Hrana danas pogubna po zdravlje

First topic message reminder :

Iako su danas otrovi svuda oko nas, upoznavanjem s njima ipak dobivamo određenu prednost, makar utoliko da ih naučimo izbjegavati u njihovom najopasnijem obliku. Na listi otrova nalaze se brojni aditivi kojima je zakonom dopušteno da se mogu koristiti u konzerviranju i preradi hrane.

O njima bi se mogla napisati cijela knjiga.Ali ne samo o njihovoj štetnosti već i pretjerivanju o opasnosti aditiva kojima se služe konkurentne tvrtke koje proizvode tzv. „prirodno“, „domaće“ i „zdravo“ .
Čitajte što piše na poleđini etiketeAditivi jesu opasni za zdravlje, ali nažalost, živimo u vremenu kad je doslovno nemoguće živjeti bez njih, jer su svuda oko nas.

Jedina mogućnost koja nam preostaje jest da smanjimo dozu unosa u organizam tako da što manje koristimo svu prerađenu, rafiniranu i konzerviranu hranu. Ne preostaje nam drugo nego boriti se znanjem protiv svih nametnutih nam zabluda o prehrani.
Najveća od svih zabluda je da možemo kupiti hranu bez aditiva.Osim nekolicine namirnica s certifikatom do kojih se teško dolazi, a i nisu dostatne za kompletnu, uravnoteženu prehranu. Pogledajte samo poleđinu bilo kojeg proizvoda kojeg kupite.Gotovo u svim namirnicama koristi se jedan od najopasnijih aditiva sa najbezazlenijim imenom „umjetne boje“ obično sakriven pod e-brojevima.. Svima nam je poznato što piše na poleđini cigareta i da cigarete uzimamo na vlastitu odgovornost.Samo tu su opasnije kupovne cigarete pune parfema ,olova i benzola od onih kad lijepo kupite škiju i smotate pušilicu sa aparatićem....

Ništa manje nisu opasne „umjetne boje“ i ostalih nebrojeno mnogo aditiva, ali i prirodnih aroma, kao što je običan , prirodan dim s roštilja koji sadrži opasnu „prirodnu“ tvar – benzipiren koja je dokazano kancerogena. Nećemo sada zbog tog saznanja djetetu zabraniti da pojede sladoled ili kupi žvakaću.Niti ćemo odlučiti da nikad više nećemo kupiti maslac, sir...i ostalih bezbroj proizvoda.
Samo znanjem možete se zaštititi od prijevareNiti ćemo odlučiti nikada više ne jesti ništa sa roštilja. Radi se o količini otrova koje unosimo u organizam. Kao što nekoliko cigareta popušenih povremeno u društvu neće nikome drastično ugroziti zdravlje, tako niti aditivi neće dovesti do općeg poremećaja organizma ako ih unosimo u malim i umjerenim količinama. Kako ih izbjeći? Nikako. Kako se zaštititi? Znanjem i samo znanjem!
Kad saznamo gdje nam sve prijeti opasnost naučit ćemo prilagoditi svoju prehranu i zaštititi se od predoziranja aditivima koje može završiti fatalno.Znanjem ćemo se oboružati da bismo mogli bez straha pogledati „neprijatelju“ u oči.I ne samo u hrani. Doći će na red i kemikalije koje se koriste u domaćinstvu.I stres kao jedan od glavnih neprijatelja zdravlja. Prilagođavanje novim uvjetima življenja postalo je nužnost opstanka!

Kao prvo započela bih sa običnim kruhom kojega ama baš svatko konzumira i mesožder i vegetarijanac i vegan.Zašto sa kruhom?E pa zato jer je nezdrav 100 % i to sam sama sebi dokazala na vlastitom primjeru.Naime unazad nekoliko godina(pazite radi se o godinama) počeli su mi problemi sa želucem.Isprva tu i tamo pojavila bi se neodređena bol u želucu i to obavezno par sati nakon jela.Zatim se to s vremeno počelo sve češće događati.U razgovoru s ljudima uvidjela sam da i drugi masovno pate od istih simptoma.E sad (sreća moja)odlučila sam skinuti neke suvišne kilograme i izbaciti kruh.Počela sam konzumirati Wasu,beskvasni kruh sa mnogo vlakana.Ubrzo mi se stanje počelo popravljati,bolovi su se smanjili.Na nagovor prijatelja sama sam počela peči kruh i to isključivo od integralnog,crnog i graham brašna.Bijelo brašno sam potpuno izbacila iz upotrebe,to više ne postoji u mojoj kući.Pazim da na pakovanjima bude istaknuta deklaracija i sastav brašna te da ima određen postotak vlakana koja su vrlo važna za zdravlje i probavu.I pogodite,sve tegobe su potpuno nestale kao rukom odnesene.Probava mi se potpuno izregulirala,bolovi su potpuno nestali,kile su išle dolje kao lude a uopće nisam gladovala.I što bi sada mogla zaključiti iz toga?Pa eto,da se nešto stavlja u to brašno što može škoditi većini ljudi i polako iz godine u godinu to NEŠTO JAAAAKO šteti organizmu.
Evo službenog izvješća što sve stavljaju u bijelo brašno i to je samo po sebi čisti užas, no pitam se da li je to sve.
Sredstva za izbjeljivanje brašna i poboljšivači kruha. Svježe samljeveno pšenično brašno je blijedo-žute boje, te daje ljepljivo tijesto koje se ne oblikuje niti peče dobro. Tokom skladištenja brašno se prirodno polako izbjeljuje te mu se odležavanjem poboljšavaju svojstva pečenja. Da bi se takvi procesi ubrzali, brašnu se dodaju Kemijska sredstva kao i aditivi koji poboljšavaju aktivnost kvasaca.Izbjeljivanje brašna prvenstveno uključuje oksidaciju karotenoidnih pigmenata. Rezultat je kidanje konjugiranih dvostrukih veza karotenoida u manje konjugirane bezbojne sisteme. Sredstva za oksidaciju mogu djelovati samo u izbjeljivanju, u izbjeljivanju i poboljšanju tijesta, ili samo u poboljšanju tijesta. Često korišteno sredstvo za izbjeljivanje benzoil peroksid djeluje izbjeljivački ili obezbojivački, ali ne utječe na svojstva pečenja.

