Legende o cvijeću

Lotos


Kaže se da su antički egipćani vjerovali da je lotosov cvijet dao život faraonskom Egiptu. Na početku svijeta, u tamnim vodama, lotosov cvijet je plutao sa zatvorenim laticama. Latice su se otvorile i iz cvijeta se uzdigao Ra , bog sunca, stvarajući svijet. Uveče sunce bi se vraćalo u lotosov cvijet da spava, da bi se uzdiglo sljedećeg dana.

Mnoge mediteranske i azijske civilizacije su prenjele simbol lotosa u Indiju, Vijetnam, Kinu, Laos, Kambodžu i Tajland. Lotos je tron na kojem Buda sjedi.
Lotos može biti obećanje uspješnog posla ili braka. U Budizmu ljudi su poređeni sa lotosovim cvijećem podižući se iz mulja dubokih voda, a cvijetne faze ( pupoljak, cvijet, sjeme ) predstavljaju prošlost, sadašnjost i budućnost. Budistički zapisi kazuju da lotos kombinira miris, čistoću, milost i ljepotu. Lotosi propadaju porodici Nymphaceae i rodu Nymphaea. Bijeli egipatski lotos, N.lotus, je pravi lotos iz egipatske mitologije.Tragovi populacije lotosa se mogu pronaći u termalnim izvorima u Europi, na primer u Rumunjskoj. Postoji takođe plavi egipatski lotos, N.caerulea, i indijski plavi lotos N. stellata, nacionalni cvet Cejlona. Indijski crveni lotos, N. rubra, je uobičajen u južnojistočnoj Aziji. Žuti lotos, N.citrina, je uobičajen u tropskoj Africi.

RUZA

...priča potiče iz davnih vremena...iz stare Grčke...priča se da je boginja Afrodita imala ljubavnika kojeg je jako voljela...on je bio stravstveni lovac...jednog dana on odluči da pođe u lov iako ga je ona molila da ne ide...poginuo je...onako sva izbezumljena trčala je po oštrom kamenju,nije je bilo briga za fizičku bol...našla ga je kako leži....odnIjela ga je pred noge bogu Zeusu...molila je da ga oživi...nije to mogao učiniti...ali vidjevši da ga zaista jako voli odluči da će ga on vraćati u žive svake godine i biti će uz svoju Afroditu 3 meseca...na kraju odluči da iz svake njene prolivene kapi krvi izraste jedan čudesan,prelijep i dotad neviđen cvijet....ruža...



Uploaded with ImageShack.us

NARCIS


Legenda kaže da je nekada davno postojao mladić po imenu Narcis, koji je bio toliko lep da se svako ko bi ga pogledao istog trenutka u njega zaljubio. To se dogodilo i nimfi po imenu Eho, ali on nije obraćao pažnju na nju, zbog čega je venula od tuge sve dok od nje nije ostao samo glas. Nemezis, boginja Osvete, bacila je čini na oholog Narcisa kome je od tada bilo suđeno da se zaljubi u svoj odraz na površini jezera, nad kojom je stajao opčinjen sopstvenom lepotom, sve do smrti, nakon koje su ga bogovi pretvorili u cvet.
Posle Narcisove smrti, došle su Drijade – gorske vile – i videle da se jezero pretvorilo u vrč slanih suza. „Zašto plačeš?” – pitale su ga. „Oplakujem Narcisa”, reče jezero. „Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa. Mi smo stalno po šumi trčale za njim, ali ti si jedino imalo prilike da izbliza posmatraš njegovu lepotu.” „Narcis je bio lep?” – upita jezero iznenađeno. „Ko bi to mogao znati bolje od tebe? Na tvoje se obale svakog dana naslanjao”, odgovoriše Drijade. Jezero je na trenutak zaćutalo, a zatim reklo: „Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove lepote, već zato što sam, svaki put kada bi legao na moje obale, mogao da vidim kako se u dubini njegovih očiju oslikava moja vlastita lepota.”



