Strah - uzroci, posljedice i neutralizacija

First topic message reminder :

„Strah je najsnažnija emocija,“ tvrdi profesor psihologije na Kalifornijskom Univerzitetu Michael Fanselow. Ljudi prepoznaju strah kod drugih prije nego neke druge emocije. U nedavnom istraživanju volonterima su pokazivana lica u strahu, sretna lica i lica bez emocija. Najbrže su prepoznavali i reagirali na lica koja su pokazivala strah, čak i kada su ta lica bila okrenuta naopako.

Da li vi strahujete od nečega, imate li možda neke fobije i čega ste se bojali u djetinjstvu?
Kako pobjeđujete strah?

WIND je napisao/la:

U nas na predavanjima na psihologiji je bilo toliko petljanja oko straha i fobija
Haj da ovako kazemo na jedan jako jednostavan nacin
Strah je ugradjen u nase bilosko bice a fobija je nesto sto postoji u nasoj psihi ili,sto bi narod rekao: "To ti je sve u glavi"

Hm? Prema psihoanalitičkim shvaćanjima kod FOBIJA se radi o strahu - ali problem je u psihičkom konfliktu koji se dogodio. Konflikt je mučna stvar za osobu, predstavlja PATNJU, osoba stalno teži da tu patnju potisne, razriješi..
To potiskivanje kod fobičara NE USPIJEVA - pa se tada taj ogroman strah projecira u vanjsko..u neutralne predmete, osobe i situacije..
Tu je suština..

Jednostavno - kod fobičara se unutrašnja opasnost ZAMJENJUJE vanjskom, nesvjesna unutrašnja opasnost zamjenjena je vanjskom opasnošću koju je i pored neugode ipak lakše podnijeti. Tu se sad nadovezuje problem "neprepoznavanja" pravog uzroka fobije koji je ( jer dolazi iz unutrašnjh sfera) neprepoznatljiv svjesnom dijelu naše ličnosti.

Stvar i nije usko iz psihologije, to je domena psihijatrije..

Odgoj odrasli je domena andragogije a andragogija je dio pedagogije pa samim tim ne moze se reci da odgoj odraslih nije usko iz pedagogije?
Mozes o andragogiji dosta cuti i na psihologiji koja uistinu nije usko vezana s odgojom odraslih pa u tom slucaju mozes reci da ta stvar nije usko vezana za psihologiju:D
hehe ah sto beze petljamo:D
Stvar je u tome da je najvaznije da su informacije tacne,a gdje si ih cuo, u domenu i sferi cega, je najmanje bitno.

Sto se tice straha i fobije....zajednicko im je sto u oba slucaja postoji taj osjecaj nelagode koji se javlja u bilo kojoj konfiktnoj situaciji
Jedina razlika je sto kod fobija,strah je neopravdan i uvijek proizilazi iz necega drugog....jer jednog arahnofobicara nije strah pauka ko pauka, vec se taj strah javlja iz neke traume koja se zbog nekog razloga projecirala na pauka.
Pauk je tek jedan mali zglavkar koji gleda svog posla ali opet jednom arahnofobicaru je nevjerovatno tesko objasniti da ga taj mali pauk nece pojesti!
Najbolji nacin rjesavanja straha je suocavanje s njim....ali ovo je 1000x lakse reci nego sprovesti u stvarnost....

