Odlomci iz knjiga

First topic message reminder :

"..Čudno je to kad nijem čovjek progovori. Dok je šutio, svi su oko njega mislili kako nije samo nijem, nego je i mutav. A kako starijim ljudima ne priliči mutavost, mutavi su mladi i djeca, debili i degenerici uvijek su mladi, tako se za starijega koji ne progovara misli da je lud. Onaj za kojega drugi misle da je lud, i sam se počinje ponašati kao ludak, ili ono što čini zbilja jest ludo. Nema onoga za kojega okolina misli da je ludak, a da makar malo to i ne posatne, ili da i sam o sebi ne počni misliti na isti način..."

Miljenko Jergović – Srda pjeva u sumrak na duhove

„Moj prijatelju i ja sam takode to iskusio. Osetio sam isti bol kao i ti. Ipak, naucio sam
da se ništa ne dešava slucajno", dodao je Jogi Krišnan saosecajno. „Sve se dešava s
razlogom i svaki neuspeh ima svoje naravoucenije. Shvatio sam da svaki promašaj, bilo da
je licne, profesionalne ili cak duhovne prirode, jeste osnova licnog razvoja. Doprinosi
unutarnjem razvoju i donosi na fizickom planu citav niz dobitaka. Nikad ne žali za
svojom prošlošcu. Bolje, izvuci pouku iz nje."

Robin Šarma
KALUDER KOJI JE
PRODAO SVOJ
FERARI

Govorite postujuci svoj integritet.
Govorite ono sto zaista mislite.
Klonite se toga da koristite rijecida
bi ste govorili protiv sebe ili ogovarali druge.
Koristeci moc svoje rijeci u pravcu istine i ljubavi.

Besprijekorna upotreba rijeci vodi ka licnoj slobodi, velikom uspjehu i izobilju; ona moze odagnati svaki strah i preobraziti ga u radost i ljubav.

Don Miguel Ruis

"Cetiri sporazuma"

''Postoji određena vrsta ponašanja prema ustaljenim pravilima, neka površinska maska, ''društvena krinka'' kojima se služe neki ljudi u određenim situacijama , ponašanje koje nema nikakvu važnost, nikakvu vrijednost, koje je prozirno jednako kao što je bezvrijedno. Neprirodna je ljubaznost pokušaj varanja, pokušaj uvjeravanja drugih da smo nešto što nismo; prava je ljubaznost izvanjski odraz našeg prirodnog značaja, izvanjski su grijesi grijesi našeg unutrašnjeg bića. Na isti se način i lijep značaj odražava u lijepom ponašanju.
Golema je razlika između ''društvenih običaja'' i uistinu lijepa ponašanja. Ono prvo je smion, ali jalov pokušaj da se lažno prikaže neka plemenita vrlina, ovo drugo je prirodan izraz srca koje njeguje poštene namjere.
Prava se ljubaznost rađa iz iskrenosti. Ona mora proizlaziti iz srca jer inače neće imati trajnijeg učinka, jer ni jedna ''poza'' i ''površinski sjaj'' ne mogu zamijeniti poštenje i istinoljubivost.''

(ne znam iz koje je ovo knjige, kopirano je s istovjetne teme na jednom drugom forumu).

"...Vede kazu kako je mnogo važnije da stvaramo iz ljubavi nego iz ne ljubavi. One objavljuju da su ljudi "rođeni u blaženstvu, održavani u blaženstvu i poslje smrti se ponovo vraćaju u blaženstvo". Radi se o drastićnom odmaku od savremene psihologije. Međutim, zaista živjetiu ljubavi uvijek znači promijeniti zapažanje- svako može da potvrdiiznenadnu ekstazu i blaženstvozbog kojih je romansa tako slatka. Ali, imati potpunu viziju ljubaviznači biti voljan proći mnogo potpuniju promjenu zapažanja.

Kada se doživljavate duhom, nećete samo osećati ljubav - bićete ljubav.

Rečeno duhovnim nazivom, prirodno je biti ljubav. Odvajanje od ljubavi je neprirodno..."

"...Život je ljubav i ljubav je život.
Šta je želja ako ne ljubav prema sebi?
I štaje znanje ako ne ljubav prema istini?
Sredstva i oblici mogu biti pogrešni, ali motiv iza njih uvijek je ljubav - ljubav prema meni i mom. Meni i moje može biti malo, ili mogu eksplodiratii obuhvatiti svemir, ali ljubav će ostati..."

Dipak Čopra

Put do ljubavi

"...Duhovni značaj ljubavi najbolje se mjeri onim što ona može da postigne, a to je zaista mnogo.

Ljubav može da iscjeli.
Ljubav može da obnovi.
Ljubav može da nas zaštiti. nadahne svojom snagom.
Ljubav može da nas približi Bogu.

