Religija mesa ( psihologija vegetarijanstva)?

U studiji engleskog antropologa Mary Douglas, autorica opisuje religiju mesa kod plemena Lele pokraj rijeke Kasaj, a koju prenosi E.Canneti.

Lele, narod od otprilike 20 000 ljudi, živi na području belgijskog Konga u blizini rijeke Kasaj. Njihova su sela smještena u savanama,
u kompaktnim četverokutima od 20 do 100 koliba, nikada ne predaleko od šume. Glavna im je hrana riža, koju sade u šumi; svake se godine za nju krči nova čistina, od koje se ne očekuje više od jedne žetve. Na istoj čistini onda rastu palme rafarija, od kojih se praktički koristi sve. Od mladog se lišća dobiva jedna tvar iz koje muškarci tkaju rafija-platno. Komadići četvrtastog rafijina tkiva služe kao neka vrsta novca. Od te se palme dobiva vrlo cijenjeno, neprevrelo vino. Iako banane i palme najbolje uspijevaju u šumi, sade ih i oko sela, a orahe samo tu. Sve ostale dobre stvari dolaze iz šume: voda, drvo za loženje, sol, kukuruz, manioka, ulje, riba i meso.

Lele istinski obožavaju meso. Teška je uvreda ponuditi gostu za jelo samo biljnu hranu. U svojim razgovorima o društvenim prigodama oni često pričaju o količini i vrsti ponuđenog mesa, unatoč tome što ne uzgajaju koze ni svinje kao njihovi susjedi na jugu. Gadi im se pomisao na to da bi jeli životinje koje su odrasle u selu. Dobra hrana, vele oni, mora potjecati iz šume, gdje je čista i zdrava, kao divlja svinja i antilopa. Štakori i psi su nečisti, hama, pa za njih upotrebljavaju istu riječ kao za gnoj i izmet.
Nečistim se smatraju i koze i svinje, jer se uzgajaju u selu.
Lele vjeruju u boga koji je stvorio ljude i životinje, rijeke i sve stvari. Također vjeruju u duhove, o kojima govore oprezno i suzdržano, jer ih se boje. Duhovi nisu nikada bili ljudi, a ljudi ih nikada nisu vidjeli. Onaj tko bi ugledao duha, morao bi oslijepiti i umrijeti od čireva. Duhovi žive duboko u šumi, osobito u izvorima vodenih tokova. O njima ovisi sreća muškaraca u lovu i plodnosti njihovih žena. Duhovi zahtijevaju mnogo toga, ali posebno zahtijevaju da u selu vlada mir. Najočitiji znak da je u selu sve dobro jest uspješan lov. Mala količina mesa koju svaki pojedinac, muškarac, žena ili dijete može dobiti kad se ubije divlja svinja ne može objasniti radost koja se zbog toga izražava u razgovoru koji je još tjednima nakon toga.
Količina mesa je neka vrst duhovnog barometra čiji porast i pad pomno prati cijelo selo.
Kada Lele kažu „Selo je pokvareno!“ onda govore da je lov neuspješan. Kada su zadovoljni sa stanjem stvari onda se veli: „Naše je selo sada dobro i bogato. Ubili smo tri divlje svinje, četiri su žene začele, svi smo zdravi i snažni.“

Posebno značenje ima podjela mesa. Ona je strogo određena, i to na način koji ističe religiozan smisao. Kod naroda Lele postoje tri kulturne zajednice: svaka od njih ima pravo na točno određeno jelo koje je zabranjeno svim neupućenima. Prva kultna zajednica jeste zajednica muških roditelja, koja se sastoji od svih muškaraca koji su začeli jedno dijete. Njima pripadaju prsa svih divljači, te meso svih mladih životinja. Među njima ima onih koji su začeli muško i onih koji su začeli žensko dijete; od njih nastaju članovi druge ekskluzivnije zajednice: zajednice pangolin-muškaraca, koji se tako zovu jer jedino oni imaju pravo na meso pangolina, jedne vrste svinje. Treća je zajednica, zajednica vračeva. Oni dobivaju glavu i crijeva divlje svinje. Nijedna se životinja ne može ubiti da da ne postane – prilikom raspodjele – predmet religioznog čina. Podjela Lele plemena učvršćuje se, tako, nakon svakog
lova.
___

