|
| Poezija i proza - najljepše pjesme | |
|
+41Otelo Sinistra Besna_glista Carolija dea_ Talia mila01 Luca Milan01 Luna2 Šefik pfirsichblute januska Zagy Ines Mala Mario-x LuckyM5 kala Lunaneaktivna bonaca Zlatokosa clara Oleg520 cassia black-devil len facaabc4 scorpio57 Rokerka jaran legija Kikica Ary Markop Staša Meh Blizanka Niky ajmeivana silvinka Goran 45 posters | |
Autor/ica | Poruka |
---|
Goran Administrator
Broj postova : 80666 Godine : 43 Lokacija : Bjelovar Datum registracije : 24.09.2008
| | | |
Autor/ica | Poruka |
---|
Gost Gost
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 29.07.09 15:14 | |
| SMRT I JA Smrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog pocetka: sa mnom raste u svakom casu Jednog dana ja zastanem a ona raste dalje u meni dok me cijelog ne proraste i stigne na rub mene. Moj svrsetak njen je pravi pocetak: kad kraljuje dalje sama |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 29.07.09 15:16 | |
| PJESNICI Pjesnici su cudjenje u svijetu Oni idu zemljom i njihove oci velike i nijeme rastu pored stvari Naslonivsi uho na cutanje sto ih okruzuje i muci pjesnici su vjecno treptanje u svijetu |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 29.07.09 15:48 | |
| Ne pitaj više
Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more. Pitaj otkud stiže vjetar proljetni i bijelom lađom snova tko krmani kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce. Znaš li odakle koralj na dnu oceana? Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti ali ti živiš daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pećina o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim. Pristupi k meni! Tužno je moje srce. Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta na visokoj planini zaborava.
Za sve su kriva djetinjstva naša
Izrasli smo sami kao biljke. I sada smo postali istraživači zapuštenih predjela mašte nenavikli na poslušnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova i s nama zajedno rastao je strah naš od divljih kopita koja će nas pregaziti i od kamena međašnih koji će razdvojiti našu mladost.
Nitko od nas nema dvije cijele ruke. Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk.
Svijet je u nas ulazio neskladno i ranjavao naša čela zveketom svojih ubojitih istina i bukom zvijezda zakašnjelih.
Starimo. A bajke idu uz nas kao stado za ognjen u daljini. I pjesme su nam takve kao i mi oteščale i tužne. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 29.07.09 15:49 | |
| a si blizu
Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i, nasmiješena ovila bih ruke oko tvojih koljena. Ali nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna ne može da usne ni u noćnoj travi ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini kao nad morem surim krik galeba što odlijeće pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu kao cvijet što spava zatvorenih očiju pod bijelim krovom snijega u tišini kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete. Samo jednom kretnjom da si blizu neveselim vrtovima mojim što već sahnu klonuti od bdijenja.
Ali noć je, i svijet je daleko. A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje s mojih su grana sašle. I sjaj zore iz mojih zjena odlazi zauvijek u uvrijeđenu zemlju zaborava u kojoj je neznano ime ljubavi.
Mati čovjekova
Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene. Da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu. I da si poljubila kamen, bolje nego lice moje, vimenom da me je dojila zvjerka, bolje bi bilo nego žena.
I da si porodila pticu, o mati moja, bila bi mati. Bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu. Da si porodila drvo, drvo bi oživjelo na proljeće, procvala bi lipa, zazelenio šaš od pjesme tvoje.
Do nogu bi ti počivalo janje, da si mati janjetu. Da tepaš i da plačeš, razumjelo bi tebe milo blašče. Ovako sam stojiš i sama dijeliš muk svoj s grobovima, gorko je čovjek biti, dok nož se s čovjekom brati. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 29.07.09 15:52 | |
| Igračka vjetrova
Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak nek te mota u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo stvorena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 29.07.09 15:52 | |
| Svakidašnja jadikovka
Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad !
I biti slab, i nemoćan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i očajan.
I gaziti po cestama, i biti gažen u blatu, bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa sto sijaše nad kolijevkom sa dugama i varkama.
--O Bože, Bože, sjeti se svih obećanja blistavih što si ih meni zadao.
O Bože, Bože, sjeti se i ljubavi, i pobjede i lovora i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje dolinom svijeta turobnom po trnju i po kamenju,
od nemila do nedraga, i noge su mu krvave, i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne, i duša mu je žalosna, i on je sam i zapušten.
I nema sestre ni brata, i nema oca ni majke, i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga do igle drača u srcu i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje pod zatvorenom plaveti, pred zamračenom pučinom,
i komu da se potuži? Ta njega nitko ne sluša, ni braća koja lutaju.
O Bože, žeže tvoja riječ i tijesno joj je u grlu, i željna je da zavapi.
Ta besjeda je lomača i dužan sam je viknuti, ili ću glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima, pa nek sam dah u plamenu, kad nisam krik sa krovova !
O Bože, tek da dovrši pečalno ovo lutanje pod svodom koji ne čuje.
Jer meni treba moćna riječ, jer meni treba odgovor, i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina, mračan je kalež otrova, ja vapim žarki ilinštak.