Bogme, baš..."petljamo", stvarno ne vidim kako si andragogiju "utrpala" u ovu diskusiju?
Hm? Mislim da smo ( da sam..?) već rekao nešto o razlikama između STRAHA I FOBIJE? Geneza istog? E, tu su već razlike između psihoanalize i kognitivne psihologije ( psihijatrije). Prema psihoanalitičarima FOBIJE su produkti TRAUME koju možemo rješiti samo tako da ju evociramo, ponovo dozovemo iz nesvjesnih dijelova u svijest i tako, kroz katarzu, razrješimo i saniramo.
Kod kognitivne psihologije sve naše emocije su, smatraju teoretičari iste, naučene i razrješenje proizlazi iz učenja novih emocija koje će postinuti ovu "staru"..
Kognitivna psihijatrija doživljava velike uspjeh upravo u području fobija - a ovo što govoriš o "suočavanju" djelomično je istina, no pravo liječenje ima nekoliko smjerova i elemenata ( "preplavljivanje" fobogenim objektima, sustavna desenzibilizacija , "kontrauvjetovanje",itd.) - a što ovisi o prirodi fobije i karakteru. Uglavnom, sva teorijska osnovica tretmana bazira se na SUOČAVANJU sa fobijom ( kako si i sama zaključila..), jer "bijeg" zapravo učvršćuje našu fobiju i ne razrješuje ju...

ma kad petljanje pocne to ti je ko twister a andragogija nije trebala da bude uvucena u diskusiju, a niti je, samo je bila paralela na onu tvoju konstatciju o domenama.....ahh al necemo dalje da Twistamo
Nego,sve ovo smo vec rekli.....de da malo opustimo temu,djeluje ko da smo na nekoj konferenciji.......haj da cujem neki KONKRETAN nacin kako da iz nekoga istjeramo fobiju??? (al bez ikakvih folova s onih filmova o egzorcizmu )
Et uzmimo za primjer jednog arahnofobicara......

Pa ovisi da li ideš na psihoterapiju ili na terapiju kognitiviste..
Psihoterapija je dugotrajna i zato jako skupa, ali i za kognitivni tretman treba vremena ( ali ipak manje, pa na uplatnici ima manje "nula"..)

Uglavnom, bihevioralni ( kognitivni) tretman bazira se na tezama Wolpea koji je jako puno doprinio razvojem teorijske osnovice tretmana, a bazira se na hipotezi da je većina patološkog naučeno..
Fora je u PRIBLIŽAVANJU umjesto IZBJEGAVANJA ( jer izbjegavanje fobogenih objekata nas učvršćuje u tom patološkom strahu..)
PRIBLIŽAVANJE ( dakle: IZLAGANJE) se definira kao suočavanje s nečim što je izbjegavano a optimalna učinkovitost postiže se STUPNJEVANIM, PONOVLJENIM i PRODUŽENIM IZLAGANJEM..( kroz vježbe, fiksno određeni zadatci..) Da sad ne razlažem sve, mislim da se jasno i precizno može objasniti tako da u načelu to znači da bolesnik treba identificirati sve stvari koje izbjegava i poredati ih po težini u STUPNJEVANU HIJERARHIJU. Prvi zadatak koji se odabire treba biti dovoljno lagan da se bolesnik na njega odvaži, ali opet, dovoljno težak da izazove određenu ( barem malu..) anksioznost. Zadaci se redovito i često ponavljaju sve dok ne prestanu izazivati anksioznost i tada se kreće na slijedeći s popisa. Svaki treba vježbati i izlagati se dovoljno dugo dok ne prestane izazivati tjeskobu.
Eto, ova tzv. SUSTAVNA DESENZIBILIZACIJA je već jako primjenjena i redovno se koristi kod fobičara..

To Califoniamen
Ne znam kako u mom zadnjem postanju ovdje nisi osjetio dozu zelje za spustanjem ove teme na neki opusteniji nivo? Ipak je ovo RELAX FORUM !!!

Sve pokusavam da te navedem na malo opusteniju spiku....ali ti se uhvatio psihijatrijskih i psiholoskih metodologija i ne pustas! Sve mi fax opet pred ocima Ocekivah sad neke simpa prijedloge kako istjerati fobiju iz arahnofobicara......a dobih odgovor ko kad bih pred profesorom ispit polagala
Al haj ok, ako cemo samo ozbiljno , onda cemo samo ozbiljno i kvit
Vidim nije za tebe zezanje ako nije striktno odredjeno temom:)

WIND je napisao/la:

To Califoniamen
Ne znam kako u mom zadnjem postanju ovdje nisi osjetio dozu zelje za spustanjem ove teme na neki opusteniji nivo? Ipak je ovo RELAX FORUM !!!

