Egzotična hrana

Što ćemo za ručak? Danas imamo: juhu od čegrtuše, šnaucera na naglo i hrskave skakavce u umaku od mravljih jaja.

Objavljeno: 20.11.2006.
Dok istovremeno jedemo puževe, rakove, školjke, koje držimo vrhunskom hranom, skakavace, zrikavace, paukove i termite smatramo odvratnim.
Svijet je sve manji i manji, a putovanja nas mogu dovesti u situacije u kojima uistinu ne znamo što nam je u tanjuru. Možemo birati. Ili se zatvoriti u svoje ustaljene okvire, pa svugdje u svijetu naručivati nešto slično objedu svoje majke, ili se baciti u veličanstveni svijet okusa i mirisa. A taj svijet nije bezazlen, u tom su svijetu moguća svakojaka iznenađenja.

Neki od nas bi rekli da je gulaš od medvjeda ili puha egzotično jelo, a nije ga problem naći na jelovnicima Gorskog Kotara. Klokan se neko vrijeme mogao naći na karti jednog zagrebačkog restorana, ali pripremljen kao uobičajeni gablec nije oduševio posjetitelje, pa je, uz noja i krokodila, brzo nestao s naše restoranske scene. Egzotika je ipak negdje drugdje.

Sisavci a la carte
Pas, najbolji čovjekov prijatelj, vjerojatno se nikada neće naći na našim jelovnicima, ali Koreja nije daleko. Prodaja i kuhanje pasa u Koreji zabranjena je već od 1984. godine, za vrijeme priprema za Olimpijadu. Psi su kao jelo zabranjeni, ali se ipak progledava kroz prste. Za mnoge je tradicija važnija od zakona i jednostavno se ne žele odreći te poznate pikantne juhe od psa. Pas je u Koreji na četvrtom mjestu kao najtraženije meso, poslije svinjetine, govedine i piletine. U više od 6 000 restorana boshintang juhica je glavni specijalitet. Godišnje se pojede više od 8 500 tona pasetine, a 93 000 tona se prerađuje u medincinski tonik kaesoju.

Pas se jede (ili se jeo) u Kini i Vijetnamu, na pacifičkim otocima, Filipinima, kao i nekim dijelovima Afrike. Što je najgore, kod Aristotela postoje dokazi da su psa jeli i stari Grci. Ali nije bio hrana kojom bi se čovjek mogao pohvaliti. Pečeni pas, vjerojatno na gradelama, bio je poznat i preporučen kao određena dijetna hrana. Toliko o temeljima zapadne civilizacije.

Zanimljiv je podatak s otoka Sandwich da su pse za jelo hranili biljnom hranom, što pokazuje da je nesklonost ljudi prema mesožderima kao hrani široko rasprostranjena.

Od nama nezamislivih sisavaca, u Aziji se jede, naprimjer, šišmiš. Nema statističkih podataka koliko je to važna namirnica, ali tamošnji šišmiši, koji se hrane isključivo voćem, drže se za poslasticu.

Majmun nije raširena hrana. Jelo ga se u Centralnoj Americi i jugoistočnoj Aziji. Kad se spomene majmun, odmah se sjetimo one morbidne priče o restoranima s rupama u stolovima kroz koje se jede mozak živih majmuna. No, ta priča nema temelja u stvarnosti, i još je osamdesetih godina prošlog stoljeća razotkrivena kao neslana šala. Najgore je to što je ta priča vjerojatno nekome poslužila kao inspiracija da se i u stvarnosti prihvati sličnih recepata.

Štakori su bili česta hrana širom svijeta. Jedu se u Zapadnoj Africi i Tajlandu. Zapisano je da je krajem 19. stoljeća u Kini juha od štakora cijenjena kao juha od goveđeg repa u nas. Štakora jedu i Maori, starosjedioci Novog Zelanda. Postoje podaci da su se štakori jeli i u Europi, ali samo za vrijeme ratova i velike gladi.