Jer mi je mučno biti slab, jer mi je mučno biti sam (kada bih mogao biti jak,
kada bih mogao biti drag), no mučno je, najmučnije biti već star, a tako mlad! |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 29.07.09 15:56 | |
| Skrivena bol
Netko sa svojim bolom ide Ko sa otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi I neda mu prijeći u suze i riječi.
Radje ga skriva i tvrdo zgusne U jednu crtu na kraju usne. Zadrće, zadršće u njoj kadikad, Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga use povuče i smjesti Na svoje dno: ko more kamen U njega bačen. More ga prima Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
Želje
Sve se želje naglo u dušu povuku Kada vide hladnu, neumitnu zbilju; Povrate se natrag, ne stigavši cilju, I žive u muku.
Samo kadšto koja u oku se javi, Kao lijepa žena, što na tiho okno Jedne tamne noći u noć pogleda.
Bez oproštaja
Ne, ja se nisam oprostio s njom kad nestade na svoju stranu. Sam slusah svojih nada lom U jednom zabacenom restoranu.
Kako je bilo? Nije tesko reci! U zamoru oglasila se trublja, I vlak je krenuo obicno i lijeno, Sa svime sto jos ljubljah.
Da l` misljase da u tom gradu Ostavlja dusu njome bonu? Da l` iskahu me njene oci Pogledom ceznje po peronu?
Daleko negdje juri sada vlak, Al sto to moje srce kuca jace? Nije l` to mozda nada, tajni znak, Da neko u daljini place?
Ah kakav plac! Uobrazenje, san! Ta njene ceznje davno sve su Vec ugasene. Ti si malko pjan, A stvari jesu - kakve jesu.
Mozda zape koji svijetli tren Na svome letu u njezinoj dusi; A i taj spomen past ce kao list Minulog ljeta, sto se susi.
Pjesma mrtvog pjesnika
Moj, prijatelju mene više nema, Al nisam samo zemlja, samo trava, Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, Samo je dio mene koji spava. I ko je čita u život je budi. Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ja nemam više proljeća i ljeta, Jeseni nemam, niti zima. Siroti mrtvac ja sam, koji u se Ništa od svijeta ne može da prima. I što od svijetlog osta mi života, U zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh) U stihove. U mraku sam ih kovo, Al zatvoriš li za njih svoje srce, Oni su samo sjen i mrtvo slovo. Otvori ga, i ja ću u te prijeći Ko bujna rijeka u korito novo.
Još koji časak htio bih da živim U grudima ti. Sve svoje ljepote Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove, Sve što mi vrijeme nemilosno ote, Sve zanose, sve ljubavi, sve nade, Sve uspomene -- o mrtvi živote!
Povrati me u moje stare dane! Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati Sve čeg se takne. Ja topline hoću I obzorja, moj druže nepoznati. I zanosa! i zvijezda kojih nema U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice noćne Oko života tužaljke mi kruže. Pomozi mi da dignem svoje vjeđe, Da ruke mi se u čeznuću pruže. Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit, I biti ljubljen, moj neznani druže!
Sav život moj u tvojoj sad je ruci. Probudi me! Proživjet ćemo oba Sve moje stihom zadržane sate, Sve sačuvane sne iz davnog doba. Pred vratima života ja sam prosjak. Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba! |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 01.08.09 1:42 | |
| 1909 Na vješalima. Suha kao prut. Na uzničkome zidu. Zidu srama. Pod njome crna zločinačka jama, Ubijstva mjesto, tamno kao blud. Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut, Jer takvo lice ima moja mama, A slične oči neka krasna dama: Na lijepo mjesto zaveo me put! I mjesto nje u kobnu rupu skočih I krvavim si njenim znojem smočih Moj drski obraz kao suzama. Jer Hrvatsku mi moju objesiše, Ko lopova, dok njeno ime briše, Za volju ne znam kome, žbir u uzama! SERENADA Ja te volim, jer si fantasta Ko žuta Luna i stara gitara, Ko slatka nježnost slavujeve pjesme, Što majsko veče bojom tuge šara. Ja te volim, jer si ko zvijezda: Visoko—sama, i suze jer tvoje, Što krišom plačeš, ko kajanje truju I more budne, mučne noći moje. Ja te volim, jer si ljubav Zemlje Iz koje niknuh, Hrvatice draga: Ko Bogomajka na Kamenih vratih Što dušom sija kada preko praga Gričkog bruji mračni Angelus. Ja te ljubim! Zašto? Ne znam.