Tabela Tvari koje djeluju i na izbjeljivanje i na poboljšanje tijesta

rb Naziv spoja Hemijska formula
1. benzoil peroksid C6H5CO)2O2
2. plinoviti klor Cl2
3. klor dioksid ClO2
4. nitrozil klorid NOCl
5. oksidi dušika NO2, N2O4

Ova oksidacijska sredstva su plinovita i djeluju čim dođu u kontakt s brašnom.
Oksidacijska sredstva koja djeluju prvenstveno kao poboljšivači aktivna su u tijestu, a ne u samom brašnu.

Tabela: Oksidacijska sredstva koja djeluju kao poboljšivači u tijestu

rb Naziv spoja Hemijska formula
1. kalij bromat (KBrO3)
2. kalij jodat (KIO3)
3. kalcij jodat [Ca(IO3)2]
4. kalcij peroksid (CaO2)

Anorganske soli koje su sastavni dio regulatora kiselosti u tijesto se dodaju kako bi poboljšali rast kvasaca i olakšali kontrolu pH. Osnovna svrha amonijevih soli je lako dostupan izvor dušika za rast kvasaca.

Tabela: Anorganske soli koje su sastavni dio regulatora kiselosti

rb Naziv spoja Hemijska formula
1. amonij klorid (NH4Cl),
2. amonij sulfat [(NH4)SO4],
3. kalcij sulfat (CaSO4),
4. amonij fosfat [(NH4)3PO4]
5. kalcij hidrogenfosfat (CaHPO4).

Fosfatne soli poboljšavaju tijesto podešavanjem pH na vrijednosti nešto niže od normalne vrijednosti.

Ugljični dioksid je jedini plin koji se stvara pomoću današnjih hemijskih sredstava za dizanje tijesta, a nastaje iz karbonatnih ili bikarbonatnih soli. Najčešća sol koja se upotrebljava za dizanje je natrij bikarbonat (NaHCO3), dok se amonij-karbonat [(NH4)2CO3] i amonijbikarbonat (NH4HCO3) ponekad koriste u kolačićima. Obje amonijeve soli razgrađuju se na temperaturama pečenja i stoga ne trebaju, za razliku od natrij bikarbonata, dodatak kiseline za dizanje da bi bile djelotvorne. Kalij-bikarbonat (KHCO3) se kao sastojak sredstava za dizanje koristi kod prehrane sa smanjenim udjelom natrija, no primjena mu je ograničena zbog higroskopne prirode i gorkastog okusa.

Sredtva za dizanje koje se danas najčešće primjenjuju su: kalij hidrogen tartarat (KHC4H4O6), natrij aluminij sulfat (Na2SO4 × Al2(SO4)3), δ-glukonolakton (C6H10O6 ), te orto- i pirofosfati. Fosfati uključuju kalcij fosfat, natrij aluminij fosfat, te natrij hidrogen pirofosfat. Opće karakteristike najčešće korištenih kiselina za dizanje dane su u Tablici 2. Na umu treba imati da su ovo samo primjeri, te da je tehnologija danas uznapredovala i u modifikaciji i u kontroli ovih kiselina.

U praške za peciva ubraja se veliki broj hemijskih sredstava za dizanje tijesta koja se koriste u pekarskoj industriji i domaćinstvima. Ovi pripravci uključuju natrij bikarbonat, prikladnu kiselinu za dizanje, škrob i ostale dodatke. Federalni standardi zahtijevaju da formulacija mora dati prinos od minimalno 12 % CO2 u odnosu na masu, te sadržavati najviše 26 – 30 % natrij bikarbonata (u odnosu na ukupnu masu sredstva). Tradicionalna sredstva za dizanje na bazi kalij hidrogen tartarata uvelike su zamijenjeni prašcima dvostrukog djelovanja.

Literatura
Spisak korišćene literature možete naći u Literatura – Kemija hrane.
__________________
Princip je isti samo se nijanse razlikuju

Izvor / cassia/ slobodni.net

kao sto kaze Gric..svi mnogo znamo o ovome ..ali ima jos dosta svari koje treba jos da naucimo ..i stvarno Css super tema ...sve sam procitala ..i mislim da sad kad budem sta kupovala da cu se uvijek sjetiti tebe i ove teme

Cure moje to vam je tako,sad još i možemo koliko,toliko pripaziti barem onoliko što je u našoj moći,međutim uvedu li zabranu prirodnoga bilja i lječenja što sam stavila peticiju na pdf-u zdravlje, nećemo moći više ništa jer neće ni biti nikakvih oznaka.Stavljat će nam u hranu što žele i godinama nas polako ubijati.To im je i plan... depopulacija,do kraja stoljeća bi trebalo biti 12 milijardi ljudi a elita kaže da ih mora biti dvije.To su mnogi gadovi javno izjavili,prema tome što ratom,što hranom,što izazvanim boleštinama ubiti će 10 milijardi ljudi ....žao mi je što ćete me se sjetiti pri ovakvim stvarima...jbt. ispada da sam noćna mora ovog foruma...al htjeli ste zavjere a prave zavjere nisu Elvis,Ameri i let na mjesec.. ovo je najgorje što se upravo događa i što im sve ide kako su planirali.Istina,zlo u konačnici neće pobijediti ali do onda ćemo se još puno napatiti.
A sada dok se još može, malo pripazite ipak...

Orthorexia:
- privrženost zdravom načinu života od sada se smatra bolešću
U svom stalnom pokušaju izmisliti nove bolesti, industrija psihijatrije je proglasila novu bolest, do sada najapsurdniju od svih: bolest zdrave prehrane!

Ovo nije šala: ako ste usredotočeni na to, da jedete zdravo, vi ste mentalno bolesna osoba. Vjerojatno će Vam trebati liječenje, na primjer terapija psihotropnim lijekovima.
Kako piše „Guardian“, „Usredotočenje na zdravu hranu može biti znakom ozbiljne psihičke bolesti“, koja se zove orthorexia nervosa, što u prijevodu sa Latinskog znači „uzrujanost zbog pravilne prehrane“.