Sve što ljubav želi da učini moguće je . Međutim, upravo zbog tog znanja razdor između ljubavi i ne - ljubavi postao je bolniji. Mnogi ljudi su doživjeli ljubav - kao zadovoljstvo, seks, zaštitu ili tako da neko drugi zadovoljava njihove svakodnevne potrebe - a da nisu vidjeli da se pred njima otvara poseban put. Socijalno "normalan"ciklus ljubavi jednostavno znači pronaći pogodnog partnera, vjenčati se i podići porodicu. Ali taj društveni obrazac ne predstavlja put, jer iskustvo braka i podizanje djece nije automatski duhovno. Tužno je reći, ali mnogi ulaze u veze koje traju čitav život a u kojima ljubav vremenom blijedi, ili pak daje trajno saputništvo ali ne raste u svojim unutrašnjim dimenzijama. Duhovni put postoji samo zbog jednog razloga: on pokazuje duši kako da raste. U tom rastu otkrivaju se duhovne istine, ostvaruju se duhovna obećanja.
Kada pronađete svoj put , pronaći ćete i svoju ljubavnu priču..."

Dipak Čopra

Put do ljubavi

''Čak i prije, a osobito nakon odlaska u mirovinu, ljudi postaju religiozni i počinju odlaziti u crkvu. Jeste li primijetili koliko je starih ljudi po crkvama? Pitam ih zašto baš sada idu u crkvu. Odgovor obično glasi: ''Zato što ću kad umrem, konačno pronaći sreću!''
Za one koji vjeruju ''da će naći sreću kada steknu ovo ili ono'', sreća je samo san za budućnost.
Ona je za njih poput duge, korak-dva nadohvat, ali zauvijek izvan njihova dosega. Oni nikada u životu, pa ni nakon njega, neće spoznati sreću.''

A. Brahm, Krava koja je plakala

"...U Indiji duše ne putuju ravnocrtno. Iako se Raj nikada nije vratio u Indiju, u njegovu su umu ponovno izronile stare pouke iz djetinjstva. Sjetio se da duše nisu strijele koje osoba svojim postupcima odašilje prema raju ili prema paklu gdje će zauvijek ostati. Duše su zapravo nalik pticama koje kruže ponad raznih životnih pustolovina. Nema vječnog prokletstva ili vječne nagrade. Kad se život privede kraju pa se dobro i loše zbroje, duša neznatno mijenja svoj put. Ponirući u dubinu ili vinuvši se u visine, ona se ponovno vraća životnim poukama.
Takvo vjerovanje nudi ponovne prilike. Ni jedan postupak nije toliko jedinstven da se ne ponavlja mnogo puta, sve dok duša iz njega ne iscijedi i posljednju kap soka.
Je li to pohlepa ili jednostavno temeljitost? Možda je istina da naše biće u svojim dubinama poznaje istinu. Živimo predugo da bismo vjerovali u konačne ishode. Poput klizača koji se sudaraju i mimoilaze na svjetlucavom ledu, jedan kratak krug kližu držeći se za ruke, a potom se razilaze, duše lete zajedno i zasebno. Nitko nikomu nije nepoznat. Nitko nikomu nije stranac. Ples je vječan, a mi možemo odlučiti samo o tome koliko ćemo vremena provesti s partnerima koji nas privlače...."

Deepak Chopra-Srodna duša

"...Moć ljubavi je moć čistoće. Riječ ljubav koristi se na mnogo načina, ali čarobnjaku je
ona sveta jer njegovo shvaćanje ljubavi je "ono što uklanja sve nečistoće, a ostavlja
samo ono što je istinito i stvarno." "Sve dok se bojiš, ne možeš stvarno voljeti",
upozoravao je Merlin. "Sve dok se ljutiš, ne možeš stvarno voljeti. Sve dok imaš
sebični ego, ne možeš stvarno voljeti." "Dakle, mogu li ikad uopće voljeti?" upita
Arthur znajući da često osjeća strah, ljutnju i sebičnost. "Ah, to je misterija",
odgovorio je Merlin. "Kako god nečist bio, ljubav će te potražiti i raditi na tebi sve dok
ne budeš mogao voljeti."
Ljubav traži nečistoće da bi ih spalila. Nema ljudi koji ne poznaju ljubav - postoje
samo oni koji ne mogu osjetiti moć ljubavi. Budući da je nevidljiva i stalno prisutna,
ljubav je više od emocije ili osjećanja; više je od uživanja, pačak i od ekstaze.
Čarobnjaci smatraju da je ona zrak koji udišemo, da kruži svakom našom stanicom. Iz svog univerzalnog izvora, ljubav prožima sve. Ona je konačna moć, jer bez prisile
privlači sve i svakog.Čak i u prisutvu patnje, ljubav nastavlja svoj posao daleko od
pogleda ega i uma. U usporedbi s ljubavlju sve su druge sile slabašne...."


