Odlomci iz knjiga

First topic message reminder :

"..Čudno je to kad nijem čovjek progovori. Dok je šutio, svi su oko njega mislili kako nije samo nijem, nego je i mutav. A kako starijim ljudima ne priliči mutavost, mutavi su mladi i djeca, debili i degenerici uvijek su mladi, tako se za starijega koji ne progovara misli da je lud. Onaj za kojega drugi misle da je lud, i sam se počinje ponašati kao ludak, ili ono što čini zbilja jest ludo. Nema onoga za kojega okolina misli da je ludak, a da makar malo to i ne posatne, ili da i sam o sebi ne počni misliti na isti način..."

Miljenko Jergović – Srda pjeva u sumrak na duhove

Tvoja vizija će postati jasna tek kada pogledaš u svoje srce. Ko gleda izvan svog srca – sanja. Ko gleda unutar svog srca – budi se.

Sve što nam smeta kod drugih može nam pomoći da bolje shvatimo sami sebe.

BUĐENJE - KARL GUSTAV JUNG

Ne postoje četiri strane svijeta, nego samo jedna,
a ta nema imena..
Ne zna se i ne pita se više šta je dolje, a šta gore,
šta iza, a šta ispred.
Živim sam, ali u svijetu poremećenih odnosa i
dimenzija bez mjere i vidjela..
I Ona je prisutna, ali samo utoliko što znam da negdje pruža ruku
kojom hoće nešto da mi doda.
I ja živo želim da podignem desnicu i primim
sitan, nevidljiv predmet koji mi nudi..
Tako ostajemo dugo u tom bolnom položaju
jednog započetog i jednog nerođenog pokreta, a
ne znamo gdje smo ni na čemu smo,
ko smo, ni kako se stvarno zovemo..

Ono što je živo i jasno u mojoj svijesti
to je naša želja, koja je jedna..
Po toj želji i znam da postojimo,
ona je jedino što nas vezuje i sve što znamo jedno od drugoga..

Ivo Andrić

Jedno vrijeme sam živio među suhim, tvrdim,
takoreći prirodno bezdušnim ljudima..
Patio sam dugo i dosta,
a onda sam se oslobodio njihovog društva
i to koristeći se upravo tim njihovim osobinama..
Pokopao sam ih u zaborav, zajedno sa svim njihovim postupcima.
Ostalo je u meni samo jedno neveliko prazno mjesto,
kao mala pustinja koja me ponekad podsjeti na
to vrijeme i te ljude..

Ivo Andrić

Da li ljubav uopste postoji? Ili je ono sto se ljubavlju zove tek san o njoj?
Kratkotrajna iluzija? Da li je ljubav silovito, zudno stapanje dva tijela i
propadanje kroz bezdan bezumnog uzitka, ili vrijeme izmedju: pomamna, grcevita
nada da ce se sve ponoviti. Neprestano drhtavo iscekivanje. Da li je ljubav
odbaciti svoj san i zavoljeti sve sto je njegovo: mracne coskove navika i ruznu
pustos duse? Odbaciti svoju sliku o njemu i voljeti ga onakvog kakav je? Da li
voljeti znaci naci opravdanje za sve? Nicega se ne stidjeti, cak ni pred sobom?
Sve je to ljubav...

LJILJANA HABJANOVIĆ-DJUROVIĆ - ŽENSKI RODOSLOV

"Odlučan duh uvijek ima čvrst hod. Onaj tko sumnja, tko je nestabilan, vuče se, šulja, posrće, "slabo stoji na vlastitim nogama". Odlučnost zategne svaki mišić i puni ga predivnim oživljavajućim fluidom, posebice ako je ta odlučnost usmjerena u jedan cilj koji će svojim zračenjem i drugima koristiti a ne samo nama. Mudar je onaj egoizam koji stalno u svoj posao upliće tuđe dobro, jer u duhu svi ipak stvaraju jednu cjelinu. Tada k nama struje sasvim druge, izgrađujuće i oživljavajuće pomoći da bi potpomogle ono što je u interesu mnogih. Na tim izgrađujućim i oživljavajućim strujama, iz nevidljivog "posvuda", doplovi i brodić "Ja osobno" do svojih osobnih ispunjenja. Svi smo mi udovi jednog tijela. Nevidljivi živci ispruženi su u prostoru među bićima. Jedna zla misao predstavlja mučno pulsiranje kroz bezbroj bića. Da bi potpomogli procese plodnih veza misli, između tuđih i naših vlastitih, moraju te misli biti uvijek svježe i "kemijski" djelotvorne, ako se tako može reći. To se omže postići samo umijećem zaboravljanja, koje nije išta drugo nego pravilno izlučivanje istrošenih i pokvarenih psihičkih supstanci."

