Prekretnice u povijesti ljudske misli - Filozofija

Što je filozofija i o čemu ona govori ?

Filozofija ne govori samo o tome kako treba misliti, nego o tome kako valja živjeti. Filozofija pomnije razmatra ideje što se kriju iza načina na koji živimo svoj život.
Smisao filozofije je u postavljanju pravih pitanja, a ne u pronalaženju pravih odgovora.

Otvorila bih ovu temu pišuči o nekim cijenjenim misliocima iz prošlosti...ali bih prvo počela sa početko i nastankom filozofije.

Filozofija se javlja u staroj Grčkoj, početko 6 st.pr.Kr.
Grci su izmislili matematiku, znanost i filozofiju.
Filozofija je u početku bila mješavina znanstvenih, teoloških, magijskih i etičkih pitanja o svijetu ili '' kozmosu ''.

Prvi filozof za kojega znamo je Tales iz 6 st.pr.Kr. Tales je vjerovao da se sve na ovom svijetu sastoji od vode.

Najstariji su filozofi težili da otkrićem sređenog objašnjenja razloga zbog kojeg je svijet takav kakav jest.

Važniji prvi grčki filozofi :

Heraklit - koji je vjerovao da se sve neprestano mijenja, da je nemoguće dva puta stati u istu rijeku. Da je jedina postojana osobina svijeta njegova stalna mijena.

Parmenid - je tvrdio da je bilo kakva promjena nemoguća, znači nijekao je postojanje vremena, raznovrsnosti i gibanja.

Demokrit - je vjerovao da je svijet načinjen od pojedinačnih nedjeljivih jedinica zvanih '' atomima ''.

Ovi se prvi grčki filozofi obično spominju kao '' predsokratovci '' jer su rođeni prije Sokrata. Sokrat im se svjesno suprostavljao i izmjenio narav dotadašnje filozofije.

Ima mnogo pitanja o kojima bi mogli raspravljati na ovoj temi

Evo ja bih postavila jedno pitanje za sve forumske filozofe.

Vrijedi li moralnost jednako za sve ili se mijenja ovisno o vremenu i mjestu ?

Evo ja bih postavila jedno pitanje za sve forumske filozofe.

Vrijedi li moralnost jednako za sve ili se mijenja ovisno o vremenu i mjestu ?
Moralnost vrijedi jednako za sve, neovisno o vremenu i mjestu u kojem pojedinac živi. Sve od prvih ljudi, pa do sad. svatko je rođen kao istinski dobro biće. Doista Bogu na sliku i priliku. Naša duša je poveznica s Bogom. I ona je u svojoj osnovi iskonski čista, dobra i puna ljubavi. ali Bog nam je dao i mogućnost izbora između dobra i zla. svrha postojanja u ovom životu je živjeti život u sve tri dimenzije; duhovnoj, fizičkoj i mentalnoj, koje su spojene u jedno u ovozemaljskom životu. Istinska dobrota nam daje smisao životu i čini nas sretnima. Ne treba se prepustiti materijalizmu i zatomiti iskonsku bit, dušu, iskonski dobru. svrha života je prebroditi sva iskušenja i otići sa svijeta čiste duše, nakon svega ostaje samo duša vječno živjeti.
Heraklit - koji je vjerovao da se sve neprestano
mijenja, da je nemoguće dva puta stati u istu rijeku. Da je jedina
postojana osobina svijeta njegova stalna mijena.
To je istina, sve se mijenja iz trena u tren, a mi moramo utjecati da se sve miojenja pozitivnim tijekom, jer pozitiva je jedina najjača sila u svemiru.
Demokrit - je vjerovao da je svijet načinjen od pojedinačnih nedjeljivih jedinica zvanih '' atomima ''.
I to je istina, sve je dio nerazdvojive cjeline, sklop svih dimenzija koje su i stvorile čitavi svemir.

Vjera i Razum ....Augustin '' Znaj da bi vjerovao, vjeruj da bi razumio ''

Vjera podrazumjeva uvjerenje da je nešto istinito, čak i onda kada ne možemo biti bespogovorno biti sigurni u tu istinitost. Sve religije u sebi uključuju stanovitu količinu vjere, jer religiozna istina nije istina koja se može '' dokazati '' onako kako se riješava matematička jednadžba.
Vjera se međutim zasniva na dokazu koji je za onoga koji vjeruje , dovoljno uvjerljiv.