Dalje piše: „Orthoreksične osobe imaju stroga pravila prehrane. Neće dotaknuti šećer, sol, kofein, alkohol, gluten… - i to je tek početak njihove dijete. Također izbjegavaju bilo koju hranu, koja sadrži pesticide, herbicide i bilo koje umjetne dodatke.“

Pazite. Znači, izbjegavanje šećera, GMO proizvoda i aditiva sada Vas pretvara u mentalno bolesnu osobu?! Prema ovim stručnjacima - da. Ako zaista pazite, da ne konzumirate pesticide, herbicide i genetski modificiranu hranu, sa Vama nešto nije u redu.

Ali, da li ste primijetili, da se konzumiranje junk hrane u društvu smatra normalnim? Ako svaki dan jedete hotdog i pizzu – to je u redu! Ali ako birate prirodnu, organski uzgojenu hranu – vi ste bolesni.
Guardian ide dalje i piše:“Prekomjerna opsesija zdravom hranom može dovesti do pothranjenosti.“ Ovo je najluđa izjava do sada! Dakle, biranje zdrave hrane će uzrokovati pothranjenost? A konzumiranje hotdoga će Vašem organizmu dati sve potrebne nutrijente? Prema autorima ovog članka, da.


Ušuti i gutaj svoj hotdog

Već odavno je jasno, da od nas očekuju da ne razmišljamo o tome, što jedemo. Sjedni, začepi i progutaj svoj ručak. Prestani razmišljati o tome, što jedeš. Samo jedi to, što ti prikazuju na TV reklamama.

Raspitivanje o kvaliteti hrane, koju jedeš, nije normalno (nisi znao?!). A ako čitaš etikete na proizvodima, zaista si čudan. Možda si bolestan.

Tko stoji iza toga?

Kome ne odgovara to, što se sve više ljudi okreće zdravoj prehrani? Postoji nekoliko odgovora na ovo pitanje:

Farmaceutska industrija godišnje zarađuje bilijarde dolara na bolesnim ljudima i ne želi izgubiti svoj profit. Bolest donosi novac.
Zdrava prehrana pojačava mentalne i duhovne sposobnosti čovjeka. Takvom osobom teško je manipulirati.

MSG, aspartam, ekstrakt kvasca i drugi aditivi doslovce otupljuju inteligenciju. Ljudi, koji se stalno hrane junk hranom, vrlo su poslušni i rade to, što im se kaže. Obično oni rado prihvaćaju to, što se prikazuje na TV-u, i nikada ne postavljaju pitanja o tome, što se zaista zbiva u svijetu.

Za razliku od toga, svježa, organski uzgojena hrana, je moćna i ima ljekovita svojstva. Zdrava hrana i općenito, zdravi način života, postepeno probuđuju mentalne i duhovne sposobnosti čovjeka. S vremenom, ljudi koji konzumiraju takvu hranu, počinju postavljati pitanja i razmišljati o svijetu oko sebe. Zanima ih priroda, etika, religija, ekologija, filozofija, duhovnost.

To je, naravno, velika opasnost za te, koji upravljaju našim potrošačkim društvom. Zato što potrošnja zahtjeva neznanje u kombinaciji sa poslušnošću. Da bi ljudi nastavili kupovati hranu, lijekove, medicinsko osiguranje i bespotrebne proizvode, njihova inteligencija mora biti isključena. Prerađena junk hrana, prepuna toksičnih kemikalija, je idealan način za smanjenje ljudske inteligencije…

http://www.naturalnews.com/029098_orthorexia_mental_disorder.html

Maslac ili margarin? Moram priznati da prije uopće nisam razmišljala o tome,nije mi bilo ni u peti a i čemu bi se zamarala...
Maslac u hladnjaku..tvrd za mazanje a razno razni margići odmah spremni da se lijepo prostru bez po muke po kruhu...no dokazano je da se sve bez muke brzo pokaže nedovoljnim a ovo ne da je nedovoljno i manjkavo ..to je živi otrov zato sam se ja ipak vratila starom dobrom maslacu pa makar ga malo teže namazala na moj domaći krušac....



Unositi prirodne masne kiseline slične našem tijelu koje stanica može apsorbirati ili prerađene masti koje deformiraju stanicu? Maslac ili margarin? S mastima uvijek pomalo, a s jednim od njih nikako.


Od 1869. počela je debata o tome trebamo li po kruhu mazati maslac ili margarin? Te je godine francuski kemičar uspio izraditi jeftinu zamjenu za maslac, koji je zbog pošasti koja je vladala nad stokom u Europi toga doba postao teško dobavljiv i skup.

Riječ margarin dolazi iz grčkog jezika od riječi koja označava "biser" jer je prvotni margarin bio tvrd, bijel i sjajan. Vjerojatno i ne tako ukusan kao današnji jer je bio napravljen od goveđeg sala, mlijeka, nasjeckanog ovčjeg želuca, kravljih iznutrica...

Na početku proizvodnje margarin je bio mesna prerađevina ovisna o govedini i mliječnoj industriji, a glavna atrakcija nalazila se u cijeni – jeftiniji od maslaca. U tom razdoblju kupovali su ga isključivo siromasi.


Do početka 1920-ih u margarin su ulazila samo biljna ulja, a tijekom sljedećih 30 godina radišni kemičari uz pomoć niza kemijskih aditiva iznimno su popravili mazivost, izgled i posebno ukus margarina, uvijek imajući na umu najveću moguću sličnost s maslacem.

Popravljeni margarin i dalje je bio jeftiniji od maslaca, no prodaja je toliko skočila da je postao prijetnja maslacu.


Kad su liječnici shvatili opasnost koju zasićene masti donose za organizam, svojim su pacijentima toplo preporučali margarin. Zaboravili su da je i margarin mast, a koliko je štetna ova industrijski prerađena mast otkrilo se tek kasnije.

Ono što su trebali naglasiti više od opasnosti koju maslac donosi je količina masti koja bi trebala biti zastupljena u prehrani. Ne više od 20 do 30 posto. A odličan način da smanjite masti u prehrani je izbjegavati i maslac i margarin i pojesti samo džem s kruhom.

Zasićene masti doista su prijetnja za srce no učvršćivanje biljnog ulja procesom hidrogenacije kreira se zasićena mast. Termin zasićena odnosi se na postotak ugljikovih atoma u masti koji su čvrsto povezani s atomima vodika. Što je zasićenija to je potrebna veća temperatura na kojoj ostaju tekuće.

