebično znam...
...ali želim poznavati put kojim sam svjesno pošao...


...i ne volim baš spuštati glavu na jastuk...
...postalje u koju nisam dobrodošao...

Kiša je već popločanu stazu odavno nakvasila.Sam sam je pokvasio jedne jeseni i nevješto poravnao.Poneka barica je rezultirala kišom.Gacam po njima,a vlažnost ne osjetim.
Ko zna,možda sam odavno na osjećaje otupjeo
Vidim je,dolazi krčeći vodu po cesti ispred mog vidokruga.Staje.Ulazim,slijepi putnik više.Kupujem kartu za beskraj.
Niz prozorsko staklo klizi kapljica za kapljicom.I trošni autobus je prepušten sebi i kiši.
Pokupiću kapljice okom,dati mu malo snage da zaplače.Plač je oduvijek bio nešto što mu je malo trebalo da krene.

Dolazim tebi samo da ti pod alejom zviznem dok šetaš i gledaš u uzburkanu pjenu vode.Dolazim samo da ti mahnem onako u prolazu,tek eto da ne budem slijep .Dolazim da uz miris kafe pletemo misli najtananijih niti.
Dolazim ti da samo jednom zajedno gacamo po barama.Ako kiša i stane,ako se aleja i osuši,ne brinem.
Slušati ćemo šuškanje lišća koje pršti pod našim stopalima.
A ti,ti ako kreneš u isti tren kad i ja,javi se sa baladom u prolazu onako tek da znam da karta za beskraj ipak ima kraj.
Ako odeš nedostajati ćeš mi.
Nedostajati ćeš mi iz samo dva razloga.
Prvi je što sam bez tebe izgubljen u nitima,a drugi eto što sam jednostavno izgubljen .
Slutim li ja zaborav?

ČEŽNJE

... O radije bih umrla
ili tvrdi kamen iz gore
kao jastuk stavila pod glavu
nego da me očajnu
i dalje čežnja tako muči...

CARICA IWA NO HIME

USPOMENE

U jednom mirnom, skrovitom kutku, gdje me je velika stijena štitila od oluje, pojeo sam svoj doručak: crni hljeb, kobasicu i sir. Poslije nekoliko sati hoda uzbrdicom i po hladnom vjetru, prvi zalogaj sendviča - evo jedinstvenog zadovoljstva koje je sačuvalo svu svoju draž, neizmjerno blaženstvo prave dječije radosti.
Sutra ću možda svratiti tamo, u bukovu šumu, gdje me je Julija prvi put poljubila. Bilo je to za vrijeme jednog izleta sa gradskim društvom ''Konkordija'' u koje sam ušao zbog nje. Sljedećeg dana sam ga već napustio.
A prekosutra ću možda, ako sve bude uredu, ponovo vidjeti Juliju. Udala se za imućnog trgovca, izvjesnog Heršla, i mislim da imaju troje djece. Jedno od njih, djevojčica, iznenađujuće liči na nju i isto se zove Julija. To je sve što znam.
Ali još uvijek se dobro sjećam da sam joj godinu dana nakon svog odlaska pisao iz inostranstva da nema nade da nađem posao i zaradim novac i da ona ne treba da me čeka. Odgovorila mi je da ne brinem i da je bez razloga ne rastužujem; kad se budem vratio, bilo kad da to bude, ona će me čekati. Ali šest mjeseci kasnije ponovo mi je pisala tražeći da je oslobodim obaveze, zbog tog Heršla. U tim prvim trenucima bio sam ojađen i gnjevan. Nisam joj pisao, dao sam posljednji novčić za telegram s nekoliko bezličnih riječi. Te riječi prešle su okean: nije ih bilo moguće povući.
Život je tako nevjerovatan! Da li je to bio slučaj ili sudbinska ravnoteža, da li je to bila hrabrost ili očaj - ali čim se moja ljubavna sreća raspršila, uspjeh i novac stigli su kao čarolijom, ono što nikad nisam ni sanjao, postalo je moje kao u igri, ali za mene nije imalo vrijednost. Sudbina je šašava, pomislih, i za dva dana i dvije noći na društvo i piće potroših brdo novčanica.
Ali nisam htio da razmišljam o tome; kad sam završio svoj obrok i bacio praznu masnu hartiju u vjetar, uvio sam se u mantil i riješio da se malo odmorim. Radije sam mislio na svoju tadašnju ljubav, na Julijinu pojavu i njeno lice, na pravilnu liniju njenih obrva i krupne tamne oči, na onaj dan u bukovoj šumi kada mi se polako, oklijevajući, predala drhteći pod mojim poljupcima koje mi je na kraju uzvratila nježno se osmjehujući, kao u snu, dok su suze još uvijek blistale na njenim trepavicama.
Prošlost! Ali, nisu najljepši bili poljupci ni ukradene večernje šetnje. Najljepša je bila ona snaga koju je probudila ta ljubav, ona radosna želja da živim, da se borim i da se bacim u vatru zbog nje. Moći dati sebe u zamjenu za jedan trenutak, moći žrtvovati godine za osmijeh jedne žene, to je sreća. I to nisam izgubio.

