Odlomci iz knjiga

First topic message reminder :

"..Čudno je to kad nijem čovjek progovori. Dok je šutio, svi su oko njega mislili kako nije samo nijem, nego je i mutav. A kako starijim ljudima ne priliči mutavost, mutavi su mladi i djeca, debili i degenerici uvijek su mladi, tako se za starijega koji ne progovara misli da je lud. Onaj za kojega drugi misle da je lud, i sam se počinje ponašati kao ludak, ili ono što čini zbilja jest ludo. Nema onoga za kojega okolina misli da je ludak, a da makar malo to i ne posatne, ili da i sam o sebi ne počni misliti na isti način..."

Miljenko Jergović – Srda pjeva u sumrak na duhove

" Volim da budem sa tobom zato što se nikad ne dosadjujem, cak i kada ne razgovaramo, kada se ne dodirujemo, kada nismo u istoj prostoriji, ja se ne dosadjujem. Nikad mi nije dosadno. Mislim da je to stoga što imam poverenja u tebe, imam poverenja u ono o cemu razmišljaš. Razumeš? Volim sve ono o cemu razmišljaš? Razumeš? Volim sve ono što vidim kod tebe, i sve ono što ne vidim. Ipak, znam tvoje mane. Ali mislim da se tvoje mane dobro slažu sa mojim vrlinama. Ne plašimo se istih stvari. Cak se i zveri koji nas proganjaju lepo slažu medjusobno! Ti vrediš više nego što izgledaš, više od onoga što pokazuješ. Sa mnom je obrnuto. Meni je potreban tvoj pogled, jer mi daje dubinu. Ja sam kao deciji zmajevi na vetru. Ako me neko ne drži na uzicu... hoooop, odletim... A cesto pomislim na tebe da si dovoljno jak da me držiš na uzici i dovoljno pametan da me odmotaš, pustiš da letim...
Zar nije neverovatno sresti nekoga i pomisliti: sa ovom osobom se osecam dobro."


Ana Gavalda
Voleo sam je

Uživam u svakoj godini koja prođe. Bogatstvo mojeg znanja raste i u dodiru sam s mudrošću. Osjećam da me na svakom koraku vode anđeli. Znam kako živjeti. Znam kako biti mlad i zdrav. Moje se tijelo obnavlja u svakom trenutku. Vitalna sam, živahna, zdrava, potpuno budna i pridonosim svijetu do svog posljednjeg dana. Pomirena sam sa svojim godinama. Stvaram obilje koje mi je potrebno. Znam kako pobjeđivati. Kasne godine su moje najbolje godine te postajem majstor umijeća. Pridonosim životu na svaki način znajući da sam ljubav, radost, mir i beskonačna mudrost sada i zauvijek.
I tako to jest!

Louise L. Hay, Moć žene

"..Jedan je pjesnik kazao: Ratnik svjetlosti bira svoje neprijatelje.

Svjestan je svojih mogućnosti; ne treba mu na usta hvaliti vlastite vještine i vrline. Pa ipak, svakog trenutka iskrsne netko tko želi dokazati da je bolji od njega.

Za ratnika ne postoji ''bolji'' ili ''lošiji'': svakome su dati darovi koje će trebati na svom osobnom putu.

No neki su ljudi nasrtljivi. Izazivaju, vrijeđaju, čine sve što mogu da ga razešte. U takvom trenutku srce ga savjetuje: ''Ne prihvaćaj izazove, uvredama nećeš razviti svoju vještinu. Izmorit ćeš se uzalud.''

Ratnik svjetlosti ne gubi vrijeme odgovarajući na provokacije, on slijedi put svoje sudbine..."

P. Coelho

Zadržat ću svijest o tome kako je malo potrebno da ovo bude sretan dan. Nikad neću trčati za srećom jer ona nije cilj, već nešto što se doživljava na samom putu, ona se ne sastoji od imanja ili dobivanja, već samo od davanja.

Og Mandino, Zadatak: Uspjeh!

svaka vam cast za odlomke.

