Bog, dogma i religija .

Ovaj je članak o Bogu, dogmi i religiji. Da bi se mogao početi takav članak potrebno je definirati dva pojma, religija i dogma. Religija je organizirani sustav vjerovanja i bogoslužja u čijem je središtu Bog (ili bogovi), a temeljena je na dogmama. Dogma je tvrdnja čija je istinitost neupitna. Sada se može krenuti s pisanjem o toj temi.

Pa krenimo odmah od temelja, to jest od Boga. Kako vi doživljavate Boga? Mislite li da postoji samo jedan, mislite li da je više njih, mislite li da je on energija ili nešto četvrto, ili pak ne vjerujete u njegovo postojanje? Pretpostavimo da je vaš doživljavaj Boga u potpunosti točan, zamislite da ste ga spoznali.

Kako biste dokazali da ste u pravu? A kako biste dokazali nekom da je njegov doživljaj Boga kriv?

Napravimo jednu usporedbu. Pretpostavimo da vas prijatelj uvjerava da ne postoji New York. Pokazali ste mu slike New Yorka, snimke New Yorka, itd.,ali on unatoč tomu odbija povjerovati u postojanje New Yorka. Pošto ništa više ne možete kupujete avionske karte i predlažete mu da zajedno otiđete u New York. I evo, on je prihvatio, u jednom danu ste doletjeli do New Yorka, malo ga obišli i navečer ste već bili doma. Vi sretni jer ste mu dokazali da New York postoji, on sretan jer sada zna istinu i sve super.

Bilo bi lijepo kada bismo mogli tako napraviti i kada je Bog u pitanju. Ali, mi nemamo ni slike Boga, ni snimke Boga ni avionsku liniju koja vodi do njega. I sada, prema pretpostavci da ste spoznali Boga, kako da vi dokažete nekome postojanje Boga i da je on baš takav kakvog ste ga vi doživjeli. Evo, vjerujem da je to najveći problem ljudima koji su zbilja spoznali Boga i, iskreno, meni se to čini kao skoro pa nemogući pothvat.

Zašto je to skoro pa nemogući pothvat? Jer će čovjeku koji nije spoznao Boga sve što vi kažete zvučati kao dogma. Sada da se vratimo u stvarnost i proglasimo pretpostavku da ste spoznali Boga netočnom.

Na temelju čega vi mislite da je Bog takav kakvim ga doživljavate? Što god vaš odgovor bio, on je dogma. Ja ga ne mogu provjeriti, vi ga ne možete dokazati. Sada da malo obratimo pažnju na odnos dogme i religije. Iz definicije, religija je temeljena na dogmama, a kao što i možemo zaključiti iz dosadašnjeg razmatranja, sve što je vezano za Boga je dogma. Očiti je zaključak da ne možemo odvojiti Boga od dogma ako nismo spoznali Boga. Za nas, neprosvjetljene, Bog je dogma i svaka rasprava o njegovom postojanju, obliku i količini je besmislena.

Tako da ne možemo reći da Bog ne postoji ili da je on takav-i-takav ili da je religija besmislena. Ipak, mnogi su ljudi danas protiv religije i tvrde da je jedina svrha religije kontrola ljudi. Djelomično su u pravu, ali to ne znači da su religije glupost. Dobro znamo iz povijesti koliko je ljudi izgubilo život zbog ratova ,,temeljenih” na religiji. ,,Temeljenih” zato jer je jedini pravi razlog takvih ratova proširivanje vlasti, sve ostalo je čista laž koja služi da bi se sakrila istina od naroda. Ali to ,,opravdavanje” ratova nema nikakve veze s religijom i svetim spisima na kojima je ona temeljena već s novim (iskrivljenim) tumačenjima svetih spisa i novim zakonima i pravilima koje su donijeli neki neprosvjetljeni ljudi i ugradili ih u postojeću religiju.