Herman Hese

Intimna

Hoću samo da te volim
Oluja ispunja dolinu
Jedna riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoće
Čitav svijet da se sakrijemo
Dane i noći da bismo se razumjeli

Da ništa više ne vidim u tvojim očima
Osim onoga što mislim o tebi
I o jednom svijetu nalik na tvoj lik

I o danima i noćima upravljenim tvojim vjeđama

Paul Eluard

Sergej Jesenjin

Pismo ženi

Vi pamtite.
Vi sve pamtite, znamo,
kako sam stajao vama sučelice;
uzrujani ste išli sobom amo - tamo
i grube mi riječi
bacali u lice.

Govorili ste:
rastati se treba,
slomio vas je
ovaj život gadan.
Vama je steći svoju koru hl***a,
a meni , zna se,
da sve niže padam.

Ljubljena !
Srce niste dali meni.
I niste znali da sred toga drača
ja bijah kao konj, i sav u pjeni,
ošinut bičem smiona jahača.
Vi niste znali,
u dimu što se klati
i u životu koji šiba bura,
mučim se zato što ne mogu znati
kamo nas sudba događaja gura..

Licem uz lice
lica vidjet nije.
Bolje se vidi na odstojanju.
Kad more kipi ili vrije -
brod je u bijednome stanju.

Zemlja je brod !
A nju je netko
u novu slavu, život novi,
po buri, k obzorju dalekom
usmjeri, pa neka plovi.

Tko odnas nije na palubi tako
psovao, bljuvao i padao s nogu?
Malo je tih što sasvim lako
valjanje takvo podnijeti mogu.

Tako sam i ja,
uz huku voda,
no dobro znajući što radim
sišao na dno ovog broda,
jer povračanja tog se gadim.

To dno bje
ruska krčma neka
i ja uz čašu, svakim danom,
znajući, patnji nema lijeka,
ubijam sebe
u otrovu pjanom.

O, ljubljena!
Ja bijah zao
i oči su vaše
bolno sjale,
jer pred vama sam često znao
tračiti vrijeme na skandale.

Vi niste znali,
u dimu što se klati
i u životu koji šiba bura,
mučim se za to
što ne mogu znati
kamo nas udes događaja gura.

Godine su prošle,
ja sam, u dobu inom,
ne osjećam i ne mislim po starom.
I govorim za praznike, uz vino:
hvala i slava krmilaru!

Danas me neka
tiha nježnost peče.
Sjetih se vašeg umora i jada.
I evo, žurim,
hoću da vam rečem
kakav sam bio
i kakav sam sada!

Ljubljena!
Mogu ponosno da pišem,
ja nisam pao umirući
i sad u ovoj zemlji, više
od sviju, suputnik sam ljući.

Ja nisam taj
što bijah tada.
Ne bih vas mučio
ko u ono vrijeme.
Za znamen slobode
i časnoga roda
čak do Lamanchea spreman sam
da krenem.

Oprostite mi
ja znam - Vi ste druga -!
Vi provodite s mužem život čedan
i ne treba vam prošli jad i tuga.
i ja sam vama
posve nepotreban.

Nek život vodi vaš
zvijezda što plamti,
pod toplim dlanom obnovljene sjeni.
No s pozdravima
zauvijek vas pamti
poznanik dobri, vaš.