Sve pokusavam da te navedem na malo opusteniju spiku....ali ti se uhvatio psihijatrijskih i psiholoskih metodologija i ne pustas! Sve mi fax opet pred ocima Ocekivah sad neke simpa prijedloge kako istjerati fobiju iz arahnofobicara......a dobih odgovor ko kad bih pred profesorom ispit polagala
Al haj ok, ako cemo samo ozbiljno , onda cemo samo ozbiljno i kvit
Vidim nije za tebe zezanje ako nije striktno odredjeno temom:)

Ma issooooooooooooo miki, ja se baš zezam... ..nemam fobiju od toga...

Ajmo dalje .Šta je s mojim problemom...imam kočnicu kad je neki konflikt u pitanju.Kad naiđem na osobu koja baš ulazi u konflikte i nije joj se teško posvađat,ja se sklanjam...Ne mogu normalno komunicirati s njom,a silom prilika smo u nekoj suradnji.
Daklem...imam strah od konflikta i direktnog sukobljavanja.Ne znam reagirati u onom momentu sukoba,već prešutim a poslije glavu ispunim živciranjma zašto nisam drugačije reagirala i raščistila situaciju u momentu kad je trebalo.I ne znam se branit,a kad mi se nakupi strusim direkt...samo nije to to.

Tea je napisao/la:

Ajmo dalje .Šta je s mojim problemom...imam kočnicu kad je neki konflikt u pitanju.Kad naiđem na osobu koja baš ulazi u konflikte i nije joj se teško posvađat,ja se sklanjam...Ne mogu normalno komunicirati s njom,a silom prilika smo u nekoj suradnji.
Daklem...imam strah od konflikta i direktnog sukobljavanja.Ne znam reagirati u onom momentu sukoba,već prešutim a poslije glavu ispunim živciranjma zašto nisam drugačije reagirala i raščistila situaciju u momentu kad je trebalo.I ne znam se branit,a kad mi se nakupi strusim direkt...samo nije to to.

Hm? Na osnovu ovih nekoliko rečenica teško je dati neku dijagnozu da li se zaista radi o fobiji ili samo o anksioznosti ..
Anksioznost je emocionalni poremećaj kada za pojavljivanje i nisu odgovorni događaji "kao takvi", već naša očekivanja i interpretacije tih događaja i imaju čak elemente depresivnih misli ( zbog naše neučinkovitosti u socijalno neugodnim situacijama..).
Iako ako možeš precizno definirati socijalnu situaciju koja izaziva veliki strah, može zaista biti riječ o socijalnoj fobiji? U socijalnim fobijima postoje te jake uznemirujuće misli usko povezane sa negativnim procjenama vlastite učinkovitosti, mogućnosti da reagiramo adekvatno.
Simptomatologija je fiziološka, ponašajna i subjektivna..
Ova prva obuhvaća osjete i tjelesne promjene ( lupanje srca, znojenje, drhtanje, "treperenje u želudcu", mučninu..). Ponašajna simptomatologija obuhvaća naše ponašanje koje se bazira na jakoj težnji da izbjegavamo taj fobogeni objekt, to jest, situaciju koja nam izaziva te jake neugodne osjećaje, dakle "bježanje", "kočenje" na licu mjesta, "smrzavanje" od straha..
Subjektivni simptomi se zaključuju na temelju tih verbalnih izjava, prisilnih misli tipa "Ovo bi moglo biti opasno", "Ljudi su jako nepažljivi", "Žele me naljutiti"..( uz naravno emocije stida, neugode, ljutnje - i naravno..jakog straha..).
Ova simptomatologija mogu a često to i bude - dolaze zajedno..
Dakle, što misliš?
Da li možeš precizno definirati situaciju u kojoj ti se javljaju simptomi ili je ta neugoda vezana uz različite situacije koje ti izazivaju tjeskobu pa možemo govoriti o anksioznosti?