Uploaded with ImageShack.us

Jao koja lijepa legenda o Ruži bravo Wind
..a i o Narcisu..obje prelijepe

Šumarica ili Anemona


Na ivici jedne šume,gdje je samo vjetar pirio mali cvijet je izvirio iz zemlje.I onda je počeo da treperi svojim laticama kao da je želio da poleti ili da igra sa vjetrom.
To je bila anemona.Zbog tog prijateljstva sa vjetrom kaže se da je nestašan cvijet.Vjetar njiše stabljike i latice anemone i tako su one postale fleksibilne i izdržljive.Smatra se da su one nestašne takođe i zato što duguju svoj život Adonisu.
Adonis je bio nestašni zgodni mladić kojeg su obožavale sve boginje.Jedna je bila boginja podzemnog svijeta Persefona a druga boginja ljubavi i ljepote Afrodita.Međutim Artemis boginja zaštitnica čednosti je saznala za Adonisove ljubavnice i ubila ga je dok je bio u lovu.
Legenda kaže da kada je Afrodita gorko zaplakala nad njenim mrtvim ljubavnikom od njenih suza koje su pale na zemlju izrasle su anemone.

Poznato je da buket ijelih anemona ne samo da je dobar za dušu već je takodje vrlo efikasan i ljekovit za vaš vid.Sve što treba je da gledate u bele rascvijetale anemone desetak minuta i zamor očiju će nestati..

Visibaba

Skoro je već zaboravljena priča o usamljenoj starici koja je živjela u kolibici, na rubu napuštenog sela. Jedina radost i njezini jedini prijatelji bilo je cvijeće koje je (čudom!) najbujnije cvalo baš oko njene kolibice. Usamljenost i godine pogrbile su je. Jednog hladnog siječanskog jutra jedva je ustala, teškom mukom izašla pred svoju kolibicu okruženu snijegom i osjećajući da umire, zaplakala je jer njenih prijatelja - cvijeća nije još bilo, nije se imala od koga oprostiti. Na mjestima gdje su na snijeg pale njene suze, pojavili su se nježni cvjetići, pognuti poput nje...

Ljubičica

Grčka legenda priča o nimfi po imenu Io, koja je bila Zeusova ljubav. Kad je Hera, njegova žena posumnjala u to, Zeus je da bi prikrio istinu, Io pretvorio u bijelu kravu. Nakon toga kada bi Io plakala suze su joj imale ukus i kakvoću grube trave. Da ublaži njenu patnju Zeus joj je suze pretvorio u male slatko-mirisne cvjetiće, naše ljubižice.

Rimska legenda pak govori o mladoj, nevinoj djevojci koja je bila žrtva bijesa božice Venus. Kad je Kupido proglasio tu nevinu djevojku najljepšom ikad viđenom ljepoticom, Venus je bolesna od ljubomore, djevojku bjesomučno tukla sve dok jadnica nije u potpunosti poplavila. Tad se pretvorila u mali cvijet i tako je nastala ljubičica.

Suncokret

Po grčkom mitu u ovaj cvijet se pretvorila Klitija, koja je pobjegla u pustinju kad ju je napustio bog sunca Apolon. U pustinji je živjela bez hrane i vode, prateći pogledom stalno i samo - sunce. Po toj grčkoj legendi, njeno se tijelo nakon smrti preobrazilo u - suncokret. Taj cvijet okreće svoju raskošnu glavicu za suncem, pa je Klitija i nakon smrti nastavila stalno gledati sunce čiji je vladar bio njena ljubav.
Ako ružama koje poklanjamo iskazujemo svoje osjećaje, pripazite dobro kome ćete pokloniti suncokret, jer njime se iskazuje samo (?) obožavanje i besmrtna, vječna ljubav!

LALA-TULIPAN

Perzijska legenda o nastanku tulipana kaže: mladi princ Farhad bijaše ludo zaljubljen u svoju služavku Shirin. Jednoga dana do njega je doprla (lažna) vijest da je Shirin mrtva. Preplavljen tugom, Farhad je upregnuo konja, odgalopiravši preko stijena u sigurnu smrt. Od mnoštva zadobivenih rana na stijenama, kapljice krvi su se raspršile po tlu, a iz svake je izniknuo po jedan grimizni tulipan, kao simbol njegove ljubavi prema Shirin. Zato je u staroj Perziji crveni tulipan bio simbolom strastvene ljubavi.

BAš su divne ove sve legende


Zumbul zapravo ima legendu o nastaku i datom imenu.

