Poezija i proza - najljepše pjesme

First topic message reminder :

Pišete li pjesme ili samo volite poeziju, slobodno ovdje upišite svoju omiljenu pjesmu.

V. Gotovac

****

Čovjek: to je sve ono u meni, što može postati djelo.
Ali, tko će mi reći da je posao završen ?

****

Od svakog od nas nešto ostaje
jer prolaze stvari ali ne prolaze uzdasi
sve što je vječno iz srca dolazi

****

Anđeo s prvom patnjom postaje čovjek

***

Ženo
ti što svojim tijelom divlju krv zaustavljaš
ne zato što si savršena
nego zato što si pobijedila
ono što su tvoji bogovi izgubili
ja očekujem dan kad čemo zajedno koračati
s dva nasljeđena svijeta...

Michel Houelebecq

****
Preživjeli smo izmorenost i želje
a da nismo ponovno okusili
djetinje snove
Nema više mnogo toga u našim osmjesima
Mi smo zatočenici vlastite prozirnosti.

****

Več mi je nekoliko tjedana jasno da
iskustva ne obogačuju ljudsko biće,
nego ga umanjuju; točnije rečeno, ona ga uništavaju.
Napokon, največi uspjeh mog boravka na zemlji
biti če da od života nisam, ni u kom
slučaju, ništa uspio naučiti..

****

Mi ne smijemo nalikovati onome tko
svijet želi potčiniti
vlastitim željama
svojim uvjerenjima
Ipak nam je dopušteno da imamo
vlastite želje
Pa čak i uvjerenja
U ograničenoj količini
Naposljetku mi smo dio fenomena
I u to ime , iznimno nas poštuju
poput guštera

****
Nekog patnja uništava,
nekome je vodič
s onu stranu svakog vremena

****
Vrijeme ne prekida šutnju,
koja nas uporno vodi

****

Odjeci ljubavi su kao vjetar
koji puše kamo hoće.

Daljine među ljubavnicima
svečano bruje; kao glazba
s nevidljivih struna.

Ah, kako oni nepogrešivo obilaze
svojim krajolikom
nalaze svoja mjesta i sve što im pripada.

Ljubavnici uvijek prebivaju
Na jednom otoku svoje vječnosti.

Ars Armandi

Pitam se danas kad jesi
što si bila prije nego sam te znao
što sam ja bio obješen za nebo
prije nego sam u te kao u sebe pao.

Ko izgubljena ptica
vračaš se u svoj ležaj
pa prohodam cio kroz noć
zasađen u tlo
u tvojoj šutnji mojih priča dno.

Sav rasut život skupljaš na toplu usnu
jača od rijeka od slika od noći
obruč zraka što žudi i svi ljudi
i sve što ljubim u tvoje ulaze oči

Plovimo u vanvrijeme
jedno smo drugom barka
nosimo sebe kao slatko breme
i tražimo svanuće
u ovoj krvi tamnoj odvijeka

U mom naručju ptica ostavlja krila
skupljena iskrom bačenom u mrak
moja snaga zgrušava tvoje bilo
tvom cvijetu moje ruke zrak

Ne vidimo vatru punu leta
pijavice zemlje
mrak sam kog zatvara cvijeće
da ga procvjeta i baci u vrtlog ljeta
u tebi planu snovi i sve svijeće

Koje su htjele sjati od početka svijeta

Svaka riječ što je šutim i kažem
nagnut u zdenac ko koritu rijeka
osjećam da te volim i kad lažem
obećajem ti čudo koje nas nigdje ne čeka

Noć se mući da nam rastavi bedra
spojena u riječi u usni u luci
ja ti rastem iz njedra
a ti vatren buket u mojoj ruci

Djevojka od usne od uda od česme
od hladne vatre vodoravan plamen
tvoje grudi moje srce tope
kamen iz usta pretaču u pjesme

Pitam se danas kad jesi
što si ti bila prije nego sam te znao
što sam ja bio obješen u nebo
prije nego sam u te kao u sebe pao

****

nisam te previše ni ljubio
da te udaljim od tvoje prošlosti

stigla si umorna od trošenja
a čini mi se da netaknuta odlaziš
tko zna da li si htjela biti
to što danas jesi
a da te nije
bio bih bez ove pjesme
koja mi ostaje umjesto tebe
komadić tvoga proljeća

Lijepe pjesme, bravo Niky!

