Poezija i proza - najljepše pjesme

First topic message reminder :

Pišete li pjesme ili samo volite poeziju, slobodno ovdje upišite svoju omiljenu pjesmu.

Beleive that anything is possible



Tvojih se reči uvek setim
Kad god me okruži teška tama,
I tada mogu da poletim
I znam da sve mogu i sama!

Rekla si meni, onako blago,
Tešeći me kako samo ti znaš:
"Toliko toga na svetu je drago,
Ti svetu imaš još puno da daš!"

Reči mi tvoje snagu daju,
Krila narastu, za tili čas!
I ja bih rekla onima što ne znaju:
Ovaj svet je stvoren zbog vas!

I kada tuga bezumno slama
I kada misliš da zalud je sve
Kada oko tebe zavlada tama
I ponor pred tobom otvori se...

Seti se i Ti reči ovih
Možda će i tebi dati snage.
I ti ćeš poći put zvezda novih,
Gde čekaju nečije oči drage!

Oči deteta, oči druga...
Sve one toliko nama znače.
Sa pogledom njihovim nestaje tuga,
I sme samo od sreće da se plače!

Seti se reči: Ti vrediš mnogo,
Bez tebe ne bi bio isti svet!
Raširi krila, poleti ka nebu,
Srećan ti bio svaki let!



http://roksana.blog.rs

Imam jedan san....



Imam jedan san...

Otvorenih očiju maštam...

O djeci svih vjera i nacionaliteta

Kako livadom trče bosa...

Zajedno...

Bezbrižna , sretna

Bez straha od rata.....

Imam jedan san.....

O kojem sanjam još od djetinjstva....

Cvjetak ubrani darujem svijetu...

Golubicu bijelu puštam da leti

U ime mira....i ljubavi

Prema svima....

I neću zatvoriti oči....

Budna ću sanjati dalje

Maštati o slobodi...

Bez mržnje među nama....

Jer ako samo jedan čovjek sanja

Postoji nada...

Da san se ostvari...

I vlada mir i ljubav među nama...

I zato sanjam......

Ako želiš , ti se pridruži

Već dvoje puno toga učiniti može...

Korak po korak

Ka cilju smo bliži...

Zar je to tako teško?

Reci mi...



Ja ne odustajem, sanjam.....

Možda me proglase ludom...

Ne marim...

Ideale svoje želim da živim...

Do kraja.....

Ruku pomirenja pružam

u ime ljubavi ..i mira...

I ako se jednog dana probudim

i shvatim da sve je još ostalo isto

onda ću znati jedno.....

da sam prerano odustala....

da nisam sanjala dovoljno dugo....

Napisala Ljubičica - magicus info

Dođe mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Da se istečem sa njom ili
Da ostanem na dnu, da mi isperu vode
Srce i dušu.
Dođe mi ponekad
Da brojim rastajuće zvezde
I da gledam plavetnilo neba kuda
Krstare namrgođeni oblaci.
Dođe mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Jer obuhvata me neka luckasta tuga
Onda kad stojim i pratim
zelene talase
Od obale do obale.
Dođe mi ponekad
Da se valjam po travi
Zajedno sa senkama pasa koji laju
Na duvarskom satu,
(Sat koji ne otkucava ponoć).
Dođe mi ponekad
Da pijuckam reku od izvora
do ušća,
Jer hoću da sretnem
zlatnu ribicu
I da je zamolim da mi nacrta
Svoj lik, da je ne bih izgubio
U bezdanu svojih sećanja.

Dušan Bajski

U svakom slučaju te volim

Volim te uvijek
I kad se budiš
I kad na licu šminke nemš
I kad si ljuta i kad se čudiš
I kad bez mene na ples se spremaš
Uvijek te volim
Hoću da znaš

Volim te ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim
U svakom slučaju te volim
Volim te kada si blijeda i sjetna
I kada bore imaš na licu
Volim te kad si divlja i sretna
I kad u ruci držiš pticu
Kada ništa nećeš da mi daš

Volim te ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim
U svakom slučaju te volim

Volim te uvijek
I kada sanjaš
Kada ne pišeš mi kad te nema
Kada od mene stalno se sklanjaš
Volim te kad si posve njema
Kada šutiš poput ribe baš

Volim te ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim
U svakom slučaju te volim

Volim te uvijek
Čak i tada
Kad ne volim te
Kad si sama
Kad večer pada iznad grada
Volim te kada se praviš dama
Kad ne voliš me kao sada
U tome i jest život naš
U svakom slučaju te volim
U svakom slučaju te volim
https://youtu.be/9mcTp5iYavI