Deepak Chopra

PUT ČAROBNJAKA

"Žene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kiša jutarnja, ali u naš život ulazite kao pljusci nošeni vihorima. Preko vaših bijelih tjelesa pjeni se bučno život naš, zaustavlja se u virove i pada strmoglavce.
Ta mudrost nije lijek, ni starost ne pomaže, i kad sve umukne, vaš je glas još u bilu krvi moje. S čega se mudračeve oči mute i svetačke usne blijede?
Ženo, što ne možemo da te jasno vidimo kao pračovjek ženku na suncu, nego si postala strašna vizija i otrov krvi naše, pa bježimo pred tobom, i dok mislimo da si daleko, ti bdiješ u našim mislima, i dok hoćemo da te u radu zaboravimo - gle! - na svim našim djelima tanke vijugaju linije, tragovi tvojih nevidljivih prsta.
Sta znači talasava linija vašeg tijela? I ta nijema, bijela, raspjevana ljepota koju nemirno lovimo kao djeca leptira, a ona nam, naizmjenice, ili zadaje bol ili se pretvara u gorčinu?
Žene, u očima vašim sja ulomak jednog ljepšeg neba koje je sjalo nad srećnijim stvorovima no što smo mi i za neke strahovite kataklizme prsto u parčad."

Ivo Andric-ex ponto

Ispričao sam vam ove pojedinosti o asteroidu i povjerio sam vam njegov broj, samo zbog odraslih osoba. Odrasle osobe vole brojeve. Kad im pričate o nekom novom prijatelju, nikad vas neće zapitati o onom što je bitno.Nikad vam neće reći "Kakva je boja njegova glasa?","Koje su mu najomiljenije igre?","Da li skuplja leptire?", nego vas pitaju "Koliko mu je godina?",:Koliko ima brače?", "Koliko je težak?", "Koliko zaradjuje njegov otac?",tek tada smatraju da ga poznaju.Ako kažete odraslim osobama "Vidio sam jednu lijepu kuću od crvenih opeka sa geranijumom u prozorima i golubovima na krovu...." one nisu u stanju da zamisle tu kuću.Treba im reći "Vidio sam kuću od 100 000 franaka".Tada ce uzviknuti:"Kako je lijepa!"

Isto tako, kad biste im rekli: "Dokaz da je mali princ postojao je taj što je bio divan, što se smijao i što je želio imati ovcu. Kad neko hoće imati ovcu to je dokaz da postoji," one bi slegle ramenima i smatrale vas djetetom.Ali ako im kažete:"Zvijezda sa koje je on došao jest asteroid B 612" ubjediti ćete ih i neće vam dalje dosađivati pitanjima.Takve su one.Ne treba njima zamjerati.Djeca trebaju biti veoma popustljiva prema odraslim osobama.


Ako netko voli jedan cvijet koji postoji samo na jednoj između milijuna zvijezda, to je dovoljno da bude sretan kada ih promatra.On kaze sebi:"Moj cvijet je negdje tamo....




"Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati."

"Ono što krasi pustinju, reče mali princ, to je što se u njoj negdje skriva bunar..."

"Da, rekoh malom princu, bilo da je u pitanju kuća, zvijezde ili pustinja, ono što čini njihovu ljepotu nevidljivo je!"

"To je kao sa cvijetom. Ako voliš jedan cvijet koji se nalazi na nekoj planeti, prijatno je noću gledati u nebo. Na svim zvijezdama cvjeta cvijeće."

"- Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću stanovati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje znaju da se smiju!

On se i dalje smijao.
- A kada se utješiš (čovjek se uvijek utješi) biće ti milo što si se sa mnom upoznao. Ostat ćeš mi uvijek prijatelj. Poželjet ćeš da se smiješ sa mnom. Otvorit ćeš ponekad prozor, onako iz zadovoljstva... I tvoji prijatelji bit će iznenađeni kad te vide da se smiješ gledajući u nebo. A ti ćeš im tada reći: Da, zvijezde me uvijek nasmijavaju! A oni će pomisliti da si lud. Vala sam ti podvalio...
On se i dalje smijao...
- To će biti kao da sam ti dao, umjesto zvijezda, šaku praporaca koji umiju da se smiju..."

"..oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

"Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio."

"Govor je izvor svih nesporazuma."

"Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac."