Kad ih stavite u hladnjak najzdravije vrste masti - polizasićene biljne masti ostaju prozirne i tečne - poput maslinovog ulja. No zasićene masti poput špeka, masti i maslaca postaju tvrde. I koliko god da su nezasićena ulja koja postaju margarin u procesu hidrogenacije to prestaju biti. Na većini margarina ipak ne stoji podatak koliko je zasićenih masti zastupljeno, pa iako margarin ne sadrži kolesterol tijelo se stimulira da ga samo proizvede dok ga jedete. Dakle zdravstvena prednost margarina nad maslacem, po pitanju zasićenih masnih kiselina, i nije tako velika.

Ono što baca margarin u posebno nepovoljan položaj je činjenica da je maslac prirodni proizvod, a margarin industrijski. Kemijska struktura maslaca i njegovih masnih kiselina odgovara našem tijelu no s margarinom u naše tijelo ulaze neprirodni, deformirani oblici masnih kiselina - transmasne kiseline - nastale kemijskom obradom margarina.

Tijelo nije u stanju inkorporirati transmasne kiseline iz margarina unutar membrana i ako to pokuša može doći do deformirane strukture stanica. Ovo povećava rizik od pojave tumora, potiče upalne procese, potiče starenje i degenerativne promjene u tkivu.

Mnogi me ljudi pitaju je li bolje jesti maslac ili margarin? Trebali bi me u stvari pitati je li gore jesti maslac ili margarin. Jer i ovaj i onaj su koncentrirane masti koje doprinose pretjeranom unosu masti koje ionako uzimamo. U svojoj kući ne držim ni jedno no da moram izabrati uzeo bih original - maslac - a to bih preporučio i vama.

Više: Margarine vs. Butter

ANDREW WEIL prof. na University of Arizona College of Medicine, autor knjige Natural Health, Natural Medicine (Houghton Mifflin, 1990) .

Margarin i karcinom
Tijelo nije u stanju inkorporirati transmasne kiseline iz margarina unutar membrana i ako to pokuša može doći do deformirane strukture stanica. Ovo povećava rizik od pojave tumora, potiče upalne procese, potiče starenje i degenerativne promjene u tkivu.
No počekom 20. stoljeća otkriven je način na koji je moguće stvrdnuti tekuće masti – u prisutnosti metalnih katalizatora i vrućine dolazio je u reakciju s vodikom. Od tog trenutka sirovine za proizvodnju margarina postaju tekuća biljna i riblja ulja. Proizvođači su kupovali najjeftinija ulja koja su mogli naći na tržištu i stvrdnjivali ih u margarin – koji je i dalje ostao hrana za siromašne.

Ni maslac nije zlato Nakon spoznaje da maslac spada u zasićene masti životinjskog porijekla koje pospješuju razinu kolesterola, začepljenje krvnih žila i srčane i moždane udare, maslac se našao na crnoj listi. U SAD-u margarin je postao 4 puta prodavaniji nego maslac.
Proizvođači maslaca pokušali su ismijavati i ocrnjivati margarin no nije im uspjelo – percepcija potrošača se drastično promijenila i margarin je u umovima većine postao ne samo jeftinija nego i ZDRAVIJA verzija maslaca. Ova zabluda posebno se uvriježila u umu obrazovanijih i bogatijih – zavirite li u hladnjak osobe s fakultetom vjerojatnije ćete naći margarin nego maslac. Naime, ovdje se pokazalo istinita tvrdnja – ništa toliko ne šteti kao polovično znanje. Nakon spoznaje da maslac spada u zasićene masti životinjskog porijekla koje pospješuju razinu kolesterola, začepljenje krvnih žila i srčane i moždane udare maslac se našao na crnoj listi. U SAD-u margarin je postao 4 puta prodavaniji nego maslac.....

Slatko....ah slatko,mogu bez njega svega ću se odreči-kolača,čokolade,bombona ali sladoled...e,to je moj slađani grijeh....na drugo neću gledati al' njega ću si uvijek priuštiti ...

Što to uopće ližemo? U sladoledu nema ni traga mlijeku i voću!

Za sladoled kažu da je kralj zarade, jer na njemu marža zna biti od 300 do 800 posto. Veleprodajna cijena kvalitetne litre baze za sladoled s okusom i pripadajućim kornetima stoji 20 kuna, od čega se može dobiti 13 do 15 kugli sladoleda koje se prodaju po pet do 12 kuna.
Ugostitelji će i ovog ljeta najviše zaraditi na sladoledu, kavi i vodi, ali i na koktelima u koje ide poprilična količina leda.

Da bi vlasnici što bolje zaradili, brinu se između ostalih svjetski i domaći slastičarski "alkemičari" te, primjerice, majstori za spravljanje raznih mješavina kave koji nastoje napraviti što isplativiji pripravak, a da pritom organoleptička osjetila konzumenta ipak budu oduševljena.

Za sladoled kažu da je kralj zarade, jer na njemu marža zna biti od 300 do 800 posto. Veleprodajna cijena kvalitetne litre baze za sladoled s okusom i pripadajućim kornetima stoji 20 kuna, od čega se može dobiti 13 do 15 kugli sladoleda koje se prodaju po pet do 12 kuna, piše Vjesnik.

Nekad smo kupovali kuglice sladoleda koje su bile tri puta manje od današnjih. Ima i jeftinijih baza od kojih sladoled nije tako silno kremast kao onaj kvalitetniji te mnogi ugostitelji koriste tu jeftiniju bazu jer je zarada osjetno veća.

Od današnjih sladoleda barem nikoga provjereno neće boljeti želudac, jer je riječ o čistoj "kemiji", a sve je tako dobro pomiješano da razveseli nepce i najprobirljivijima.

U današnjim sladoledima ni u tragovima nema mlijeka, slatkog vrhnja, jaja i voća. Takav bi sladoled zahtijevao posebnog stručnjaka za njegovu izradu i bio bi skup, nekonkurentan, bez obzira na kvalitetu.

Današnji sladoled deblja manje od žitnih pahuljica, a britanski nas psihijatri uvjeravaju da svakodnevno konzumiranje kuglice sladoleda od vanilije ljude čini sretnijima.

