U ovome članku evo nekoliko korisnih savjeta protiv ljetnih napasnika kao što su krpelji, ose, pčele, komarci, stršljeni...
Krpelj
Krpelj je rasprostranjen u cijeloj Europi. Nema određenog životnog prostora. Hrani se kao nametnik krvlju čovjeka i životinja. Siše krv, a ako ga na vrijeme ne otkrijemo, sisanje može trajati 7-13 sati. Tijelo krpelja je vrećasto, dug je od 2,5-4 mm.
Kada zamijetimo krpelja, treba ga namazati maslinovim ili gospinim uljem, te ga lagano iščupati pincetom pazeći da ga ne otrgnemo; treba ga iščupati s glavom. Nakon toga, ubodeno mjesto je potrebno tretirati širokolisnim trpucem (bokvica; lat. Plantago lanceolata). Trputac sitno nasjeckamo te stavimo na oblog na ubodeno mjesto.
Liječničku pomoć treba potražiti ukoliko osjećate simptome kao kod gripe ili vas bole zglobovi, budući da neki krpelji prenose bakterijsku infekciju koja se zove Lamijska bolest.
Ubodi osa, pčela, stršljena i komaraca
Ubodi ovih kukaca sadrže otrov. Ljudi različito reagiraju na ubode, no u većini slučajeva simptomi traju dan-dva. Nakon uboda ovih kukaca, rilce treba pokušati odstraniti, pritišćući ga noktom u stranu te nakon toga treba istisnuti otrov.
Kod svih uboda dobro je ubodeno mjesto namazati svježom aloa verom, mašću od nevena i kamilice, a može se staviti i oblog od čaja nevena ili mišjakinje (crijevac, miševina, ptičja trava; lat. Stellaria media).
Kako se zaštititi
Kako bi se zaštitili, dobro je da je koža pokrivena. Ukoliko se nalazimo na kampiranju, dobro je oko šatora postaviti vratić (lat. Tanacetum vulgare). Vratić i metvicu je dobro staviti i na prozore ili jednostavno u vazu na stolu.
Kukce ćemo otjerati i ako u šalicu vode stavimo nekoliko kapi citronele (lat. Cymbopogon nardus).
Više o krpeljima
Krpelj (Ixodes ricinus) je prijenosnik virusa uzročnika upale mozga i moždanih ovojnica. Prirodni rezervoar bolesti su šumski glodavci i ptice koji ga prenose na krpelja. Bolest je endemična u brdskim krajevima Slovenije, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (Varaždin, Koprivnica, okolica Zagreba, Bjelovar, Našice sve do Vinkovaca). Zaraženi krpelji prebivaju i u uređenim parkovima u gradovima, što predstavlja posebnu opasnost za djecu. Javlja se sezonski od proljeća do jeseni.
Infekcija virusom krpeljnog meningoencefalitisa može varirati od blage do teške bolesti. Inkubacija traje 7-10 dana. Ako je bolest blažeg tijeka, ispoljavat će se povišenom temperaturom, glavoboljom, klonulošću, bolovima u mišićima, trbuhu, povraćanjem. Simptomi traju 5-10 dana i liče blagoj gripi.
Teži oblik nastaje kada virusi prodru u središnji živčani sustav i tada, obično 4-10 dana nakon stišavanja simptoma prve faze, javljaju se naglo povišenje temperature, jaka neizdržljiva glavobolja, bolovi u različitim dijelovima tijela, te simptomi od strane živčanog sustava u vidu vrtoglavice, blagog do teškog poremećaja svijesti, vidnih i duševnih poremećaja. Poremećaj svijesti može ići do kome, a bolest može završiti i smrtno.
Liječenje je simptomatsko, dakle - specifičnog lijeka nema.
Oporavak je ponekad vrlo dug, a obilježen je dugotrajnim glavoboljama i klonulošću.
Zaključili bismo da je za sve bolesti koje prenosi krpelj korisno zaštititi se oblačenjem dugih rukava i hlača pri odlasku u šume i mjesta s niskim raslinjem, te upotrebom repelenata (sprejevi za kožu koji odbijaju krpelje). Od krpelja treba štititi i kućne ljubimce, jer ga oni mogu unijeti u kuće i stanove. Važno je uvijek pregledati kožu nakon šetnji u prirodi i ukloniti krpelje ako ih nađemo.
Najsigurnija zaštita protiv krpeljnog meningoencefalitisa je svakako cijepljenje.
izvor