Prentice Mulford - "Moć duha"

..Žalosno je zaboraviti prijatelja. Nisu svi ljudi imali prijatelje. I ja mogu postati sličan odraslim osobama koje zanimaju samo brojevi...

...Odrasle osobe vole brojeve. Kad im pričate o nekom svom novom prijatelju oni vas nikad ne pitaju o onome što je bitno. Nikad vam ne kažu:

“Kakva je boja njegova glasa? Koje igre najviše voli? Sakuplja li leptire?”

Pitaju vas: “Koliko mu je godina? Koliko ima braće? Koliko teži? Koliko mu otac zarađuje?” I jedino tada vjeruju da su ga upoznali...

... Takve su one. Ne valja se stoga na njih ljutiti. Djeca moraju mnogo toga praštati odraslim osobama...

Mali princ
Antoine de Saint-Exupery

.. Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi - reče lisica.

Ljudi više nemaju vremena da bilo što upoznavaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. Ali kako ne postoje trgovci prijateljima, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me!...

...- Što to znači pripitomiti?

- To je nešto prezaboravljeno - reče lisica. - To znači “uspostaviti veze”.

- Uspostaviti veze?

- Naravno - reče lisica. -Ti si za mene još uvijek samo dječak sličan stotinama tisuća drugih dječaka. I nisi mi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica nalik stotinama tisuća lisica. Ali ako me pripotomiš, bit ćemo stvarno potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu.

- Počinjem razumijevati - reče mali princ. - Ima jedna ruža... mislim da me je ona pripitomila...

Mali princ
Antoine de Saint-Exupery

Mnogo je verovatnije, I logicnije, I manje uvredljivo, da je telo smrtno a duša besmrtna, duša je delić sveopšte svemirske energije, poklonjen nam, privremeno ustupljen, na rođenju, koja će živeti svojim nepoznatim životom I posle smrti tela, ili će se useliti u novorođenče, da nastavi svoje večno kretanje. Ni kap vode se ne gubi, samo se menja, kako se može izgubiti sve čovekovo?
Mora biti da život postoji po nekom višem načelu, a ne samo po besmislu, po zlu, po ludilu.

M.S.
Tvrđava

Preuzimanje kontrole nad sobom uključuje i odbacivanje nekih općeprihvačenih mitova. Na vrhu te liste je mišljenje da se inteligencija mjeri vašom sposobnošću da rješavate složene probleme; da čitate, pišete i računate na određenom nivou i da brzo rješavate apstraktne jednadžbe. Ovo viđenje inteligencije zasniva se na formalnom obrazovanju i knjiškoj pameti kao istinskim mjerilima ljudske svrhe. To povlaći za sobom i neku vrstu intelektualnog snobizma koji sa sobom donosi i neke demoralizirajuće rezultate. Naučeni smo vjerovati da netko tko ima više obrazovnih sposobnosti, kao genije za neku vrstu sholastičke discipline (matematiku, nauku, netko tko se služi velikim brojem riječi, netko tko ima memoriju čak i za suvišne podatke, tko brzo čita...) - "inteligentan". Pa ipak, ludnice su zagušene pacjentima koji imaju sve propisane preporuke - kao i onima koji ih nemaju. Istinski barometar inteligencije je jedan efikasan sretan život koji se živi svakoga dana i u svakome datom trenutku toga dana.
Ukoliko ste sretni, ako do kraja proživljavate svaki tren, onda ste inteligentna osoba. Rješavanje problema je koristan dodatak vašoj sreći, ali ako vi znate da, iaoko nemate sposobnosti da riješite neki konkretan problem, još uvijek možete izabrati sreću za sebe ili u najmanju ruku, da odbijete biti nesretni - onda ste inteligentni. Inteligentni ste zato što imate oružje protiv velikog N.S.-a. Da, nervnog sloma.