Život je gozba, ali, na žalost, mnogi ljudi umiru od gladi. O tome, zapravo govorim.
Ima jedna zgodna priča o ljudima koji su bili na splavi, blizu brazilske obale, i umirali su od žeđi. Nisu imali pojma da je voda na kojoj su plutali slatka. Rijeka se s takvom silom ulijevala u ocean, da je slatka voda u njega probijala više kilometara, tako da su imali slatke vode tamo gdje su bili, ali nisu imali pojma o tome. Na isti način smo i mi okruženi s radošću, srećom i ljubavlju. Većina ljudi o tome nema pojma. Razlog: isprani su im mozgovi. Razlog: hipnotizirani su; spavaju.

Zamisli mađioničara koji na pozornici hipnotizira nekoga tako da ta osoba vidi ono čega tamo nema, i ne vidi ono što je tamo. U tome je stvar. Obratite si i vjerujete Radosnoj vijesti. Obratite se! Probudite se! Ne oplakujte svoje grijehe. Zašto da oplakujete grijehe koje ste počinili spavajući? Hoćete li plakati zbog nečega što ste učinili pod hipnozom? Zašto se želite poistovjetiti s takvom osobom? Probudite se! Probudite se! Obratite se! Prihvatite novi duh. Prihvatite novi način gledanja na stvari! Jer "kraljevstvo je među vama!" Rijetki su kršćani koji to shvaćaju ozbiljno.

Rekao sam vam da je prvo što trebate učiniti da se probudite, da se suočite s činjenicom da vam se ne sviđa kada vas probude. Radije ćete zadržati one stvari za koje, zato što ste hipnotizirani, mislite da su vam tako dragocjene, tako važne, tako važne za vaš život i opstanak. Drugo: shvaćanje. Shvatite da možda imate pogrešna mišljenja, i da ta mišljenja utječu na vaš život i od njega stvaraju takvu zbrku i da zbog njih ostajete spavati. Mišljenja o ljubavi, o slobodi, o sreći, i tako dalje. I nije lako slušati nekoga tko stavlja u pitanje ta mišljenja koja su vama postala tako dragocjena.

Anthony de Mello, Svjesnost

Vrijeme je penjati se, vrijeme je napredovati stepenicu više, iako ni prethodna stepenica nije još potpuno osvojena niti utvrđena kako treba. Govoriti malo, ne govoriti zlo, glupo, površno ni uzaludno, ili čak ne govoriti uopće.

Sve su to stepenice na putu osobnog napretka i usavršavanja koje u tijeku života, kao teren u ratu, osvajamo, gubimo i ponovo osvajamo. S godinama, točnije rečeno sa starošću, koja nastupa polako i tiho kao sumrak na zemlju, krv hladni, nagoni odumiru, savlađujemo se i obuzdavamo lakše, tako da i bez svoje velike zasluge govorimo manje, možda razumnije i čovječnije.


Ali to nije dovoljno.

Vrijeme je da se pređe na dostizanje višeg stupnja, a to je: unutarnja šutnja. Što vrijedi što mudro držimo jezik za zubima, ako u nama još sve vrije od oštrih sudova i brzopletih replika koje ne pokreću naš jezik i ne prelaze preko usana, ali potresaju i paraju našu unutrašnjost?

Često se mogu vidjeti takvi starci koji smireno i prepodobno ćute, ali im se u pogledu i podrhtavanju usnica javlja ponekad odraz unutarnjih kivnih i zloćudnih monologa i dijaloga.

Bilo je vrijeme da već naučimo u sebi šutjeti. Sve nas poziva na to. Priroda sama nam pomaže u tome. Vrijeme je, jer inače će nam se desiti da do kraja živimo zlo i, na kraju, ružno umremo. A to je strašno.