Zanimljivo.Ma shvatila sam da nije problem tih osoba.One super funkcioniraju i ne živciraju se.Kako koja sitaucija dođe...kažu svoje i idu dalje...što je super.Da li koga uvrijede ili su uvrijeđene...prelaze preko svega i imaju svoj cilj.
Moja interpretacija događaja i moje viđenje i moja očekivanja su velika i možda očekujem veće prihvaćanje.Riječ je o jednom udruženju gdje su različite interesne grupe i različiti ljudi koji se nisu ni dobro upoznali ni razgovarali, a ušli su u neke projekte.
Ušla sam u previše misli..i moram shvatit da ono što je bilo i prošlo da ne trebam lomiti misli oko toga.Možda imam i potrebu da budem savršena za svakoga u toj grupi,a to je nemoguće.Moram shvatit i to da ću nekim ljudima biti dobra a nekima i ne,jer nekako kad imam mišljenje držim do tog svoga.
Sve skupa...nekim čudom ide skroz na bolje i zadovoljna sam.Neki me ogovaraju,a neki i ne...kad smo bili svi zajedno na jednom domjenku,izljubili smo se i izgrlili,a sutra ćemo dalje sa različitim stavovima i viđenjima problema...ali...valjda ka nekom zajedničkom cilju.Bitno mi je ako i nisam reagirala dobro na taj problem...da sutra to napravim bolje ili približno bolje,ali da ne gledam unazad ono što ne mogu promijeniti jer se već desilo i gotovo je.

Da, to je baš indicija o aktiviranju "programa" anksioznosti..
Aktiviramo ga u situacijama koje su tjeskobne, koje kod nas izazivaju strah..
Anksioznost je evolucijski input, ima funkciju, koristan je model u stvarnim situacijama jer nam pomaže da svoj energetski potencijal aktiviramo u mogućim opasnim situacijama, no, elemente psihopatološkog ima kada ne postoji realna opasnost, već kada neke prisilne misli počnu aktivirati ovaj mehanizam u nama bez pravog razloga..
Npr. netko se boji pisati na forumu jer se pretjerano boji kritike. To kod njega razvija anksioznost i on pomno pazi kakav će post napisati itd. No, taj pretjerana anksioznost ga toliko "smrzne" i toliko bude osjetljiv na to da njegovi izričaji zaista nisu artikulirani i uredni što - zaista - izaziva kritike a to ga, naravno, samo dodatno "utvrđuje" u anksioznosti..
Taj "zatvoren krug" je problem u "programu" anksioznosti..

Što je to dobro napisano...svako nezadovoljstvo i potištenost ima svoje razloge.Čudna je ljudska psiha kad ne nalazi put za izlaz iz takve situacije.
Kakav je izlaz...što čovjek treba pokrenuti kod sebe u takvim situacijama koje se ponavljaju .Teško je(u biti to mi je nova stuacija) raditi i usmjeriti ljude u korisnom pravcu a danas misle jedno,a sutra drugo i nikad ne znaš na čemu si.A pomoći im treba i žele pomoć a ne vjeruju nikom.To je malo priča moja...ide to u dobrom smjeru...samo mi ide na živce moja uludo potrošena energija na analiziranje situacija i ljudskih odnosa.