Ako mozes da sacuvas prisebnu glavu
kada svi oko Tebe gube svoju
i okrivljuju te zato;
Ako mozes da verujes sebi kada svi u Tebe sumnjaju
i sam pridodajes njihovim sumnjama;
Ako mozes da cekas
a da Ti ne dosadi cekanje;
Ili ako si prevaren da sam ne varas,
ili ako si omrznut da sam ne mrzis,
a da pri tom ne izgledas predobar ni premudar;
Ako mozes da sanjaris a da snovi ne ovladaju Tobom,
ako mozes da mastas a da Ti mastanje ne bude cilj;
Ako mozes da se suocis sa uspehom i neuspehom
i smatras te dve varke da su potpuno iste,
ako mozes da podneses da istinu koju si rekao izvrnu nitkovi
kako bi od nje napravili zamku za budale;
Ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio zivot
i da pogrbljen s` dotrajalim alatom opet mnogo stvaras;
Ako mozes da prislis svoje srce, nerve i tetive da Te sluze dugo
iako si ih nemilice trosio
i da izdrzis kada nema niceg vise u Tebi sem volje koja Ti dovikuje:
ISTRAJ!
Ako mozes da razgovaras sa nizima od sebe
i ne istaknes svoju superiornost;
Ili da u drustvu sa visima od sebe sacuvas svoje dostojanstvo;
Ako ni prijatelji, ni neprijatelji ne mogu da Te povrede,
ako Te svi cene – ali ne previse ;
Ako mozes da ispunis jedan nezaboravni minut sadrzajem
koji traje sezdeset sekundi,
Tvoja je zemlja
i sve sto je na njoj,
i iznad svega bices covek,
PRIJATELJU MOJ!

Rudyerd Kipling

Dream Maker

Ispod njezinog plašta od baršuna i snova
uvijek su prebivali sanjari;

po ulicama osvijetljenim
svjetlima obećanja
koračali ispunjeni nadom,
sanjali otvorenih očiju.
Hraneći svoj duh
čežnjama
pokrivali dlanovima oči,
igrali se skrivača sa njezinom sjenkom,
družbenicom joj Tugom.

Tako sama

Tako sama,
pokrivena česticama nedostajanja
ležala sam na stijeni
pored zapjenjenog mora
pogleda uperenog
tamo negdje iza,
u raskršće puteva
gdje si odlučio
pratiti nečije tuđe korake.

Tako sama,
učila sam ponovo biti JA,
egzistirati kao jedinka,
i živjeti bez lijeve polovice srca
koju si odnio sa sobom,
a ne želeći joj biti vlasnikom.

Tako sama,
disala sam ne osjećajući mirise,
lutala, ne ćuteći hladnoću ni toplinu,
gledala, bez da vidim boje buđenja novog dana,
hodala, ne ostavljajući tragove svojih stopa,
dodirivala, tražeći te pod svojim prstima,
a nalazeći samo prazninu u stvarnosti
iz koje si izrezao i odnio svoj lik.

Tako sama,
drhatvim sam rukama
lijepila šarene komadiće sebe
kakva sam bila prije nego si
poslao uragan kroz moj život,
i sakupljala sitne krhotine osobe
u koju si me pretvorio svojim odlaskom.

I dalje sama,
dala sam se moru
da te spere sa moje kože
dok sam upijala mirise
tog trenutka spoznaje
kada su mi se boje sumraka
ponovo zaiskrile u očima
cijelom lepezom svojih tonova.
Usidrila sam svijest
i prestala lutati
našavši onu drugu polovicu
u samoj sebi.
Yvonne D.

Tko zna...
Vizija

Jednoga jutra godine neke
Otvorit ću oči začuđeno, smjelo,
A sunce će nježno milovati mi lice.
Pogledat ću sretno u svoj komad neba
I osmjehom pozdraviti sunce na prozoru.

Jednoga dana godine neke
Nasmiješena i mirna šetat ću poljem,
Brati rosno cvijeće kraj neke šume.
Slušat ću ptice što život slave
I bit ću sretna što sam tu.

Jedne večeri godine neke
Sklupčat ću se tiho u nečijem naručju
I slušati muziku srca samo za mene.
Bit ću sretna zbog poljupca,
Zbog ruku koje miluju i vole.

Jednog jutra godine neke,
Jednog dana godine neke,
Jedne večeri godine neke
Nadam se……..
Freya

PJESMA

Svako vece kad se vracam
iz ruznih mjesta
mislim
u vjecnost ode dio mene

Pri svakom koraku, ja se
nesto silno bojim strah me
Cujem kako u svom sumu iza sebe
ja ostavljam sebe
A. B. Šimić

plavo jutro u mirisu margareta
vaza na stolu
margarete i dva suncokreta
bilo žuta kombinacija
gledam..mislim
pitam se zašto
zašto sam mislila
da samo volim plavo
možda zato što mi je ljubav dalo
plave snove uvijek neke nove
kažu plava boja nije sritna boja
a ja znam da je iz nje nastala srića moja
plava boja..boja neba..boja mora
modra dubina strast u meni budi
modri plašt ljubav nudi
modra jutra strašću dišu
plavi snovi novu ljubavnu pišu
a margarete mirišu li mirišu

u.m.d

Reci mi Bože +

Reci mi, Bože jesam li kamen
ili sam plamen.
Jesam li suza ili sam rijeka,
ili sam možda oaza neka?
Jesam li blato, trn ili ruža
što miris pruža?
Jesam li, Bože, stablo suho,
Jesam li biće ili samo drvo?
Reci, mi Bože, kuda ću poći?
Ovdje su tamne i duge noći.
Jesam li suza, ponor ili rijeka?
Ne, ja sam biće koje Te čeka.

stara indijanska autor nepoznat

Mi se cudno razumemo - Stanislav Vinaver

Mi se čudno razumemo
k’o dva bola, k’o dva vala
k’o dva mosta u otkrića:
ja te volim čudno, nemo,
ti si ona čudna mala,
mašta drevna moga bića.