Prema grčkim legendama Hijacint, spartanski princ bio je prekrasan i atletski građen Apolonov ljubavnik. Njih su dvojica vježbali bacanje diska, kad je odjednom Hijacint pogođen u glavu s diskom koji je skrenuo s puta, a uzrok tome bio je Zefir koji je bio ljubomoran na Apolona jer je i sam volio Hijacinta. Kad je Hijacint umro, Apolon je bio shrvan i prokleo je svoju besmrtnost htjevši se pridružiti svome ljubavniku u smrti. Od njegove je krvi Apolon stvorio zumbul (Hyacinthus), a suze Apolonove postaše latice zumbulova cvijeta.

Prema grčkoj mitologiji cvijeće je ljudima poklonila lepa nimfa Flora zvana Hlorida.
Kada ju je Zefir (grčki Bog zapadnog vjetra koji donosi proljećne kiše i najavljuje toplo vrijeme) oženio, kao vjenčani poklon joj je dodijelio vladavinu nad cvijećem, a ona je zauzvrat, u svojoj dobroti , poklonila ljudima sjeme cvijeća i med.
Tako je nimfa Flora postala boginja proljeća, cvijeća i plodonosnog drveća.

Karanfil,
crveni cvijet, suputnik ljubavi i radosti.

Po staroj legendi kada su živjeli bogovi, među njima boginja Artemida koja se sa Zeusom i Latonijem vraćala sa zabave i vidjela svirača koji svirajući na flauti ne obraća pažnju da zvukovi flaute plaše i rastjeruju sve životinje u okrugu. Ljuta boginja je razapela strijelu i ustrijelila prelijepog svirača. Veoma brzo ljutnju boginje smijenila je milost i pokajanje. Ona je zamolila boga Zeusa da mrtvog mladića pretvori u crveni cvijet, zato se taj cvijet još zove i cvijet Zeusa, mudrog i moćnog boga koji je mladića načinio besmrtnim.

Napoleon prvi je 15. svibnja 1802 dobio orden prvog reda. On je izabrao cvijet karanfila kao simbol lente za to više francusko odlikovanje. Interesantno je da u vrijeme francuske revolucije 1793 godine nevine žrtve revolucionarnog terora idući na streljanje ukrašavale su sebe ovim cvijetom da bi pokazali kako oni umirući za svog dragog kralja neustrašivo gledajući u oči smrti. Tada je po čitavoj Francuskoj taj cvet nazvan trenutak užasa-oružje užasa.

U Engleskoj se on pojavio tek u šestaestom vijeku i odmah na početku svog pojavljivanja zavladale su simpatije carstva i u to vreme kraljice Elizabete i svih engleskih aristokrata. Svi su ih sadili u vrtovima, parkovima i toplim lejama. Sama kraljica Elizabeta se nije razdvajala od njega i svuda se pojavljivala sa njim, na državnim priredbama, balovima, takođe i u uskom krugu dvorskih dama.

Ako je u Francuskoj i Engleskoj ovaj cvet bio ljubimac viših slojeva u Belgiji je on bio ljubimac običnog naroda i postao je simbol blagonaklonog domaćeg roditeljstva, roditeljske ljubavi i roditeljskih priča. A u Holandiji mnogi holandski umetnici sreću ozarena ženska lica noseći bukete karanfila u rukama. Na jednoj svečanosti u ferarskom saboru sa buketom tih cvetova određen je dan svih svetih.

U Italiji je cvijet karanfila proglašen talismanom ljubavi. U Bolonji karanfil se naziva cvijetom apostola Svetog Patra i 29. juna na dan njegove smrti karanfilom se ukrašavaju crkve u svim gradovima. U savremenoj istoriji cvet karanfila je takođe ostvario svoj neizbežan ugled.

Izvesno je da je 25. april u Portugaliji jedan od najvažnijih praznika u državi. Tada je 1974 godine bio svrgnut fašistički režim i ta revolucija se zove revolucija crvenih karanfila. Tu revoluciju karakterizira odsustvo nasilja u korist vlasti liberalno demokratske partije. Tada je na ulice Lisabona izašlo stanovništvo grada sa crvenim cvijetovima karanfila u rukama. Crveni cvijet karanfila je postao simbol revolucije. Tada su vojnici te cvijetove poredali po kundacima svog oružja.

Bazga


Prije upotrebe bilo kojeg dijela bazge, uvijek se za dopuštenje molila šumska nimfa koja je u njoj stanovala. U mnogim se zemljama sačuvalo vjerovanje da u bazgi prebivaju kućni duhovi koji štite domaće ognjište, te da bi se siječom bazge navukla nesreća na cijelu obitelj. Zbog toga vjerojatno ova ljekovita biljka, tako često nesmetano raste u neposrednoj blizini kuća.