Mnogi ljudi '' razum '' pretpostavljaju '' vjeri '' jer im se razum čini pouzdanim, a vjera djeluje neodređeno i zamagljeno.
No '' čin vjere '' prati svakoga od nas u svakodnevnom životu

O Augustinu kao o čovjeku znamo više no o bilo kojem drugom drevnom piscu.
Augustinovo pisanje djeluje moderno, svježa, sažeto i neobično zanimljivo.
Traganje bez predaha u različito ga je vrijeme dovelo do prihvaćanja raznovrsnih intelektualnih stavova.
Jedno vrijeme Augustin je bio očaran astrologijom.i krače vrijeme je bio skeptik vjerujući da je izvjesna spoznaja nemoguća.
U svojoj 32 godini života okrenuo se Isusu kao konačnom izvoru pomoći, spasa i mudrosti, okrenuo se Bibliji kao izvoru autoriteta i objave.

Filozofiju je Augustin sada shvaćao kao '' proučavanje Boga i ljudske duše ''.

Augustinove Ispovjedi se sadrže od 13 knjiga, od njih su 9 autobiografskog, a 4 teološkog sadržaja.

Misao mu nije mirna i apstraktna, nego je plod otvorenosti njegova uma za stvarnost kao cjelinu.

Vjera za Augustina nije slijepo vjerovanje, već vjera koja se može razumski opravdati.

Augustin je pisao o najraznovrsnijim kršćanskim pitanjima. Njegov odnos prema klasičnoj prošlosti, izlaganja o Bibliji te ravnoteža između vjere i razuma golema su tekovina koja je uvelike odredila razvoj kršćanstva u narednim stoljećima.

Augustin je pisao o najraznovrsnijim kršćanskim
pitanjima. Njegov odnos prema klasičnoj prošlosti, izlaganja o Bibliji
te ravnoteža između vjere i razuma golema su tekovina koja je uvelike
odredila razvoj kršćanstva u narednim stoljećima.
Duša je taj temelj, poveznica i smjer vjerovanja. spaja biće u cjelinu. Vjera i razum su dio jednog.

Vrste vjere i nevjere

Ateisti : kažu da Bog ne postoji, tvrde kako racionalnost argumenti ukazuju na nevjerojatnost Božjeg postojanja.

Agnostici : vjeruju da je ovako ili onako, zapravo nemoguće vjerovati. Smatraju kako nema dovoljno dokaza za to da bi se utvrdilo Božje postojanje ili pak činjenica da Bog ne postoji.

Panteisti : vjeruju da je univerzum Bog i da je Bog univerzum. Bog je svugdje u svemu i on jest sve.

Deisti vjeruju da je Bog stvorio svijet i pokrenuo ga. Sada se međutim Bog udaljio iz svijeta i ne igra u njemu važnu ulogu. Deisti ne vjeruju u molitvu ili osobni odnos prema Bogu. Deizam je izrastao iz znanstvenih uspjeha u 17 st. težeći za prikazom univerzuma kao mehaničkog i samodovoljnog.

Filozofija pobune

U osnovi egzistencijalizam je filozofija pobune usredotočena na pojedinca i probleme egzistencije.

Egzistencijalizam je dakle, primarno subjektivna filozofija: filozofija promatrana sa individualnog gledišta. To je filozofija koja se tiče nas i našeg načina života. Zbog toga je egzistencijalizam ostavio snažan trag u književnosti.

Dostojevski, Kafka , Camus, Sartre svoja su djela obojali egzisetncijalizmom.

Egzisetnijalisti bi rekli da oni zapravo ukazuju na stvarne probleme i obmane sa kojima se ljudski rod suočava.

Mnogi egzistencijalisti vjeruju kako u ustrojstvu univerzuma nema nikakvih unaprijed zapisanih moralnih zakona.

Ljudi moraju birati ono što žele činiti i kako žele postojati. U tome su slobodni.

P.s. Da li se slažete sa zadnjom rečenicom ?

Osobno smatram da svi slobodno odlučujemo kako i na koji način čemo postojati. Naša djela određuju naše postojanje.

Jasno da sami odlučujemo kako ćemo živjeti i postojati, ali u ustrojstvu univerzuma itekako postoje unaprijed zapisani moralni zakoni kojih se valja pridržavati kako bi bili sretni.
Kako bi pojedinac riješio osobne svakodnevne probleme, baš mora gledati na sebe i svijet mnogo šire, razviti svaki aspekt bića i ne ograničavati se.

