Religija vs duhovnost

Kad god se spomene Bog ili duhovnost, ljudi uglavnom automatski pomisle na religiju ili vjeru te postave pitanje: “Čija je to vjera? Koja je to religija? Imam ja svoju…” Međutim, inteligentna osoba će shvatiti kako su takva pitanja vrlo površna. Bog ili postoji ili ne postoji. Ako postoji, nema ih više, za svaku religiju po jedan. Kao što ni sunca nema više, svugdje je uvijek jedno sunce, samo što ga se naziva različitim imenima.

Riječ religija, potječe od latinskih riječi re i legare, što znači ponovo povezati ili povezati se. Slično značenje, ali na sanskritu, ima i riječ yoga – povezivanje. Znači riječ je o povezivanju, ne o vjerovanju ili pukom pripadanju nekoj instituciji. Religija kao puko vjerovanje u nešto bez razumijevanja, bez znanja i filozofije je uglavnom samo sentiment, a nerijetko prelazi i u fanatizam. S druge strane filozofija bez uključivanja duhovnog aspekta je samo špekulacija ljudskog uma. Zbog toga znanje i neku duhovnu praksu ne volimo nazivati religija, jer je ta riječ poprimila neko drugo značenje, već ih nazivamo duhovnost.

Čaša ili voda?

Religija je poput čaše, a duhovnost poput vode. Čaša može sadržavati vodu, ali i ne mora. Ukoliko čaša ne sadrži vodu, ona i nema neki smisao. Voda je glavni sastojak. Voda postoji oduvijek i zauvijek i bez čaše, ali da bismo je mogli lakše konzumirati, ponekad koristimo čašu.

Čaše mogu biti raznih oblika i dimenzija, napravljene od različitih materijala, obojane različitim bojama, ali one uvijek sadrže istu vodu. Čovjek može pripadati bilo kojoj vjeroispovjesti ili religiji, ali znanje o vodi tj. o životu je jedno i univerzalno.

Glede materijalističke znanosti…, ona jednostavno… ‘ne drži vodu’… ;-)

“Religije se često bave moralno-etičkim pitanjima te pokušavaju dokazati postojanje Boga. Sama duhovnost s druge strane nadilazi okvire morala i etike (podrazumijeva se da duhovna osoba prirodno slijedi sve moralno etičke zakone ovoga svijeta) te se bavi mišlju kako služiti Gospodina. U samoj duhovnosti nije upitno postojanje Boga već kako mu se približiti i bolje ga upoznati. Također osnova duhovne filozofije je da nemamo ništa s ovim privremenim materijalnim tijelom nego da smo čista duhovna duša koja putuje iz života u život dok ne dostigne savršenstvo.”
– Bhakti Tirtha Swami

atma.hr

ja bi ovdje samo o duhovnosti gledano s moje tacke gledista.  Sto to cini   covjeka duhovnim..bavljenje s nekim odredjenim materijalom..Primarno ako se bavis fotografijom onda si duhovan..astrologijom.. gatanjem..ili mozda ides redovito na crkvene mise..ako se bavis kemijom ili fizikom onda si duhovan ili obrnuto.. ili  to nema veze sa svakodnevnim ljudskim radnjama..
Onda na redu je..kioliko si knjiga procitao..koliko filmova pogledao.. kakvu muziku slusas..recimo onaj koji slusa Beatles..jeste duhovniji od onoga koji slusa Stonese..jbg opet se ne vezuje s nicim..
Ili je opet genetika u pitanju..jedni se radjaju duhovni drugi ne,,
Morfologija same rjeci Duhovnost vraca nas u vrjeme kad su postojali i rodili se  mali milion slikara.. ateista muzicara.. knjizevnika pa i sam Platon i kompanija a nigde nisam procitao da su bili duhovni.
postoji li gradacija te rjeci  kao duhovan..duhovniji naj,, i td no jedno sigurno znam da zivimo u bezduhovnom vrjemenu..ili se to toliko cjeni recimo ko dim  tek ispusene cigarete. onda je normalno zapitati se jesu li karikaturisti Sharlieya    duhovni ili bezduhovni ili  vode svoj interni rat s bezduhovnoscu,,Marks i Lenin jesuli oni bili duhovni ili su Plagijat svog vremena..na kraju  odgovor bez pitanja..koja su nacela duhovnosti i zivimo li mi u duhovnom svjetu..I ne cudim se zbog ocjena ljudi tko je duhovan tko nije nego se time bavi plejada analiticara za koje niko ne moze reci da su duhovni..Pa koje je onda mjerilo duhovnosti..poravnanje ili uporedba s rusima..zapadnjacima ili s kineskom kulturom i budizmom..
Meni je sasvim jasno..da nisam uopce duhovan kad sam se dohvatio analize teme koju jos niko ziv nije uspio do kraja  desifrirati i razluciti duhovnog od neduhovnog.. jer rjec se koristi onako kako se koristi  i svako misli da zna o cemu se radi no kad se povede polemika svako ce nastupiti sa svojim shvatanjem duhovnosti kao deo covecjeg morala..Ja bih recimo rekao da je duhovnost nacin razmisljanja  sto bi dalje filozofsko tumacenje doslo do gradacije  sto bise reklo da je nasa duhovnost na srednjem nivou.. sto je fakticki istina...   nivou cega ako nema materijalne vrjednosti?mene su mnogo puta smatrali bezmilosnim komplikatarom no ova tema mi je bila zanimljiva jer volim da pricam o temama koje stoje u zatvorenim kutijama ljudske podsvjesti a tako svakodnevnim..na kraju volio bi da  ako je moguce nadgradnja ove teme..