Ivo Andrić - Znakovi pored puta

Kada sam danas dolazio ovamo netko me je pitao: “Osjećate li se ikad jadno?” Čovječe, naravno da se ponekad osjećam jadno. Imam svoje napadaje. Ali ne traju, zaista ne traju. Što učinim? Prvi korak: ne poistovjećujem se s tim osjećajem. Osjećam se jadno. Umjesto da zbog toga postanem napet, umjesto da se živciram zbog toga, shvaćam da se osjećam potištenim, ili razočaranim, ili kako već bilo. Drugi korak: priznajem da se taj osjećaj nalazi u meni, a ne u nekoj drugoj osobi, npr. osobi koja mi nije pisala, ili u izvanjskom svijetu; u meni je. Jer dokle god mislim da se nalazi izvan mene, uzimam za pravo da se držim tog osjećaja. Ne mogu reći da bi se svatko na mom mjestu tako osjećao; u stvari, tako bi se osjećale samo budale i ljudi koji spavaju. Treći korak: ne poistovjećujem se s tim osjećajem. “Ja” nije taj osjećaj. “Ja” nisam usamljen, “ja” nisam potišten, “ja” nisam razočaran. Razočaranje je tu, gledate ga. Bili biste iznenađeni da vidite kako brzo isparuje. Sve čega ste svjesni stalno se mijenja; oblaci stalno putuju. Dok to činite, također ćete dobiti razne uvide u to zašto su oblaci uopće došli.

Anthony de Mello, Svjesnost

Razmislite o osecanju koje se javlja u vama kada vas hvale, obasipaju vas komplimentima, kada uvazavaju nesto sto ste uradili, kada vas prihvataju kao licnost. Mislite zatim, s druge tacke gledista, na osecanja koja se bude u vama pri zalasku sunca ili u zoru, pred lepotom prirode uopste, ili kada citate neku knjigu ili gledate film kojima se potpuno prepustate. Uporedite ta osecanja sa onima sto ste osetili kada vas hvale - sa osecanjem koje, u sustini, potice od "samovelicanja", od "samouzdizanja", sto su tzv. "spoljasnja" osecanja, dok osecanja druge vrste poticu od "samoostvarenja" - to su osecanja duse.


Razmotrite sada vasa osecanja prilikom nekog uspeha, kada nesto postignete, pobedite u nekom takmicenju, dobijete neku opkladu ili se istaknete u nekoj diskusiji. Uporedite ova osecanja sa radoscu koju osecate, na primer, kada ste zaista zadovoljni necim sto radite, radom koji vas potpuno ispunjava, kome se prepustate svim svojim bicem. Prva osecanja dolaze spolja, a drugo iznutra,kao osecanje duse.


Jos jedno poredjenje: setite se sta ste osecali kada ste u rukama imali moc, kada ste bili naredbodavac i kadasu drugi gledali u vas, spremni da vas poslusaju, kada ste bili popularni. Ovom osecaju suprotstavite intimnosti, ispunjenosti koju ste osetili kada vam je bilo lepo u drustvu nekog prijatelja, ili na neko bezbriznom i veselom izletu


Na ovoj tacki, pokusajte da shvatite pravu sustinu osecanja koja dolaze spolja,ne iz samoostvarenja, vec od samouzdizanja. To nisu prirodna osecanja - njih su stvorili vase drustvo i kultura, da bi vas ucinili produktivnim i drzali vas pod kontrolom. Ta osecanja ne daju vam nikad takvu ispunjenost i srecu kao kada vas zadivi priroda, kada uzivate u drustvu prijatelja, ili u radu kome se prepustate. Osecanja koja vam je nametnulo drustvo usmerena su na to da izazovu opijenost sobom i kao rezultat javlja se . . . praznina.


Posmatrajte tok svoga dana ili citavih nedelju dana i razmislite: za koliko aktivnosti koje ste obavili ili ucestvovali u njima mozete reci da su bile imune od vecite zelje za isticanjem, za uzbudjenjima, od teznje da osvojite paznju, aplauze, slavu, popularnost, uspeh ili moc?


A sada pogledajte ljude oko sebe. Nalazite li medju njima jednu jedinu osobu koja nije u potrazi za tim prizemnim zadovoljstvima, koja nije podjarmljena njima, koja nije alava i sebicna, koja svesno ili nesvesno ne provodi ne trenutak svoga postojanja u trazenju svega toga?


Kada sve to sagledate, shvaticete kako se ljudi upinju da osvoje svet, ziveci potpuno praznim zivotom, uz ishod potpunog gubljenja svoje duse.


Da zakljucimo jednom parabolom na ovu temu. Grupa turista udobno sedi u autobusu i putuje. Kraj njih promicu jezera, planine, livade i reke. Ali zavese na prozorima su spustene i oni, ne znajuci sta je van autobusa, citavo putovanje provode u raspravama ko zasluzuje da sedi napred, ko je najprivlacniji ili uziva najveci ugled medju njima, i tako dalje, a onda . . . putovanje se okonca.

