Iako većina malih potrošača (u ovom slučaju kupaca u supermarketima) svoja negativna iskustva iz kupovina zadržavaju za sebe te metodom eliminacije dolaze do njima najprihatljivijih mjesta za kupnju, nije loše znati da su danas u Hrvatskoj odnosi između kupaca i potrošača regulirani različitim pravnim aktima a organizirano je i više udruga građana koja se bave upravo pravima potrošača.
Kao najvažniji pravni akt izdvojili bi Zakon o zaštiti potrošača (iz srpnja 2007. g). Među mnogim člancima zakona izdvojili smo nekoliko po nama najbitnijih s kojima bi svaki morao biti upoznat:
a) OBVEZA TRGOVCA
Članak 5.
(2) Trgovac je dužan, na zahtjev i prema izboru potrošača, proizvod koji ima nedostatak zamijeniti novim ispravnim proizvodom ili mu vratiti iznos plaćen za taj proizvod, odnosno sniziti cijenu ili, uz suglasnost potrošača, otkloniti nedostatak na proizvodu.
(3) Trgovac je u slučaju nedostatka kod obavljene usluge dužan, na zahtjev potrošača, vratiti iznos plaćen za tu uslugu, sniziti cijenu usluge ili otkloniti nedostatak obavljene usluge.
(4) Potrošač može u slučaju iz stavka 2. i 3. ovoga članka zahtijevati povrat plaćenog iznosa samo ako je prethodno dao trgovcu primjereni rok za ispunjenje ugovora.
b) UVJETI PRODAJE PROIZVODA I PRUŽANJA USLUGA
Članak 7.
(4) Za usluge popravaka i održavanja proizvoda čija je vrijednost veća od 500,00 kuna trgovac mora ispostaviti potrošaču predračun i radni nalog s opisom radova te upotrijebljenog materijala i dijelova za popravak. Radni nalog potpisuje trgovac i potrošač, a jedan primjerak radnog naloga mora se predati potrošaču.
Članak 8.
(1) Svaki trgovac je dužan potrošačima omogućiti podnošenje pisanih prigovora, bilo u prodajnom prostoru ili putem pošte, telefaks uređaja ili elektroničke pošte, te je na njih dužan odgovoriti u roku od 15 dana od dana zaprimljenog prigovora.
(2) Svaki trgovac, dužan je voditi i čuvati pisanu evidenciju prigovora potrošača iz stavka 1. ovoga članka najmanje godinu dana od dana primitka prigovora potrošača.
c) ISTICANJE CIJENA PROIZVODA I PRUŽANJA USLUGA
Članak 9.
(1) Trgovac mora jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti iznos utvrđene maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda ili usluge koje pruža i rezervnih dijelova koje prodaje s uslugom te označiti da je cijena u kunama. Uz isticanje cijene u kunama, trgovac može cijenu istaknuti i u drugim valutama.
d) RAČUN
Članak 12.
(1) Trgovac mora za prodani proizvod, odnosno obavljenu uslugu potrošaču izdati račun koji mora biti točan, neizbrisiv, jasan, vidljiv i čitljiv u papirnatom ili elektroničkom obliku.
e) ISPRAVE KOJE PRATE PROIZVOD
Članak 13.
(1) Trgovac mora prigodom prodaje proizvoda potrošaču predati, ili ako je riječ o proizvodima u rasutom stanju predočiti, propisane isprave koje je proizvođač priredio radi lakše i sigurnije uporabe proizvoda (jamstvo, tehničku uputu, uputu za sklapanje, uputu za uporabu, popis ovlaštenih servisa, upozorenje o mogućoj opasnosti pri uporabi, izjavu o sukladnosti proizvoda i sl.).
(2) Isprave iz stavka 1. ovoga članka moraju biti napisane jasno, vidljivo i čitljivo na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom.
f) AMBALAŽA
Članak 14.
(3) Vrećice i torbe koje služe za nošenje kupljenih proizvoda i imaju u cijelosti ili djelomično logotip, znak, slogan i/ili naziv proizvođača ili trgovca smatraju se promidžbenim materijalom. Takvu ambalažu trgovac ne smije naplatiti.
g) OSTAVLJANJE OGLASNIH PORUKA I MATERIJALA
Članak 16.
(1) Zabranjeno je ostavljanje oglasnih poruka i materijala u ili na poštanskim sandučićima, te na ili ispred kućnih vrata potrošača ako je takva zabrana na njima jasno napisana.
2) Za ostavljanje oglasnih poruka i materijala odgovoran je trgovac čija se roba i usluge oglašavaju na oglasnim porukama i materijalima.
h) OBAVIJEST O PROIZVODU
Članak 17.
(1) Obavijest o proizvodu podrazumijeva sve pisane oznake, trgovačku oznaku, zaštitni znak, naziv marke, slikovni prikaz ili simbol koji se odnosi na proizvod, a stavlja se na ambalažu, naljepnicu ili privjesnicu, na dokumente te obavijesti koji prate ili se odnose na taj proizvod.
(2) Obavijest o proizvodu obvezna je za svaki proizvod i mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:
– proizvođački naziv proizvoda, ime pod kojim se proizvod prodaje,
– tip i model proizvoda te oznaku mjere proizvoda, ako je to bitno obilježje proizvoda,
– datum proizvodnje i rok uporabe, ako je to propisano,
– za domaće proizvode naziv i sjedište proizvođača te zemlju podrijetla,
– za uvozne proizvode naziv i sjedište uvoznika, naziv proizvođača te zemlju podrijetla.
i) Fizičko odvajanje proizvoda na sniženju, odnosno rasprodaji
Članak 22.
Trgovac mora fizički odvojiti proizvode koje je stavio na sniženje, odnosno rasprodaju od proizvoda koji nisu na sniženju, odnosno rasprodaji te jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti da je riječ o sniženju, odnosno rasprodaji.
Zakon o zaštiti potrošača