Otelo je napisao/la:

ja bi ovdje samo o duhovnosti gledano s moje tacke gledista.  Sto to cini   covjeka duhovnim..bavljenje s nekim odredjenim materijalom..Primarno ako se bavis fotografijom onda si duhovan..astrologijom.. gatanjem..ili mozda ides redovito na crkvene mise..ako se bavis kemijom ili fizikom onda si duhovan ili obrnuto.. ili  to nema veze sa svakodnevnim ljudskim radnjama..

mislim da to nije duhovnost..niti je nekakav intelektualni i kreativan rad duhovnost, niti bavljenje astrologijom ili proricanjem.
duhovnost je po meni bavljenje svojim duhom, stanje u kojem razum i intelektualno ne bi trebali voditi glavnu riječ, a niti tjelesno, materijalno. bavljenje meditacijom, možemo smatrati oblikom duhovnosti..

Nastasja Filipovna je napisao/la:

Otelo je napisao/la:

ja bi ovdje samo o duhovnosti gledano s moje tacke gledista.  Sto to cini   covjeka duhovnim..bavljenje s nekim odredjenim materijalom..Primarno ako se bavis fotografijom onda si duhovan..astrologijom.. gatanjem..ili mozda ides redovito na crkvene mise..ako se bavis kemijom ili fizikom onda si duhovan ili obrnuto.. ili  to nema veze sa svakodnevnim ljudskim radnjama..

mislim da to nije duhovnost..niti je nekakav intelektualni i kreativan rad duhovnost, niti bavljenje astrologijom ili proricanjem.
duhovnost je po meni bavljenje svojim duhom, stanje u kojem razum i intelektualno ne bi trebali voditi glavnu riječ, a niti tjelesno, materijalno. bavljenje meditacijom, možemo smatrati oblikom duhovnosti..

Prihvatam gore receno no usput i to je jednostrana tacka gledista... cio moj tekst se svodi na tome da ne postoji jedinstvena formulacija duhovnosti..sve receno i izmisljeno jeste samo improvizacija na temu..

Otelo je napisao/la:

Prihvatam gore receno no usput i to je jednostrana tacka gledista... cio moj tekst se svodi na tome da ne postoji jedinstvena formulacija duhovnosti..sve receno i izmisljeno jeste samo improvizacija na temu..

naravno, duhovnost je apstraktan pojam kao što je i duh/duša, zato je to teško definirati.
na duh/dušu gledam kao na neku životnu energiju koja sjedinjuje i spaja tijelo i um, a na duhovnost kao na aktivnosti koje "oplemenjuju" našu dušu. zapravo, sad kad razmišljam, i umjetnost itekako oplemenjuje naš duh/dušu, ali mislim da je ne moramo sami stvarati da bi nas ona hranila, dovoljno ju je i samo konzumirati.

religija me suzi, a duhovnost opet raširi...