PUT LJUBAVI ~ Antoni de Melo ~

Vrelo istine u suštini je svake stvari.
Tvoje oči bi je ugledale kada se ne bi opijao lažnim sjajem.
Tko god u stvarima vidi samo ono što izvana blista, slijep je zamijetiti proces truleži
koja ih iznutra razdire.

KULE OD KARATA
by Rene Gnosis

Ali kako ostaviti upečatljiv trag u svijetu gdje prostor i vrijeme čine sve tako relativnim!?
Zar misliš da je slika tvoja o sebi istinska, i da te okolina promatra istim očima kojima sama sebe lažeš?
Želiš li znati tko si, zanemari na trenutak izvanjsko biće i pronikni u vlastite dubine da sagledaš okov kojim je svezano tvoje srce.
Ono čime se smatraš nije tvoja duša ni istinsko ja, već samo predodžba ponesena onime što bi želio da budeš.

KULE OD KARATA
by Rene Gnosis

Ne očekuj da drugi daje kako bi i sam nešto pružio, jer samo tko pruža bez želje da prima - samo taj istinski voli.
Onaj tko se tako daje sam će uvijek biti voljen i shvaćen.
I kad nije voljen, voljen je; i kad nije shvaćen, shvaćen je.
On ne teži za potvrdama izvan sebe; tâ on je Ljubav, koja ne traži potvrdu.
Kada onaj koji je Ljubav pronađe sebi srodne duše one će uza nj prianjati privučene toplinom vječite žive vatre.


KULE OD KARATA
by Rene Gnosis

Ljubav ima jednu svoju draž, a ona nije samo ta da se voli i da se bude voljen.
Ona je, ukoliko je istinska po Duhu, više od toga.
Onaj koji voli ne razlikuje se od onoga koga voli, niti od činjenice kako voli.
Istinski pregalac ljubavi ne vidi granicu gdje prestaje on a postoji netko drugi jer je on sam to oboje, povezano nitima koje ih spajaju.
Nema u njemu ljubomore niti sumnji jer ako obuhvaća oboje, on zna da nema u što sumnjati.
Zato samo onaj tko ne zna voljeti bude ljubomoran, jer u svom neznanju i polovičnosti
davanja on je nepotpun.

KULE OD KARATA
by Rene Gnosis

"Ljubav je uvijek nova.Svejedno je volimo li jedan,dva ,deset puta u životu-uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo.Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj,ali nas uvijek negdje odvede.Treba je prihvatiti,jer ona je hrana našeg postojanja.Ako je odbacimo,umrijet će mo od gladi,gledajući bremenite grane na stablu života,bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove.Treba ići za ljubavlju gdje god ona bila,čak i kad to znači sate ,dane ,tjedne razočarenja i tuge.

Jer,u času kad krenemo ususret ljubavi, i ona kreće ususret nama.

I spasi nas."

by P.Coelho

Preuzeto iz knjige: Tajne samousavršavanja od dr Predraga Nikića.
www.yogacentarsrbije.com; www.yogasavezsrbije.com

Energetska priroda Suštine

Sve što postoji sastavljeno je od energija različitog stepena gustine, različitih formi i svojstava. Pojavni svet je energija zgusnuta do tačke vidljivosti. Mi smo sastavni deo mora energije koja obuhvata bespregledni Univerzum. Mi pripadamo zajedničkom energetskom entitetu, bez obzira što smo tako različiti u pojavnoj formi. Različiti smo, iako potičemo iz suštinskog jedinstva.

Fluidna energija, koja ispunjava prostor i preko koje doživljavamo stvarnost, nije golim okom vidljiva. Oni koji su proširili opažajno polje vide je kao plinsko-plavičastu svetlost koja u slojevima obavija fizičko telo i predmete.
Energetsko telo je kao nevidljivi koren koji održava biljku u životu, a fizičko telo je ono što vidimo - stablo sa razlistalom krošnjom drveta.

