Odlomci iz knjiga

"..Čudno je to kad nijem čovjek progovori. Dok je šutio, svi su oko njega mislili kako nije samo nijem, nego je i mutav. A kako starijim ljudima ne priliči mutavost, mutavi su mladi i djeca, debili i degenerici uvijek su mladi, tako se za starijega koji ne progovara misli da je lud. Onaj za kojega drugi misle da je lud, i sam se počinje ponašati kao ludak, ili ono što čini zbilja jest ludo. Nema onoga za kojega okolina misli da je ludak, a da makar malo to i ne posatne, ili da i sam o sebi ne počni misliti na isti način..."

Miljenko Jergović – Srda pjeva u sumrak na duhove

"..Zna da je iz bitaka koje je vodio u prošlosti uvijek izvukao neku pouku. No zbog mnogih je od tih pouka patio više no što je trebalo. Jednom je suludo potrošio svoje vrijeme, boreći se za nešto lažno. I patio zbog ljudi koji nisu bili vrijedni njegove ljubavi. Pobjednici ne ponavljaju istu pogrešku. Zbog toga Ratnik izlaže svoje srce samo kad je nešto toga vrijedno..."

(Paulo Coelho; '' Priručnik za ratnika svijetlosti '' )

''Mirne jutarnje misli.
Sad uviđam: gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze; i dok god možemo na preostalom mjeriti veličinu izgubljenog, teško nam je, ali kad jednom izgubimo sve, onda osjetimo lakoću za koju nema imena, jer to je lakoća prevelikog bola. - Lagan sam, lagan da poletim!
Sve izgubljeno je u mojoj svijesti, samo bez težine i gorkosti zemaljskih stvari; ja imam opet sve što izgubih, preobraženo i uljepšano - u sjećanju. I još: ja imam veliku slobodu onog koji ništa nema i mir onog koji je prežalio i konačno se rastao.''

Ivo Anrić, Ex Ponto

Tako dolazimo i do četvrtog zakona uspjeha i sreće … jer dao sam ti još jednu moć, moć toliko golemu da je ni moji anđeli ne posjeduju.

Dao sam ti … moć izbora.

Darujući ti ovu moć postavio sam te čak i iznad svojih anđela … jer anđeli nemaju tu slobodu da odaberu pogrešku. Dao sam ti potpun nadzor nad tvojom sudbinom. Naložio sam ti da sam određuješ vlastitu narav u skladu s vlastitom slobodnom voljom. I tako si, ni nebeski ni zemaljski, prema svojoj prirodi slobodno oblikovao sama sebe u koji god si oblik poželio. Imao si moć odabrati pad na najniže oblike života, no imao si i moć da se, prema sudu svoje duše, ponovno rodiš u višim oblicima koji su božanski.

Nikad ti nisam oduzeo tu veliku moć, moć izbora.

Što si učinio s tom izvanrednom silom? Pogledaj se. Pomisli na odabire koje si učinio u životu i prisjeti se sad onih gorkih trenutaka kad bi i na koljena pao samo da imaš mogućnost ponovnog biranja.

Ono što je prošlo prošlo je … i sad znaš četiri velika zakona sreće i uspjeha … Služi se mudro svojom moći odabira.

Odaberi ljubav … a ne mržnju.

Odaberi smijeh … a ne suze.

Odaberi stvaranje … a ne uništenje.

Odaberi ustrajnost … a ne odustajanje.

Odaberi pohvalu … a ne ogovaranje.

Odaberi iscjeljenje … a ne ranjavanje.

Odaberi davanje … a ne krađu.

Odaberi djelovanje … a ne otezanje.

Odaberi rast … a ne propast.

Odaberi molitvu … a ne kletvu.

Odaberi život … a ne umiranje.

Sada znaš da tvoje nevolje nisu moja volja, jer sva je moć prenijeta na tebe, a sva ona djela i misli koje si nagomilao, zbog kojih si spao na ljudski otpad bili su tvoje djelo, a ne moje. Moji su darovi moći bili pregolemi za tvoju sitnu prirodu. Sad si postao velik, mudar i plodovi zemlje bit će tvoji.

Ti si više od ljudskoga bića, ti si čovjekovo postajanje.


Ti si sposoban za velika čuda. Tvoje su mogućnosti neograničene. Tko je još od mojih stvorova ovladao vatrom? Tko je još od mojih stvorova pobijedio silu težu, načinio prodor u svemir, pobijedio bolest, kugu i sušu?