Znao sam , zato nikada ne pijem cedevitu i one gluposti u šumećim tabletama.

Citat :

Nema više zdrave hrane... samo one manje štetne...

Šokantni rezultati studijeRed Bull opasan po život?
Samo jedna konzerva energetskog pića bez šećera koje "vam daje krila" može povećati rizik od srčanog ili moždanog udara, čak i kod mladih osoba, upozoravaju australski naučnici.U britanskoj studiji u kojoj su učestvovali studenti otkriveno je da konzumiranje samo jedne konzerve, tj. 250 ml Red Bulla povećava gustoću krvi, pa tako i rizik od smrtonosnih krvnih ugrušaka.

Istraživački tim je zaključio da bi zapravo dva sastojka ovog pića, kofein i taurin, mogla imati strašne posljedice na srce, kada se zajedno unose u organizam.
"Samo jedan sat nakon što su popili Red Bull njihovi krvotoci više nisu bili normalni, već su nalikovali na krvotoke koje susrećete kod pacijenata koji boluju od kardiovaskularnih oboljenja", objasnio je za Daily Mail istraživač Scott Willoughby iz istraživačkog centra za kardiovaskularna oboljenja u Adelaideu.

"Ako se poveća gustoća krvi i ujedno smanji sposobnost krvnih žila da razbijaju to zgušnjavanje krvi, imate veoma ozbiljnu situaciju. Ako tome dodate i druge rizične faktore za kardiovaskularna oboljenja poput stresa i visokog krvnog pritiska, onda bi vam život mogao biti ugrožen", dodao je doktor Willoughby te priznao kako su ga dobiveni rezultati "šokirali", pa više nikada neće posegnuti za Red Bullom.

"Također, osobe koje pate od srčanih problema ili problema s cirkulacijom trebale bi dobro razmisliti prije nego što kupe ovaj napitak bogat kofeinom", poručio je voditelj studije.

Rezultati studije su šokirali i ispitanike, koji su ranije svake noći znali popiti i do osam konzervi Red Bulla, kako bi ostali budni i učili.

Zanimljiv je podatak da je popularno energetsko piće Red Bull već zabranjeno u Norveškoj, Urugvaju i Danskoj, upravo zbog straha od štetnosti po ljudsko zdravlje. Uprkos tome, ova kompanija je prošle godine prodala 3,5 milijardi konzervi i boca Red Bulla u čak 143 zemlje svijeta.

Idejni tvorac jednog od najprodavanijih energetskih pića na svijetu je 80-ih godina bio direktor marketinga u jednoj austrijskoj kompaniji za proizvodnju pasta za zube.

Jedna konzerva sadrži 80 mg kofeina, što je približno jednako šalici filter kave ili dvjema šalicama instant kave.


Iz osobnog iskustva,tek kad se pojavilo to piće na našem tržištu,ne znajući njegovo djelovanje popila sam dvije konzerve.Mislila sam da ću odletjeti na pod a ne da ću dobiti krila koliku aritmiju i lupanje srca mi je to izazvalo i stvorilo paniku da nikad više nisam posegnula za tom konzervom...stvarno,oprezno s time
__________________

[quote="Vatroslav"]

Citat :

Nema više zdrave hrane... samo one manje štetne...

E pa stvar i jest u tome da unosimo i hranimo se dok još i to možemo što manje štetno...

Zdrave” žitne pahuljice često su prepune šećera, soli i aditiva
U industrijskoj proizvodnji okus žitnih pahuljica dodatno se pojačava dodavanjem soli i mnogih takozvanih E-dodataka koji su zapravo natrijeve soli.


Citat:
Samo se cjelovite žitne pahuljice bez dodanog šećera smatraju zdravim obrokom
Nakon što je britanski Daily Mail nedavno prozvao neke od najpoznatijih proizvođača žitnih pahuljica, među kojima su Kellogg’s i Nestle, da njihove pahuljice sadrže više soli nego čips te više šećera nego krafne, sumnja u “zdrave” žitarice lančanom se reakcijom proširila drugim medijima.

Dvojbena blagotvornost industrijski prerađenih žitnih pahuljica nije novost jer prehrambeni stručnjaci već dulje vrijeme upozoravaju kako “müesli” i “corn flakes” mogu biti kalorijske bombe zbog obilja dodanog šećera, soli (natrija) i masnoća. U tom je smislu upozorenje Daily Maila “otkrivanje tople vode”, ali i te kako dobrodošlo jer se žitne pahuljice u pravilu reklamiraju kao zdrave, superhranjive, idealne za doručak... pa ih mnogi doista i smatraju takvima.

No ako pozornije pročitate sastav proizvoda, ustanovit ćete da gotovo sve žitne pahuljice na policama supermarketa u prosjeku sadrže od dvadesetak do tridesetak grama šećera na 100 grama proizvoda. Pokazala je to i Večernjakova provjera udjela šećera u žitnim pahuljicama koje se najčešće mogu naći na policama trgovina: Kellogg’s, Nestle, Čokolino, Hipp... među kojima, barem prema zapažanjima potrošača, nema znatnije razlike u zašećerenosti, koja se najčešće “vrti” oko trideset grama na 100 g proizvoda.

Uzmemo li u obzir da jedna čajna žličica sadrži otprilike 6 grama, to znači da 100 grama proizvoda sadrži otprilike pet žličica šećera.

– U prodavaonicama prevladavaju obilno zašećerene žitne pahuljice, a kupci najčešće zaobilaze cjelovite, nezašećerene pahuljice jer “nemaju dovoljno okusa”.

U industrijskoj proizvodnji okus žitnih pahuljica dodatno se pojačava dodavanjem soli i mnogih takozvanih E-dodataka koji su zapravo natrijeve soli. Da bi se dobio fin, hrskav okus, gube se vitamini i minerali. Doduše, takvi se proizvodi često obogaćuju vitaminima i mineralima, ali to više nije prirodno.

Tako se naposljetku dobiva proizvod koji se ponekad mnogo ne razlikuje od čipsa – kaže nutricionist Branimir Dolibašić, urednik internetskog portala www.nutricionizam.com i voditelj savjetovališta za prehranu u zagrebačkom centru Medikor.