Dr. Wayne Dyer, "Vaše slabe točke"

Kniga o Ego -OSHO
Ego je najveća laž koju ste
prihvatili kao istinu. Ali svi vaši osobni interesi odobravaju mu jer
kad bi svatko postao svjestan stanja bez ega, sva ova olimpijada koja se
održava na cijelom svijetu, jednostavno bi se zaustavila. Nitko se ne
bi želio popeti na Everest, svi bi uživali i veselili se ondje gdje
jesu.
Ego vas prisiljava da čekate. Veselit ćete se sutra kad
uspijete. Danas, naravno, morate patiti, morate se žrtvovati. Želite li
uspjeti sutra, danas se morate žrtvovati. Morate zaslužiti uspjeh i zbog
toga radite sve vrste gimnastike. A u pitanju je samo malo vremena u
kojem treba trpjeti, a tada nastaje veselje
Ali to sutra nikako da dođe. Ono nikad nije ni došlo.
Sutra jednostavno znači ono što nikad ne dolazi. Sutra je prekrasna strategija koja vas održava u patnji.
Ego
se ne može veseliti u sadašnjosti. On ne može postojati u sadašnjosti,
već postoji samo u budućnosti i u prošlosti - u onom što više ne
postoji, ili što još ne postoji. Prošlosti više nema, budućnosti još
nema, ni jedna ni druga ne postoje. Ego može postojati samo s onim što
ne postoji jer on je sam nepostojeći.
U sadašnjosti, u jednom čistom trenutku, nećete pronaći ego u se*i, već samo tihu radost, tiho i čisto ništa.
A
vi imate mnoge maske, jednu na drugoj, slično slojevima luka. Ako
maknete jednu masku, evo druge, ako i tu maknete, postoji još jedna. I
možete nastaviti istraživati i istraživati, bit ćete iznenađeni kako
mnogo lica imate. Kako mnogo lica! Životima ste ih skupljali. I sva su
ona korisna jer morate se mijenjati mnogo puta.
Kad razgovarate sa
svojim slugom, ne možete imati isto lice, kao kad razgovarate sa svojim
pretpostavljenim. A možda su obojica prisutna u istoj sobi. Kad
pogledate slugu, morate koristiti jednu masku, a kad gledate svoga
pretpostavljenog, koristite drugu masku. Vi se neprestano mijenjate. To
je postalo gotovo automatski - ne morate se vi mijenjati, promjena se
događa sama od se*e. Vi gledate pretpostavljenog i smiješite se. A tada
pogledate slugu i smiješka nestaje, a vi postajete kruti, tako kruti kao
što je vaš pretpostavljeni prema vama. Kad on gleda svoga
pretpostavljenog, i on se smješka.
U jednom jedinom trenutku vi mnogo
puta mijenjate svoje lice. Čovjek mora biti vrlo budan da zna koliko
lica ima. Bezbroj! Ne mogu se ni izbrojiti.
To je vaše prvo ja, ono
je lažno. Nazovimo ga egom. Dalo vam ga je društvo, ono je dar društva,
dar političara i svećenika, dar od roditelja i pedagoga. Oni su vam dali
mnoga lica, samo zato da vam život protječe mirno. Oduzeli su vam
istinu, umjesto toga dali su vam zamjenu. I zbog tih zamjenskih lica vi
ne znate tko ste. Ne možete ni znati, jer se lica mijenjaju tako brzo i
ima ih tako mnogo da više ne vjerujete se*i. Ne znate točno koje je lice
vaše. Zapravo, nijedno nije vaše.

Žalila mi se na Vas.

Zar je bilo toliko teško ispuniti joj želju?

Tražila je tako malo - mene.

Niko Vam ne persira, ja moram,

tako sam vaspitan. Nismo se upoznali, stariji ste

i nisu mi poznati Vaš lik i Vaše delo.

Znala je da imate važnijih poslova,

ali nije znala kome drugom da se obrati.

Govorili su joj „Daće Bog“, „Pitaj Boga“.

Nadala se da ste rešili da radite sedmi dan,

da popravite što ste napravili, pre prevremene penzije.

Bio sam joj važniji od života,

morala je za slamku da se uhvati.



Možda je neko drugi, umesto Vas,

zadužen za sitne popravke,

ali nismo upućeni, pa zaludni stojimo u redu,

čekajući izvlačenje srećnog broja

(što nam ne znači mnogo,

jer ne znamo koji nam je broj dodeljen)?