Ipak, pod religijom se danas podrazumijevaju i ta tumačenja i ti zakoni, za koje smatram da su samo nagrdili izvornu religiju. Tako da su ipak djelomično u pravu oni koji smatraju je jedina svrha religije kontrola ljudi. Ali kada se dotaknu svetih spisa i njih proglase laž(n)ima, ,,stvorenim samo za kontrolu ljudi” te onda nametnu neko svoje vjerovanje onda me zbilja razočaraju. Jer čovjek koji nije spoznao Boga nema nikakvo pravo proglašavati neke svete spise laž(n)ima, a još gore, onda nametati neko svoje uvjerenje. Za onog tko nije spoznao Boga sve vezano za njega je dogma, uključujući i istinitost svetih spisa.

Sveti spisi su isto dogmatični, ali puno manje nego Bog. Sveti spisi su naš putokaz prema Bogu. Moramo biti svjesni da ćemo u njima naći neke kontradiktornosti i nelogičnosti, ali one će najvjerojatnije biti kontradiktorne samo zato jer ih nismo shvatili, to jest krivo smo protumačili neke pojmove. Također, i u religiji ćemo naći kriva tumačenja nekih pojmova, tako da možemo zaključiti kako je potrebo odvojiti ta dva pojma, svete spise i religiju, pošto je religija određeno tumačenje nekih svetih spisa.

Ipak, religija je nužna jer sigurno bolje tumači neke pojmove nego što bismo ih mi sami protumačili. Smatram da čovjek može spoznati Boga kroz sve velike i poznate religije, jer vjerujem da je svaka religija koja se sastoji od moralnih zakona temeljenih na ljubavi dobra pošto ako smo zbilja predani Bogu on će nam na kraju pokazati pravu Istinu.

Napravimo jednu usporedbu. Zamislimo da se Istina (znanje koje dobivamo spoznajom Boga) nalazi na vrhu planine, a mi smo u podnožju te planine. Kako bismo došli do vrha moramo krenuti nekim Putem. Taj je Put prihvaćanje neke religije koja se sastoji od moralnih zakona. Možda će onaj Put koji odaberemo biti duži nego neki drugi koji smo mogli odabrati. Možda ćemo morati prolaziti i kroz trnje i kroz blato, a možda ćemo i u nekom trenutku jednostavno odustati. Ali jedno je sigurno, ako nastavimo Put do kraja doći ćemo do vrha i otkriti Istinu.

Svaka religija se sastoji i od racionalnih i od iracionalnih elemenata. Ipak, mi moramo odabrati Put od neke religije jer sigurno nismo u stanju pročitati neke svete spise i odmah ih protumačiti na pravi način. Neki drugi ljudi su to već napravili (više točno nego netočno), na nama ostaje čije ćemo tumačenje prihvatiti. Naravno, neke iracionalne elemente ćemo odmah uočiti, a neke ćemo i kasnije otkrivati, ali jedna stvar je neupitna, na kraju ćemo spoznati Istinu.

Iako ne mogu dokazati, vjerujem da Bog postoji. Opciju njegovog nepostojanja odbacujem jer ne mogu shvatiti takav svijet. Koji bi bio smisao života kada ne bi postojao Bog? Koji bi bio smisao života kada ne bi postojalo ništa nakon smrti? Bez Boga, život je patnja, a vjerom u Boga ne prihvaćamo samo dogme, već dobivamo i prijatelja. Kada tugujemo, kada smo osamljeni on je tu da nas utješi, kada smo izgubljeni on je tu da nas vodi, kada padnemo on je tu da nas podigne. Puno je lakše i ljepše živjeti kada znate da je netko uvijek uz vas.

Da budemo objektivni, to ustavi samo možemo pretpostavljati, ali ipak, onome tko u to vjeruje je potpuno nevažno je li njegova dogma ispravna ili ne, jer ona ga ispunjava i čini mu život ljepšim. Onaj koji vjeruje u Boga ne može ništa izgubiti, dok onaj koji ne vjeruje u njega ne može ništa dobiti.