(izvor/večernji list)

– Zdrave obroke s pahuljicama vrlo jednostavno možete pripraviti sami tako da uzmete cjelovite, nezašećerene žitne pahuljice (ima ih čak i u supermarketima) i po želji ih kombinirate s medom, suhim voćem, orašastim plodovima... No malobrojni to i čine jer nas odgajaju reklame. Ljudi jednostavno ne znaju kako odabrati zdravu hranu .....
__________________
Princip je isti samo se nijanse razlikuju

Kakvoća hrane i mogući izbor

Kakvoća namirnica izuzetno je važna značajka za čovjeka prilikom njegovog svakodnevnog izbora hrane, i to s dva osnovna aspekta: sadržaja korisnih nutrijenata i sadržaja nepoželjnih i štetnih tvari.
Genetski modificirani organizmi (GMO) u hrani

Danas se u svijetu mnogi stručnjaci spore u pogledu koristi ili štete prilikom konzumacije genetski modificirane hrane. Kako ta vrsta hrane postoji u masovnoj uporabi tek od 1996. godine, to je sigurno proteklo premalo vremena, uz premalo napravljenih istraživanja o utjecaju takve hrane na zdravlje čovjeka i životinja, da bi se mogla donijeti kvalificirana odluka o korisnosti ili štetnosti takve hrane na dulji rok, tim više što se svaka modifikacija radi pomoću drugih gena, s drugim pomoćnim sredstvima i s drugom svrhom.
Neka zapažanja i istraživanja svakako upućuju na oprez. Već se sada može reći da je moguć rizik za zdravlje ljudi pri konzumaciji takve hrane, koji je posebno izražen kroz pojave alergija, otpornosti na antibiotike, ali i kroz moguća oštećenja pojedinih organa ili imunološkog sustava čovjeka. Već i same alergije mogu uzrokovati mnogo teža stanja od obične nelagode, jer mogu dovesti i do anafilaktičkog šoka, opasnog za život.
Tako su nutricionistička istraživanja u Americi pokazala da se 1999.-2000. godine broj ljudi alergičnih na sojine proizvode povećao za 50%, što se pripisuje povećanoj potrošnji GM-soje, čime je ona prvi put svrstana na drugo mjesto alergena. Također se pokazalo da su, npr. štetni ihibitori tripsina, koji se prirodno nalaze u sojinim proizvodima, povećani za 27% u GM – soji.
Neka su istraživanja pokazala da je dobiveni GM-krumpir uzrokovao određena oštećenja u organizmu štakora, za koja se pretpostavlja da ih uzrokuje virus, koji je kao pomoćno sredstvo korišten pri spajanju gena krumpira.
Kod nekih vrsta GM-hrane moguća je i pojava otpornosti na antibiotike, jer se prebacivanjem određenih gena prebacuju i geni-markeri za otpornost na antibiotike.

Još uvijek se za GMO hranu može samo zaključiti da ona ne može biti dovoljno pouzdan element zdrave prehrane i da ju treba po mogućnosti izbjegavati

Biljna hrana i prerađevine

Kakvoća biljne hrane ovisi o čitavom nizu elemenata - od proizvodnje do transporta i prerade, to jest:
• Da li su namirnice proizvedene korištenjem prirodnih ili umjetnih gnojiva?
- Korištenjem umjetnih gnojiva (koja se sastoje od samo tri kemijska elementa: dušika, kalija i fosfora), vremenom se osiromašuje tlo pojedinim korisnim mineralima, pa su namirnice u intenzivnoj proizvodnji nutritivno vrlo siromašne – što znači slabe kakvoće.
- Nekontroliranim korištenjem umjetnih gnojiva s većim sadržajem dušika (posebice u prihrani biljaka - zbog mnogo intenzivnije vegetacije), namirnice sadrže velike količine nitrata, kod kojih se u probavnom sustavu djelovanjem fermenata jedan dio pretvara u nitrite – vrlo opasne spojeve (kancerogene). To se prvenstveno odnosi na lisnato povrće, kao što su razne vrste salata, radiča, celera, peršina, špinata, blitve, kelja, te na korjenasto povrće, kao što su rotkvice, korabe, cikla, mrkva.
• Da li su namirnice proizvedene korištenjem zaštitnih sredstava - pesticida, herbicida i fungicida, da li su ta sredstva korištena u dopuštenim koncentracijama te da li je za njih osigurana karenca, ili su pak proizvedene bez uporabe tih sredstava?
- Nekontroliranom primjenom zaštitnih sredstava u proizvodnji biljne hrane i neosiguranom karencom za njih, zdravlje ljudi vrlo je ozbiljno ugroženo. Time su pogođene gotovo sve vrste povrća i voća, pa i mnogih njihovih prerađevina.

• Da li su namirnice uzgojene i ubrane u okolišu koji je kemijski ili radiološki zagađen (u gradovima i oko gradova, oko prometnica, tvornica, termoelektrana i nuklearnih elektrana)?
- Danas na tržištu ima mnogo biljne hrane koja se uzgaja ili ubire na kemijski izuzetno zagađenim područjima atmosfere, tla ili vode. Treba izbjegavati hranu za koju je nepoznato mjesto proizvodnje.

• Da li su namirnice proizvedene od genetski modificiranih organizama (GMO) ili su dobivene prirodnim odabirom biljaka?
- Hrana dobivena od GMO nije sasvim zdravstveno pouzdana zbog brojnih alergija, pa je treba izbjegavati uvijek kada je druga vrsta hrane raspoloživa.


• Da li su namirnice svježe (koliko je dana prošlo od njihovog ubiranja i kako su čuvane do njihove konzumacije)?
- Stajanjem namirnice gube mnoge od svojih korisnih prirodnih tvari zbog razgradnje pod utjecajem topline, zraka, svjetla, bakterija i gljivica (prvenstveno vitamine i fitonutrijente).
- Pod utjecajem nekih bakterija, nitrati sadržani u namirnicama pretvaraju se u nitrite – za zdravlje opasne spojeve (kancerogene).