Nikad više ne umanjuj svoju vrijednost!

Nikad se nemoj zadovoljiti mrvicama života!

Od danas nikad više ne skrivaj svoju nadarenost!

Sjeti se djeteta koji uvijek kaže « kad budem veliki dječak «. Ali što to znači? Jer veliki dječak kaže « kad odrastem «. A kad odraste reći će « kad se oženim «. No, biti oženjen, što je to uopće? Misao se tada mijenja u « kad odem u mirovinu «. A onda dođe i taj dan, i on se osvrne pregledavajući što je sve prošao; preko svega huji hladan vjetar, i čini mu se kao da je sve propustio i da ničega više nema.

Uživaj u ovom, današnjem danu … i u sutrašnjem, sutra.

Izveo si najveće čudo na svijetu.

Vratio si se od živućih mrtvih.

Više nećeš žaliti sama sebe i svaki će novi dan biti izazov i radost.

Ponovno si rođen … no, kao i prije, možeš odabrati neuspjeh i očaj ili uspjeh ili sreću. Biraš sam. Izbor je isključivo tvoj. Ja mogu tek promatrati, kao i prije … ponosan … ili žalostan.

Zapamti, dakle, četiri zakona sreće i uspjeha.

Prebroj svoje blagoslove!

Objavi svoju iznimnost!

Prijeđi još jednu milju!

Služi se mudro svojom moći izbora.

I još jedan blagoslov, koji će upotpuniti ova četiri. Sve što činiš čini s ljubavlju … s ljubavlju prema sebi, s ljubavlju za sve druge i s ljubavlju prema meni.

Obriši suze. Pruži mi ruke, uhvati me za ruku i stani uspravno.

Pusti da strgnem s tebe to mračno sukno što te sputava.

Danas ti je objavljeno:

TI SI NAJVEĆE ČUDO NA SVIJETU.

Najveće čudo na svijetu, Og Mandino

Ljubav je uvek nova. Nije vazno da li volimo jednom, dvaput, deset puta u zivotu jer se stalno suocavamo sa situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas moze odvesti u pakao ili u raj, ali uvek nas nekud odvede. Treba je prihvatiti, jer je ona osnovna hrana naseg postojanja.Ako je uskratimo sebi, umrecemo od gladi gledajuci zudno u drvo zivota, a necemo imati smelosti da pruzimo ruku i uberemo plodove. Treba traziti ljubav, ma gde ona bila, cak i onda kada to podrazumeva sate, dane, nedelje razocarenja i tuge.

Jer onog casa kada krenemo u potragu za ljubavlju, i ljubav takodje polazi nama u susret!

I spasava nas.

Na obali reke Pjedre, sedela sam i plakala - Koeljo

Uvijek ste slobodni voljeti. Ako ste odabrali upustiti se u odnos, a vaš partner igra istu igru, kakav je to dar! Ako se vaš odnos ni jednim svojim dijelom ne nalazi u paklu, voljetćete se toliko da vam onaj drugi uopće neće biti potreban. Svojom vlastitom voljom moćićete se zajedno stapati i stvarati ljepotu. A ono štoćete vas dvoje stvarati, jest san raja. Već ste ovladali strahom i samoodbacivanjem; sada se vraćate ljubavi prema samoj sebi. Možete biti toliko snažni i toliko moćni daćete, uz pomoć ljubavi prema samoj sebi, preobraziti svoj osobni san iz straha u ljubav, iz patnje u sreću. Tadaćete, upravo kao Sunce, neprestano pružati svjetlost i davati ljubav, bez ikakvih uvjeta. Onda kada volite bez uvjeta, vi ste ljudsko biće i Bog, združeni s Duhom Života koji protječe kroz vas. Vaš život postatće izraz ljepote Duha. Život nije ništa drugo nego san, a ako svoj život stvarate s ljubavlju, tada vaš san postaje umjetničko remek-djelo.

Don Miguel Ruiz
Moc ljubavi

Možda je preduvjet za pobjedu da igru volimo bezuvjetno. Život nam pruža sve komadiće. Kad sam prihvaćala određene dijelove života i poricala te zanemarivala ostatak, mogla sam vidjeti tek djelić svojega života istodobno - sreću zbog uspjeha ili vrijeme slavlja, ili ružnoću i bol gubitka ili neuspjeha koje sam svih silama pokušavala zaboraviti. Ali poput tamnih komadića puzzla, ti tužniji događaji, ma koliko bili bolni, pokazali su se kao dio nečeg puno većeg, što bez njih nije poptuno. Čini se da uvidi u djeliće nečeg skrivenog zahtijevaju da svaki prihvatimo kao dar.