—Jer si Mi draga, dušo, ko nada što vara, Ko sjetne pjesme i sjene što veze— Ta žuta Luna i gitara stara. PRI SVETOM KRALJU Matiji Lisičaru Prozor Stjepanovog Doma Priča gotski san; Modri tamjan i aroma Puni sveti stan. Stanac kamen, hrabri Toma Erded, Bakač ban, Heroj sisačkoga sloma Sja ko onaj dan. U katedralu, kad su teške noći, Na Banov grob zna neka žena doći S teškim križem cijele jedne nacije, A kip joj veli: Majko, audiant reges: Regnum regno non praescribit leges, I dok je srca, bit će i Kroacije! JESENJE VEČE Olovne i teške snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama; Monotone sjene rijekom plivaju, Žutom rijekom među golim granama. Iza mokrih njiva magle skrivaju Kućice i toranj; sunce u ranama Mre i motri kako mrke bivaju Vrbe, crneći se crnim vranama. Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu Tek se slute ceste, dok ne utonu U daljine slijepe ljudskih nemira. Samo gordi jablan lisjem suhijem Šapće o životu mrakom gluhijem, Kao da je samac usred svemira. U TRAVI Živa zvijezda s vedrog neba, ševa, Truni biser pjesme prašnim putima, Žito šušti, bijeli oblak snijeva, Kukci zuje među cvijetim žutima. U daljini, među granjem, selo Pruža molbu tornja k nebu skrušeno, Vjetar hladi uznojeno čelo I na plotu vitla rublje sušeno. Kukovača, majskog grma dika, Diše mlijekom ženske puti i ljubavi. Tamo iza srebrenog vrbika, Blizu mlina, pjeva slavić ubavi. Hrvatska, oj to su tvoji glasi, Čežnje tuđinskoga moga stradanja: Tuđi vjetar ledio mi vlasi, Sad ih mrsi cjelov tvoga ladanja! Među granjem, u daljini, selo Diže k suncu uzdah tornja skrušeno, Vjetar hladi umireno čelo I u zraku vitla rublje sušeno. MAĆUHICA Oskaru Durru Crna kao ponoć, zlatna kao dan, Maćuhica ćuti ispod rosne vaze, U kadifi bajne boje joj se maze, Misliš: usred jave procvjetao san! Zato je i zovu nježno "noć-i-dan" Naše gospođice kada preko staze Starog parka ljetne sjene sjetno gaze Ispod vrelog neba, modrog kao lan. Kao samrt tamna, kao život sjajna Maćehica cvate, ali ne miriše— Ko ni njezin susjed, kicoš tulipan. No u hladnoj nevi čudan život diše, Zagonetan, dubok, čaroban ko san, A kroz baršun drhti jedne duše tajna. U VRTU U mraku žubor, vrelo—slušaj, dušo: To izvor mog života romori; Kroz šiprag hihot, vile—miruj, dušo: To moja sreća tebi govori; U grmu prvi slavulj—ćuti, dušo: To moje srce tebi biljiše; U lijesi prvo cvijeće—diši, dušo: To moja duša tobom izdiše; Tišinom struje, sjene—dršći, dušo: To mjesec—zanos—k nama silazi; Korz zvijezde čežnje, slutnje—umri, dušo: To smrt i ljubav k nama prilazi. DJEVOJČICI MJESTO IGRAČKE Ljerko, srce moje, ti si lutka mala, Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta, Kesteni pred kućom duhu tvom su meta, Još je deset karnevala do tvog bala. Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta Još ne sniva kako zbore zrela ljeta. Gledaš me ko grle. Misliš—to je šala. Al će doći veče kad ćeš, ko Elvira, Don Huana sita i lažnih kavalira, Sjetiti se sjetno nježne ove strofe. Moje će ti ime šapnut moja muza, A u modrom oku jecati će suza Ko za mrtvim clownom iza katastrofe. 19. SVIBNJA 1907 Ko Petrarca Loru jutros sam te snio U okviru drevnom pobožnog portala, Zastava ti dačka iznad glave sjala, O, to nije, sanak, ludi sanak bio! Prognanik u pučkoj rulji sam se skrio, Suza mi je krišom na rukave pala, Kad su grička zvona od sreće zaplakala I studentski barjak s kalpakom se vio. Ti u crkvu, ja—ko prosjak kunjah vani, Jer me svaki pandur mogo uhvatiti…. Ko četrdeset osme grozni su nam dani! Slobodan je Hrvat sve to teže biti, Zato tužan lunja tuđim tlom bez puta, Kao zvuk od zvona kad kroz šumu luta. ŽIVA SMRT Imao sam srce, djetinjasto srce, Srce koje boli, boli tako jako! Imao sam srce, bolno, bolno srce, A kada mi ode, nisam više plako. Bijah skoro sretan. Ali jedne noći More bolno srce—jedno ptiče malo, Našlo me u mraku, više glave stalo I sitnu mi pjesmu sitno cvrkutalo: —Godinu već dana, svake božje noći Služim ko trubadur jednoj dami nagoj, Usnulu joj dušu čudnim krajem vodim U ljubavnoj priči i mjesečini blagoj. Ali sinoć—jao!