Da li su namirnice nakon ubiranja tretirane zaštitnim sredstvima radi duljeg čuvanja, te kojim sredstvima i s kakvom karencom?
- Zbog osiguranja namirnica od propadanja (gnjilenja, trulenja) u vremenu od ubiranja do prodaje, mnoge namirnice umaču se u razne vrste kemijskih otopina i to je postala redovita praksa za sve vrste voća i povrća. Takvi postupci ponekad su bez dovoljnog nadzora i postaju danas jedan od ozbiljnih problema prehrane.

• Da li su namirnice u tijeku prerade zbog konzerviranja i drugih razloga «prebogate» aditivima, kakvim aditivima i u kojim količinama, ili su bez aditiva?
- Raznim se trajnim proizvodima u staklenkama (voće, povrće, voćni sokovi) radi dugog čuvanja, a i radi okusa, konzistencije i izgleda, dodaju različiti aditivi, koji mogu izazvati alergije i druge zdravstvene poteškoće.

• Da li namirnice sadrže velike količine nekvalitetnih, nepovoljnih - rafiniranih i koncentriranih sastojaka, kao što su rafinirani ugljikohidrati u obliku škroba i šećera te rafinirane i hidrogenizirane masne kiseline u transobliku ili su svi sastojci namirnica prirodni, sa svojim pratećim nutrijentima – mineralima, vitaminima, vlaknima i ostalim fitonutrijentima?
- Mnoge industrijski proizvedene namirnice biljnog podrijetla bogate su tzv. «praznim kalorijama» (razni rafinirani ugljikohidrati), koje dugotrajnom konzumacijom izazivaju kronične bolesti kod čovjeka, ovisno o njegovoj predispoziciji. Također, mnoge industrijski proizvedene namirnice sadrže masne kiseline u transobliku (kao npr. hidrogenizirane masti u obliku margarina), koje izazivaju brojne poremećaje u organizmu.

Meso, mlijeko, jaja i prerađevine



Kakvoća tih vrsta namirnica ovisi o sljedećim elementima:
• Da li je prehrana životinja, od kojih dobivamo namirnice, prirodna i ispravna ili je bogata dodacima i kemikalijama, koje će se neminovno pojaviti u znatnim količinama u njima? To se odnosi na domaće životinje, na divljač te ribu koja se lovi u zagađenim vodama i sve više uzgaja u zatvorenim vrlo često zatrovanim, akvatorijima (posebno tuna i losos).

• Da li su životinje od kojih koristimo namirnice zdravstveno ispravne?
• Da li se životinje od kojih dobivamo namirnice liječe kakvim lijekovima neposredno prije ili u tijeku proizvodnje namirnica (posebno antibioticima), ili se za vrijeme liječenja namirnice od tih životinja ne koriste?

• Da li se proizvodi od životinja koriste u svom prirodnom obliku ili se, radi zaštite od kvarenja, prepariraju mnogim kemijskim sredstvima?
- U mesne prerađevine industrijske proizvodnje redovito se dodaju nitrati i nitriti (kao i drugi konzervansi), zbog jakog antimikrobnog djelovanja i zaštite od kvarenja.
- Jaja se zbog zaštite od kvarenja prije isporuke trgovinama potapaju u razne kemijske otopine. Treba provjeriti kakva su to sredstva i da li imaju štetnih djelovanja na zdravlje čovjeka.


• Da li se proizvodi od životinja tako procesuiraju da gube mnoga svoja nutritivna svojstva, ili su prirodni?
- Mlijeko i neke mliječne prerađevine se, radi duljeg čuvanja, termički obrađuju sterilizacijom na relativno visokim temperaturama (tzv. trajno mlijeko), kojom prilikom se uništavaju neki vitamini, preformiraju se neki korisni spojevi bjelančevina (kazein) s kalcijem i fosforom, postajući beskorisnima. U probavnom sustavu čovjeka može doći, umjesto do razgradnje korisnih nutrijenata, do njihovog trulenja. Što je mlijeko trajnije, to je, zapravo, lošije kakvoće.



Namirnice na domaćem tržištu

I u Hrvatskoj je, nažalost, stanje s namirnicama na tržištu vrlo zabrinjavajuće jer ne postoje dovoljni mehanizmi kontrole svih namirnica, prvenstveno na tržnicama, gdje individualni proizvođači i preprodavači pod nazivom domaće hrane prodaju različite ratarske proizvode, ali ponekad jako zagađene kemikalijama i nitratima (na taj način obezvrijeđene i opasne proizvode). Tako nabavljene namirnice mogu biti vrlo opasan izbor hrane za čovjeka.
Situacija je nešto drukčija u velikim trgovačkim lancima, koji nabavljaju proizvode od velikih proizvođača, kod kojih u većini slučajeva postoje stručni kontrolni mehanizmi proizvodnje i ispravnosti namirnica. Takve namirnice sigurno su preparirane raznim kemikalijama, ali najvjerojatnije u dopuštenim količinama i odgovarajućom karencom. Međutim, takve namirnice potpuno su osiromašene u pogledu korisnih nutrijenata, jer nisu dovoljno svježe zbog transporta, a zbog korištenja umjetnih gnojiva sadrže i znatne količine nitrata. Također, zbog intenzivne proizvodnje na vrlo ograničenom i iscrpljenom zemljištu, siromašne su korisnim nutrijentima (vitaminima, mineralima, fitonutrijentima).
Idustrijski prerađena hrana, koja je svima dostupna u ogromnim količinama u svim trgovinama, najčešće je nutritivno bezvrijedna i predstavlja samo «prazne kalorije» («junk food»), a uz to je još i prebogata raznim dodacima, bilo radi sprečavanja kvarenja, bilo radi boljeg okusa ili izgleda. Ti dodaci hrani imaju ponekad i vrlo nepovoljne zdravstvene efekte. Kod te hrane neophodno je provjeriti deklaraciju, u kojoj su navedeni dodaci hrani, te takve podatke usporediti s podacima mogućih štetnih učinaka na ljudsko zdravlje.
Proizvođača zdrave hrane u tzv. ekološkoj proizvodnji, koji koriste prirodna gnojiva i ne upotrebljavaju kemijska zaštitna sredstva, ima relativno malo, pa su za većinu ljudi zapravo nedostupni. Osim toga, tako proizvedene namirnice obično su i skuplje.
Dobar izbor namirnica
Za ispravan izbor kvalitetnih namirnica stoji na raspolaganju nekoliko mogućih načina:
• Svakome, kome su dostupne namirnice iz ekološke proizvodnje ili od prodavača zdrave hrane, opskrba iz tih izvora svakako je vrlo dobar izbor.