Panteisti : vjeruju da je univerzum Bog i da je Bog univerzum. Bog je svugdje u svemu i on jest sve.
Onda sam ja panteist.

Pitam se jel ovo stvarno dosadna tema...kad samo ti i ja sudjelujemo

Nije dosadna tema Nikita, budi strpljiva.

Ne znam

A na onaj moj post nemaš komentara?

Mislim da ne postoje zapisani moralni zakoni, svaki čovjek tumači moral na svoj način...ne slažemo se svi u pitanjima morala jednako. Mislim da sami određujemo svoje moralne zakone i prema njima se nosimo dalje u životu. Događa se u odgoju roditelja da djeci usade neke moralne vrijednosti koje su hvale vrijedna, recimo ja svojim roditeljima zahvaljujem što su mi usadili neke moralne vrijednosti..a najdraža od njih svih mi je ta..ma što se dogodilo uvijek imam srca za oprostiti, i tako se danas ophodim u životu...opraštam i ne zamjeram.

Ne slažem se s tobom Niky. Svaki je čovjek u osnovi dobar. U duši mu je zapisano istinsko dobro i pravac kojim treba ići ako želi biti sretan. U svijetu je i nastao kaos, jer večina ljudi misle da su sami sebi dovoljni autoritet i da se mogu ponašati kako žele i sami si odeređivati pravila ponašanja.

Ja baš nisam uvjerenja da su svi u biti dobri....jesu, bili su nekada.... onih par minuta kada su se rodili.
Onda počinju učiti se ponašanju od ljudi, ljudi ih uče svemu.....nekad pomislim da bi nekima bilo bolje da ih odgaja majmun...jer sve što su naučili od ljudi je bilo loše.

Nekima ne treba sreća, jer ju nisu nikada upoznali, pa zato i rade samo na uništenju svega ili bilo čega što se dotaknu, jer ne razumiju što netko, tko je sretan, ima.
Ili jednostavno ne shvačaju što rade kada se petljaju u tuđu sreću.
Ili možda ne shvačaju kako nekom treba malo, za nju, pa se uvjere kako pomažu, ali zapravo sve pokvare.

Meni treba jako malo i valjda zato mogu i reći da sam sretna, skromna sam i ne vežem se za ništa materijalno...tako da na moju sreću mogu utjecaji neki ljudi, ali pomalo učim koji bi mogli biti pokvareni i koji jesu, pa takve izoliram....i ne dam da mi se itko petlja u moje.

Slažem se s tobom draga Kikice. Ljudi su savršeno dobri kao bebe, kad se rode i kasnije kao mali. Bezbroj je primjera djece koja su opisivala susrete sa anđelima. Jer dijete ne zna što je zlo. Dok ga ne susretne od strane drugih ljudi. Dobili smo izbor, slijediti put dobra ili zla.
Ali teško se je nekada nekima oduprijeti okolini. I tako okolina pokvari neke ljude. Svakom se može dogoditi nenamjerna greška, ali svjesno činiti zlo, to je najgore.
Nije badava primjer u Bibliji. Da su Adam i Eva bili savršeno dobri, dok prvi put nisu zgriješili. I to je pomutilo njihovu sreću. Jer prihvačati dobro znači biti sretan, prihvačati zlo znači kažnjavati sam sebe i biti nesretan. Ne kažnjava Bog.
On nam daje izbor. a kažnjavamo se sami grijehom. I ne dopušta Bog zlo, kako nekad neki ljudi pomisle. Bog nam daje savršeno dobro i sreću, na nama je koliko ćemo toga uzeti.
Dobro i zlo, raj i pakao - sve je to u nama. Puno toga učimo, ali puno toga je i usađeno u našim dušama koje su izvorno dobre i dobro je smisao života.

Citat :

Ja znam da je nemoguće da svi ljudi budu veliki liječnici, vrsne zanatlije, odlični inženjeri. I svaki čovjek to zna. Ali, postoji istina, a ta je: svi ljudi, zaista svi, ukoliko žele, mogu postići najveći životni cilj - savršenstvo duše. Svima je pružena prilika da uistinu postanu savršeni ljudi. Poste­peno, hrabro i uporno osvajati carstvo svoje duše, za velika plemenita načela, istinski je smisao života. Svijetla duša vodi spasu i sreći Boriti se za njenu svjetlost, od toga ljepšeg, svrsishodnijeg i plemenitijeg cilja nema.