Mogli ste to bolje organizovati.



Pokušao sam da Vas opravdam.

Rekoh joj da se to samo nas tiče,

da ne treba uplitati nezainteresovane,

da ćemo voleti, kako znamo i umemo.

Donekle smo uspeli, bilo je čak lako

i pitao sam se zašto bi se neko Vašeg ranga

zamajavao sa nama.



A htela je tako malo - mene.

Imala me, više no što sam ikada imao sebe.

Volela me taman koliko sam je voleo,

ni drhtaj više (zar može više?), ni otkucaj srca manje.

Čak sam i ja pomislio da ste se zaigrali

lepše no što to inače činite sa gromovima i vulkanima,

pitao se kako smo postali Vaši miljenici,

a sigurno jesmo, čim je tako kako je

i poverovao da ćemo biti zapisani u udžbenicima,

kao prvi i jedini ljubavnici

sa srećnim početkom i srećnim krajem,

ako do njega uopšte dođe,

jer ste možda odlučili da budemo u službi

jedine večne ljubavi.

Dosadiše nesrećne ljubavi i Bogu i narodu.



Htela je tako malo – mene, a ja sam hteo sve – nju.

Kažu da ste rekli LJUBAV.

Čime smo narušili poredak?

Nismo dovoljno voleli?

Voleli smo previše?

Znao sam da ne treba verovati ni Vama, ni Ljubavi.



Šta će biti ako se nas dvojica sretnemo, kao što predviđaju?

Koju ću to vrednu istinu spoznati,

od koje ću imati koristi kada me ne bude?

Šta će mi biti uteha što me već sada nema?

Biće da sam od većih grešnika,

kada već sada znam kako je u Paklu.

Dobro znate da mi nije do mene.

Ništa od Vas nisam tražio

i mogao bih Vam zahvaliti

što ste mi pokazali kako je u Raju,

ali kako da Vam zahvalan budem

kad Vam je teško bilo da ispunite želju

jedinom biću koje volim?

Htela je tako malo – mene,

a nije bilo do mene, nego do Vas.

Ako je do nas, pogrešili smo što smo se uzdigli do neba,

suviše Vam se približili, skrenuli pažnju sa gromova i vulkana

i postali igračka, koja Vam je brzo dosadila.

Jeste li čuli za kletvu „Dabogda imao, pa nemao“?



Sada kada sam se uverio u Tvoje delo,

a i ostario sam „k’o Bog“, možemo preći na Ti.

Žalila mi se na Tebe, žalim se i ja.

Učestvovali smo u Tvojoj igri,

a samo Ti si znao da je to igra i samo Ti si se igrao.

Za nas je to bilo više od života,

jer sve što smo do tada živeli,

bilo je manje od onoga što nam se tada dešavalo.

Crvenim dok mi se smeju,

kada govorim da je to bila ljubav nad ljubavima,

a ne znam kako da dokažem, kad si mi jedini svedok.

Lakše im je da ne veruju, nego da mi zavide.

Lepo si to smislio – našom dobrom namerom

načinio si od nas putare nad putarima,

izvođače grubih radova na sopstvenom putu do Pakla.

Njen Raj bio bi i moj, jer bi darujući joj mene,

meni darovao nju, a nisam je zaslužio.

Tako bar Ti misliš.

Najdraže ti je da krivca kažnjavaš

otimanjem onog kog najviše voli.

Znao si da me voli, jednako kao što je volim,

a voleo sam je, volim i voleću više nego Tebe

i više od Tebe.

Da si je voleo, dao bi joj to malo – mene.

Volja je Tvoja. Može Ti se.

Monolog sa Bogom, Goran Tadić

Kako malo znaju ljudi koji misle da se ljubav rađa dugim poznavanjem i
stalnim boravkom zajedno! Istinska ljubav je čedo duševnoga
razumijevanja i ukoliko se to razumijevanje ne postigne u jednome trenu,
neće ni za godinu, niti za vijek jednog naraštaja.