Mi uvijek slažemo puzzle, a nismo unaprijed svjesni slike koju ćemo dobiti.

Rachel Naomi Remen: Priče koje iscjeljuju - Mudrost podijeljena za kuhinjskim stolom

Mali princ ode da ponovo vidi ruže.
Vi uopšte ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite, reče im on. Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svetu.
Ruže su se osećale veoma nelagodno.
Lepe ste, ali ste prazne, reče im on još. Čovek ne može da umre za vas. Naravno, običan prolaznik poverovao bi da moja ruža liči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavoleo. Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusenice (sem one dve-tri radi leptirova). Zato što sam nju slušao kako se žali, hvališe ili kako ponekad ćuti. Zato što je to moja ruža.
I on se vrati lisici:
Zbogom, reče joj on…
Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: čovek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati.
Suština se očima ne da sagledati, ponovi mali princ da bi zapamtio.
Vreme koje si uložio oko tvoje ruže čini tu ružu tako dragocenom.
Vreme koje sam uložio oko moje ruže… reče mali princ da bi zapamtio.
Ljudi su zaboravili tu istinu, reče lisica. Ali ti ne treba da je zaboraviš. Ti si zauvek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za tvoju ružu…


Antoan-Sent Egziperi "Mali princ"

Moj sasvim posebni prijatelju, zahvaljujem ti na spremnosti da me saslušaš. I samom ti je znano koliko se silno trudim da opravdam vjeru koju imaš u mene.
Hvala ti, takođe, i za ovo mjesto na kojem sada prebivam. I neka me nikad, ništa, ni posao, ni zabava, ma koliko časti ili zadovoljstva u sebi nosili, ne odvoje na duže vrijeme od ljubavi koja drži na okupu moju milu porodicu.
Pouči kako da igru života igram pošteno, odvažno, samouvjereno i srčano.
Daruj mi nekoliko prijatelja koji će me razumjeti, a ipak mi i dalje ostati prijatelji.
Podari mi blagostivo srce, kao i um koji neće zazirati od putovanja, premda na mom drumu, možda, neće biti putokaza.
Omogući mi da imam smisao za humor, kao i, tu i tamo, malo slobodnog vremena koje ću provesti u dokolici.
Pomozi mi da se izborim za najviša, opravdana priznanja za zasluge, za težnje koje u sebi nosim i za prilike što ih stvaram;a opet, učini da ne zaboravim da predusretljivo i prijateljski pružim ruku svima onima kojima su potrebni ohrabrenje i pomoć.
Daj mi snagu da se suočim sa svime što će naići, kako bih bio odvažan u opasnosti, postojan u nedaćama, umjeren u gnjevu i uvijek pripravan za svaki obrt sreće.
Omogući mi da se osmjehujem umjesto da se mrgodim, da sijem ljubazne umjesto grubih i gorkih reči.
Učini da budem samilostan prema čemeru drugih, da shvatim da postoje skriveni jadi u svačijem životu, ma koliko mogao izgledati da je ispunjen vedrinom.
Učini da uvijek ostanem dostojanstven u svakom svom životnom preduzeću-da ne budem, neosnovano, pun sebe, ali, isto tako, da ne podliježem ni još ozbiljnijoj grešci, samopotcjenjivanju.
U čemeru, neka mi mi dušu čini vedrom saznanje da bez sjenki ne bi bilo ni sunčeve svjetlosti.
U neuspjehu, učini da sačuvam vjeru.
U uspjehu, učini da ostanem smjeran.
Učini da postojano odrađujem svoj dio posla, pa i preko toga, što većma mogu; i kada svoj posao privedem kraju, zaustavi me i isplati onoliko koliko misliš da zaslužujem. I omogući, na kraju, da sa ljubavlju u srcu izreknem… jedno zahvalno: Amin

Og Mandino | Najveći trgovac na svijetu

Bolje je napraviti pogrešku punom snagom svoga bića, nego pažljivo izbjegavati pogreške bojažljiva duha. Odgovornost znači prepoznati i zadovoljstvo i cijenu, izabrati na osnovi te spoznaje,a zatim živjeti s tim izborom bez zabrinutosti.