Orhideja

Ime joj potječe od grčke riječi orchis, što u prijevodu znači testis. Neke orhideje nazvane su "daminim prstima", "daminim pletenicama" i drugim sličnim imenima. Kroz povijest se povezuje sa žudnjom, pohlepom i bogatstvom.
Jedna od najzanimljivijih orhideja je vanilla orchid. Za nju kažu da je tajna snage starih Asteka, jer su je pili pomiješanu sa čokoladom. Popularna je i cattalya orchid - simbol zrelog šarma i uobičajen je poklon za majčin dan.



Orhideja



Bogatstvo boja i oblika čini orhideju zanimljivim, neobičnim i posebnim cvetom.
U drevnoj Kini orhideju su često povezivali sa plodnošću i smatralo se kako pomažu pri začeću i garantuju roditeljstvo.
U Gračkoj je orhideja bila vezana za žensku populaciju, da je i jedan biljni orhideja dobio ime prema hramu boginje ljubavi Afrodite.
Zbog izuzetne lepote, orhideja je dobila status egzotičnog, prefinjenog, ekstravagantnog cveta koji se povezuje sa ljubavlju, romansom, erotikom, željom za intimnošću...
Orhideja je cvet uspeha. Smatra se kad nekom poklonite cvet orhideje, time
pripomažete njegovu uspešnu karijeru.

CVIJEĆE

Nije nikakvo čudo što su za cvijeće u prošlosti bila vezana mnoga narodna vjerovanja - radost, ljubav, sreća, razočarenje, ljubomora, zla kob, nesreća... Cvatuće biljke s lukovicom navodno donose smrt ako noću ostanu u sobi; unošenje u kuću cvijeća, koje je procvjetalo mimo sezone nije dobro, predskazuje nesreću; za onog tko na pogrebu pomiriše cvijeće ili vijence, jerovalo se da će izgubit osjećaj mirisa; ako se za vrijeme punog mjeseca dira cvijeće, ono će uvenuti; ostaviti svijeće na krevetu bolesnika – nesreća; bolesnoj osobi pokloniti bijelo cvijeće – predznak smrti; ako sanjate cvijeće - mogla bi vas pogoditi kraća bolest. Ali, postoje i druga narodna vjerovanja:

Ako pacijent iz bolnice kući donese cvijeće – znak da će se vratiti u bolnicu:


Poklanjati bukete cvijeća – sreća;

Pokloniti žuto cvijeće – financijska dobit;

Crveno ili bijelo cvijeće pokloniti bolesnoj osobi – predznak skore smrti;

Podignuti oboreno cvijeće – nesreća;

Uzeti bačeno uvenulo cvijeće i odnijeti kući – nesreća.

Postojao je cijeli niz narodnih vjerovanja o proljetnom cvijecu: ubrati ga u nedjelju ili ponedjeljak označavalo je sreću, pronaći ga u utorak predskazivalo je da će vam dan biti uspješan, ubrati ga u srijedu nagovještavalo je da ćete biti zaprošeni ili ćete zaprositi; naći proljetni cvijet u četvrtak označavao je težak posao s malom zaradom; ubrati proljetni cvijet u petak bio je predznak neočekivane novčane dobiti, a u subotu - neočekivane opasnosti!
Pored ovih vjerovanja, od najstarijih se vremena vjeruje i da pronalazak prvog proljetnog cvijeta može pomoći u otkrivanju inicijala imena ili prezimena budućeg supruga ili supruge. Na primjer, ako pronađete visibabu, jagorčevinu i ljubicu, vaš partner će zasigurno imati slova “V”, “J” ili “LJ” u svom imenu. To nikako ne znači da tim slovima moraju započinjati njihova imena.
Svaki mjesec u godini - vjeruje se - ima svoj sretni cvijet.
tako su sretni cvjetovi siječnja - karanfil i jagorčevina;
veljače - jagorčevina;
ožujka - zelenkada i ljubičica;
travnja - krasuljak;
svibnja - glog i đurđevak;
lipnja - ruža i kukavičnjak;
srpnja - ljiljan;
kolovoza - gladiole i mak;
rujna - biljka sa zvjezdastim cvijetom i ladolež;
listopada - georgina;
studenog - krizantema;
prosinca - drač.