—gatalica presta, Pa ko repatica pade mi na grudi: Ja sam, braćo, sinoć vragu dušu dao, O, umrije mi, umrije moje srce, ljudi! KRAJ DRUMA Na mjesečini pjenu Pjeva vodopad. O, kad se samo sjetim Da nisam više mlad! O, kako zdravo diše Polje, zemlja, zrak! Da, noć je drugim podne, A ja—i danju mrak. —O, rosi, roso, rosi! Veli livada. O, kad ću, kada kući, Zar nikad, nikada? Već drijema drug moj, cvrčak, Šeta Danica. O, Bože, što li snuje Sad moja mamica? Kroz praskozorje snovi— Ždrali, ždralovi, a dušom plovi, plovi— Val i valovi. MLADOJ HRVATSKOJ Naš ukus samo rijedak dojam bira I mrzi sve što sliči frazi i pozi. Tek izabranom srcu zbori lira I nije pjesma koju vuči mnozi. Naš stih je život koji dušu svira. Što može reći proza, dajmo prozi, A strofa treba magijom da dira I budi u nama ono gdje su bozi. U vijeku, kada "misli" svaka šuša, Mi, nimfolepti, skladno osječajmo, Jer cilj je svemu istančana duša. Ljepoti čistoj himnu zapjevajmo, Božanski Satir kad nam milost dade Za cvjetni uskrs hrvatske Plejade! STARA PJESMA O, ta uska varoš, o ti uski ljudi, O, taj puk što dnevno veći slijepac biva, O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi, Pa ta svakidašnja glupa perspektiva! Čemu iskren razum koji zdravo sudi, Čemu polet duše i srce koje sniva, Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi, Usred kukavica čemu krepost diva? Među narodima mi Hrvati sada Jesmo zadnji, robovi bez vlasti, Osuđeni pasti i propasti bez časti. Domovino moja, tvoje sunce pada, Ni umrijeti za te Hrvat snage nema, Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema. MENAŽERIJA Vuk, hijena, lisica i slon, A u oku kraljevskoga lava Tinja pravog veličanstva slava: Pala veličina—to je on, Rob i martir ko Napoleon! Pored lava tigar grozno spava, Nosoroga boli zub i glava, Dočim panter skače—strašan clown! Očajne i tužne ove zvijeri sve su, Urlaju od glada da se kosti tresu, Samo huncut majmun, cinik kao prase, Ne znajući, lupež, što je tuđa tuga, Bolima se tuđim bezbožnički ruga, Praveći ko đavol paklene grimase. UTJEHA KOSE Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući da su tamne oči jasne Odakle mi nekad bolji život sjao. Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke, Sve što očajanjem htjedoh da oživim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja još je bila živa, Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva. KOD KUĆE Duša moja čaroban je kraj, Gdje jablan čuva gnijezda plemića, Gdje vjetar nosi lipe miris žut I blage pjesme predvečernji sjaj. Polje, žubor, brežuljak i gaj Od tajne boli ko da vječno pate, Jer tu se rodi Kovačić i Gaj Taj krasni kraj je Gupčev zavičaj I krvav uzdisaj. Propali dvori—ko mjesec po danu! Stid ih što ih ostavio sin Oršića hrabrih, starih Keglevića, A kroz dvorski bršljan, rezedu i krin Ceri se Jevrejin. Duša naša zagorski je kraj, Gdje jadnik kmet se muči zemljom starom Uz pjesmu tica, kosaca i zvona. O, monotona naša zvona bona, Kroz vaše psalme šapće vasiona: Harum—farum—larum—hedervarum— Reliquiae reliquiarum! ZVONO Ovo zvono što ko titan stenje Pod tuđim nebom, mene sjeća sada Drugog zvona, kad u psalmu kobi Nad mizerijom rođenog mi grada. Tuguj, srodno zvono! Daruj bolu, Što sad s tobom trpi, crna jedra! Udari me klatnom usred grudi, Nek pukne srce, neka prsnu njedra! Tiho…Zvono ćuti…Misli žderu… O, kako tišti kajanje u veče! Tama…Sam sam…Samac u tuđini! Na čelu, ljubo, tvoj me cjelov peče… Glupost! Slabi živci! Pregni, miso, I digni snagom uma volju bonu, Budi vihor, bura, truba, buna I orluj s gromovima, slična zvonu! SAMOTNA LJUBAV Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi, Na baršunu crnom leži teška noć; Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi— Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć? Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si, Udaljenost ima smrti tužnu moć, Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi— Poginut ću noćas i za dragom poć. — Ljubav nije sreća!—znaš li kad mi reče?— — Ljubav, to je rana, i ta rana peče, — Ljubav boli, boli, kao život boli, — Teško, teško onom koji jako voli.— Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen, Ali muči samo kad sam sam—ko kamen. GNIJEZDO BEZ SOKOLA Mom ocu Ja vučem čemer magle tvojih gorah, Očajnost zvijezdah što nad tobom niču, U meni jeca sjena tvojih dvorah, Moj otrcani, kraljski, banski Griču! Ja nosim Gospe staromodnu priču, Na kuli Vrata, Svijeću gorkih Morah, Pa pjesmu što pod starcem tamom kliču Dijaci, zvona preporodnih zorah. Za orlom, strofo! Tu je odžak Zrinjskih, U gradu tom je vilovo Lisinski, U gradu tom je susto Vraz i Gaj. Dijetenklasnih pokraj ovih uzah Bje krv Ilirah, Mate Gupca suza: Tu žuhka suza, slatka kao kaj. SUZA Otkada sam, željo moja, Tvoju suzu popio, Nisam više, pile moje, Crnog oka sklopio. Kad sam ono, tugo moja, Cijelu noć te ljubio, Pamet sam i dušu, dušo, Sreću sam izgubio. Otkada sam, diko moja, Tvoju suzu popio, U hajduke htjedoh poći Pa sam ti se propio. BASNA Sava se perad skupila na prelo: Susjed lisac trijebi naciju! Zaključi se poslati mu smjelo —Kao uvijek—deputaciju. Zastupnici ostaviše selo, Sastaviše delegaciju, Državniku stigoše na sijelo, Predaše mu deklaraciju. Majstor—kao uvijek—družinu Zakolje i spremi užinu Sve bez zbora i bez dogovora, Dok je sabor konstatirao Da se komšija blamirao Kršeć jasni smiso ugovora. NOTTURNO Mlačna noć; u selu lavež; kasan Ćuk il netopir; Ljubav cvijeća—miris jak i strasan Slavi tajni pir. Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan Kao srebren vir; Teške oči sklapaju se na san, S neba rosi mir. S mrkog tornja bat Broji pospan sat, Blaga svjetlost sipi sa visina; Kroz samoću, muk, Sve je tiši huk: Željeznicu guta već daljina. GOSPA MARIJA Ima jedna mala gospa Marija, Što sve mi draža biva što je starija. Jer ona me je prvog trudno rodila, Za ručicu me slabu prva vodila. Prva me na ovom svijetu volila, Prva se za mene Bogu molila, Kupala me suzom, Bog joj platio, Anđeo joj suzom suzu vratio, Dojila me mlijekom svoje ljubavi, Učila me ovaj jezik ubavi, Kojim ću i onda slatko tepati, Kada ću za plotom možda krepati. Samo tebe volim, draga nacijo, Samo tebi služim, oj, Kroacijo, Što si duša, jezik, majka, a ne znamen, Za te živim, samo za te, amen! DOMOVINI IZ TUĐINE Došla jesen! Hladan vjetar duva, Jad me bije pustoj u tuđini, Sve mi osta tamo za oblacim, Tamo, —tamo, ah—u domovini! Tamo gdje se grad pod brdom diže, —Naše slave znamen pomlađeni— Tamo mi je sreća omrknula, Da ne grane više nikad meni. Zbogom, oče, i ti, majko—zbogom! Vaše dijete muči jad i bijeda, Srce mu je bolom otrovano, Već je puklo od golemog jeda! Zbogom i ti, čija divna slika Duh mi prati kao slatka sjena, Zbogom, Branko! Uvelo nam cvijeće, Nesta sreće, osta uspomena! Zbogom, raju! Oj, da ovaj vijor Suze moje do tebe ponese, Da ih stvori bisernim pozdravom I u tvoja čarna njedra strese! Zbogom, Branko! Dušo! Bez tebe mi Smrt je ovo grozno grobovanje, A sloboda u toj tuđoj zemlji Teža mi je nego robovanje! Zbogom da ste, polja i doline, Župni humci i vrletne gore, Guste šume, grozdni vinogradi! Zbogom i ti, Jadrijansko more! Bože! Kad će moje žedne grudi Napiti se zraka hrvatskoga?! Domovino! Kad će tvoje sunce Ogrijati vjernog sina tvoga? Dan će doći, —oj, pred dušom mojom Sinu sablje Zvonimira blijesak, Puške bruje, barjaci vijore, Kanda čujem topa grom i trijesak! Dan će doći! Oh, i ja ću tada Pohrliti kući hrabrom nogom, Al do onda—zbogom, mili dome, Hrvatska, oj, divna majko, zbogom! REVIJA 1 Mili Bože, kud sam pošo? K izborima ja sam došo, Ne znam, čemu dadoh glas. Da sam, braćo, ovo znao, Glasa njemu ne bih dao, —Kažu—frigati će nas. Mili Bože, kud sam zašo, Naroda još nisam našo, Ali gulaš nadoh ja. Ja i razni trafikanti, Korteži i špekulanti, Pravi purgar jesam ja! Jedan šmira, drugi kara, "Dobiti ćeš komesara", Treći veli: "Ti si tat". Rauch zatvara, Hamruš špara, Čini mi se, sve me vara: Čuješ, Zagreb, hodi spat. Još Hrvatska nij’ propala, Nek se hrusti šaka mala, Štrik nam mećeju za vrat, Glasna, jasna od pameti, Mogli bi me još zapreti, Zato, Miško, hodi spat. Jedni su za Starčevića, Drugi su za Tomašića, Treći za koaliciju. Ovo nije pravi posel, Postal bum na koncu osel, Žive Bog policiju! Ovaj ide mirno v Peštu, Drugi opet ima v reštu Proti volji mukte stan. Prosto zrakom ptica leti, Teško j’živet, teže umreti, Meso j’ skuplje saki dan. Plovi, plovi, moja lado, —Pameti ja još ne nađoh, Ali nađoh čašicu; Zagreb-grade, ti si bijeli, Jer si crn i blatan cijeli, Tebi ovu zdravicu. Makar stojiš, ti se krećeš, Makar padaš, ljosnut nećeš Kako tvrde glupani. Oni što su danas s vama, Jesu bogme proti nama Pak će biti lupani. Dugo već nam veli Pokret Da će biti silan okret Narodne politike. Oj, Hrvati, braćo mila, Dugo već nas vodi sila Narodne pol-litrike. Hajd, junaci, naprijed žurno, Jer je vrijeme mučno, burno, Hajd junaci, ali kud? Miruj, Zagreb, srce moje, "Jadran" ima novce tvoje, Dumi želim sretan put! Izbori su srećno prošli, Novi ljudi su nam došli, Ja sam već posijedio, A Hrvatu, siromaku, Još je veći mrak u mraku, Otkad je pobijedio. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 01.08.09 1:44 | |
| BUDI TIH
Budi tih kao kosuta, ne reci nista drumovima. Ja cu poci s tobom strpljivih ociju i lijepa. Kao da tkam, kao da pjevam slijedit cu tvoj korak uspavljiv, slijedit cu te, tamna, slijedit cu te, besana , u makovima.