Tea je napisao/la:

Što je to dobro napisano...svako nezadovoljstvo i potištenost ima svoje razloge.Čudna je ljudska psiha kad ne nalazi put za izlaz iz takve situacije.
Kakav je izlaz...što čovjek treba pokrenuti kod sebe u takvim situacijama koje se ponavljaju .Teško je(u biti to mi je nova stuacija) raditi i usmjeriti ljude u korisnom pravcu a danas misle jedno,a sutra drugo i nikad ne znaš na čemu si.A pomoći im treba i žele pomoć a ne vjeruju nikom.To je malo priča moja...ide to u dobrom smjeru...samo mi ide na živce moja uludo potrošena energija na analiziranje situacija i ljudskih odnosa.

Ček, Tea? Ako sam dobro shvatio - govorili smo o ( mogućoj) tvojoj anksioznosti i negativnim ( iracionalnim) mislima koje ti se javljaju u za tebe prijetećim situacijama - to jest - konfliktima u kojima se, tada, događa tvoje "sklanjanje" i neadekvatno reagiranje, "odložena reakcija" - naknadno (?) shvaćaš da je tvoja reakcija trebala biti drugačija? Jesam li nešto krivo shvatio?
Što čovjek treba pokrenuti?

Pa na početku ( kao što si ti već i činila..) valja identificirati te negativne misli koje razvijaju anksioznost i tjeskobu, podrobno si opisati i uvidjeti kada se javljaju? "Odvrtiti film" i prisjetiti se točno što se događalo i "vidjeti sebe" ( zamisli se iz "ptičje perspektive"). SVe to služi da se vidi nešto što se zove RACIONALA TRETMANA - to jest: uviđanje prave prirode tvoga stanja i onoga što se događa u tim, za tebe, konfliktnim situacijama koje ti razvijaju anksioznost i ove negativne misli..
( hm? na ljestvici od 1-100 koliko bi ocijenila svoj strah od konflikta s drugim osobama?)
I još nešto - nadam se da sve ovo tretiramo kao ( mogući) razgovor. Moje kompetencije su u domenu Geštalt terapije ( tu sam, kao što se kaže "potkovan papirima") , kognitivna terapija i interpretacija o kojoj govorimo je van mojih dosega..
ali why not? po prirodi profesije bavio sam se ovim i primjenjivao ono što sam procijenio korisnim..

Hmmm nadam se da ti californiamen nece nabaciti neki kompleks:D ali ovo sto ja procitah, meni ne djeluje kao nista strasno
Dovoljno si sabrana da si sama identificirala i izvor problema i uzroke i jos dala zakljucnu rijec:D
Zanimljivo je da sve to znas al opet se nanovo nadjes u krugu nelagodnih osjecaja konflikta. Zanimljivo je i da kazes :"Moram shvatit i to da ću nekim ljudima biti dobra a nekima i ne,jer nekako kad imam mišljenje držim do tog svoga", jer osobe ovakvog razmisljanja u principu su one koje nemaju problem sa sukobljavanjem s drugim osobama da bi stale u obranu svog stava.....
Vidim po tvom pisanju da je prikljucenje tom uduzenju za tebe jedna nova stvar, a u 39 godina si sigurno radila nesto drugo i po svemu sudeci si bila u okolino gdje si tu svoju osobinu koju maloprije spomenuh, (Kad imas misljenje,drzis se tog svog),lako realizovala. Sad si u okolini sa puno razlicitih ljudi koji opet imaju puno razlicitih stavova a mnogi ih brane zesce od tebe.....Prije nije bilo konflikta s okolinom jer si mogla lako da stojis iza svojih stavova, nije bilo onih koji su ih dovodili u pitanje ili cak podcjenivali i isticali svoje iznad tvojih....
Mislim da je ova tvoja situacija daleko od fobije i da je jedan oblik tjeskobe ili ti blage anksioznosti
Bas me zanima jesil u poslu koji si radila i inace u zivotu prije ukljucenja u to udruzenje bila u okruzenju gdje si lako mogla da sprovodis svoje misljenje i drzis se svog stava?