Cvijeće i datumi rođenja
Oni koji se bave astrologijom i koji su uvjerujereni da je ljudska sudbina uveliko određena danom rođenja i konstelacijama zvijezda koja je bila u tom trenutku, dakle, oni koji vjeruju u moći zodijačkih simbola, uvjereni su da i cvijeće može utjecati na ljudsku sudbinu, odnosno njegovu sreću. Štoviše, oni su napravili listu cvijeća koje donosi sreću onima koji su rođeni u pojedinim mjesecima u godini. Evo kako ta lista izgleda:

siječanj: visibaba - ljepota, sreća;
veljača: ljubica - skromnost, čednost;
ožujak: zelenkada - otmjenost, poštenje;
travanj: jagorčevina - zaljubljivost;
svibanj: bijeli ljiljan - slatkoća, čistoća, nevinost;
lipanj: divlja ruža - ljubav, odanost;
srpanj: karanfil - lijepe misli;
kolovoz:bijeli vrijes - sreća;
rujan: krasuljak - bogatstvo, sreća;
listopad: ruzmarin - lijepe misli i uspomene;
studeni:krizantema - istina, vjera;
prosinac: bršljan - povjerenje, vijernost.

Poruke cvijeća
Stotinama godina cvijeće se koristilo za različite plemičke, staleške, klanovske i državne ambleme. “Jezik cvijeća” potječe još iz vremena turskih harema, a posebni riječnici cvijeća iz 19. stoljeća obuhvataju simboliku i značenje gotovo svih vrsta cvijeća na svijetu.
Naravno, zbog ograničenog prostora, mi objavljujemo samo one najpoznatije vrste cvijeća i njihova značenja. Svaki se cvijet može koristiti sam za prenošenje svoje, zasebne poruke, ili se mogu kombinovati i u buketu sa drugim vrstama, čime se postiže “kompletiranje” poruka. Evo kakve poruke - prema vjerovanjima - prenosi pojedini cvijet:

Amarant: besmrtnost, beskrajna ljubav;
Sasa (vrtni): ostavljanje; Vrtni cvijet: dijelim Tvoje osjećaje;
Proljetni cvijet: mladalačka svježina;
Divlji cvijet: prevrtljivost u ljubavi
Livadni cvijet: bolest
Šumski cvijet: beznadežnost;
Cvijet iz žita: nježnost;
Jabukov cvijet: preferencija;
Francuski cvijet: seoska, prirodna ljepot I
indijski cvijet: volim samo sebe;
Španjolski cvijet: senzualnost;
Azaleja: umjerenost;
Petonija: iznenađenje
Maslačak: radost
Karanfil: fascinacija, ženska ljubav;
Karanfil, žuti: preziranje;
Karanfil boje mesa: ženska ljubav;
Karnfil, šareni: odbijanje;
Karanfil, bijeli: talent;
krizantema, crvena: Ja Te volim!
krizantema, bijela: iskrenost;
krizantema, žuta: mala ljubav;
Purpurni cvijet: rezolucija;
Crveni cvijet: ushićenost;
Bijeli cvijet: čistoća, skromnost;
Prošarani cvijet: ljepota;
Rozi cvijet: preferencija;
Divlji šafran: ne odbijaj ništa;
Georgina: zaslužujem Tvoju pažnju!
Krasuljak: nevinost;
Maslačak: ljubavno proročanstvo;
Cvijet “Ne zaboravi me”: istinska ljubav. Ne zaboravi me!
Zdravac: ljubaznost, nježnost;
Vrijes, bijeli: sreća;
Slezovača: plodnost, produktivnost;
Koralni cvijet: boja moje sudbine;
Zumbul: sport, igra;
Zumbul, plavi: konstantnost;
Iris: imam poruku za Tebe!
Iris, žuti: strast;
Jasmin: radosti;
Jasmin, bijeli: dobroćudnost;
Jasmin, žuti: gracioznost i elegancija
Lavanda: nepovjerenje;
Divlji jorgovan: poniženje;
Ljiljan: nevinost;
Ljiljan, bijeli: nevinost i čistoća;

Ljiljan, žuti: neistinitost i obmana;
Ljiljan ljubičasti: povratak sreći;
Lotosov cvijet: daleka ljubav;
Magnolija: ljubav prema prirodi;
Narcis, žuti: prezir;
Mak, crveni: utjeha, ekstravagancija;
Mak, bijeli: spavanje, moja propast;
Jagorčevina: rana mladost;
Jagorčevina, noćna: nestalnost;
Visibabe: utjeha;
Suncokret: biti skupa;
Suncokret, mali: obožavanje;
Suncokret, veliki: ponos;
Tulipan: slava;
Tulipan, crveni: ljubavi;
Tulipan, šareni: prelijepe oči;
Tulipan, žuti: beznadežna ljubav;
Ljubica plava, pitoma: ljubav, povjerenje;
Ljubica, divlja: beskrajna ljubav;
Šeboj, žuti: vijernost.