Život onog, koji od najranijih dana svoga života svjet­lom istine osvaja prostranstva svoje duše, prepun je istinske sreće

Citat :

Put ka savršenstvu duše je širok, osvijetljen, ali i posut trnjem i zakrčen preprekama. Čovjeka na njemu čekaju teški unutarnji sukobi, sukobi dobra i zla. Tu treba mnogo snage i strpljenja. Ta borba za pobjedu dobra u duši, za sunčanu stazu života, urodiće divnim plodovima: jačanjem duhovne snage, upornosti i nepoko­lebljivosti.

ovo mi se dopalo

Svijetla duša vodi spasu i sreći Boriti se za njenu svjetlost, od toga ljepšeg, svrsishodnijeg i plemenitijeg cilja nema.
Potpuno se slažem. Kad to spoznamo na pravi način, život postane predivan.

Friedrich Nietzsche

Rođen je 15.10 . 1884 godine u luteranskoj obitelji.

Bog je mrtav

Radosne znanosti 1882.god.

Nietzsche svoj ateizam zaodjeva snažnim i poetskim izrazom.

Bog je mrtav, vjerovanje u kršćanskog Boga je postalo nevrijednim vjerovanja.
Za Nietzschea vjerovanje u Boga osiromašuje ljudski život. Vjerovanje u raj nakon smrti umanjuje dostojanstvo i vrijednost sadašnjeg ljudskog postojanja.


Nietzsche potvrdu egzistencije povezuje sa idejom '' vječnog povratka '' : sve se neprestano ponavlja pa se tako ono što se sada događa, već mnogo puta dogodilo i još će se mnogo puta dogoditi.

Prema njemu : '' želja za moći sredstvo je pomoću kojega čovjek, '' najslabije, najpametnije biće '' postaje gospodarom zemlje.

Friedrich Nietzsche više je od bilo koga drugoga shvatio implikacije vjerovanja da je Bog mrtav. U svijetu bez Boga čovječanstvo nije slobodno, već silno odgovorno . Da bi i sam bio u tome dosljedan, Nietzsche je morao postati svoj vlastiti nadčovjek. Osjećao je užas od odgovornosti za sve što živi. Možda je ludilo za nj bilo oslobođenje od te pregoleme odgovornosti.

I opet - Tako je govorio Zaratustra :

Jao, blagoslovi me ludilom...Nalazeći se iznad zakona, najveći sam izopćenik od svih izopćenika.

Ecce Homo 1888 Nietzsche piše : Raskrikavanje kršćanske moralnosti događaj je bez premca. Sve što se do sada nazivalo '' istinom '' prepoznaje se kao najštetniji, najpogubniji, najpodmukliji oblik laži ; pod svetom izlikom da '' popravlja '' čovječanstvo, prepredeno iz njega isisava sam život te ono postaje anemično. Moralnost kao vampirizam.

Nietzsche nije protiv morala : njega strastveno zanimaju mjerila i pravila, no stare su vrijednosti izgubile snagu .

Nietzshe je izjavio : užasavam se ove izjave : '' ono što je dobro za jednoga čovjeka, dobro je i za drugoga . '' Takva bi načela sve odnose među ljudima najradije uspostavila na uzajamnim uslugama, tako da se svaki naš postupak čini kao isplata u gotovini za nešto što nam je netko napravio. Zdravo se za gotovo uzima da postoji nekakva jednakovrijednost između mojih i tuđih postupaka.

Nietzsche je bio najobičnija budaletina. Zapetljana u vlastiti egoizam i ludost.

Ne slažem se s tim...čitajući njegove knjige ima mnogo toga dobroga...mnogima je bio uzor i danas je..ipak ostavio je trag....značajan...

Niky je napisao/la:

Vrijedi li moralnost jednako za sve ili se mijenja ovisno o vremenu i mjestu ?

Moral je ljudska praksa, pa pošto čovjek stvara svoj svijet ( i cijeli svijet), tada i moralnost trpi promjenu jer ljudski odnosi trpe promjenu..
Moralnost je priča o korelatima dobra i zla, a to je dio samo i jedino ljudskog svijeta; samo čovjek može biti dobar ili zao, životinje to ne mogu...