Poezija i proza - najljepše pjesme

First topic message reminder :

Pišete li pjesme ili samo volite poeziju, slobodno ovdje upišite svoju omiljenu pjesmu.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

Da li će me nekad tvoje ruke prepoznati

da li će me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
već mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kiša
i kad me možda više neće biti

da li ćes ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ćeš pamtiti
po našoj nježnosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama

da li ćeš ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeća
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetiš jos jednom dodir moga dlana
kad me više možda neće biti

a sve će biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli

da li ćeš me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znaš da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljećima

Ž.Krznarić

prekrasno

Nacrtaj mjesec ispod moga ramena
da te čvrsto zagrlim
da se sjetim prvog poljubca.
Ostavi prste, svaki dodir ostavi
ponovimo ono što nosimo u srcima.

Samo tebi, srce otvaram, vrata neba
svu ljubav da ti dam
da čuvam te, dok
čuvaš me čvrso u zagrljaju svom
dok svakodnevno budim se kraj tebe.

Ostavi prste, svaki dodir ostavi
onako kako ti umiješ

Danas čekat ću te kada sunce zađe
jer kad budeš tu biće mi slađe
da kažem svijetu da sam samo tvoja
Kad zaustavim dah, oči mi se sklope
ili učinim nešto tome slično.

Samo pusti neka nam se sati tope
jer želim da te osjetim snažno
da pod rukama mi bude tvoje tijelo
prisloniću glavu na tvoje grudi

Osjetit ćeš kako nježno i toplo tijelo
moje od strasti drhti
ali ništa ne govori tih budi
da čujem kako ti srce lupa
ti si sve što mi je
ovog trenutka potrebno.


****

Kao pahulja lebdim u tišini
tražeći tvoj dlan " uhvati me "....
svojom toplinom rastopi ,
kao kockicu leda pusti dda se pretvorim u kapi
i razlijem svuda po tebi.....

NEKA

Neka urliču vali
Neka suze tuguju
Neka se tama poput vešala dižu
Neka lutaju paunovi u vrtu

Samo mi ti nemoj plakati
Ne želim ti videti suze trag
Neću da čujem rastanka kiše

Neka nebesa u tvojoj duši svanu
Neka se izvori patnje presuše
Prstima čežnje zagrli me
I stopi me u tvoj lik drag
Zauvek....

Piroska Budisin

Ti si moj san
i moj svijet
Ti si moja tajna
i moj let
Ti si moja ćežnja
i moja bol
Ti si moj nemir
i moj nespokoj
Ti si tren
u mojoj vječnosti
Znam
Ljubav moja si ti

Nema te dugo
sve večeri su puste bez tebe
jer uzalud čekam te....
Gdje si ?

U tami i danju
zamišljam tvoj lik
jer volim te.

zašto nisam željela u tvojim očima
gledati ljubav ?
Tražim tvoj lik
Hočeš li se vratiti ?


****

Za mnom se okreću muškarci
ali ne pjevaju mi serenade
ne pamte me po romatičnim večerima.
Neču ti pjevati ljubavne pjesme
niti ti pisati duga pisma
možda ču ti samo pomoči u nevolji.

Kod mene nećeš ugledati suze
nemam ih za tuđe oći
i ne pokušavaj me očarati lažnim
pjesničkim darom
ili romatikom
dočekat ču te krutom realnošću

Prihvatit ću poziv
za večeru
u nekom kafiču
uz sendvić , kolu


i rock glazbu
jer shvačam da kriza pogađa
svaki džep

Ja sam djevojka bez tuge i romantike
neshvaćena
obično sam ljudsko biće
ali imam san
a taj me san vodi u vječnost
u šumu zaborava

Ali sam ipak biće koje te iskreno voli....

Trebao bi ići
Od jednog mjesta do drugog
pronalazeći pjesme
Napisane za tebe
Kako bihih mogao potpisati
Alli ne govori nikome
O tim i takvim stvarima.

Samo ih pronađi. Pronađi ih
I kad se košara napuni
Netko će se već pojaviti
Kome ćeš ih moći pokazati

****

Od tisuća poznatih pjesnika
i onih koji to žele postati
Možda su tek jedan ili dvojica
oni pravi
Dok su ostali opsjenari
što se vrzmaju po svetim mjestima
Hineći nepatvorenost
izlišno je i napominjati
Da sam ja jedan od potonjih
I ovo je moja priča.

Leonard Cohen

Ako si tražio nekoga...
nekoga za šetanje
Onda sam ja žena za tebe.
Imam duge korake....namjenjene za šetanje
Lake kao oblake
Da baš prave za tebe.

Ako si tražio nekoga
nekoga za plakanje
Onda ja sam rame za tebe
Imam rame za tebe...
namjenjeno za plakanje
Nježno, al izdržljivo
Da baš pravo za tebe.....