H. Dzubran - Slomljena krila

Moja me duša savjetovala i naučila me da opažam skrivenu ljepotu kože,
stasa i boje. Uputila me da se udubim u ono što ljudi nazivaju ružnim
dok se njegov pravi čar i dražest ne otkriju.
Prije no što čuh savjete duše svoje, u ljepoti vidjeh treperavu baklju
među stupovima dima. Sada kad je dim nestao, ne vidim ništa doli
plamena.
Moja me duša poučavala i naučila me slušati glasove što ih jezik, grlo i usne ne izgovaraju.
Dok me duša nije poučila, nisam čuo ništa doli kuke i buke. A li sada
pomno slušam tišinu i čujem kako zborovi njeni poje hvalospjeve
vjekovima i nebeske pjesme što objavljuju tajne nevidljivog.

Misli i meditacije



Halil Džubran

Čitav život me nikad nije bilo briga što ljudi misle o onom što radim, kažem ja. Al' duboko u srcu, bilo mi je stalo do Boga. Što će on misliti. A najposlje sam otkrila da on uopće ne misli. Samo sjedi tamo gore i uživa u tom da bude gluh, pretpostavljam. Samo nije lako kušati živjeti bez Boga. Makar znaš da ga nema, naporno je živjeti bez njega.
-Ja sam grešnica, kaže Shug. Takva sam se rodila. Ja to ne poričem. Ali, kad jednom shvatiš što nas tamo vani čeka, što drugo možeš biti?
-Grešnicima je život zabavniji, kažem ja.
-Znaš zašto? pita ona
-Zato što se ne brinete stalno za Boga, kažem ja.
-Ne, nije to, kaže ona. Mi se još koliko brinemo za Boga. Ali kad jednom osjetimo da nas Bog voli, trudimo se kolko možemo da mu ugodimo ovakve kakve smo.
-Ti meni govoriš da te Bog voli, a nikad ništa za njega nisi napravila? Mislim nisi išla u crkvu, nisi pjevala u zboru, hranila propovjednika i sl?
-Ali, Celie, ako me Bog voli, onda ja ne trebam sve to radit. Osim ako hoću. Ima puno drugih stvari koje mogu radit, a koje ja mislim da su Bogu drage.
-Kao što? pitam ja
-Oh, kaže ona. Mog se zavalit i samo se divit svijetu oko sebe. Biti sretna. Zabavljat se.
-No, to meni sigurno zvuči kao huljenje.
-Ona kaže: Celie, reci istinu, jesi li ti ikad našla Boga u crkvi? Ja nisam. Ja sam u crkvi našla samo gomilu ljudi koji se nadaju da će im se on pokazat. Jedini Bog kojeg sam ja u crkvi osjetila, bio je onaj kojega sam donijela sa sobom. A mislim da je isto tako s drugim ljudima. Oni dolaze u crkvu da jedan s drugim podijele Boga, a ne da nađu Boga.
-Neki ljudi nemaju Boga kog bi mogli podijeliti, kažem ja."

A.Walker
"Boja purpurna"

....baš radi toga sam na ovom planetu, u ovom trenutku, Francesca. Ne zato da putujem ili fotografiram, nego zato da tebe ljubim. Sada to znam. Padao sam, negdje u nekom drugom vremenu, s ruba nekog krasnog, visokog mjesta mnogo više godina nego što sam ih proživio u ovom životu. I sve te godine padao sam prema tebi.....



R.J.WALLER
Mostovi okruga Madison

MOJA BAJKA

Crtam ti tajnu mapu na dlanu. Jednom kad odeš da znaš da se vratiš.

Vreme je moj saveznik, dobiću ovu bitku. Mogu i ja biti taj vitez za ovu noć.

U ovom životu bila sam mnogo toga.

Od devojčice sa šibicama, preko raznih princeza, ljubila uvek pogrešne žabe. Bila u istom trenutku i Petar Pan i Zvončica. Sretala patuljke i tek ponekog princa - tuđeg. Borila se protiv raznih veštica, zlih čarobnjaka i Grizeli. Pila čajeve sa ludim šeširdžijama i napuštala balove u ponoć.

Toliko bajki se uselilo u ovu blesavu glavu.

Večeras crtam jednu samo za tebe.

Mešam najlepše boje koje poznajem.

Upaliću svaku zvezdu mesto sveća, upaliću i sunce, nek stoje zajedno. Ovu bajku ja smišljam i baš hoću i sunce i zvezde zajedno. Eto baš.

I puno šarenog cveća i neka svo miriše na jorgovan.

Spustiću oblake nisko, toliko nisko da ih dotakneš ne propinjući se na prste.

Crtam ti krila da uvek doletiš gde god otišao.