Dan Millman: Put mirnog ratnika

Okrenut ću se danas od svojih kušnja koje bi me mogle nagnati da pogazim zadanu riječ ili izgubim samopoštovanja. Siguran sam da je od mog života vrjednija jedino – moja čast.

Radit ću danas iz sve snage, zadovoljan što znam da se život ne sastoji od prepuštanja prošlosti ili od nestrpljiva zavirivanja u budućnost. Užasno je razmišljati o tolikim brojnim koracima kojima se dospijeva do istine tako satre, tako bjelodane i tako često isticane. Što god nudio, malo ili mnogo, moja je život sada.

Og Mandino, Zadatak: Uspjeh!

Pravilo XVI
U svakoj nesreci tragajte za zrnom dobra. Temeljno naucite ovaj princip
i on ce vam postati dragocjeni stit kojim cete se probijati kroz sve mracne
doline koje morate proputovati. Zvijezde mozete vidjeti i sa dna dubokog bunara iako se one, ponekad, ne mogu razabrati ni sa vrha planine. To sto ste, kroz nevolju, naucili o stvarima nikada ne biste otkrili da je sve islo kako treba. U svemu postoji zrno dobra. Nadite ga i krenite dalje ka uspjehu.
Og Mandino
17 pravila ispravnog zivljenja

Govorite postujuci svoj integritet.
Govorite ono sto zaista mislite.
Klonite se toga da koristite rijecida
bi ste govorili protiv sebe ili ogovarali druge.
Koristeci moc svoje rijeci u pravcu istine i ljubavi.

Besprijekorna upotreba rijeci vodi ka licnoj slobodi, velikom uspjehu i izobilju; ona moze odagnati svaki strah i preobraziti ga u radost i ljubav.
Samo zamislite sta sve mozete uciniti besprijekornomupotrebom rijeci.Besprijekornom upotrebom rijeci mozete prevazici san pun straha i zivjeti drugacijim zivotom. Mozete zivjeti u raju okruzeni hiljadama ljudi koji zive u paklu zbog tog sto cete vi postati imuni na taj pakao.Mozete sjeci carstvo nebesko samo zahvaljujuciovom jednom sporazumu: Besprijekorno koristite svoju rijec

Don Miguel Ruis

"Cetiri sporazuma"

„Džulijane, kako tragedija može da bude išta drugo sem tragedija?"
„Evo ti jedan primer. Kada sam putovao preko Kalkute, upoznao sam uciteljicu po
imenu Malika Cand. Volela je da predaje i odnosila se prema svojim ucenicima kao prema
vlastitoj deci, negujuci njihove potencijale sa velikom požrtvovanošcu. Njen moto je bio:
'Vaše mogu je važnije od vašeg koeficijenta inteligencije.' U zajednici u kojoj je živela bila je
poznata kao osoba koja živi da bi davala, koja nesebicno pomaže svima kojima treba. Njena
voljena škola koja je bila nemi svedok divnog napretka generacija dece, izgorela je jedne
noci u požaru podmetnutom od strane nekog piromana. Svi su u zajednici osetili taj
veliki gubitak. Ali kako je vreme prolazilo, njihov bes je zamenila apatija i oni su se
pomirili sa cinjenicom da ce njihova deca biti bez škole."
„A Malika?"
„Ona je bila drugacija, vecni optimista ako je to tamo ikad neko bio. Za razliku od
svih iz njenog okruženja, ona je u tome što se desilo videla priliku. Rekla je roditeljima da
svako zlo ima svoje dobro, ako utroše vreme da ga nadu. Ovaj dogadaj je u suštini bio
dar. Škola koja je izgorela do temelja, bila je stara i oronula. Krov je prokišnjavao a pod se
konacno ulegao pod teretom hiljada malih stopala koja su poskakivala po njegovoj
površini. Ovo je bila šansa koju su cekali, da udruže snage kao zajednica i izgrade mnogo
bolju školu, koja ce služiti mnogo vecem broju dece u narednim godinama. I tako
zahvaljujuci šezdesetcetvorogodišnjoj ženi koja je bila njihova pokretacka snaga, upravljali
su zajednickim sredstvima i sakupili dovoljno novca da izgrade blistavu novu školu koja
predstavlja sjajan primer kako je moc vizije pobedila nesrecu."
„Znaci to je poput one stare izreke o optimisti koji vidi cašu kao polupunu a ne kao
polupraznu?"
„To je dobar nacin posmatranja stvari. Bez obzira šta se dešava u tvom životu, ti imaš
mogucnost da izabereš kako ceš to da prihvatiš. Kada stekneš naviku da tražiš pozitivno u
svemu, tvoj život ce krenuti ka vrhuncu. To je jedan od najvecih zakona prirode."
„A sve pocinje time što koristiš svoj um efikasnije?"
„Tacno, Džone. Bilo kakav uspeh u životu, bilo materijalne ili duhovne prirode potice
iz tvoje glave. Ili preciznije od misli koje ti prolaze kroz glavu svake sekunde svakog
minuta u svakom danu. Tvoj spoljašnji svet je odraz stanja tvog unutarnjeg bica.
Kontrolom misli koje ti padaju na um i nacina na koji reaguješ na dogadaje u tvom životu,
pocinješ da kontrolišeš svoju sudbinu."