Ljiljan

Po legendi lilium candidum - beli ljiljan nastao je od kapi mleka koja je kapnula na zemlju dok je hera dojila herkulesa. naime budući da je on bio sin boga zevsa i smrtne žene alkmene, zevs je htio da se nadoji s grudi njegove žene, boginje here kako bi postao besmrtan. dok je spavala položili su joj ga na grudi i kad se nadojio nekoliko kapi mleka se prosulo svemirom te je nastao mlecni put, a od kapi koja je pala na zemlju nastao je beli ljiljan.
prema bibliji, uskrsni ljiljan je rastao u getsemanskom vrtu u kojem je juda izdao isusa. beli ljiljani, su prema legendi, nikli na mestu gde su isusove suze i znoj kapali u poslednjim trenucima života. beli ljiljan je i simbol čistoće blažene device marije, a na slikama se često može videti prizor kako arhanđeo gabrijel devici pruža upravo taj cvijet.
na drugim slikama sveci se slikaju kako donose vaze pune belih ljiljana mariji i detetu isusu.prema legendi, kad su posetili marijin grob tri dana nakon njene sahrane, u njemu nije bilo ništa osim buketa veličanstvenih belih ljiljana.
u jednom ipak drugačijem znaku ženstvenosti, ljiljani su imali značajno mesto u raju adama i eve. prema predanju, kad je eva napustila edenski vrt, prolila je iskrene suze kajanja, i iz tih pokajničkih suza nikli su i ljiljani.
ljiljani su bili zastitni znaci vitezova templara.

SUNCOKRET (Helianthus annuus)

Snažan cvet velikog cvata u obliku sunca. U Kini se suncokret smatra hranom besmrtnosti.
Grčki mit kaže da je nastao od morske nimfe Klitije koja je pobjegla u pustinju nakon što ju je napustio bog sunca Apolon, kojem je bila draža Kitijina sestra. Bez jela i pića sve do svoje smrti pogledom je pratila sunce, a nakon što je umrla pretvorila se u suncokret. Suncokret stoga simbolizuje obožavanje i snagu.

Ladolež

Ladolež sa predivnim plavim cvetovima koji se otvaraju ujutro, okreću njihove lepe plave glave prema suncu, oni uzdižu i ukrašavaju skoro sve što posadite blizu njih. Za njih je misteriozno to što oni zatvaraju njihova lica u kasno popodne i naizgled idu da spavaju do sledećeg jutra.

Postoji jedna legenda o njima koja kaže; Bila jednom jedna prelepa princeza koja je volela da sedi među cvećem u njenoj bašti. Ona je bila veoma nežna i zbog toga je uvek trebala da se vrati u palatu pre nego što dan postane previše vreo i zbog toga ona nije nikada videla izvesne varijetete njenog baštenskog cveća koje se nije otvaralo sve dok ga sunce ne obasja. Ovo je nju učinilo izuzetno tužnom, jer kao što je poznato princeze imaju vrlo prefinjena srca i osećanja, i tako jednoga dana kada se vratila u palatu ona je počela da plače. Njene suze su padale po podu dok je ona hodala i svaka koja je dodirnula zemlju magično se pretvorila u malo seme. Nekoliko nedelja kasnije, kada je princeza šetala po njenoj bašti, rano jednog jutra, bila je veoma iznenađena kada je spazila prelepi novi cvet koji raste i uspinje se preko baštenskog zida uvijajući svoje ljupke vitice oko drveća i lukova. Njeno srce je bilo ispunjeno srećom i od tada je ime "jutarnja lepota" dato tom ljupkom cveću koje je poniklo od suza princezinih lepih plavih očiju, a opet joj je dalo toliko puno radosti u njenim jutarnjim šetnjama.