Za kisama sporim, za ognjevima visoka ljeta kao da hodam zemljom, na ruci neke davne dragane cu doci u zrelo doba zastrtih voda; puna sjenka, leci cu na crne visoravne noci, snivati ljubav |
| | | Niky VIP član
Broj postova : 13469 Godine : 40 Datum registracije : 07.07.2009
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 03.08.09 21:04 | |
| Oda
Ako govorim o svojoj ljubavi, govorim o sporoj vodi koja me sluša kad se nad njom naginjem, ako govorim o ljubavi svojoj, govorim vjetru koji se smije i šapće među granama, ako govorim o svojoj ljubavi, govorim ptici koja leti i pjeva zajedno s vjetrom ako govorim govorim jeki. Ako volim ljubavlju silnom, tužnom i radosnom volim tvoje oči ako volim ljubavlju silnom usta tvoja ozbiljna i slatka volim usta tvoja ako volim ljubavlju silnom volim kožu tvoju toplu i ruke hladne. i sjenu tvoju koju tražim.
Taj val, Taj čovjek
Jedan val negdje na pučini moj je. Jedan čovjek negdje u svjetini moj je.
Koji je ne znam, taj val, taj čovjek ali: nikada val koji me upravo nosi nikada čovjek kome sam ruke pružile.
Vječiti rastanak
Ja sam oko a ti si jedna od mojih mnogih suza rađaš se iz moga bola, a čim se rodiš rastaješ se sa mnom. Zbogom suzo, sretnija bih bila kad bih mogla plakati za tobom umjesto što tobom plačem. | |
| | | Niky VIP član
Broj postova : 13469 Godine : 40 Datum registracije : 07.07.2009
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 03.08.09 21:22 | |
| Zbog osmrtnice jednoj djevojci
Večeras sam te mogao voljeti Mjesec je bijel i leden ti si mrtva po meni pale tvoje hladne usne
Koraci u tebi stali zatečena svjetla u dubini prejako sjeme cvijeta sve o tebi prisutnije od tebe ona načeta staza do pojasa od ruža riječi mirisa od neke slatke hrane obećanja sa vrtlozima vatre pa tvoje selo bijelo na licu od leptira onda nevidljiv kipar dok te u sjeni stvara u odjeći što se ljepote stidi jer je skriva
Vidim te kako čista prilaziš životu s ljepotom kao nadom s grudima od kojih cvjetaju ruke rukovet tajni u tvom bosom hodu dalekom od zemlje
Većeras sam te mogao voljeti mjesec je bijel i leden a ti si mrtva drhtim od tvog poljupca hladnog što me stiže iz zemlje | |
| | | Niky VIP član
Broj postova : 13469 Godine : 40 Datum registracije : 07.07.2009
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 03.08.09 21:30 | |
| Ne vidim te
Ne vidim te ali znam da se nalaziš tu iza tankog zida od kreča i opeke, i čula bi moj glas kad bih te zvao ali neču te zvati zvat ću te sutra kad te ne budem vidio kad budem sanjao da si tu, do mene i da je dovoljan glas koji sam jučer uskratio Sutra... Kad budeš gore, iza tankog zida zida vjetra, nebesa i godina | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 11:05 | |
| Desanka Maksimovic - OPOMENA
Čuj, reću ću ti svoju tajnu: ne ostavljaj me nikad samu kad neko svira. Mogu mi se učiniti duboke i meke oči neke sasvim obične.
Može mi se učiniti da tonem u zvuke, pa ću ruke svakom pružiti.
Može mi se učiniti lepo i lako voleti kratko za jedan dan.
Ili mogu kom reći u tome času čudesno sjajnu predragu mi tajnu koliko te volim.
O, ne ostavljaj me nikad samu kad neko svira. Učiniće mi se negde u šumi ponovo sve moje suze teku kroz samonikle neke česme.
Učiniće mi se crn leptir jedan po teškoj vodi krilom šara što nekad neko reći mi ne sme.
Učinice mi se negde kroz tamu neko peva i gorkim cvetom u neprebolnu ranu srca dira. O, ne ostavljaj me nikad samu, nikad samu, kad neko svira. _________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 11:07 | |
| ALeksa Santic, ČEŽNJA
Gdje ste?... Ja budan na prozoru stojim Naslonjen čelom na staklo... Sve spava... Noć sjajna, kô da po oknima mojim Polako šušti vaša kosa plava...
U ove čase zvijezdâ i snovâ U vašu baštu ja sam dolazio; Mirisao je jorgovan i zova, I mrki čempres povijô se ti'o.