Samo ako se potpuno predamo (našoj dogmi o) Bogu možemo spoznati Boga. Možda će naš Put trajati jednu godinu, možda deset, a možda i cijeli život, ali na kraju ćemo moći reći: ,,Sada znam što je Istina”.

izvor.HR.svijet

Nihil Sine Deo.

Citat :

Očiti je zaključak da ne možemo odvojiti Boga od dogma ako nismo spoznali Boga.

Ne mogu se ne složiti s ovime
Što se tiče pitanja:

"Kako biste dokazali da ste u pravu? A kako biste dokazali nekom da je njegov doživljaj Boga kriv?"

S tim pitanjima se zapravo vrtimo u beskonačan krug. Netko tko je spoznao Boga, kako bi on i na temelju čega sam sebi dokazao i ustvrdio da je za zbilja spoznao Boga za razliku od nekog drugog tko eto nije? Što netko, tko drugome dokazuje da je spoznao Boga, ŠTO on zapravo pokušava dokazati? Jasno da pokušava dokazati da je spoznao Boga, ali pod "ŠTO" mislim na sve one stvari unutar pojedinca koje su prethodile spoznavanju Boga, dakle način i put kako se došlo do Boga.

Mišljenja sam da je svako spoznavanje i dokazivanje Boga bazirano na nekoj dogmi ili na dogmama, te da je sve to skupa, osim što je subjektivno, isto tako i dogmatično. Dokazivati ili postaviti si da smo spoznali Boga traži prvu i osnovnu postavku prije svega - da si uopće zadamo i postavimo što Bog okvirno jest. Jasno, ne možemo tvrditi da smo spoznali nešto ili dokazivati nešto što uopće niti okvirno ne znamo što jest, jer u tom slučaju dokazujemo iz šupljeg u prazno, niti sami ne znamo što.
Nakon što se postavi ta osnovna postavka, slijede koraci na temelju kojih dolazimo do - spoznaje! Spoznaje? Točnije rečeno, dođemo do dijela u kojem stanemo i kažemo sami sebi "Spoznali smo Boga". Opet jedna postavka.

Drugim riječima, netko tko dokazuje Boga i svoju spoznaju o Bogu, on ne dokazuje za zbilja Boga, već dokazuje da ga je njegov tok misli doveo do nečeg što je on nazvao Bogom ili da ga je osnovna postavka o tome "Što je Bog" dovela do dijela u kojem je rekao "Napokon sam spoznao što Bog jest".

Ispada da sam definirao određene korake vezane za tok misli pojedinca kako dolazi do spoznaje o Bogu. To je samo okvirno opisano, ne egzaktno, a uostalom ako netko nema nikakav tok misli i došao je do toga da je spoznao Boga, tada je jasno da se ne radi o ničem drugom nego o - dogmi. ^^

Za mene put do Boga je jedan osnovni - preko vjerovanja. Mi vjerujemo u nešto, postavimo si ili slijedimo određene dogme i dolazimo do nečega što doživljavamo kao spoznaju i razumijevanje. Da, osnova svega toga je prije svega vjerovanje, a sukladno tome dogme mogu biti vjerovanja koja se toliko urežu u mozak da ih se više ne doživljava kao vjerovanja, nego kao istine. Ili Istine, kako kome.

I onda na pitanja:

Citat :

Kako biste dokazali da ste u pravu? A kako biste dokazali nekom da je njegov doživljaj Boga kriv?

Dajem odgovore: Nikako i nikako.
Bog je kompleksan pojam ili objekt, ne elementaran i ikakvo dokazivanje o Bogu ne počinje od Boga samoga, već od elementarnijih dijelova koji tvore tu sliku Boga ili kojima se došlo do takvog Boga na kakvog se misli.