U svojoj knjizi „Čudnovata petlja sam ja“, Douglas Hofstadter, američki psiholog i filozof govori o interiornosti ( pojam u filozofiji koji označava sve što pripada duhu, svijesti, ili se odnosi na njih..) i daje primjer svog osobnog „stožca svijesti“ s obzirom koliko duše/svijesti posjeduju bića. Na dnu s malo ili nimalo svijesti su atomi, virusi, mikrobi, crvi, komarci..pa s manje ( ili nešto) svijesti su pčele, zlatne ribice, kokoši, zečevi, psi..a s mnogo svijesti navodi umno zaostale ljude, one s oštećenim mozgom, senilne..da bi na vrhu bili normalni odrasli ljudi. Navodi kako su ga razmišljanja i literatura ponukali da ozbiljno razmišlja o ovom „stožcu“, te da je njegov moralni čin bio da prijeđe na vegetarijanstvo.
Zbog svoje moći, kako navodi, ( „tko jači taj kvači“) prisiljeni smo uspostaviti neku ljestvicu stvorenja, bilo da to činimo kao rezultat dugog i pomnog osobnog promišljanja, bilo da se jednostavno priklonimo utjecaju masa.
____

Pitanja:

1. Gdje je ta "crta" koju "podvlačimo" kada odlučimo jesti bića sa "više" ili "manje" duše ( pa onda..ne govorimo da jedemo pile, kravu, zeca, svinju..već koristimo eufemizme: svinjetinu, piletinu, zečetinu, govedinu..).
2. Da li postoje psihološke kočnice u toj svojevrsnoj "religiji mesa" i u našoj, zapadnoj kulturi ( kao i kod podjele hrane u plemenu Lele..), pa vegetarijance gledamo kao pripadnike "drugog plemena", "druge" - religije? Što mislite o vegetarijanstvu?

Dokle god su naša tijela živi grobovi ubijenih životinja, kako možemo očekivati da će život na zemlji biti bolji. ( L.N.Tolstoj)
___

Hajde da malo "pometem prašinu" s ove teme...
Dakle? Mislite li da je vegerarijanstvo samo pomodarstvo, da smo stvoreni kao omnicanivori ( svežderi) ili je to da smo svežderi samo navika pa bismo vrlo lako ( kako negdje pročitah zgodan aforizam..) promijenili stavove da klaonice imaju staklene zidove?
Da li je ovo uopće aktualna tema? Postoje razmišljanja i teze nutricionista i antropologa da će u nekoj budućnosti jedenje mesa postati društveno neprihvatljivo, nezdravo i vulgarno poput, danas, pušenja i drogiranja?

Nemoguće i neizvedivo... Obožavam povrće, ali meso je ipak meso i bez njega teško mogu zamisliti ručak... Tako i drugi...

Nemam ništa protiv da ljudi odaberu vegetarijanstvo kao životni put, no ne sviđa mi se kad u to uključe i djecu koja ne mogu sama odlučivati, a meso im je potrebno za pravilan razvoj... Naročito dečkima... zbog razvoja mišića....

Vegetarijanci - nemam ništa protiv njihovog odabira načina života . To nije samo odabir hrane koju ćemo jesti nego i cijeli način života se automatski mijenja. I sama sam imala fazu odbacivanja konzumiranja mesa. Međutim bila sam još
'' zelena '' pa nisam toliko ustrajala u tome.
Da li bi promjenili stavove da klaonice imaju staklene zidove....možda da..neki od nas bi....prisustovala sam kolinju....samo jednom i nikad više..kada je došlo do samog čina..pobjegla sam plačući...

Treba poznavati svoj organizam, a vegetarijanstvo je jedino dobro kod bolesti, da bi se ojacala baza organizma.....kad se to postigne, treba jesti sve....
E sto se tice kolinja, niti ja ne volim to gledati ...ali volim jesti sve

Zapravo, neko suštinsko pitanje trebalo bi glasiti: da li vegetarijanstvo percipiramo kao moralan čin ( poštovanja svih živih bića) ili smo skloni "zaboraviti" tu činjenicu?

Inače, postoje pokazatelji da su vegetarijanci zdraviji "dio" čovječanstva i da žive duže od mesoždera? Da, čak, izbacivanje mesa iz prehrane djeluje na smanjenje rizika od raka i infarkta...

Definitivno ga treba percipirati kao moralan čin...