Psihologija chat

Psihološko čavrljanje. Pitanja i odgovori, razmišljanja....
Sve što vam padne na pamet vezano uz psihologiju...

a ovdje mi je recimo palo na pamet sljedeće: Mislim da se čovjek ne može promijeniti. U dubini duše, ne može. Neke sitnice možda može promijeniti, ali suština ostaje ista.

Baš sam se to danas pitala...koliko smo podležni promjeni karaktera kroz vrijeme, koliko nas promjene dotiču?
Znam da sam se mijenjala s godinama, ali je li moja srž ostala ista?!

ja mislim da srž uvijek ostaje ista. naravno, to ne isključuje da treba ''raditi'' na sebi, učiti, dozvoliti sebi da budeš otvoren/na za nove spoznaje....čitav život je proces učenja...
ali, srž je ista. to je moje mišljenje.

Ta naša srž u duši je ista od rođenja do smrti. Ali vrhunska je umjetnost zadržati tu svoju srž. Svjestan si je kao dijete. Kasnije je zadržiš ili pod utjecajem okoline ili vlastite slabosti izgubiš. Biti pod utjecajem vlastite biti i slijediti je čitavog života je najveća sreća i smisao života. Srž svakog od nas je dobra. Dakle naše mane koje steknemo u životu nisu dio naše srži i podložne su korekciji. Problem je što si neki umisle da su neke mane dio njih jer su dugotrajno prisutne, pa samim tim i umišljaju da ih ne mogu suzbiti. Smatram da i određene karakterne crte dobivamo rođenjem. Burniji ili plahiji temperament itd, neki to pripisuju utjecaju zvijezda...

Problem je što si neki umisle da su neke mane dio njih jer su dugotrajno prisutne, pa samim tim i umišljaju da ih ne mogu suzbiti.

Da. I opet dolazimo na ovo osnovno - a to je mogućnost izbora. Imamo mogućnost izabrati pasivnost (u odnosu na sebe) ili suprotno - buđenje.
Ništa nije nitko drugi zacementirao u nama, nego mi sami. Pa tako i vlastite mane ili slabosti. Ako je nešto dugotrajno prisutno u nama, to ne znači da tamo mora i ostati. Ali, opet i ponovo - to ovisi o nama samima. Želimo li da to ''nešto'' bude u nama ili ne?
Odlučimo.
Pa kad odlučimo, neka ne ostane na tome. Na slovu na papiru ili na jednoj misli. Kad odlučimo - pokrenimo se. Cesta je pred nama. Nismo ništa napravili ako dođemo do pola puta i stanemo.

Citat :

Ništa nije nitko drugi zacementirao u nama, nego mi sami. Pa tako i vlastite mane ili slabosti. Ako je nešto dugotrajno prisutno u nama, to ne znači da tamo mora i ostati. Ali, opet i ponovo - to ovisi o nama samima. Želimo li da to ''nešto'' bude u nama ili ne?

I djeca imaju mane, kako ona utječu na svoje mane? Misliš da ih nije oblikovala okolina? Djeca teško da će uvidjeti da imaju mane i odlučiti utjecati na njih. A kako ih i sami stvore?

na koje to konkretno mane kod djece misliš?
da se razumijemo CD, nisam psihologinja, nisam svemoguća, niti znam odgovore na sva pitanja
pisala sam o odraslim ljudima, ne o djeci
zato te pitam na koje konkretno mane kod djece misliš?

Pa recimo inatljivost, razmaženost.

zašto svako moje pitanje doživljavate ko napad? raspravljamo

koji napad? samo sam tražila pojašnjenje pitanja

a inatljivo, razmaženo dijete jednog lijepog dana kada odraste i shvati da svoj život drži u svojim rukama može samo odlučiti da više ne bude inatljivo i razmaženo...
jednostavno je.

Djeca nisu bez mana. Ali su u kontaktu sa svojim pravim ja, koji odrasli često izgube. Govorimo o dubini vlastitih duša i našoj suštini kao osoba.

Goran je napisao/la:

Djeca nisu bez mana. Ali su u kontaktu sa svojim pravim ja, koji odrasli često izgube.

I upravo zato treba zauvijek zadržati i njegovati dijete u sebi.