Robin S Sarma
Kaluder koji je prodao svoj ferari

Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...

Stepski vuk -H.H

"Pitala me kako sam uspjela zadržati dostojanstvo.Odgovorila sam joj da sam glumiti naučila na pozornici života."

Posljednja carica - Anchee Min

‎"....Sjetite se nas san je pod kontrolom nasih ubjedenja, a ona mogu biti istinita ili izmisljotina. Istina nas vodi do naseg izvornog ja, do srece. S lazima dolazimo do ogranicenja u nasim zivotima, do patnje i drame.Ko god vjeruje u istinu, zivi u raju. Ko god vjeruje u lazi, prije ili kasnije zivi u paklu. Ne moramo umrijeti da bismo otisli na nebesa ili u pakao. Nebesa su svuda oko nas, bas kao sto je i pakao. Nebesa su tacka gledista, stanje uma, a tako je i s paklom. Ocigledno je da lazi upravljaju svakom predstavom u nasoj glavi. Ljudi stvaraju laz, a zatim one upravljaju njima. Ali prije ili kasnije istina se pojavljuje, i lazi ne mogu opstati u njenom prisustvu..."

Don Miguel Ruis
Don Hoze Ruis
"Peti sporazum"

Jednom mu je neko - u zao cas! - rekao da je pametan. Kako i zasto, bog sam to zna. Tek, i on je povjerovao u to. I otada je taj inace mirni i bezazleni covjek postao nemoguc, tezak sebi i drugima.

Ivo Andric - Znakovi pored puta

"Ljudski je gospodar onaj tko je snažan i jak umom i duhom! Tko se mnogo usudi,taj ima po njihovu sudu i pravo. Tko na više toga može pljunuti ,taj im je zakonodavac tko se više od svih usudi,taj ima i najviše pravo.Tako je bivalo dosad i tako će biti dovijeka.(...)Vlast dobiva samo onaj koji se usudi sagnuti i uzeti ju.Radi se samo o jednom:treba se samo usuditi."

Dostojevski -Zločin i kazna

Došao sam u jedan zatvor poluotvorenog tipa održati predavanje o meditaciji. Krimos, kojeg nikad prije nisam vidio, čekao me je, želeći sa mnom razgovarati. Bio je ogroman, sav zarastao u bradu i imao je istetovirane ruke. Ožiljci na njegovu licu govorili su da je prošao mnogo žestokih okršaja. Izgledao je tako zastrašujuće da sam se zapitao zašto je došao na moje predavanje. Nije on taj tip. Naravno, prevario sam se.

Rekao mi je da se prije nekoliko dana dogodilo nešto što ga je zapanjilo. Kad je počeo pričati prepoznao sam njegov ulsterski naglasak. Ispričao mi je da je odrastao na ulicama Belfasta. Prvi put izboli su ga nožem kada je imao sedam godina. Jedan školski nasilnik od njega je tražio novac, koji je imao za sendvič. Odbio mu je dati. Stariji je nasilnik izvadio nož i ponovno zatražio novac. On je mislio da nasilnik blefira i odbio je dati novac. Nasilnik nije pitao treći put, zabio mu je nož u ruku, izvadio ga i otišao.