Mali Princ -Antoine De Saint Exupery

Posjetitelju, koji je sebe opisao kao tražitelja istine, učitelj reče:
„Ako je ono što tražiš istina, tada moraš iznad svega posjedovati jednu osobinu.“
„Znam. Velku strast za nju.“
„Ne. Stalnu spremnost da priznaš da si možda u krivu.“
Iz knjige „Minuta Mudrosti“, Anthony de Mello

Ljepota



Ljepota je strašna, jeziva stvar! Strašna je jer je niko još nije dokučio niti će to ikada moći, zato što Bog stalno stavlja pred nas nove zagonetke. U ljepoti se susreću dvije obale i sve suprotnosti postoje uporedo. Ja nisam učen čovek, brate, ali sam mnogo o ovome razmišljao. Zaista, tajnama nema kraja! Mnogo je u životu nepoznanica za čovjekova nejaka pleća. Rješavamo ih kako znamo i umijemo i opet smo na suvom. Ljepota!

Nepodnošljiva mi je pomisao da čovjek plemenitog srca i uzvišenog uma, koji je krenuo u život za idealom Madone u srcu, završi u Sodomi. Još je strašnije što se čovjek kome je Sodoma u srcu, ne odriče lako ideala Madone i što u dubini duše može da izgara od istinske čežnje za ljepotom, kao u doba mladalačke naivnosti.

Da, široko je ljudsko srce, preširoko. Volio bih da nije tako. Sam đavo zna šta sve to znači. Ono što je razumu mrsko i sramotno, često je srcu milo i drago. Ima li ljepote u Sodomi? Vjeruj mi, mnogim je ljudima Sodoma lijepa. Da li si znao za tu tajnu? Ono što me užasava je da ljepota nije samo zastrašujuća, već i puna tajni. Bog i đavo se tu bore, a bojno polje im je ljudsko srce. Ali, ljudsko srce hoće da priča samo o sopstvenom bolu. Slušaj, sada ću ti reći šta ono govori…

Dostojevski – Braća Karamazovi

Kao što je neophodno razviti unutarnji mjehur da vas zaštiti od vašeg vlastitog podsvjesnog uma, također je neophodno razviti vanjski mjehur ili oklop da vas zaštiti od negativne energije drugih ljudi. Ideal je, kao što sam već spomenuo da budete programer kompjutera svojeg podsvjesnog uma.
Zapamtite da ako vi ne preuzmete odgovornost za to, tada će podsvjesni um ili drugi ljudi upravljati vašim životom. Ideal je biti uzrok, kreator i majstor svojeg vlastitog života. Ako ne shvatite jasno te psihološke zakone, tada će drugi ljudi biti vaši programeri kompjutera.
Uzmimo na primjer nekoga tko vas kritizira ili osuđuje. Ideal je imati zamišljeni mjehur, oklop ili svjetlost oko sebe, tako da kada kritika dođe do vas, pogodi mjehur ili oklop i sklizne poput vode niz pačja leđa. Možete zamisliti kako se odbija kao od gumeni jastuk.
Vi činite svjesni izbor ili razlučivanje da li ćete to propustiti u svoj podsvjesni um ili ne. Morate razumjeti da je taj mjehur polupropusni mjehur. Drugačije rečeno, on propušta unutra pozitivnu energiju a vani zadržava negativnu energiju. Ako taj mjehur zaštite nemate na raspolaganju u svakom trenutku, tada vas mogu zlostavljati komentari, izjave ili energija druge osobe.
Postoji vrijeme za biti otvoren i vrijeme za biti zatvoren. Neophodno je zatvoriti se i zaštititi ako su drugi ljudi negativni. Da netko na vas baci pravo fizičko koplje, siguran sam da biste se ako možete fizički pokušali maknuti s njegove putanje.

Dr. Joshua David Stone, Psihologija duše

Simon nije vjerovao da čovjek mora nastaviti posao koji ga čini nesretnim ili jadnim. Da bi potkrijepio svoje mišljenje citirao je Faulknera, pokušavajući oponašati južnjački otegnuti govor toga velikog pisca: '' Nešto najtužnije na svijetu jest činjenica da je rad jedino što možemo obavljati osam sati na dan, dan za danom. Osam sati na dan ne možemo ni piti, ni jesti, ni voditi ljubav…toliko možemo jedino raditi. To je ujedno i razlog zbog kojeg čovjek sam sebe i sve ostale čini toliko nesretnim.'' Da bi sažeo ovo osobito predavanje, još jedno je istaknuo kako čovjek mora napustiti posao koji ga čini nesretnim:
- Nije istina, gospodine Og, da kamenčić koji se kotrlja ne skuplja mahovinu. Kamenčić koji ne miruje može skupiti mahovinu i još mnoga toga!


Og Mandino, Najveće čudo na svijetu

"... Lako je shvatiti da na svetu uvek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili usred nekog velikog grada. I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj i samo postoji taj trenutak i ta neverovatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka. Ruka koja budi ljubav i koja je stvorila jednu dušu bliznakinju za svaku osobu koja radi, odmara se i traži blago pod suncem. Jer bez toga nijedan san ljudske rase ne bi imao bilo kakvog smisla."