I jedan lagani D-moll, bez njega nemože trenutak da zatreperi.

Obojiću travu u žuto. Baš me briga, meni je lepša žuta.

Dodaću malene bele golubove da se njišu u ritmu D-molla.

Dodaću svuda ogromne palme da dovuku more u moju bajku.

Nacrtaću jedan stari most, kao Mostarski, jedan od onih mostova savršen za poljubac.

Smisliću savršen trenutak života i staću i čekati.

Ostavljam tebi da završiš ovu bajku s`onim "Živeli su srećno i zadovoljno..." ili da je izbrišeš. Samo je ne ostavljaj nedovršenom.


P.S. Jednim krilima zagubljenim daleko iza sedam mora i sedam gora - nadam se da će naći put do kuće.

Blog Vreme Jorgovana

'Jedan je pjesnik kazao: Ratnik svjetlosti bira svoje neprijatelje.

Svjestan je svojih mogućnosti; ne treba mu na usta hvaliti vlastite vještine i vrline. Pa ipak, svakog trenutka iskrsne netko tko želi dokazati da je bolji od njega.

Za ratnika ne postoji ''bolji'' ili ''lošiji'': svakome su dati darovi koje će trebati na svom osobnom putu.

No neki su ljudi nasrtljivi. Izazivaju, vrijeđaju, čine sve što mogu da ga razešte. U takvom trenutku srce ga savjetuje: ''Ne prihvaćaj izazove, uvredama nećeš razviti svoju vještinu. Izmorit ćeš se uzalud.''

Ratnik svjetlosti ne gubi vrijeme odgovarajući na provokacije, on slijedi put svoje sudbine.''

Priručnik za Ratnika svjetlosti, Paulo Coelho

Neću danas nijedan skupocjeni časak potratiti u ljutnji, mržnji, ljubomori ili sebičnosti. Znam da ću žeti onako kako sijem jer na svako djelo, dobro ili loše, uvijek postoji jednako vrijedan odgovor. Danas ću posijati samo dobro sjeme.

Izaći ću pred svijet sa svojim ciljevima za današnji dan, ali bit će to pozitivni, a ne oni nejasni, nemogući ciljevi kakve najavljuju oni čiji se život pretvara u neuspjeh.

Og Mandino, Zadatak: Uspjeh!

Obuzela me mirna ravnodušnost, ne tugujem, ne radujem se. Vidio sam toliko smrti, da mi je vlastito izbavljenje izgledalo kao neočekivan poklon, ne znam kako, ne znam od koga, ali nije daleko od čuda. Možda je moja svijest bila još zbunjena pred tom neobičnom istinom, ali je moje tijelo potpuno shvatilo njen značaj. Živio sam u stvari, svoj drugi, tuđi, poklonjen život, sve ostalo nije važno.

M. Selimović, Tvrđava

'Luke, mi smo nevjerojatno krhke, osjetljive životinje. Možemo se probuditi s pjesmom na usnama, s radošću iščekivati sate koji su pred nama, a tada dopustiti da nam cijeli dan upropasti prolivena šalica kave ili probušena automobilska guma ili nečija gruba riječ. Isto tako čini mi se da živimo u svijetu u kojem su zavist i mržnja, na žalost, jedino za što su neki ljudi sposobni, i oni koji su tom bolešću zaraženi, najčešće zbog toga što su u ovoj životnoj igri već doživjeli neuspjeh, učinit će sve što je u njihovoj moći da bi te povukli na svoju razinu kod god im se za to pruži mogućnost. Ne obraćaj na njih pozornost. Nikad ti ništa ne mogu pokvariti ako im to ne dopustiš. A tako je i sa zbivanjima koja tako često donose nesreću i tugu i u onim gotovo savršenim životima. Hoćeš li u svakoj teškoj nepredviđenoj situaciji pokleknuti i poput djeteta se predati samosažaljenju? Ili ćeš uvijek tragati za dobrime, čak i u najtežim nedaćama, podsjetiti samog sebe na to da će se ono što možda danas izgleda kao nesreća već sutra pokazati kao zaobilazni put kojim ćeš dospjeti do uspjeha još većega no što je onaj koji bi postigao da si ostao na prvotnom putu? Zapamti, ništa izvanjskoga, nijedan čovjek, nijedan događaj, nema nad tobom nikakve moći, osim ako to ti ne dopustiš, jer ti vladaš svojim mislima!''