Ispričao mi je kako je u šoku pobjegao iz školskog dvorišta dok mu se krv cijedila niz ruku. Stigao je do očeve kuće koja se nalazila u blizini. Njegov nezaposleni otac pogledao je u ranu i odveo ga u kuhinju, ali ne da bi mu zavidao ranu. Otvorio je ladicu, izvukao veliki kuhinjski nož i dao ga sinu, naredivši mu neka ode u školu i vrati dječaku milo za drago. Tako je, dakle, odgajan. Da nije s vremenom postao tako velik i jak, odavno bi bio mrtav.

Zatvor u kojem smo razgovarali bila je zapravo zatvorska farma na kojoj su se zatvorenici, koji su uskoro trebali biti pušteni, pripremali za život na slobodi, učeći radove u poljoprivredi. Proizvodi sa zatvorske farme opskrbljivali su sve zatvore u okolici Pertha jeftinom hranom, smanjujući tako troškove.

Na australskim farmama obično se uzgajaju krave, ovce i svinje, a ne samo žitarice i povrće. Tako je bilo i na ovoj zatvorskoj farmi. No, za razliku od ostalih, ova je farma imala i svoju klaonicu. Taj je posao bio osobito omiljen među nasilnim prijestupnicima. Pogađate već da je ovaj veliki Irac zastrašujućeg izgleda radio upravo ondje.

Opisao mi je klaonicu. Imala je čelične rešetke. Ulaz je bio prostran, unutar zgrade sužavao se toliko da kroz njega može proći samo jedna životinja.

Odmah do tog uskog kanala, na povišenoj platformi, stajao bi Irac s električnom puškom. Krave, ovce i svinje, uz pomoć pasa i bičeva, bile bi dovedene do jednog čeličnog lijevka.

Pričao mi je kako su životinje uvije vrištale, svaka na svoj način, i pokušavale pobjeći. Mogle su namirisati smrt, čuti smrt, osjetiti je. Kada bi se životinja našla pokraj njegove platforme, migoljila se i zapomagala na sav glas. Iako je njegova puška mogla ubiti i velikog bika samo jednim hicem, životinje nisu bile nikada dovoljno mirne da bi on mogao normalno naciljati. Prvi ju je hitac trebao zastrašiti, a drugi ubiti. I tako je bilo svaki dan.

Irac se uzbudio jer ga je novi posao, na koji je tek premješten, jako uznemirio. Počeo je proklinjati. U priči koja je slijedila nekoliko puta je ponovio: 'To je j….a istina!'. Mislio je da mu neću povjerovati.

Toga su dana trebali govedinu za zatvore oko Pertha. Klali su krave. Jedan hitac da je prestraši, drugi da je ubije. Irac je bio na svom mjestu kada se krava pojavila. Bila je tiha. Glava joj je bila pognuta dok je polako išla prema mjestu gdje će biti ubijena. Nije se ni migoljila niti ispuštala zvukove. Nije pokušavala pobjeći.

Kada je stigla na mjesto za ubijanje, podigla je glavu i pogledala u egzekutora, potpuno mirno.

Irac nije nikada vidio ništa slično. Glava mu je otupjela. Nije mogao podići pušku. Isto tako nije mogao skinuti pogled s krave. Krava je gledala ravno u njegovu dušu.

Kao da je pao u bezvremenski prostor. Nije mi rekao koliko je dugo sve to trajalo, no kada ju je pogledao u oči, primijetio je nešto što ga je još više potreslo. Krave inače imaju velike oči. Irac je ugledao kako se u lijevom oku krave stvara tekućina. Količina te tekućine bila je sve veća i veća. Počela je lagano curiti niz njezin obraz. Bile su to suze.

Dugo vremena zatvorena vrata njegova srca polako su se počela otvarati. Dok je i dalje promatrao nevjerojatan prizor, vidio je da joj suze teku i iz desnog oka. I čovjek se slomio.

Krava je plakala.

Rekao mi je da je bacio pušku na pod, otišao do zatvorskog službenika i rekao mu da može učiniti što god hoće, ali da 'krava neće umrijeti'.

Svoju je priču završio rekavši mi da je sada vegetarijanac.

Priča je istinita. Potvrdili su mi je ostali zatvorenici. Krava koja je plakala poučila je jednog od najvećih nasilnika što znači biti brižan.

A. Brahm, Krava koja je plakala

Ovo zapravo, objašnjava moju ''mržnju'' prema ljudima.

