Najbolja prijateljica

Koje vrline ima vaša najbolja prijateljica i da li vas je ikad razočarala?

One su tu kad god treba, bilo za smijeh i zajebanciju, bilo za suze i utjehu, bilo za ubijanje dosade, bilo za važne rasprave ... jednostavno su postale nezamjenjiv dio mene otkad sam ja postala ja. Vjerujem da se to prijateljstvo nikad neće ugasiti

Imam jednu prijateljicu koju bi izdvojila od svih ostalih...
Prekrasna jedna osoba,puna pažnje,dobrote...
Obožavam je...

vrline... ima ih puno jedna od naj vazniji je to da je tu uglavnok kad treba.. razocarala me milion put al je previse volim da tek tako sudim o njoj nemam nikoga od porodice tako da mi je ona sve i brat i sestra i rodica ali sam ja definitivno njoj kao mama to mi milion puta kaze i zato je neizmjerno volim! ne bi je mjenjala kad bi mi to bio uvjet za opstanak u zivotu... nikada!

imam vise, sve su tu kad mi sta zatreba, ali jednu uvijek izdvajam,od djetinjstva smo skupa. Sad se nesto ne vidamo cesto,zivot nas razdvojio,ali znam da je uvijek tu u pola noci da mi sta zatreba. Nemam sestru ne znam te osjecaje ali mislim da smo sestre ne bi se vise volile, postovale i imale jedna u drugu povjerenje, sto je naj bitnije obadvije znamo da se uvijek jedna na drugu mozemo oslonit

:rida:

Ja sam se kao dijete toliko puta selila da sam pogubila one prave najbolje prijateljice. Onda sam dugo bila bez i sad je opet imam. Ona je naprosto ona - ona s kojom mogu o svemu pričati, čak ni kad ne razumijemo jedna drugu najbolje, koju mogu nazvati kad sam u frci, koja sređuje stvari kad idemo nekamo na put dok ja sređujem svoj dio stvari i tako se nadopunjavamo

Ja neznam što da radim sa mojom prijateljicom, ona jednostavno nema potrebu nikoga nazvati i pričati s nekim, pa tako i sa mnom.
Stalno ja nju zovem i to jednom u 10 dana i isprva osjetim da joj nije tako drago što me čuje i onda nakon rečenice, dvije, postane ona stara, kao da shvati s kim priča i onda je čak i sretna što sam ju nazvala i nemožemo se napričati.
Isto je kada ju vidim, isprva je čak hladna i u jednom trenutku shvati da priča sa mnom i sve je super.
Tako znamo zapričati satima i onda je njoj žao jer me nije htjela toliko "gnjaviti", iako sam joj sto puta rekla da ja uživam kada me gnjavi.
I ne znam što da radim s takvim prijateljstvom, jako ju volim, ali to me baš bedira.
Zapravo nismo nikada o tome pričale, ona je strašno zatvorena osoba, nebi joj prošlo preko usta da joj je netko drag nema šanse, a ni ja nisam baš laka na riječima.
Bojim se da će mo izgubiti jedna drugu. :help:

A da popričaš otvoreno s njom? ::

Ma da, ali uvijek je natko sa nama pa mi je to glupo, ili smo u kafiću ili kod nje a doma joj je muž i djeca.
Nema teorije da ona nekuda ode osim kod svojih.
Dođe kod mene samo na rođendan mojoj kćeri, a sada i ima malu bebu tako da joj je sve pobrkano.
Prijateljice smo skoro tri godine, zapravo od kako sam ja doselila u grad i bili je sve O.K dok je ona radila.
I ne bi ju sada ju gnjavila sa onim što ja osjećam, kada ima tako malu bebu, ali nebi ni da ostanem bez nje.

popričaj sa njom...
ljudi imaju svojih obaveza, ljudi se tako lako udalje jedni od drugih...
danas se svatko brine za sebe, pa nije niti čudno....

Ako ona tebi dođe samo na rođendan kćeri,a najbolje ste prijateljice...
sorry na otvorenosti ali meni tu nešta ne štima...
Kako da najbolja prijateljica,kao što kažeš,u tvoju kuću
uđe jednom godišnje?
Ja bi to riješila pa kud puklo...
Oprosti ako sam preiskrena :: ...