WIND je napisao/la:

Dovoljno si sabrana da si sama identificirala i izvor problema i uzroke i jos dala zakljucnu rijec:D

Osobe sklone anskoznosti i depresivnim mislima vrlo često namjerno "ne vide" svoj problem, niti uzroke. Psihoanalitičari bi to protumačili događajem ( traumom) u ranom djetinjstvu koje tek treba evocirati i kroz dramu katarze razrješiti; kognitivisti smatraju da je novo ponašanje ( u kojem je prisutno anskioznost) zamijenilo staro te da mnoštvo detalja priječi osobu da oslobodi racionalu i uvidi pravu prirodu problema. Zato i postoji terapija i za tu vrstu patološkog..

californiamen je napisao/la:

WIND je napisao/la:

Dovoljno si sabrana da si sama identificirala i izvor problema i uzroke i jos dala zakljucnu rijec:D

Osobe sklone anskoznosti i depresivnim mislima vrlo često namjerno "ne vide" svoj problem, niti uzroke. Psihoanalitičari bi to protumačili događajem ( traumom) u ranom djetinjstvu koje tek treba evocirati i kroz dramu katarze razrješiti; kognitivisti smatraju da je novo ponašanje ( u kojem je prisutno anskioznost) zamijenilo staro te da mnoštvo detalja priječi osobu da oslobodi racionalu i uvidi pravu prirodu problema. Zato i postoji terapija i za tu vrstu patološkog..

U kojem kontekstu sad ovo spominjes??

Hm...u djetinjstvu se svašta može pronaći.Imam dobrih 16 godina radnog iskustva.Moram poriznat,uvijek cijenjena,pomalo plašljiva ali se u svemu jako trudim.
U kući sam šefica i nije mi se teško posvađat kad kraj sebe imam osobu koja mi povlađuje i sve imam.Sad sam u svojoj firmi pa radim koliko mogu i tu nema živciranja.Bila sam dugo sa svekrom i svekrvom.U početku sam sve slušala da bi se to preokrenulo i mijenjala sam i sebe i muža.I nije bio problem konflikata...znala sam zaintačit za svoje.Samo do svega toga je trebalo proći dosta vremena.
To mi je nova situacija sa tim udruženjem i nova osoba i nove okolnosti,različiti ljudi pa se nisam snašla.Nervira me što nisam reagirala u nekim situacijama i nametnula svoje mišljenje i svoje ideje...bila sam u upravnom odboru i dala sam ostavku teške duše,a nisam rekla prave razloge za to što odlazim.
Tako...može se reći da imam problem straha od konflikta i nesnalaženja,a u nekim situacijama tu nemam nikakvih problema.U tom udruženju sam izgubila svoju energiju,ali opet...nije mi žao jer sve to ide nekim drugim putem,a na samom početku sam i ja bila skeptična i puna nepovjerenja.Mada...ostavljam rezervu uvijek.

Pa naslutila sam po tvom pisanju da si do sad bila u okolini u kojoj si lako dolazila do onoga sto zelis i da si lako plasirala svoje stavove i misljenje jer su se osobe oko tebe lako prilagodjavale i prihvacale ono sto si im prezentovala.....pa vidim kako kuci a tako i na poslu....tako da je ta tvoja osobina koju si navela, (Kad imas misljenje,drzis se tog svog),lako bivala upraznjavana i dolazila slobodno do izrazaja.
Mozda si po prirodi uistino u jednu ruku stidljiva....ali tako te zadesilo da si bila u okruzenju gdje si lako mogla da plasiras svoj stav i samim tim si bila zadovoljna i psihicki mirna. Problemi i pojava tjeskobe su se javili tek kad si dosla u totalno drugu sredinu gdje je bilo puno osoba sa puno razlicitih misljenja i stavova ali buduci da su oni svoje stavove branili na puno jaci nacin nego sto si ti ikad morala da branis svoje stavove,tako je i doslo do tog tegobnog osjecaja kod tebe jer si se nasla u jednoj, tebi sasvim nepoznatoj psihicko-socijalnoj situaciji.
Eh sad....malo mi je nejasno ovo zadnje sto si napisala.....dala si ostavku? U odoru ovog udruzenja, ili?