Potraži me u ulici kojom koračaju jaki
da...da baš tamo me potraži
jer sigurno češ me tamo naći
u potrazi sam za snagom.
Jer ovih dana baš to treba mi.

Potraži me negdje između jave i sna
da ti pokažem kako lijepa su moja lutanja...

Potraži me negdje u trenutku tišine
između dvije izgovorene riječi
kako bi čuo koliko toga ti još imam reči.....

Potraži me u prvom jutarnjem osmijehu
i gledaj me u prvoj zraci sunca
koja te poziva da ne propustiš dan
jer svaki je poseban, predivan.

Potraži me negdje u sebi
jer i tamo ćeš me nači.

Potraži me pogledom u kojem zvijezde sjaje
sigurno ćeš me nači.

Ali kada me nađeš
nemoj me ljubavi vezati čvrsto za sebe...
Pusti da uživam u putovanjima svojim
jer ja sam i onako zauvijek tvoja.
Jer ja nosim te u svom srcu.
Kako bi bio siguran da ja ma gdje bila uvijek mislim na tebe.

Žena

Žena,
mlada, stara, lijepa ili ne,
žena je ... žena.
Žena je k'o maslačak
nježna i krhka,
kad puhneš u njega, nestane,
al' sjeme ostaje.
Žena je k'o pupoljak,
ako ga njeguješ
ljepotu i ljubav ti daje.
Žena je mak,
mirisna i opojna
u san te baca sladak.
Žena je i kaktus;
izvana gorda i nedodirljiva,
iznutra meka i topla,
snagu ti daje.
Jednom u životu
pruža ti cvijet ...
zapamtiš li ga
nikada drugu nećeš htjet'!

Bić ljubavi me udara po licu
bolan trag ostavlja u duši
sudaram se sa zidovima sobe
u kosi zapleteno srce
prašina uobraženosti
na tvom licu je našla mjesto
ironičan smješak
uništava
purpurnu svjetlost
mojh očiju......

Zvijer u kavezu želi van
ona traži životno prostrantsvo
opstanak i divljinu
srcu je premalena uloga u mom životu
bježi kroz prozor
želi uhvatiti prvu večernju zvijezdu
moju sjenu odnosi svijetlost
gubim ovu igru
najjeftiniji način je čekanje
za ljude čvrstih živaca
pokušat ću
nada ostaje

Ti si Mjesec, ja sam Sunce
Ti si riječ...Ja sam Vatra...

znam da je ova pjesma već negdje bila...
ali, puca me neka tuga i postao bih ju još jednom...

NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju ni zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

Pablo Neruda...

Tu pjesmu bi se moglo postati puno puta ....P.Neruda ima prekrasne pjesme....

ALBATROS

Često za zabavu mornari na brodu
Love albatrose, bijele morske ptice
što prate brodove uz duboku vodu
Kao ravnodušne, tihe suputnice.

Tek što ih uhvate i na daske stave,
Vladarice neba nespretno i bijedno
Spuste svoja krila i, pognute glave,
drže ih kao vesla postiđeno, čedno.

O, kako je mlohav taj putnik krilati!
Nedavno prekrasan, kako li je ružan!
Netko mu kljun draži onim što dohvati,
Drugi oponaša hod mu tako tužan.

Pjesnik je nalik tom gospodaru neba
što živi u buri i carskog je roda,
U zemaljskoj hajci nema što mu treba
I silna mu krila ne daju da hoda.

ovo mi je postala jedna od najdražih pjesama.....

Želja

Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.

Stol, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela…
I kad bi ta žena bila moja.

Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.

Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.

Dževdet Kudret Solak

I tebi baš,što goriš plamenom
Od ideala silnih, vječitih,
Ta sjajna vatra crna bit će smrt,
Mrijeti ti ćeš, kad počneš sam
U ideale svoje sumnjati!

Svidjaš mi se kada šutiš


Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.

Tijelo žene

Tijelo žene, bijeli brežuljci, bedra bijela,
ti si spodobna svijetu u svom činu nuđenja,
Moje tijelo divljeg ratara u tebi kopaž
i izbacuje sina iz dubine zemlje.

Bijah osamljen kao tunel. Od mene bježahu ptice
i noć je u mene nadirala svojom moćnom najezdom.
Da bih se nadživio, kovao sam te kao oružje,
Kao strijelu u svom luku, kao kamen u praćki.

Ali dolazi trenutak osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka čvrsta i lakoma.
Ah, pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah, ruže prepona! Ah, glas tvoj spor i tužan

Tijelo žene moje, ostat će u tvojoj ljupkosti.
Žeđi moja, pomamo moja beskrajna, moj pute neodlučni!
Tamna korita u kojima žeđ vječita traje,
i umor traje, i patnja beskonačna.

::


MOJA PREOBRAZENJA
Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mucne noci
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i pogledima plivam preko polja livada i voda
Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem
O Boze daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetu nepromjenljivu i vjecnu zvijezdu
sto s dalekog ce neba nocu sjati
u crne muke nocnih ocajnika