Energetska pulsacija

Sve u kosmosu pulsira. Priroda sveukupnog Univerzuma, tj. njegova energetska priroda ispoljava se kroz pulsaciju. Dve faze čine pulsaciju: faza prostiranja (ekspanzije) i faza skupljanja, sažimanja (kontrakcije). Svaki atom, svaka najsitnija ćelija pulsira.
U ljudskom telu najbolji primer pulsacije je srce, koje iz trenutka u trenutak, tokom celog života, prolazi kroz faze skupljanja i širenja. I najmanji prekid pulsacije od samo nekoliko minuta označava prekid života. Udah i izdah primer su širenja i skupljanja pluća i stalne pulsacije. Zadovoljstvo, takođe možemo sagledati kao proces širenja, otvaranja ka svetu, dok bol prouzrokuje skupljanje, zatvaranje, kontrakciju.

Energetski centri (čakre)

Energetska dimenzija svakog čoveka prožeta je hiljadama kanala (naddi) koji se ukrštaju, prepliću čineći nepreglednu mrežu. Po svom izgledu mreža nadija najviše podseća na mrežu krvnih i nervnih sudova, s tom razlikom što se prostire i izvan fizičkog tela.
Osnovni energetski tok smešten je duž kičmenog stuba, od osnove do temena glave (sushumna naddi). U njemu se susreću dve energetske struje (ida i pingala). Jedna polazi iz središta zemlje i kreće se na gore, a druga započinje put iz sveobuhvatnog Univerzuma, a kreće se prema središtu Zemlje.

"Čovek kao spona između neba i zemlje" nije samo pesnička metafora, igra reči, već realnost koja svoju potvrdu pronalazi u energetskom kretanju, pulsaciji. Duž centralnog energetskog stuba (sushumna nadi) smešteni su osnovni energetski centri (čakre), koji isijavaju i usisavaju energiju povezujući nas sa okruženjem. Svojim izgledom najviše podsećaju na fluidne vrtloge. Čakre su, dakle, energetski centri. Čakra u prevodu znači točak.

Svi posedujemo određenu energiju koja čini naše energetsko polje – auru. Senzibilitet energije energetskih centara (čakri) posledica su našeg emotivnog, psihičkog i fizičkog stanja. One su transformatori kosmičkih ulaznih energija i naših manifestnih (izlaznih) energija. Svaki energetski centar (čakra) ima svoj prednji i leđni aspekt sa kojim čini par. Prednji aspekti energetskih centara odgovaraju osećanjima, leđni su povezani sa voljom, dok centri glave odgovaraju umnim procesima. Svaki energetski centar povezan je sa određenim psihološkim funkcijama, sa po jednom žlezdom sa unutrašnjim lučenjem, nervnim spletovima i čitavim grupama organa u telu.

Centar osnove (Muladhara chakra)

Prvi centar, centar osnove (muladhara), snadbeva energijom sledeće zone tela: kičmeni stub, mokraćne puteve, kanale, bešiku, bubrege i nadbubrežne žlezde. Kroz ovaj centar potvrđujemo našu želju za životom, tj. postojanjem u fizičkom svetu. Kada osnovni centar pravilno funkcioniše osoba "čvrsto stoji na zemlji", fizički je snažna, postojana, temeljita i najčešće dobrog zdravlja. Poseduje neiscrpnu životnu energiju, sposobnost da se raduje životu i sklonost prema fizičkim aktivnostima. Psihološki je vezana za opstanak, hrabrost, volju, životnu energiju, temelje. Smeštena je na dnu kičmenog stuba. Boja kojom se predstavlja je crvena. Kada centar osnove ne pulsira dobro, osoba se žali na manjak životne energije, opštu iscrpljenost i nezainteresovanost za okolinu. U psihološkom pogledu takva osoba nema dobru vezu sa „zemljom” i obično ima poteškoća da svoje ideje ostvari u životu.