Da, to je vrlo bitno i jedna je od najvećih životnih mudrosti koje malo tko razumije na pravi način.

E, pa kad mi netko kaže: Odrasti već jednom...odgovorim: Ma ne pada mi na pamet.
Želim čuvati dijete u sebi. I čuvam ga. Onu divnu djevojčicu, veselu, rasplesanu, onu djevojčicu koja obožava život.

A što je naša suština? I je li suština svakog ljudskog bića ista ili različita? hmmm

To je prava mudrost Yano
CD u smislu energije, suština je ista jer dolazi iz istog izvora, a smislu nekih drugih osobina smo različiti.

Koji je izvor? Zbunjuješ me sad

Izvor energije od koje je satkana naša duša je Bog.

a što ako ne vjerujemo u Boga?

Tvoja greška i tvoj izbor. Boga i božansku energiju trebaš osjetiti u sebi, u svojoj duši, no neki čitavog života ne spoznaju vlastitu dušu i Boga. Nije dovoljno samo vjerovati da Bog postoji, treba ga doživjeti u duši.
Ja sam osjetio i to je iskustveno vjerovanje, ne slijepo bez iskustva kako neki čine.
A oni koji ne vjeruju da Bog postoji imaju i na to pravo, svakom od nas je dana mogućnost izbora u svemu.

Dao sam ti … moć izbora.

Darujući ti ovu moć postavio sam te čak i iznad svojih anđela … jer anđeli nemaju tu slobodu da odaberu pogrešku. Dao sam ti potpun nadzor nad tvojom sudbinom. Naložio sam ti da sam određuješ vlastitu narav u skladu s vlastitom slobodnom voljom. I tako si, ni nebeski ni zemaljski, prema svojoj prirodi slobodno oblikovao sama sebe u koji god si oblik poželio. Imao si moć odabrati pad na najniže oblike života, no imao si i moć da se, prema sudu svoje duše, ponovno rodiš u višim oblicima koji su božanski.

Nikad ti nisam oduzeo tu veliku moć, moć izbora.

Što si učinio s tom izvanrednom silom? Pogledaj se. Pomisli na odabire koje si učinio u životu i prisjeti se sad onih gorkih trenutaka kad bi i na koljena pao samo da imaš mogućnost ponovnog biranja.

Ono što je prošlo prošlo je … i sad znaš četiri velika zakona sreće i uspjeha … Služi se mudro svojom moći odabira.

Og Mandino, Najveće čudo na svijetu

a ostatak teksta je ovdje https://goran.forumcroatian.com/t10794-odlomci-iz-knjiga

Goran je napisao/la:

Tvoja greška i tvoj izbor.

A gdje sam ja rekla da ja ne vjerujem? Pitala sam općenito.
Mislim da vjerovanje nije izbor- vjeru ili imaš ili nemaš, ona se događa sama po sebi.

ma najlakše je reći za sve u životu, pa tako i za vjeru - da se događa samo po sebi.
čisti primjer linije manjeg otpora.
kako vjeru imaš ili nemaš? kako se samo tako lako prepuštaš letargiji?
otvori svoje srce, učini ga pristupačnim, ne ograničavaj se sa strahom.
vjera je tvoj izbor, kao i sve u životu.
klikni na onaj tekst koji sam stavila ovdje. pokušaj barem.

cinnamon duckie je napisao/la:

Goran je napisao/la:

Tvoja greška i tvoj izbor.

A gdje sam ja rekla da ja ne vjerujem? Pitala sam općenito.
Mislim da vjerovanje nije izbor- vjeru ili imaš ili nemaš, ona se događa sama po sebi.

Veću glupost nisi mogla izvaliti... Na svojoj duhovnosti se radi, ne pada s neba sama po sebi.

odavno nisam ovako nesto dobro procitala

Citat :

Mislim da vjerovanje nije izbor- vjeru ili imaš ili nemaš, ona se događa sama po sebi.

jos nisam cula da se neko rodio sa vjerom ili da mu se duhovnost desila iako to on nije zelio..

sam izabires put da li ces vjerovati ili ne i na tome radis ...
nema nista ljepse kad pronades Boga i vjeru u sebi ..sretna sam sto sam to konacno pronasla...