Slavko Mihalić

Gledao sam te kako se odmah iza vrata rasplineš.
Tek u ovoj sobi ti si ona koju oboje ljudimo.
Malo nespokojna zbog tolikih čestih promjena.
I stoga uvijek tako jednostavna, kao nebo u svitanje.

Ali nebo koje žari. Sanjiva od plamena
koji u tebi spaljuje sve što nije ljubav.
Ideš putovima koji bi se unaprijed mogli
izračunati. Ti neproračunata? S osmjehom
žuriš prema skoroj propasti.

Kao da znaš da je vrijeme ljubav
jedino prekratko. Ni mene ne čuješ
kada u kutu sobe jaučem zbog nemoći
da prevarimo vrijeme. Jest, ljubav je
u tebi nepotkupljiva. I ti samo nju poznaješ.

Paul Geraldy Francuska

Ne, nemoj ići. Ova gesta
gorčine, ili ne znam što je
taj vulkan riječi što ne presta,
ta grubost kojoj nema mjesta
ne odnosi se na nas dvoje.

Ja poznajem samo svoju grešku
i ništa nemam protiv tebe.
Svoj bijes i svoju narav tešku
prelomio sam na tvom smiješku,
a bijah ljut na sama sebe.

Ne ljutim se. I zašto? Znadem
da do tvog mi je srca stalo
pa želim sreću da ti dadem
i zato, jer ti dajem malo
riječi su gorke kao badem.

Smiješi se, dakle, ja se kajem,
oprosti svakoj mojoj riječi
i nemoj ići kad već klečim.
Ono što mrzim to mogu reći,
to je ta bol što ti je dajem.

Lijepo...sviđa mi se....čija je

gorane... prekrasna

jos uvijek mi je ova na prvom mjestu


Strepnja

Ne, nemoj mi prići
Hoću izdaleka
da volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići
Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra'.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići
Našta to i čemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne priđu oka tvoja dva

Moje tijelo se stapa sa tvojim,
Kakav sklad te simfonije.
Tvoje biće se stapa sa mojim,
Sa zvucima naše melodije…

Nosiš me u čarobne visine,
Daješ mi dio sebe,
Vodiš me u dubinu tišine,
Tvoja sam, sada sam dio tebe…

Dok sanjam povjetarac i na njemu nas dvoje
U naručju tvom,
Snažno se privijam uz tijelo tvoje,
Vodi me, dragi, srcu svom…

Budiš me nježno usnama mekim
Rukama nježnim,
Dahom tvojim i očima sjetnim,
Čuvaj me, ljubavi, u noćima snježnim…

Ljubi me, voli me svakoga dana isto.
Daruj mi ono naše, najvrijednije.
Ljubi me, voli me cijelog života čisto.
Pružam ti sebe cijelu, najčednije…

I like it

E ova je još bolja.....

Zeus je vladao mojim snom i
upravljao mojim životom, a
onda se pojavio neko stvaran
koji želi ljubav
no, Zeus je ipak glavni grčki bog
ti si mu otirač za noge
smrtnik na koljenima
i možeš i dalje misliti da sam
zaluđena idealima
nije točno
bilo je pokušaja da se vratim u stvarnost
suviše brzo, kruta je
neotopljiva
vratila sam se Zeusu i tebi
iako si ponekad isuviše stvaran i krut....

Uzmi ili ostavi
kasno je
reci nešto, molim te
ne biraj
nema trećeg izbora
odluči se
nema vremena
odnijet će me vjetar
nepovratno

Tako hladno, mirno
a u isti čas strasno i nemirno
mogu ljubiti ja-
tako sirovo i surovo
a opet nježno i plaho
mogu voljeti ja-
tako okrutno i bezobzirno
a opet s bolom u srcu
mogu od tebe otići ja....

Vesna Parun

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.

blizanko ta mi je jedna od najdražih

tu smo imali u školi sjećam se te pjesme

niky2803...i meni