U ove čase vi ste ruža bili, Ja leptir bio što na cvijet pada; Ah, vaše kose, oči, smijeh mili, I vaše tijelo i ljepota mlada
Opiše mene... Mi bjesmo u raju, Jabuke slatke berući sa grana... Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju I rasipa se miris jorgovana.
No sve je prošlo... Kô jablan bez rose Sam ginem sada i u čežnji stojim... Noć, sjajna, kô da svila vaše kose Polako šušti po oknima mojim. _________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 11:09 | |
| T. Ujevic, Kolajna
VI Je l' ikad čovjek omamljen vinom il kadom ruže crvene i strasne, i bol, i razum umio da zgasne ko ja moj jaz sa tvoga bića krinom ?
Tvoja se ljubav čini violinom sa četiri žice, bezdnom pjesme jasne; misli ti plave, nevine i krasne, miomirisnim i čednim čeminom.
Od tvoje duše nebo počima, a zvijezda duha i veselje sjaja ko simbol nosiš u tim očima
Sa iskrom sunca i bokorom raja ti čarno vladaš našim noćima bez dara usne ili zagrljaja. _________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 11:12 | |
| Cekaj me
Cekaj me i ja cu sigurno doci Samo me cekaj dugo Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom Cekaj i kada vrucine zapeku I kada mecava brise Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka Cekaj me i ja cu sigurno doci
Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis I da te nade lazu Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista Cekaj I nemoj sjesti s njima I nemoj piti nista Cekaj me i ja cu sigurno doci Sve smrti me ubiti nece
Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece Ko cekati ne zna Taj nece shvatiti niti ce znati drugi Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu
Simonov _________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 11:13 | |
| Arsen Dedic - Sa okusom mora
Sa okusom mora, sa okusom soli na usnama zarkim, u kosi i kozi, ti si dosla iz mora da se pruzis kraj mene, dosla si tu, pracena suncem.
U okusu mora, u okusu soli, ti nosis gorcinu svih onih stvari sto sam volio davno i izgubio negdje, sve ono sto traje daleko od nas.
Ovo vrijeme i dani sto prolaze lijeno, ostavljaju okus soli na usni, ti skaces u more pa me ostavljas samog na pijesku i suncu da te ponovo gledam...
A kada se vratis ja te pustim da padnes u narucaj pijeska i u moje ruke a onda te ljubim sa okusom mora, sa okusom soli, i okusom sna... _________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 11:15 | |
| Ne zanima me čime se baviš u životu. Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi.
Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život.
Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s Mjesecom. Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u životu otvorile ili si se skutrio i zatvorio iz straha od dodatne boli. Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom i svojom, a da se ne pomakneš kako bi je skrio ili umanjio ili sredio.
Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš li plesati s divljinom i dopustiti da te zanos ispuni do vrhova prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni, da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića.
Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita. Želim znati možeš li razočarati drugoga kako bi ostao sebi vjeran, možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pri tom ne izdaš svoju dušu, možeš li biti nevjeran i, dakle, pouzdan.
Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti život. Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim,i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti:~Da!~
Ne zanima me gdje živiš i koliko novca imaš. Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži, i učiniti što se mora kako bi nahranio djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i kako si stigao ovdje. Želim znati hoćeš li stati samnom u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš.
Ne zanima me ni gdje, ni što, ni s kim si učio. Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine.
(Oriah) _________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Niky VIP član
Broj postova : 13469 Godine : 40 Datum registracije : 07.07.2009
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 11:17 | |
| Prekrasno..... | |
| | | Goran Administrator
Broj postova : 80666 Godine : 43 Lokacija : Bjelovar Datum registracije : 24.09.2008
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 18:17 | |
| TRAŽIT ĆU TEBE
Tražit ću te na livadama
u šarenim bojama leptira,
u raskoši proljetnih grana,
u prvom pupoljku ruže.
Tražit ću tebe...
Tražit ću te kada je sve dobro
i onda kada me uspomene slome.
Jutrom ću te tražiti u cvrkutu ptica,
a noću u prostranstvima tame.
Tražit ću tebe...
Tražit ću te u letu galeba
i moru valovitom,
u zalasku sunca
i na obali gdje smiju se djeca.
Tražit ću te u novom danu,
i jutarnjoj rosi.
Stavit ću ruku na svoje srce -
i tamo si ti...
I u vjetru nemirnom
što igra se u mojoj kosi.