Da,u ovom udruženju.Bila sam dopredsjednik,sad sam samo član.Ali ok...ovo sam malo ovdje rašlanila.Ja se uvučem previše u sve kad se nečega uhvatim.S neke strane nije mi žao.Sad kad sam to napravila gledam da se ne osvrćem.Ma isto je to zanimljivo iskustvo.

Eh Tea...brzom si nesto odustala...

Jesam...ma sam opet dobro razmislila.Još mi ostavka nije potvrđena skroz...možda se još šta desi,ali mala je mogućnost da ću promijeniti mišljenje.

Eh, nekad je tako lijepo biti u okolini gdje ti vecinom sve ide "niz dlaku",od ruke....ali opet,takva okruzenja nas ne mogu spremiti za prilike kad se nadjemo u nekim situacijama koje stvaraju konflikte i gdje se moramo boriti za svoje stavove.....pa sad....za neke stavove se vrijedi uhvatiti u kostac sa novonastalom sitacijom i suociti sa strahom i tegobama koje ona nosi....a opet postoje i stavovi koji su nam manje bitni i zbog njih je bolje i ne upustati se u jake konfliktne situacije i stvarati si stresne situacije......Vazno je samo da znas koji stavovi su ti uistinu vazni,da ne bi nekad zbog straha odustala od odbrane nekog svog stava zbog cega bi se kasnije mogla gorko kajati.....

WIND je napisao/la:

.Vazno je samo da znas koji stavovi su ti uistinu vazni,da ne bi nekad zbog straha odustala od odbrane nekog svog stava zbog cega bi se kasnije mogla gorko kajati.....

Slažem se sa ovom tvrdnjom.Vidjet ćemo šta će vrijeme donijeti.Baš si me zamislila dobro...

Gost je napisao/la:

Mrzim se voziti u liftu,nisam klaustrofobična...
nego neznam užas nije to ni strah,jednostavno ne mogu to opisati...
Ja uvijek stepenicama ma koliko ih bilo...

Iako ga ne volimo osjetiti, strah je vrlo važan znak našeg tijela da hitno treba nešto poduzeti. U protivnom, negdje ćemo početi griješiti, biti previše raspršeni, izgubljeni ili, još gore, reagirati manifestacijom neke bolesti. Kako se boriti protiv njega i kako si pomoći, posebno onda kada je strah neosnovan