Paulo Koeljo "Alhemičar"

"...Gejl se naginje napred, oči počinju da joj sijaju. "Mislim da shvatam... ali gde je tu onda um Džeri? Sam mozak?"

Džeremi se smeje, pokušava da otpije još malo... On spušta čašu sa treskom. "Pretpostavljam da je najbolji odgovor što su Grci i verski ludaci bili u pravu kada su razdvajali jedno od drugog. Na mozak se može gledati kao na... pa, kao na neku vrstu istovremenog elektrohemijskog generatora talasnog fronta i interferometra. Ali um... ah, um... to je nešto mnogo divnije nego ta grudva sive materije koju zovemo mozak."

"A kako se ovo otkirće može primeniti na našu sposobnost... na telepatiju?" Gejlin glas je tih.

"Sasvim jednostavno, kada sebi vizuelno predstaviš ljudsku misao kao niz frontova stojećih talasa koji stvaraju obrasce interferencije što se mogu skladištiti i množiti...Sećaš se kada smo podelili utiske o toj sposobnosti neposredno pošto smo se upoznali? Oboje smo zaključili da bi bilo nemoguće objasniti dodir uma bilo kome ko to nije iskusio. Bilo bi to kao opisivanje... kao opisivanje boja osobi slepoj od rodjenja."

"Ti znaš da dodir uma u stvarnosti ni najmanje nije nalik onome kako to opisuju u tim glupim SF pričama koje čitaš." Gejl se osmehuje. "Obično kažu da to liči na hvatanje radio ili TV emisija", kaže ona, "kao da je um prijemnik ili tako nešto."

Džeremi klima glavom. "Ali mi znamo da nije tako.Da je pre kao... " Ponovo reči ga izdaju i on pokušava da podeli sa njom matematiku: "..sinusni talasi izvan faze koji polako konvergiraju dok se amplitude premeštaju preko prikazanog prostora verovatnoće."

"Nešto kao da imaš deja vu sa nečijim tudjim sećanjima." kaže Gejl..."
Den Simons - Šuplji čovek