Centar seksualnosti (Swadhisthana chakra)

Ovaj centar snadbeva energijom polne organe i polne žlezde. Centar je stvaralačke energije i zadovoljstva, partnerske ljubavi. Vezuje se za seksualnost, kreativnost, razmnožavanje, porodicu i inspiraciju. Ispravna aktivnost ovog centra stvara preduslove za osećanje pripadanja, prisnosti, zaljubljenosti i ljubavi. Poverenje i duboka otvorenost prema partneru osnov su za ostvarenje seksualnog zadovoljstva.
Problem doživljavanja orgazma, nezainteresovanost za partnersku ljubav, zdravstvene tegobe kao što su česte upale jajnika, mokraćnih kanala, bešike, prostate ukazuju na nepravilan rad seksualnog centra. Otvorenost prema partneru i skladan ljubavni život govore o ispravnom radu ovog centra.

Stomačni centar (Manipura chakra)

Snadbeva energijom jetru, žučnu kesu, želudac, nervni sistem i pankreas. Vezuje se za niže emocije, intelekt i um. Lokacija: Solarni pleksus. Odgovara povezanosti sa okruženjem, kao što je dete preko pupčane vrpce povezano sa majkom. Centar je akcije, individualne volje i moći, životnog zadatka individue, njenog mesta u Univerzumu, njene slobode i samostalnosti.

Grudni centar (Anahata chakra)

Snadbeva energijom kardiovaskularni sistem, deo pluća, srce. Povezuje nas sa suštinskom energijom ljubavi, blagosti, radosti, poštovanja i otvorenosti prema životu i drugim ljudima. Vezuje se za bezuslovnu ljubav, odanost, poverenje i samilost. Smeštena je u predelu grudi. Osoba oseća jedinstvo sa Univerzumom, povezanost sa svim živim bićima. Ispravna aktivnost Anahata čakre podstiče razvijanje tolerancije, razumevanje i saosećanje. To stvara osnov za duhovno izrastanje i pomoć drugim ljudima.

Grleni centar (Vishuddha chakra)

Snadbeva energijom govorni aparat, deo pluća i štitnu žlezdu. Vezuje se za glas, istinu, komunikaciju i više dimenzije znanja. To je centar primarne komunikacije, davanja i primanja, govora, samostalne akcije i profesionalnog izražavanja. Osoba sa snažnim grlenim centrom svesna je svojih životnih mogućnosti i načina kako da ih ostvari.

Čeoni centar (Ajna chakra)

Snadbeva energijom uši, nos, nervni sistem, mozak, levo oko i hipofizu. Preko njega se povezujemo sa unutrašnjim vođstvom, višim JA, unutrašnjim bićem ili Suštinom. Vezuje se za pojavu vizija, ideja i intuicije. Lokacija: područje između obrva. Odgovara idejnim konceptima kao i njihovom ostvarenju u svakodnevnom životu.

Temeni centar (Sahasrara chakra)

Snabdeva energijom epifizu, mozak i desno oko. Centar je samousavršavanja i duhovnog života, povezanosti sa sveobuhvatnim univerzumom, dijamantom uma i osnovnim energijama Suštine - mudrošću. U temeni centar slivaju se tokovi svih primarnih energija Suštine kupajući energetsku strukturu ličnosti. Sahasrara nas povezuje sa stvaralačkim energijama Univerzuma i univerzalnom svesti stvaraoca. Vezuje se za osećaj jedinstva i predanosti. Lokacija: teme glave.

Energetskim centrima pristupamo skrivenim neiscrpnim potencijalima koji nam postupnim praktikovanjem yoge, uz mentorsko vođstvo Učitelja postaju dostupne, povećavajući tako naše životne sposobnosti.

"Tako dakle, živimo svoj život.
Koliko god dubok i koban bio gubitak, koliko god bila važna stvar koju su nam istrgnuli iz ruku, čak i ako se nakon toga skroz promijenimo, tako da nam ostane samo vanjski sloj stare kože, u tišini. Postojano se sve više bližimo kraju života koji nam je dodijeljen i opraštamo se od njega dok se gubi iza nas. I ponavljamo, često vrlo vješto, beskrajne radnje svakidašnjice. I ostavljamo za sobom osjećaj neizmjerne praznine."

Haruki Murakami - "Sputnik Sweetheart "

"Nesreća nesretnih ljudi i jeste u tome što za njih stvari koje su inače nemoguće i zabranjene, postanu, za trenutak, dostižne i lake, ili bar tako izgledaju, a kad se jednom trajno usele u njihove želje, one se pokažu opet kao ono što jesu: nedostupne i zabranjene, sa svim posljedicama koje to ima po one koji za njima ipak posegnu."