Svi ponekad osjećamo strah. Najčešće se bojimo za svoje zdravlje, strepimo za zdravlje i sreću svoje obitelji, strepimo za posao i financijsku situaciju, hoćemo li moći (i stići) napraviti sve ono što želimo.... Da li znate koja je boja vašeg straha? Koje su njegove fine nijanse? Kako ga točno osjećate? Uspijevate li ga lako odagnati ili ide teško? Koje su fizičke posljedice straha: mučnina, klecanje koljena, trnci niz kralježnicu ili stražnjicu? Što možemo učiniti kad osjetimo strah? Suočiti se sa njim nije lako, no svakako je nužno. Načini su različiti, istražite ih. A evo i nekih:
Udišite eterična ulja
Ove divne esencije, zbog svojih sastojaka, vrlo brzo nas umire. Udisati ih možete tako da dodate 10-15 kapi u aroma lampicu (prije dodajte vodu) ili ih jednostavno udišite direktno iz bočice. Dozvolite ulju da polako dopre do vas, postepeno ga približavajte licu i samo dišite. Pratite u kojem smjeru ide miris, što se dešava u tijelu. Dišite i razbistrite misli.
Koje je pravo ulje za mene?
Nema pravila, rekla bih. Ulje koje vas privuče svojom bočicom, mirisom ili izgledom, onako „na prvu loptu", bez razmišljanja i logičnih objašnjenja je ono najpotrebnije. Imate li poteškoća s odabirom, probajte s: bergamotom - pomaže da mirno prihvatimo realnosti i sagledamo pozitivne aspekte situacije; matičnjakom - (poznatiji kao melisa) pomoći će otpustiti tugu, suočiti se sobom, suzbiti paniku, te ojačati samokontrolu; đumbirom - koji snažno čisti emocije i tijelo, jača osjećaj sigurnosti i daje snagu. Osim ovih ulja udisati možete lovor (za hrabrost), čempres (za čvrstinu), ružu (za samopouzdanje)... Budite li se noću, par kapi lavande ili mandarine kapnite na maramicu ili jastuk i dok ležite, udišite taj miris, tu prekrasnu ljubičastu boju koja raspršuje vaše brige.
Tražite pomoć
Često se u teškim trenucima okrećemo vjeri, čak i kad je ona poljuljana, te molitvi. Baš kao u djetinjstvu, prizovite ponovo u svoj život anđele i svece. Zamolite njihovu pomoć, da preuzmu vaše brige i strahove, ali svakako navedite i što želite umjesto emocije koju otpuštate, dakle: umjesto straha zbog bolesti, zamolite dobro zdravlje i vjeru da će sve biti dobro za vas i sl. Dajte si neko vrijeme, probajte osjetiti kako dolaze, iscjeljuju vas, čiste, tuširaju i odnose sve nelagodno i loše. Dozvolite mašti da leti u svim smjerovima, a sebi da osjetite tu pomoć i olakšanje. Zahvalite im.

Dajte si prostora
Redovito vrijeme posvećeno samome sebi svakome je potrebno jer u tim trenucima lakše osjetimo svoje biće, ono koje inače potiskujemo i ne dajemo mu „disati". Obraćajući pažnju na svoje potrebe, misli, čak i intuiciju, lakše ćemo problem uvidjeti, a tako brže i efikasnije djelovati. Ukoliko vam je nelagodno samo sjediti i biti sa sobom, udišite neko od gore navedenih ulja: pratite u koji dio tijela ide, kako putuje, što se dešava putem, kako reagiraju vaši organi, imaju li neku poruku za vas. Ne činiti ništa nije lako u početku, no s vremenom i uz malo vježbe ti trenuci postat će vrlo vrijedni i potrebni, a u vaš život donijeti će sklad i mir.
Otkrijte nove svjetove
Postoje razni načini kako možemo otpustiti strah ili neku drugu nelagodnu emociju. Meni osobno, novi su svijet, u tom smislu, otvorile pjevajuće tibetanske zdjele. Koriste se već stoljećima, između ostaloga, da nam vrate prvobitnu frekvencije zdravlja i ravnoteže. Svojom vibracijom pročišćavaju tijelo (cirkulaciju, limfu...), ali i otpuštaju nelagodne emocije. Najčešće ih koristim tako da legnem, zdjelu stavim na trbuh ili mjesto gdje osjećam nelagodu. Tada udaram, lagano udaraljkom po rubu zdjele. Divan opuštajući zvuk, vrlo brzo opušta grč, otpušta mučninu i donosi mir. Ovaj prekrasan zvuk svi vole. Na ovaj način lako ćete pomoći svojoj djeci, partneru, a time i sebi.
Strah nije nužno negativna emocija, ponekad upravo zbog tog osjećaja djelujemo i preživimo. Nažalost, većim dijelom ga stvaramo sami i uvijek s razlogom, svjesnim ili nesvjesnim. I kada se to dogodi, prihvatimo ga, osjetimo, dajmo mu „njegovo mjesto" jer jedino tako možemo ga otpustiti i promijeniti u nešto ljepše, ugodnije, a istovremeno poštujući sebe i svoje potrebe.

femina.hr