Ma nisi, to stoji i kopa i mene, a moj muž je tako nešto več komentirao. Stalno si govorim kako je situacija puno kompliciranija nego je, jer tu je i nje muž.
On dobrim dijelom odmaže, jer je kurvaroš i cijeli grad to priča, i to ju vara sa zaposlenicom. Mene se boji kao vraga, jer ja znam što se govori, ali ne pričaji ljudi budalaštine i svojim sam ga očima vidjela.
Negdje prije sam bila kod nje, kada evo njega, s posla je otišao jer je kao nešto zaboravio, a netom prije ju je nazvao da vidi jesam li ja došla i kada sam nazvala mog muža da dođe po mene tek se onda pokupio.
Znam trula situacija i ja baš u sredini, ali kad ju volim.

E sada je puno toga jasnije,ako njen muž zna da ti znaš da on vara tvoju prijateljicu...
onda vjerojatno ima prste u tome što ona ne dolazi kod tebe,što se jednostavno
slabo družite i viđate. On se boji za svoju guzicu,ako ti progovoriš...

Kiki, ne znam zašto se čudiš njezinoj suzdržanosti kad je takva situacija. Ako je inače zatvorena osoba, to se još pojačava kad nastanu problemi. Ja sam inače takve prirode, ali sam se dosta otvorila s vremenom i sad ne djelujem tako, ali jako dobro poznajem simptome.

Ma znam de je ima prste u tome, jednom sam čak došla u kafič i pitam ga dali je dolazila. jer je bila na bolovanju zbog trudnoče, pa je ponekada znala došetati.
On kaže." Ma nije danas dolazila"
Ja svejedno ostanem i kažem mu da mi donese kavu, a nato ona izlazi iz skladišta sva začuđena što me vidi i još me pita kako sam znala da je došla.
Još jedno ja njoj nikada nebih mogla reči što on radi iako ponekad mi se čini da ona sve zna, ali šuti zbog djece.
I zbog toga se osječam kao smrad kada ju vidim, jer čuvam njemu leđa i tajim tako nešto.

i ja se u potpunosti slazem sa Kate on vjerovatno njoj brani da bude sa tobom da ti ne bi sta njoj rekla jer znas kako je inace zena zadnja sazna a i ono sto zna zmiri i odbija od sebe a ti da si s njom stalno vjerovatno bi joj otvorila oci pa mozda se i ona boji biti s tobom pa je zato na pocetku s tobom hladna kad skonta da nista ne zapocinjes o njemu onda se opusti sa tobom ne znam da li sam ovo dobro napisala ali mislim da svatas sta je pisac htjeo da kaze

Bed mi je najviše što neznam kao sada postupiti, putiti da vrijeme radi svoje i sve cementirati ili ju probati nekako natjerati da kaže, dali vrijedi čuvati što "imamo" ili da se okrenem dalje.
Znam da joj je stalo, jer to jednostavno osjetiš.

Vidiš blizanko, nisam nikad tako o tome razmišljala, dala si mi za mozganje, materijala.

Jednu prijateljicu bi izdvojila jer ona zaista ima vrline prave prijateljice,uz mene je i u dobru i u zlu,i za suze i za smjeh,ne sječam se da me je ikada razočarala,a i ja njoj vraćam istom mjerom,Teško je održavati neka prijateljstva zbog stvari koje nam život donosi al ona mi je uvijek među prioritetima tako i ja njoj...

A meni se moj "najbolja prijateljica" nije sjetila Lucijinog rođendana.

imam 3 naj frendicei dva dobra frenda, ostalo su samo poznanci više ili manje dobri

Ma znam Adry, samo manje boli kada se zavaravaš, nego kada si priznaš kako stvari stoje.

To je istina Kiki,samo čovjek se kad tad mora suočiti sa okrutnim činjenicama...baš mi je žao jer imala sam i ja tako sličnu.."prijateljicu"..pa kad sam došla do toga saznanja,bilo je teško al preboli čovjek....