Bernard Jan - Potraži me ispod duge

- Što je to čovjek, mama?
- Čovjek je velika tajna. Ne znamo odakle dolazi niti kamo ide. Neuhvatljiv
je poput sjene, a kuda god prođe, za sobom ostavlja pustoš.
- Taj, čovjek, je li on opasan?
- Opasan je, sine, stoga nastoj da ga nikada ne sretneš.
A ako jednom naiđeš na njega, i vidiš da je prekasno, da više nema vremena za bijeg,
onda budi hrabar i čekaj ga spreman. I tada, ma što se dogodilo, ne okreći mu leđa.
Gledaj ga ravno u oči jer se samo tako možeš spasiti. To je jedini trenutak kad
je slab i kada ti neće ništa.
- A kako se čovjeka može ne sresti? Kako ga se može izbjeći?
- Osjetit ćeš ga. Osjetit ćeš ga kako ti se približava.
Čovjeka, sine, prati neki poseban miris. Miris straha, nesreće i bola.
On se njime hrani, i po tom ćeš ga mirisu prepoznati.

Imala je pravo. Nije bilo drugog izlaza.
Često sam tada mislio, kad bi me neko prisilio da živim u kakvom deblu suvog stabla, bez ikakvog drugog zanimanja osim da gledam površinu neba nad svojom glavom, da bih se malo-pomalo na to privikao. Očekivao bih let ptica ili susret oblaka kao što sam ovdje očekivao čudnovate kravate svog advokata i kao što sam, na drugom svijetu, strpljivo čekao do subote da privijem na se Marijino tijelo. A ako dobro promislim, ja nisam bio u suvom deblu. Bilo je i nesrećnijih od mene. To je uostalom, bila ideja moje majke, i ona je često ponavljala da se čovjek napokon na sve nauči.

Alber Kami – Stranac

Prigrlivši objeručke ono neizbježno, prestao sam da osjećam strah. Reći ću vam u čemu je tajna kod straha:on je apsolutista. Strah igra na sve ili ništa. On će poput svakog tiranina tlačitelja,
ili vladati vašim životom s glupom i zaslijepljujućom svemoći, ili ćete ga nadjačati, pa će njegova moć iščeznuti u vidu lastinog repa.
Još jedna tajna: dizanje bune protiv straha, svrgavanje tog nakinđurenog despota, uglavnom nema nikakve veze sa “hrabrošću”.
Na nju nas nagoni nešto daleko neposrednije: prosta potreba da se odmaknemo korak naprijed u životu. Prestao sam da se plašim jer ako su mi dani na zemlji odbrojani, ne ostaje mi ni časak za traćenje na zort.

Salman Ruždi
Dvije tajne

Uskoro sam shvatio o čemu je riječ. Mladi redovnici imaju ''patnje mladih redovnika''. Stariji pak redovnici imaju ''patnje starijih redovnika''. Kada sam postao stariji redovnik, samo sam zamijenio jedan oblik patnje drugim.
Ista stvar je sa samcima koji zavide onima koji su oženjeni i s oženjenima koji zavide samcima. Svi znamo da ženidbom samo zamjenjujemo ''patnju samca'' za ''patnju oženjenog''. Kada se razvedemo, opet samo zamjenjujemo ''patnju oženjenog'' za ''patnju samca''. Jadan ja , blago njima.
Kad smo siromašni, zavidimo bogatima. Međutim, mnogi bogataši zavide siromašnima, jer oni nemaju odgovornosti, a imaju iskrena prijatelja. Postati bogat znači samo zamijeniti ''patnju siromaha'' ''patnjom bogataša''. I tako to ide. Jadan ja, blago njima.
Ako mislite da ćete biti sretni kad postanete netko drugi, tada se varate. Postati netko drugi samo znači zamijeniti jednu vrstu patnje drugom. No, ako ste zadovoljni onim što ste i tko ste sada, mlad ili star, oženjen ili samac, bogat ili siromašan, tada ste oslobođeni patnje. Blago meni, jadni oni.

A. Brahm, Krava koja je plakala

Kako malo znaju ljudi koji misle da se ljubav rađa dugim poznavanjem i stalnim boravkom zajedno! Istinska ljubav je čedo duševnoga razumijevanja i ukoliko se to razumijevanje ne postigne u jednome trenu, neće ni za godinu, niti za vijek jednog naraštaja.


H. Dzubran - Slomljena krila