Ivo Andrić - "Na Drini ćuprija"

‎"Sej misao i žnjati ćeš delo;
Sej delo i žnjati ćeš navike;
Sej navike i žnjati ćeš značaj;
Sej značaj i žnjati ćeš sudbinu."

"Tamo, gde je volja, tamo je put"

Naše društvo nije u pravu kada smatra da sreća iskljućivo
ovisi o ispunjenju naših vlastitih prohtijeva i želja. Zbog toga
je naše društvo toliko jadno. Mi smo društvo pojedinaca
zaokupljenih potragom za vlastitom srećom. Tako smo
odsjećeni od osjećaja međusobne povezanosti, odsjećeni smo od
stvarnosti. Jer, u stvarnosti, svi smo mi međusobno povezani.
Sve dok nam je srce zatvoreno i razmišljamo samo o sebidok
mislimo o tome kako smo glupi, bezvrijedni, te kako nam
se planovi uvijek izjalove-riječ je o zatvorenom srcu. I to će
zatvoreno srce nanijeti puno boli nama samima i onima oko
nas. Ukoliko samo razmišljamo o vlastitom zadovoljstvu i
marimo samo za sebe, nanijet ćemo si mentalnu bol. Ponekada
možemo biti euforićni, posebno uzmemo li neku drogu, no um
nam ipak nije zadovoljan, usredotoćen. Jedino kada se naučimo
otvoriti srce koje ukljućuje na prirodan naćin i dobrobit drugih,
pronaći ćemo prostora u nama samima, shvatit ćemo da se taj
nutarnji osjećaj manjka nečega ili praznine može napuniti.

Plemenito srce by Jetsunma Tenzin Palmo
http://www.tenzinpalmo.com/gat​sal/GatsalTeaching22-Croatian.​pdf

"...Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu..." Takva je nasa dusa.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole. Ponekad namjerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc. Pa onda kroz prozore gledamo u neko tudje nebo i uzalud trazimo one zvjezde ka kojima smo nekad davno upirali ceznjive poglede i samo njima odavali tajne prvih mladalackih ljubavi.Pa se naprezemo da cujemo onaj ljetni povjetarac sto je saputao u krosnjama drveca ispod kojeg smo se,drzeci svoju prvu ljubav za ruke,skrivali od radoznalih pogleda. Ali...umjesto tog sapata samo uzdah srca svoga cujemo. Prohujalo je vrijeme i mnoge vode protekle....nema vise ni parnjaca ni zvizduka vozova koji su najavljivali da smo blizu onog koji nas na nekom sivom peronu ceka uzdrhtalog srca.Niti iscekivanja postara da nam glas od voljene osobe donese pa da po ko zna koji put procitamo rijeci koje su drhtavom rukom pisane; "ljubim te", "mislim na tebe", "nedostajes mi".Pa prislonimo pismo na grudi i uzdahnemo od nekog slatkog bola sto nam kroz srce mine... Od svega ostase samo uspomene od kojih se pobjeci ne moze.Cak i kada bi znali put sto vodi u zaborav,mi nebi posli njime.Vec se uvijek istom stazom vracamo sto vodi do mora uspomena.I uronimo u te talase koji nas miluju,nose,vuku u dubine....I plovimo,plovimo ka onim nekim dalekim,nedostiznim obalama sto nas svake noci zovu i mame. I onda se odjednom probudimo jer se uplasimo da cemo potonuti u tom uskovitlanom moru uspomena.A kad se pogledamo u ogledalo...vidimo ispod ociju nekoliko sitnih kapi...blistavih...slanih..."
D.Maksimovic

"Kasno je sjecanja,uzalud se javljate,beskorisne su vase nemocne utjehe i podsecanje na ono sto je moglo da bude jer sto nije bilo nije ni moglo da bude.A uvjek izgleda lijepo ono sto se nije ostvarilo.Vi ste varka koja radja nezadovoljstvo,varka koju ne mogu i ne zelim da otjeram jer me razoruzava i tihom tugom brani od patnje..."
(Mesa Selimovic-"Dervis i smrt")

Slomljena Krila (Odlomak)