DANI O KOJIMA NEĆU BRINUTI



“Do kraja mog života dva me dana nikada više neće brinuti: Prvi dan je juče, sa svim svojim greškama i suzama, lažima i porazima. Juče je prošlo i zauvijek izmaklo mojoj kontroli. Drugi dan je sutra, sa svojim zamkama i prijetnjama, opasnostima i tajnama. Dok sunce opet ne bude izašlo, nemam udjela u sutrašnjem danu, jer nije se još ni rodio.
Uz Božju pomoć, ovaj današnji dan mogu da savladam ako na to koncentrišem sav svoj trud i energiju! Samo ukoliko mu dodam teret ove dvije zastrašujuće vječnosti, juče i sutra, postoji mogućnost da pokleknem pod njihovim opterećenjem. Nikada više! Ovo je moj dan! Moj jedini dan! Samo on postoji! Ostatak mog života teče danas i ja sam riješen da svaki sat ovoga dana provedem na sljedeći način…
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da obratim pažnju na mudre savjete Isusove, Konfučijeve i Zaratustrine i da se prema svakome koga sretnem, prijatelju ili neprijatelju, strancu ili članu porodice, ponašam onako kako bih želio da se on prema meni ponaša;
- da vodim računa o svojim riječima i svojoj ćudi, da se čuvam nerazboritih trenutaka u kojima bih da zakeram ili vrijeđam;
- da sve koje susrećem pozdravljam nasmijan, a ne namršten, uz tople riječi ohrabrenja umjesto oholosti ili, još gore, ćutnje;
- da budem saosjećajan i pažljiv prema tugama i borbama drugih, shvatajući da postoje skriveni jadi u svačijem životu, ma koliko uzvišen ili ponizan bio;
- da što prije budem dobar sa svima, imajući uvijek na umu da je život prekratak da bismo ga trošili na osvetoljubivost ili zlobu, da se prebrzo završava da bismo imali vremena da budemo sitničavi ili neljubazni.
- Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da neprestano podsjećam sebe da ću više klipova kukuruza požnjeti u jesen, što više zrna budem posijao u proljeće;
- da shvatim da me život uvijek nagrađuje pod uslovima koje sam postavljam, i ako nikada ne uradim ili ne isporučim više od onoga za šta sam plaćen, nikada neću ni imati razloga da očekujem nešto preko toga;
- da uvijek dam od sebe više nego što se od mene očekuje, na poslu, u igri ili kod kuće;
- da radim sa poletom i ljubavlju, ma o kakvom zadatku da je riječ, shvatajući da nikada neću moći da spoznam pravu sreću ukoliko je ne budem pronašao i u svom poslu;
- da istrajem u onome što radim, čak i onda kada drugi prestanu da se trude, jer sada znam da me anđeo sreće i ćup zlata čekaju tek na kraju one dodatne milje koja još uvijek leži preda mnom.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da postavim sebi ciljeve koje treba da po stignem do kraja današnjeg dana, jer sada znam da me besciljno lutanje od časa do časa vodi samo jednom odredištu, luci nesreće;
- da shvatim da nijedan put do uspjeha nije previše dug ako napredujem hrabro i bez nepotrebne žurbe, kao i da nijedna počast nije tako udaljena ako se za nju strpljivo i na vrijeme pripremim;
- da nikada ne gubim vjeru u svjetlije sutra, jer znam da će me neko sigurno čuti ako budem na kapiju kucao dovoljno dugo i dovoljno jako;
- da uvijek iznova podsjećam sebe da uspjeh uvijek ima svoju cijenu, i da uvijek moram dobro da odmjerim da li su radost i nagrade koje mi on donosi vrijedni dragocjenog dijela mog života koji moram da uložim da bih ga postigao;
- da se grčevito držim svojih snova i planova za ljepšu budućnost, jer ako ih se odreknem, možda ću i dalje postojati, ali to više neće biti život.
Do kraja moga života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da stremim ispunjenju onog najboljeg u sebi, znajući da nemam nikakvu obavezu da se obogatim ili postanem veoma uspješan, već samo obavezu da dam ono najviše i najbolje od sebe;
- da ne podliježem strahu od neuspjeha, jer ću tada gledati ka ciljevima koje još nisam postigao, a ne dolje, na zamke koje mi stalno prijete;
- da prigrlim zlu kob kao prijatelja od koga ću da naučim znatno više nego od niza stalnih uspjeha i srećne sudbine;
- da se podsjetim da su promašaji, čak i kada mi se dese, samo putokazi prema uspjehu, jer sve što je lažno odvešće me u potragu za istinitim, a svako iskustvo ukazaće mi na neku grešku, koju ću kasnije pažljivo izbjegavati;
- da se radujem onome što imam, ma kako malo to bilo, uvijek se prisjećajući one priče koju sam često slušao, o čovjeku koji je bio nesrećan zato što nije imao cipele, sve dok nije sreo čovjeka koji nije imao noge.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da prihvatim sebe onakvog kakav jesam, ne dozvolivši nikada svojoj savjesti ili osjećanju dužnosti da me primora da živim po kalupu koji su drugi napravili za svoju dobrobit;
- da shvatim da nikada ne smijem sopstvenu vrijednost da mjerim nečijim pohvalama ili ljubavlju, jer moja istinska vrijednost najviše zavisi od toga šta sam prema sebi osjećam i koliko sam uključen u svijet oko sebe;
- da odolim iskušenju da nadmašim tuđa dostignuća, jer ta patetična, pa ipak uobičajena težnja nije ništa više do znak nesigurnosti i slabosti, a ja nikada neću biti svoj ako dopustim drugima da određuju moje standarde;
- da u sve svoje postupke, u radu i igri, neprestano unosim varnice entuzijazma, tako da moje uzbuđenje i revnost pri bilo čemu što radim, savladaju svaku teškoću, koja bi u protivnom usporila moje napredovanje;
- da se uvijek podsjećam da moram da uložim vrijeme i energiju u povećanje sopstvene vrijednosti, jer samo budale stoje zaludne, čekajući da im uspjeh sam dođe, a ja sada znam da jedina šansa da se dođe do vrha leži u tome da se prvo iskopa rupa.
Do kraja mog života, ovog tako izuzetnog dana, molim Te, pomozi mi, Gospode…
- da drugima činim ono što bih želio da oni čine meni, da u svakom času od sebe dajem više nego što se očekuje, da postavim sebi ciljeve i da se držim svojih snova, da tražim dobro u svakom zlu koje me snađe, da sve svoje dužnosti izvršavam s poletom i ljubavlju i da, više od svega, budem svoj.
Pomozi mi, molim te, da postignem ove ciljeve, moj izuzetni prijatelju, da bih mogao da postanem dobar staretinar, da u tvoje ime radim sa obnovljenom snagom i mudrošću, spasavajući druge kao što si ti spasio mene. I, iznad svega, molim te, ostani uz mene cijelog ovog dana… ”

Og Magdino – Povratak staretinara

"Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u zivotu,ljepse nego bilo koji drugi stvor na zemlji.Od trenutka kad napusti gnijezdo ta ptica trazi trnovito drvo i nema mira dok ga ne nadje.
Uvuce se medju njegove divlje isprepletane grane i pjevajuci nabode se na najduzi,najostriji trn.Dok umire,njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepsu od pjesme slavuja ili seve.Cijena te predivne pjesme je zivot,ali citav svijet zastaje da slusa,a Bog na nebu se osmjehuje.
Jer ono najdublje sto u nama postoji moze se dobiti samo po cijenu velike boli,ili bar tako kaze legenda..."