Og Mandino, Zadatak: Uspjeh!

"Moja potreba za davanjem bila je pravi porok koji ipak nije bio potpuno razoran. Možda mi je takvo negiranje sebe pomoglo da se pronadjem. Koliko god davala drugima, nisam se izgubila. Ali rasipala sam se."

Anais Nin "Vatra"

Ratnik zna da su, na svim jezicima, najvažnije male riječi.

Da. Ljubav. Bog.

To su riječi koje je lako izustiti, a svojom će snagom ispuniti nepregledna pusta prostranstva.

No postoji još jedna, također vrlo malena riječ, koji mnogi izgovaraju iznimno teško: riječ ne.

Onaj tko nikada ne izusti ne, smatra se velikodušnom, toplom, uljudnom osobom; jer ne je na glasu kao zla, sebična, bezdušna riječ.

Ratnik neće pasti u tu zamku. Zna koliko puta čovjek pred drugima izgovori da, dok u sebi, u isto vrijeme pomišlja ne.

Ratniku zato na usnama nikad nije da, ako mu srce govori ne.



P. Coelho, Priručnik za Ratnika svjetlosti

Duhovnost znači buđenje. Većina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Rađaju se spavajući, žive spavajući, žene se i udavaju spavajući, spavajući odgajaju svoju djecu, i umiru spavajući, a da se nikada ne probude. Nikada ne upoznaju draž i ljepotu te stvari koju zovemo ljudskim bivstvovanjem. Znate, svi mistici - katolici, kršćani, nekršćani, bez obzira na to koju teologiju zastupaju, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti - svi se slažu u jednoj stvari: da je sve u redu, sve je u redu. Iako je svuda nered, sve je u redu. Zaista čudan paradoks. Ali, na žalost, većina ljudi nikada ne shvati da je sve u redu zato jer spavaju. Muči ih noćna mora.

Prošle godine čuo sam na španjolskoj televiziji ovu priču o jednom gospodinu koji je kucao na sinovljeva vrata. "Jaime", kaže, "probudi se!" Jaime odgovara: "Ne želim ustati, tata." Otac viče: "Ustani, moraš ići u školu!" Jaime kaže: "Neću ići u školu." "Zašto ne?" upita otac. "Postoje tri razloga." reče Jaime. "Prvo, zato što je to tako dosadno; drugo, zato jer me djeca zadirkuju; i treće, zato jer mrzim školu." A otac odgovara: "Čuj, ja ću ti reći tri razloga zašto moraš ići u školu. Prvo, zato što je to tvoja dužnost; drugo, zato što imaš četrdeset i pet godina; i treće, zato što si ravnatelj." Probudite se, probudite se! Odrasli ste. Preveliki ste da biste spavali. Probudite se! Prestanite se igrati sa svojim igračkama.


Anthony de Mello, Svjesnost

"Grijesiti je prirodno, ali otici a ne biti svjestan svojih gresaka, ponistava smisao jednog zivota. Stvari koje nam se dogadjaju nisu nikada same sebi cilj, i one imaju svoju cijenu; svaki susret, svaki, pa i najbeznacajniji dogadjaj, ima neko znacenje.

Suzana Tamaro - Idi kuda te srce vodi

Ne zanima me da li je to nekada bilo sveto ili ne, ali ja MRZIM ONO ŠTO RADIM. To uništava moju dušu, gubim kontakt sa sobom, učim da je bol nadoknada, da novac kupuje sve, opravdava sve.
Niko oko mene nije sretan; mušterije znaju da trebaju platiti ono što bi trebalo da imaju besplatno, i to je deprimirajuće. Žene znaju da trebaju prodati ono sto bi željele da daju samo iz zadovoljstva i nježnosti, i to je uništavajuće. Mnogo sam se borila prije nego što sam ovo napisala, i priznala da sam nesretna, nezadovoljna - trebalo je i još uvijek treba da se borim još nekoliko nedjelja.
U međuvremenu, više ne mogu da šutim, da se pretvaram da je sve normalno, da je to samo jedan period, jedna era u mom zivotu. Želim da je zaboravim, želim da volim, samo to, želim da volim.
Život je kratak - ili isuviše dug - da bi sebi mogla da dozvolim taj luksuz da živim loše.

Paulo Coelho - Jedanaest minuta