Jorgovan

Antička Grčka legenda kazuje da je mladi Pan bog šuma i polja jednom sreo prelepu nimfu Syringa, jednog prelepog jutra. On se divio njenoj gracioznosti i lepoti i odlučio je da priča sa njom. Medjutim ona se uplašila i pobegla. Pan je probao da je sustigne ali je iznenada natrčao na mirišljavi grm jorgovana i tada su mu odjednom krenule suze iz očiju. Nakon toga je počeo da luta po šumama i da čini dobra dela svima, a ime Syringa je postalo latinsko ime za jorgovan.

Druga legenda kazuje da su jorgovani nastali kada je proleće oteralo sneg sa polja i podiglo sunce višlje ka nebu. Tada se sunce srelo sa dugom i prošlo zajedno preko neba. Proleće je sakupilo nešto sunčevih zraka i pomešalo ih sa malo duginih boja i počelo da ih prosipa po zemlji. Kada je proleće stiglo do severa ostale su joj još samo bela i ljubičasta boja. U tom trenu su ispod proleća bile skandinavske zemlje. Tada je proleće bacilo boje jorgovana na malo grmlje koje je bilo prekriveno malim cvetovima. Proleću je preostala još samo bela boja i ono ga je razasulo po zemlji. Na mestima gde je bela boja pala na grmlje izrasli su beli jorgovani. Jorgovani su dobili svoje ime po grčkoj reči "syrinx" što znači frula zato što su od drveta jorgovana čobani pravili frulice. Ali u Rusiji se takođe zove i "sinel" što potiče od reči plavo zato što ta aktivna boja definiše kolorit biljke.



Izvor

L A V A N D A

Drevne Egipcanke, Grkinje i Rimljanke mirisale su na lavandu, Jevreji su lavandom prskali jela, a benediktinci je preporucivali kao lek. Za nekoga afrodizijak, za druge sredstvo protiv nesanice. o ovoj mediteranskoj biljci ispredane su legende :

Bila jednom jedna devojka koja je bila toliko lepa da je svima zastajao dah kada bi je videli. Mnogi mladici uzdisali su za njom. Nazalost, medju njima bila su i dva razbojnika. Buduci da nije prihvatila njihovo udvaranje, oni su odlucili da je prisile na ljubav... Jednoga dana posli su za njom. Nesrecnica je bezala sve trceci prema brdima. medjutim, razbojnici su uspeli da je stignu i obore na zemlju. U trenutku kada su joj strgli odecu sa tela, devojka se od silnog stida okrenula prema zemlji i gorko zaplakala. Odjednom, iz tla, tamo gde su kapale njene suze, pocelo je da nice bilje prekrasnih plavicasto-ljubicastih cvetova. Stabljike biljke gotovo su prekrile i obavile devojcino telo skrivajuci sramotu. Videvsi sta se dogodilo, razbojnici su se uplasili i pobegli.

Ova mediteranska legenda koja pripoveda o tome kako je navodno prvi put nikla lavanda, nosi sa sobom i jedno verovanje, zivo i danas: u polju lavande nijednoj devojci se nikada nista neprijatno ne moze dogoditi. Odnosno, devojka koja uz sebe ima cvece ili osuseni buketic lavande (ili je, da budemo savremeniji - namirisana lavandom) moze da bude spokojna.



Kada se govori o lavandi, cesto pomisljamo na plavicasta polja Provanse ili na mirisljave vrecice koje stavljamo u ormane. Od davnina poznata su i lekovita svojstva lavande: lavandom su u stara vremena lecili ljude koji su patili od nesanice, od bolesti zivaca, imali lose varenje, pa cak i srcane bolesnike. Neki su je stavljali u tople kupke, mirisali se njenim etericnim uljem, pili cajeve od njenog cveta, stavljali u jela kao dodatak hrani...

Izvor

Prica o gladioli

Rod gladiola je veliki i obuhvata preko 250 divljih vrsta. Sve one nalaze se prirodno rasprostranjene isključivo u Evropi, Africi i Aziji, dok u Americi i Australiji još nisu pronađene divlje vrste gladiola.

Divlje vrste gladiola bile su poznate još u starom veku. Njihov značaj u to vreme vezivao se za sasvim druga svojstva i osobine gladiole. Tako Theophrast (372 - 287. god. pre naše ere, Grčki filozof i botaničar) navodi da su se kao korov između žita nalazile gladiole (Gladiolus Segetum) čiji su se gomolji jeli ispečeni sa brašnom.