Collen McCullough-Ptice umiru pjevajuci

"Znam da je ljubav ista kao brana:ako ostavite pukotinu kroz koju moze da se provuce i najtanji mlaz vode,malo pomalo,voda ce potkopavati odbrambene zidove i nastupit ce trenutak kad vise niko nece uspjeti da ukroti snagu bujice.Ako se zidovi odrone,ljubav osvaja sve:tada vise nije vazno sta je moguce ili nemoguce,nije vazno da li mozemo ili ne mozemo da zadrzimo osobu pored sebe-Ljubav znaci gubitak kontrole!"

Paolo Coelho

....Sad sam shvatio: to je prijateljstvo,ljubav prema drugome.
Sve drugo moze da prevari to ne moze. Sve drugo moze da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas.
Ne mogu da mu kazem : budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj. Ali, bilo ovako ili onako,u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati.
Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban, što nisam zamjerio ničemu ma šta da je rekao ili učinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život.
Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo.
PRIJATELJSTVO SE NE BIRA, ONO BIVA KO ZNA ZBOG ČEGA KAO LJUBAV...
A nista ja nisam poklonio tebi već sebi... -M.Selimovic

Pravda u anglosaksonskim kulturama ne postoji u praksi. O njoj se u javnosti samo govori, ali zapadnoevropska društva su zapravo robovlasnički sistemi maskirani u demokratiju. Pravda živi još samo na planinama Balkana, gde se stari ljudi ne proteruju u staračke domove, jer o njima brinu njihovi potomci, pravda miriše na bakinu vruću gibanicu koju je zamesila unuka, a baka je samo dala recept.
Pravda nema budućnost, zato što će je uništiti velika nepravda sa Zapada tržištem droge i produkcijom gradjanskih ratova. Ostaće samo mitovi o pravdi koje će, na žalost, da snimi holivudska produkcija.
Pravda i ljubav su dve sestre bliznakinje.Pravda bez ljubavi je nemoguća kao i ljubav bez pravde.
Ljubav je danas gubitnička reč. Verovati u ljubav je kao da ste u slepoj ulici. Iako verujem u ljubav, ne osećam se kao gubitnik, jer još uvek mogu da se vratim iz zapadne Evrope i kod svoje bake bez žurbe popijem kafu i čašu vode sa ratlukom.

Bratislav Jugović "Kad papa bude crnac"

Kad muškarci pišu ljubavna pisma

Dječake se, u našem zapadnjačkom okruženju, ne odgaja da obraćaju pažnju na svoje osjećaje, niti ih se potiče na izražavanje emocija. Tim su muška ljubavna pisma još i zanimljivija!

Sjećate li se knjige ljubavnih pisama koje je Carrie čitala Faci? Radilo se o autentičnim pismima, ali knjiga je, na traženje publike, nastala kasnije.



Planetopija.hr
Knjigu ćete uskoro moći pročitati i na hrvatskom, a danas smo za vas izdvojili Mozartovo šašavo pisamce i sočne Flaubertove rečenice.

Uživajte u njima, no ostanite znatiželjni i pozorni. Otkrijte što zapravo pišu, kada pišu o ljubavi!


Mila moja, pazi na izgled

Wolfgang A. Mozart piše Constanzi

Draga ženice, imam nekoliko zahtjeva. Preklinjem te da

(1) ne budeš melankolična,

(2) brineš za svoje zdravlje i da se čuvaš proljetnih povjetaraca,

(3) ne izlaziš sama u šetnju – a najviše bih volio da uopće ne izlaziš u šetnju,

(4) da budeš posvema uvjerena u moju ljubav. Dosad nisam napisao nijedno jedino pismo upućeno tebi, a da pred sobom nisam imao tvoju dragu sliku.

(5) da u svom ponašanju ne paziš samo na svoju i moju čast nego i da paziš na svoj izgled. Molim te, ne ljuti se na mene što to tražim od tebe. Morala bi me zbog toga voljeti još više, jer tako više cijenim našu čast.

(6) i na kraju te preklinjem da mi u svojim pismima spominješ više pojedinosti. Veoma bih volio znati je li nas naš šogor Hofer došao posjetiti dan nakon moga odlaska na put? Dolazi li on vrlo često, kako mi je bio obećao da će činiti? Obilaze li te Langeovi? Kako napreduje portret? Kakvim životom živiš? Sve me to, prirodno, silno zanima.