_________________ Na Rubu Znanosti: David Icke - Pozadina ratova, financijske krize i ostalih svjetskih zbivanja Take a moment every day to appreciate your most precious gift. It did not have to be, but we were given the gift of life. Honor that gift by living beautifully and by giving back a little beauty as we go along the way. Life wants nothing more than to be appreciated and fully enjoyed.
| |
| | | Goran Administrator
Broj postova : 80666 Godine : 43 Lokacija : Bjelovar Datum registracije : 24.09.2008
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 18:17 | |
| Prisutna si
U žiži moje samoće
Sa dve ruke
Kako bih svet zagrlio
Prisutna si
U prozoru moje suze
U dva oka
Kako bih svet udomio
Prisutna si
U svakoj mojoj pesmi
U jednom snu
Kako bih svet obogatio
Vasko Popa
_________________ Na Rubu Znanosti: David Icke - Pozadina ratova, financijske krize i ostalih svjetskih zbivanja Take a moment every day to appreciate your most precious gift. It did not have to be, but we were given the gift of life. Honor that gift by living beautifully and by giving back a little beauty as we go along the way. Life wants nothing more than to be appreciated and fully enjoyed.
| |
| | | Goran Administrator
Broj postova : 80666 Godine : 43 Lokacija : Bjelovar Datum registracije : 24.09.2008
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 18:20 | |
| Danas cu ti dati, kada vece padne,
u svetlosti skromnoj kandila i sveca,
u cistoti duse moje, nekad jadne,
citavu bujicu proletnjega cveca.
U sobi ce biti sumrak, blag ko tvoje
srce, sumrak stvoren da se dugo sanja,
na oknima svetlim zabljestace boje
u taj svezi trenut prvoga saznanja...
Sve ce biti lepse, sve draze i vise;
Noc koja se spusta, svet sto mirno spava,
dugo mrtvo polje na kome mirise
krzljava i retka u busenju trava.
I tako kraj cveca ostacemo sami...
-Prolice se tada, kao bujne kise,
Stidljivi sapati u blazenoj tami,
i reci iz kojih prolece mirise....
Milan Rakic
_________________ Na Rubu Znanosti: David Icke - Pozadina ratova, financijske krize i ostalih svjetskih zbivanja Take a moment every day to appreciate your most precious gift. It did not have to be, but we were given the gift of life. Honor that gift by living beautifully and by giving back a little beauty as we go along the way. Life wants nothing more than to be appreciated and fully enjoyed.
| |
| | | Goran Administrator
Broj postova : 80666 Godine : 43 Lokacija : Bjelovar Datum registracije : 24.09.2008
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 18:21 | |
| OPOMENA
Vazno je, mozda, i to da znamo:
Covek je zeljan tek kada zeli.
I ako sebe celoga damo
tek tada i mozemo biti celi.
Saznacemo - tek ako kazemo
reci iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi trazimo,
moci ce neko i nas da sretne.
Miroslav Antic
_________________ Na Rubu Znanosti: David Icke - Pozadina ratova, financijske krize i ostalih svjetskih zbivanja Take a moment every day to appreciate your most precious gift. It did not have to be, but we were given the gift of life. Honor that gift by living beautifully and by giving back a little beauty as we go along the way. Life wants nothing more than to be appreciated and fully enjoyed.
| |
| | | Goran Administrator
Broj postova : 80666 Godine : 43 Lokacija : Bjelovar Datum registracije : 24.09.2008
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 18:22 | |
| Romansa
Na svet sam dosao slican ljudima
koji na srcu nemaju ljusku.
I sve sam menjao u grudima
za jednu pesmu dobru i ljudsku.
U nebo sam se sunovratio.
Sa svima sam se vlazno ljubio.
I kome treba, neznost vratio.
I kome treba, bol izgubio.
Bicevi grana... Rebra plota...
Vetrovi sumrak za rukav vuku.
Sta sam to imao od zivota?
Neciju kosu... Neciju ruku...
I jedno srce ustreptalo.
I dva-tri osmeha tiha i prosta.
Sve je to ponekad tako malo.
Sve je to, videces, sasvim dosta.
Miroslav Antic
_________________ Na Rubu Znanosti: David Icke - Pozadina ratova, financijske krize i ostalih svjetskih zbivanja Take a moment every day to appreciate your most precious gift. It did not have to be, but we were given the gift of life. Honor that gift by living beautifully and by giving back a little beauty as we go along the way. Life wants nothing more than to be appreciated and fully enjoyed.
| |
| | | Goran Administrator
Broj postova : 80666 Godine : 43 Lokacija : Bjelovar Datum registracije : 24.09.2008
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme 09.08.09 18:24 | |
| Davanje
To nisam ja,
to si ti,
Ta tvoja se vatra
u meni žari.
Naše je,
ljubavi,
samo ono,
što smo drugima dali.
Enes Kišević _________________ Na Rubu Znanosti: David Icke - Pozadina ratova, financijske krize i ostalih svjetskih zbivanja Take a moment every day to appreciate your most precious gift. It did not have to be, but we were given the gift of life. Honor that gift by living beautifully and by giving back a little beauty as we go along the way. Life wants nothing more than to be appreciated and fully enjoyed.
| |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Poezija i proza - najljepše pjesme | |
| |
| | | | Poezija i proza - najljepše pjesme | |
|
Similar topics | |
|
| Permissions in this forum: | Ne moľeą odgovarati na postove.
| |
| |
| Online | Ukupno je: 60 korisnika/ca online; 0 registriranih, 0 skrivenih i 60 gostiju. :: 3 Bots
/
Najviše korisnika/ca istovremeno online bilo je: 1514, dana 02.11.19 16:59.
|
Statistics | Registriranih korisnika/ca: 6485. Najnoviji/a registrirani/a korisnik/ca: Радослав.
Ukupno postova: 943559. in 18087 subjects
|
|