Drugi podatak zabeležio je Plinius Stariji (23 - 79. posle n.e., rimski pisac) koji u svom delu Istorija Prirode navodi da se lukovice vade iz zemlje, suše i koriste za lečenje.

U srednjem veku gomolje gladiola nosili su robovi i bezemljaši kao amajliju koja ih štiti od povreda i čini ih nepobedivim. O proizvodnji gladiola može se govoriti tek od početka 19 veka kada je engleski baštovan Colville uspeo vešistrukim ukrštanjem da proizvede rano cvetajuće hibride koji se još i danas pod nazivom G. X Colvillei Horst, sa uspehom gaje.

Zatim belgijski baštovan L. Van Houtte iz grada Genta uvodi 1841 godine krupno cvetne gladiole Gladioulus X Gandavensis, čime počinje i naglo širenje gladiola.

1885 god uvezena je iz Afrike Gladiola Primlus, žute boje, koja je ukrštanje sa gladiolom X Gandavensis i sa Gladiolom X Lemoinei dala jednu sasvim novu grupu tzv. Primulinus sa novim bojama kao što su žuta i narandžasta. U daljem razvoju sortiment gladiola prolazi kroz razne faze i nije mogao biti pošteđen ni raznih modnih hirova. Tako su krajem 19 i početkom 20 veka naročito bile tražene sorte sa reckavim obodom cveta.

Ne tako davno firma Konynenburg & Mark iz Noordwyka u Holandiji proizvela je novu grupu tzv. Butterfly Gladiola koje se odlikuju obilnim cvetanjem i sitnim dobro oformljenim cvetovima velike trajnosti. Posebno su pogodne za rano pospešivanje u staklenicima.

U naše vreme najviše se radi na daljoj selekciji krupno cvetnih gladiola kojih sada već ima više hiljada sorti.



Izvor

Bosiljak (Ocimum basilicum)

Naučni naziv ove biljke je grčkog porekla i znači "mirisavi carev cvetak".
U Starom Misiru boslijak se dosta gajio, a služio je kao simbol besmrtnosti. U istočnoj Indiji ova biljka se zove tulasi. Njoj je posvećen kult dubokog značenja (obožavanje tvoračke i svedržiteljske božje sile). Ime ove biljke dovodi se u vezu sa imenima dobrih bogova, ona je: milostiva, mirisava, listom bogata, satiračica zlih duhova itd.
Rimski prirodnjak Plinije je tvrdio da kobilama i magaricama treba davati bosiljak kao hranu da bi bile plodne. U Italiji su devojke nosile svežnje bosiljka na prsima ili za pojasom. Svežanj bosiljka je uvoj prilici simbolizovao čestitost i devičanstvo, jer su udate žene bosiljak nosile na glavi, u kosi. Verovalo se da miris bosiljka stvara ljubav, pa se još i zove Bacia-Nicola tj. "Poljubi me Nikola". U Toskani, po jednom pripovedanju iz XV veka, svaka mlada dama stavlja u prozor bosiljak da bi dala znak svom ljubavniku da uskoči k njoj kroz prozor. Isti pripovedač bosiljak naziva "ljubavničkim posrednikom".
Bosiljak, međutim, najčešće ima značenje zla i nesreće. Postoji izreka: "Sejati bosiljak znači psovati". Na Kritu je bosiljak simbol žalosti. U jednoj hrišćanskoj narodnoj pesmi pesnik ovako peva: "Bosiljče, cveće žalosti, procvetaj pod mojim malenim prozorom, jer ležem u bolu, a zaspim u plaču".
U našem narodu bosiljak je sveta biljka i zove se još i ovako: bosilje, bosiok, vasleđen, velsagen, vesligen, mislođen i mislođin. Bosiljak u našem narodu ima simboliku verskog i duhovnog karaktera. U narodnoj pesmi "Nije za svakog smilje" iz 1844. godine kaže se:

"Smilje njojzi (devojci) tiho progovara:
Nisam raslo za popu u crkvi,
Za crkvu je kitnjasto bosilje."

Kasnije je bosiljak i kod našeg naroda postao simbol ljubavnih odnosa. Retki su slučajevi da se mladoženja zove granom bosiljkovom, po pravilu je u ljubavim pesmama bosiljak simbol ženske ljubavi pa ga zovu i ženskim cvećem. Ima slučajeva da bosiljak simbolizuje i supružinsku ljubav.