Vrlo malo si kao pjesma

Goustave Flaubert piše Louisi Colet Croisset

Govoriš mi vrlo nježne stvari, draga Muzo. Eh bien, za­uzvrat primi sve ono još nježnije no što bi mogla zami­sliti. Tvoja ljubav prodire u mene poput mlake kiše, i ja osjećam kako me nataplja do same srži moga srca.

Ne imaš li ti sve što mi je potrebno da bih te ljubio – tijelo, um, nježnost? Proste si duše i tvrde glave, vrlo malo si kao pjesma, ali krajnje pjesnička; u tebi nema do dobrote, i sva si poput svojih grudi, sva bijela i meka na dodir.

One koje sam poznavao, nisu se mogle mjeriti s tobom, i dvojim da se one za kojima sam žudio mogu mjeriti s tobom. Ponekad pokušavam zamisliti kako će izgledati tvoje lice u starosti, a meni se čini da ću te vo­ljeti kao što te danas volim, a možda i više.


Odlomci iz zbirke Najljepša ljubavna pisma slavnih muškaraca

"...Svi mi povezujemo ljubav i dobrotu.Privlačnost je zasnovana na pretpostavci da će druga osoba da donese nešto dobro u naš život. Naša definicija takve dobrote može biti površna ili duboka. Neki muškarci će uvijek vjerovati da je žena dobra ako je lijepa i poslušna.Neke žene će previdjeti desetine osobina muškaraca koje mogu dovesti do katastrofe u vezi samo ako se na njega mogu osloniti i ako dobro zarađuje.

Potreban je unutrašnji rast da biste primjetili dublju vrijednost dobrote.

U suštini, ljudi su dobri zbog onog što jesu: dobrota je kvalitet bića. Kada jednom to otkrijemo, prestajemo da mjerimo ljude prema njihovim dostignućima. Očekujemo dobrotu kao dio njihovog bića, baš kao i našeg vlastitog. Kada se to dogodi, ne očekujemo više nagradu za to što činimo dobro. Više ne dajemo ljubav kada su ljudi prema nama dobri i ne povlačimo je kada su loši. Umjesto toga ljubav postaje stalna. Ona jednostavno jeste.Ljudi koji su dostigli taj nivo zaista posjeduju svoju ljubavnu priču...."

Dipak Čopra
Put do ljubavi

"Da li je moguća ikakva veza između čovjeka i svijeta osim moranja? Ja ne biram ono što imam. Ne biram, ustvari, ništa, ni rođenje, ni porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto. Još je čudnije što to moranje pretvaram u ljubav. Jer, nešto mora biti moje, zato što je sve tuđe, i prisvajam ulicu, grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene. Ja ga otimam, ja mu se namećem, a mojoj ulici je svejedno, i nebu nada mnom je svejedno, ali neću da znam za to svejedno, dajem im svoje osjećanje, udahnjujem im svoju ljubav, da mi je vrate..." (M.Selimović - Tvrđava)

Razmišljanje

Godinama sam bio nervozan (neurotičan). Bio sam plašljiv, depresivan i ohol. I svatko mi je govorio: Ti se moraš promijeniti. I svaki bi mi rekao kako sam neurotičan. Bili su mi već dosadni, i ja sam im obećavao i mislio sam se promijeniti, ali nikad nisam uspio pa koliko god sam se trudio. To što me je najviše boljelo, bilo je da mi je najbolji prijatelj uvijek govorio kako sam neurotičan. I on je uvijek ponavljao, da se moram promijeniti. I njemu sam obećavao, pa opet nije od toga bilo ništa, to nikad nisam uspijevao. Tako sam se osjećao bespomoćan i zarobljen. Jednog mi dana reče on "Ne mijenjaj se! Ostani kakav jesi!" I nije važno, da li ćeš se ti promijeniti ili ne! Volim te, onakvog kakav jesi. Tako neka bude" Te riječi su zvučale poput glazbe u mojim ušima. "Ne mijenjaj se, ne mijenjaj se, volim te...". I ja sam se otpustio i postao sam življi, i gle čuda nad čudom - ja sam se promijenio. A sada znam da se nisam u istinu mogao promijeniti, dokle nisam našao nekoga, tko me zaista volio, bez obzira da li ću se promijeniti ili ne. "Volim te" "rado te prihvaćam onakvog kakav jesi" kad se nekome reče onda njemu ili njoj čini neobično dobro. Biti voljen bez preduvjeta i pretpostavki omogućuje život pun smisla. Ako se netko osjeća voljen i ljubljen onda može velikodušno darovati svoj život, može se zauzimati za ljude a da uopće ne gleda što mi to donosi. Ne odbacujte sebe govoreći kako ništa ne vrijedite! Dopustite si biti voljeni! Prihvatite sebe takvi kakvi jeste sa svim svojim vrlinama i manama!

Anthony de Mello