O tebi su pitalice,
od vekova moje bile,
odgovor o kom se sanja.
Odgovor je tvoje lice
ti si slika one vile;
iz dečačkih nagađanja.

I svi stvari snovi, evo
polagano nadolaze
k’o da ide vreme tavno.
Svaki gest tvoj ja sam snev’o,
znam napamet tvoje fraze
svaku reč sam čuo davno.

''KAD UMIRE ČOVJEK''

Kad umire čovjek
zemlja postaje teža
i dublja
za jednu ranu
crnja za jednu jamu
i jedan zaključan kovčeg.
Kad umire čovjek
svijet bi morao stati
i zadrhtati
težinom tuge
dubinom bola
u šutnji koja bi rastvorila vrata mrtvačnica
i podigla ploče grobova
kao umorne kapke iza besane noći.
Kad umire čovjek, umire dio svijeta
i zemlja postaje teža
iskusnija i
ljudskija
i veća za jednu ranu
i dublja za jednu jamu.

Ma,ko sam ja...Mogu biti sve,mogu biti i ništa...Nekom lijepa,nekom ružna...Nekad srećna,nekad tužna...Nekad tako razumna,a nekad tako osjećajna...Jaka i slaba, neustrašiva i bojažljiva...Radoznala i nezainteresovana...Oprezna i naivna,tako pametna a tako ponekad glupa...Nekada krhka,nekada prejaka...Prilagodljiva a nepokoriva...mogu biti šta hoću,uvijek ista a drugačija...Poznaju me oni koji me vole...

Da, definitivno me je pomerao.. Istina je.
Ne znam da li me je vratio u pubertet ili me je požurio u klimaks.. Čemu li sam to bila bliža, da mi je znati?
No, to nije ni tako važno.
Važno je da me je pomakao iz one fatalne tačke u kojoj sam clovila poslednjih hiljadu godina.

‎''Pusti ih neka govore, malena.Ionako su to samo riječi,pa prolaze mimo nas, oko nas, kroz nas...Tope se brže od snijega, eto, tren i već ih nema.
Ne zamaraj se podrugljivim pogledima.Uvijek će postojati malena zakrpa mraka
ispod koje ćeš se moći zavući i pjevuckati balade gradskih parkova.
Mislim da si me razumjela.To mi je drago.Ne ostavljaj komadićke sebe po putu.
Kad strahovi izađu sa sutonom,nećeš se znati vratiti.Šuljaj se tuđim snovima,
crtaj po mjesečevu licu dok spava,smiješi se samo, samo dok te nitko ne vidi.
Ima razloga zašto volimo noć.Ne otkrivaj ih nikom. ''

Niko od nas nikad ne može znati kako izgleda u očima drugog čoveka. Jer, ako je i najbolji psiholog, on to sam ne može proniknuti, a ovaj drugi neće mu to nikad u celosti, iskreno kazati. Neće hteti ili neće umeti.
~Ivo Andrić~

Treba mi još jedan život...još jedan...ne predugačak, ali, dovoljan...
Da vratim što je izgubljeno, da ispravim pokvareno...da oprostim neoprošteno...
Treba mi još jedna šansa, da pokušam drugačije...da sve kocke skupim i promešam... da imam pravo na još jedno bacanje...

A ono što se u meni događa u retkim časovima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svet voli i traži možda jedino u pesničkim delima, a u životu smatra ludošću.

Herman Hese

‎...I onda me dodirne tuga, ona tuđa.
Ja se stvarno trudim da mi se to ne događa, jer ne umijem da žalim površno, kao što ne umijem da volim površno, kao što rijetko šta u životu radim površno,
i sve mi to kida dijelove mene, srca, čega god, a što sam stariji, sve teže se regenerišem.....
Čuvam se, ali ne mogu baš uvijek......
I onda razmišljam o tugama, koliko ih samo ima među nama ljudima...

Žao mi je što nisam rodjena ili malo gluplja,ili malo pametnija.Gluplja da ne primjećujem neke stvari oko sebe,ili pametnija da ih primjećene ne komentarišem...

Dotad sam devojke,razmisljajuci o njima,uglavnom svlacio do gole koze.U mojim malim nocnim fantazijama bile su postrojene kao na sistematskom pregledu,i retko koja je uspela da sacuva na sebi par crnih carapa,ili neku slicnu perverznu krpicu....Ona je bila prva koju sam obukao u nesto....