Tu je i mogućnost nabave namirnica od ljudi koje poznajete, kojima vjerujete i za koje sigurno znate kako proizvode svoje namirnice. To su poznanici, prijatelji i rodbina. Hrvatska je relativno mala zemlja, gdje svi ljudi koji žive u gradovima imaju nekog svojega na selu, u koga mogu imati povjerenja.
• Dobra je i vlastita proizvodnja biljnih namirnica u malim vrtovima za osobne potrebe, na principima ekološke proizvodnje, na vlastitoj ili iznajmljenoj zemlji nedaleko od mjesta stanovanja. Obrada vrta ujedno je i izvrsna rekreacija, uz koristan boravak u prirodi i izuzetno zadovoljstvo uzgajanja biljaka.
• Pripremanje vlastite zimnice od povrća i voća iz vlastitih ili iznajmljenih vrtova, ili od namirnica kupljenih od poznatog proizvođača, također je dobar izbor.
• Nabava mesa, jaja i mlijeka isključivo od poznatih proizvođača i poznatog podrijetla, uz pregled deklaracija o aditivima, jedna je od mogućnosti izbora.
• Isto je i s nabavkom ribe ulovljene u čistim vodama te izbjegavanjem korištenja ribe uzgojene u ograničenim akvatorijima, s problematičnom kvalitetom vode i ishranom riba, kao i s uporabom ribe manjeg rasta (npr. srdela), koje u sebi mogu sadržavati manje količine otrova zbog kraćeg životnoga vijeka.

Povratak proizvodnji biljne hrane na ekološkim principima danas možda izgleda korak unazad, ali nažalost, to je jedini pravi put, jer analiza hrane (naročito polugotove i gotove), koja se danas prodaje u razvijenim zemljama zapada (pa i kod nas), pokazuje da je takva hrana potpuno osiromašena u svemu što je čovječjem organizmu potrebno i predstavlja samo «prazne kalorije», a bogata je opasnim i nepoželjnim tvarima. Ljudi koji se time hrane moraju gutati ogromne količine suplemenata da bi nadoknadili nedostajuće minerale i vitamine. Međutim, i ti suplementi samo malo popravljaju stanje, jer su ponekad problematičnih efekata - proizvedeni sintetskim putem ili od genetski modificiranih organizama, a ponekad i u takvim spojevima čije je iskorištenje u organizmu slabo.
Svakodnevna prehrana ljudi, bazirana na jeftinoj industrijskoj proizvodnji hrane (tzv. «junk food» ili visokokalorične i nutritivno bezvrijedne hrane), koja je postala uobičajena u razvijenim zemljama, ali je zahvatila i nerazvijene, zbog relativno jeftine proizvodnje, neminovno vodi u epidemiju prekomjerne mase (debljine), a istovremeno s nedostajućim brojnim mikronutrijentima, te tako kroz dulje vrijeme do sigurnog razvoja mnogih kroničnih i vrlo teških bolesti, što pokazuju brojne statistike. Prva dva glavna uzroka smrti u svijetu, a i kod nas, jesu bolesti krvožilnog sustava i maligna oboljenja, za koje je jedan od glavnih uzroka upravo takav način prehrane.

izvor / www.zzjzpgz.hr/nzl/42/jedemo.htm

Evo još malo o energetskim napicima:

U energetskim napitcima ima 'skrivenih' opasnosti po zdravlje.Usto, kofein iz energetskih napitaka kombiniran s nekim drugim komponentama, primjerice s alkoholom, predstavlja velik potencijalni rizik za organizam pojedinca, ovisno o njegovu zdravstvenom stanju
Energetski napici vrlo su popularni i često se konzumiraju, no svaki od njih može sadržavati više kofeina nego jedna šalica jake kave, pokazalo je istraživanje što su ga proveli na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Teksas u Houstonu.

Usto, kofein iz energetskih napitaka kombiniran s nekim drugim komponentama, primjerice s alkoholom, predstavlja velik potencijalni rizik za organizam pojedinca, ovisno o njegovu zdravstvenom stanju.

"Poznato nam je da uobičajeno energetsko piće sadrži četvrtinu šalice šećera i više kofeina nego što ga sadrži jaka šalica kave", rekao je John Higgins koji je vodio istraživanje. Kofeinska komponenta u energetskim napicima je od 70 do 200 mg na 4,5 litre napitka. Za usporedbu, dva decilitra kave mogu sadržati između 40 i 150 mg kofeina.

Nije rijetka pojava da se količina sastojaka i ne spominje na pakiranjima i etiketama. Proizvođači na pakiranjima često ne ističu kolika je u piću količina stimulativne guarane, aminokiseline taurina i ostalih biljaka, minerala i vitamina, koji, u kombinaciji s kofeinom ne moraju dobro funkcionirati u svakom organizmu, kazao je Higgins. On je istaknuo kako spomenute interakcije mogu utjecati na krvni tlak, na rad srčanog mišića, čak i na psihičko stanje pojedinca, osobito ako se napici konzumiraju u velikim količinama, miješaju s alkoholom ili ih uzimaju sportaši.

Primjerice Norveška, Danska i Francuska zabranile su prodaju Red Bulla nakon što je istraživanje pokazalo da su količine "taurina kod pojedinaca utjecale na vrlo bizarno ponašanje pojedinca i tjeskobu, čak i na samoozljeđivanje". Znanstvenici su dokazali i to da energetski napici, koji se često reklamiraju i preporučuju sportašima za "dodatne napore", mogu rezultirati dehidracijom osobe koja ih je konzumirala u većim količinama, što, među ostalim rezultira povećanim krvnim tlakom.

Nesportaši ne bi smjeli konzumirati više do jednoga energetskog pića na dan, nikada ga ne bi smjeli miješati s alkoholnim pićima i nakon vježbanja trebaju piti puno obične vode. Osobe s povišenim krvnim tlakom ne bi ih smjele konzumirati uopće, a srčani bolesnici svakako bi se trebali savjetovati sa svojim kardiologom.

izv.nacional