Zensko srce se ne mijenja tijekom vremena, niti se preobrazava s godisnjim dobima,
zensko srce dugo krvolipti, ali ne umire. Zensko srce je nalik na stepu koju covjek uzima kao prostor za svoje ratovanje i klanje, po njoj cupa drvece i spaljuje travu, stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lubanjama, ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, proljece u njoj ostaje proljece, a jesen je i dalje jesen, sve do kraja vremena.
Dakle, sudbina je donijela odluku sto da cinimo? Reci sto da radimo? Kako cemo se rastati i kada cemo se sresti? Mozemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tudjine koga nam vecer dovede, a jutro odvede? Mozemo li ove osjecaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donijelo, a java skrila?
Mozemo li ovaj tjedan smatrati opijenoscu koja se brzo zavrsila otreznjenjem i budnoscu? Podigni glavu da ti oci vidim ljubavi! Otvori usne da ti glas cujem.
Progovori i kazi mi nesto...
Hoces li me pamtiti i kad oluja potopi moju ladju? Hoces li cuti leprsanje krila u nocnome miru?
Hoces li cuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata? Hoces li osluskivati moje uzdahe sto mi se bolno otimaju, priguseni jecajima?
Hoces li vidjeti moju himeru kako te pohodi s nocnim himerama, a iscezava s jutarnjim izmaglicama?
reci mi, ljubavi. Kao i sto cu za te predstavljati posto si ti meni bio svjetlost za oci, pjesma za usi i krila mojoj dusi.
Kakav ces biti?

Kahlil Gibran

"Pogledajte u oči svog ljubljenog i naučite vjerovati kako je ljubav zaista tamo. Ego, sa svim svojim strahovima i sebičnim interesima, sprečava vašu sposobnost da razumijete djelić Boga koji vam nudi vaš voljeni. Naposljetku vaša očekivanja postanu samoispunjavajuća; što više odbijate izraze ljubavi, vaš voljeni će biti sve manje motiviran da vam ih pokazuje. Nije lako prestati slati te automatske odbijajuće znakove, ali prvi korak može biti odbijanje vjerovanja onome ne kada vas netko drugi vidi kao vrijednu ljubavi. Kada jednom prestanete odbijati ljubav, biti će jednostavnije dopustiti da da zamijeni ne. Tu promjenu ne treba požurivati. Dopustite partneru da vam pruži pažnje koliko god želi, bez manipulacije ili odbijanja. Sa svima koji prema vama izražavaju ljubav počnite više razgovarati općenito o ljubavi - u takvim razgovorima će uživati više nego što možete zamisliti."

Deepak Chopra - Put do ljubavi

Bilo je jedno pleme u Burmi, veoma malo pleme, cija citava povijesta ukazuje na ono o cemu
ja govorim. Tamo nije bilo pocinjeno nijedno ubistvo, nijedno samoubistvo, silovanje, nikada nije
došlo do tuce. Razlog leži u tome što su oni prakticirali vjekovima nešto nalik dubokoj psihoanalizi
o kojoj Sigmund Frojd nije ni mogao znati. Svako bi jutro ispricao svoj san. Vecina tih ljudi nije ni
sanjala jer nisu imali represivan život; bez represija snovi ne mogu ni postojati. Ali ponekad netko
usnije da je udario nekoga - to je malo pleme i svi se poznaju - tada bi taj otišao toj osobi sa
darovima i cvijecem i tražio oproštaj: “Oprosti mi, ja sam te udario u snu.”

Buntovnik, OSHO

Tako to ide: najprije nekome oprostiš nešto, a onda oprostiš sebi što si mu oprostio. Kao vakcina: primiš najpre malu dozu, vrlo malu, koliko može tvoj organizam da podnese i odjednom postaješ imun i na ono najgore. I ne primjetiš kada si postao drugi čovjek, kako te neki virusi ne dotiču, kako je neki dio tebe, nježan i osjetljiv, nestao zauvijek. Kad jednom pomjeriš granice svoje tolerancije, onda je besmisleno da ih vraćaš nazad, jer ćeš sam sebi da izgledaš kao budala, što nije nimalo prijatno.

Surf na crvenom talasu (A. Đuričić)