Kukci, crvi i gusjenice
Kukci su vjerojatno najegzotičnija i nama možda najodbojnija hrana. Razlozi se logikom ne daju objasniti, jer istovremeno jedemo puževe, rakove, školjke, koje držimo vrhunskom hranom.
Kukci su vjerojatno najegzotičnija i nama možda najodbojnija hrana. A jedu ih na svim stranama svijeta i to od pamtivijeka.
Crve jedemo samo u trešnjama, a med kao da nisu proizvele pčele. Pčela je, zamislite, kukac!

A kukci se jedu na svim stranama svijeta i to od pamtivijeka. Jedu se u raznim fazama razvoja, kao jaja, larve, gusjenice... Jedu se vrlo različite vrste, od skakavaca, zrikavaca, cvrčaka, do pauka i termita. U Meksiku se veliki broj jela od kukaca drži specijalitetima. Ahauatle je jelo od jaja neke vodene bube, a revoltijo su jaja pomiješana s kokošjim jajima, tradicionalo božićno jelo.

U Nepalu je poznato jelo bakuti od larvi velikih pčela. Pustinjski skakavac bio je važan dio prehrane Bliskog Istoka. I stari Grci i Rimljani jeli su skakavce i cvrčke, ali to nismo od njih naslijedili. Naš zapadni svijet i dalje gaji predrasude prema kukcima. I ne samo prema njima.

Neizbježna Brigitte Bardot, zgranuta činjenicom da u 21. stoljeću jedu pse, poslala je pismo u Koreju. To je pismo posebno dirnulo i uvrijedilo kongresmena Kim Hong Shina, koji je sa 17 kolega potpisao peticiju da se ponovno dozvoli i legalizira meso pasa u restoranima. Brižitki je vratio pismo u kojem obašnjava da oni nisu barbari, da bi se psi svakako bolje tretirali da nisu ilegalni te da se on, kao Koreanac, često pitao kakvi su to Francuzi ljudi kad jedu konje i puževe.

Koje je najegzotičnije jelo što ste ga probali i kako bi reagirali da vam nakon što se dobro najedete netko kaže da ste upravo pojeli odrezak od psa ili mačke?

ej Gogy upravo sam mislila ici na rucak ali sada...sta ti ovo na um pade...
jednom sam jela meso od medvjeda u neznanju i hvala lijepo nikad vise...zato sad kad vidim negdje nesto da mi ne lici na teletinu ili govedinu dobro razmislim da li cu jesti...jest da su i to lijepe zivotinje ali ne razmisljam nekako o njima kao o zivotinjama ...a sad o psu, macki, zabama...i ostalima kad bi morala jesti rade bi presla u vegetarijance

Ništa egzotično nisam jela jer nisam za taj biznis....a to da me netko poslije obavijesti pa oduzela bi se....ne mora to biti neukusno al sama pomisao...

Upravo sam pročitao članak u kojem navode da su na Balkanu šanse da vam podvale psa umjesto janjetine dosta visoke, neki ljudi su to dokazali i dobili sporove protiv restorana. Uzeli su uzorak mesa koje im je posluženo i u nekoliko slučajeva je dokazano da se radilo o psećem mesu. Ako vam se ne gadi kopirati ću članak.

Kopiraj pa da vidimo.....

kopiraj ali sad cu dobro razmisliti i o pecenoj janjetini

Evo članka sa dayline.info o jednom ruskom slučaju, kad nađem onaj članak o balkanskim slučajevima, objaviti ću i njega.
Lanac kineskih restorana u Moskvi hvatao je pse lutalice i njihovo
meso je servirao gostima kao jagnjetinu, objavili su moskovski mediji,
pozivajući se na policijske izvore.
Sanitarna inspekcija pronašla je u podrumu jednog restorana pseće
glave i kosti, kao i veći broj životinja u kavezima koje su čekale da
budu zaklane i ispečene.
"Kineski kuvari klali su pse u podrumu i pripremali njihovo meso kao
delikates", rekao je predstavnik gradskih vlasti Filip Solonicki. Svi
restorani iz tog lanca su zatvoreni, a protiv vlasnika i kuvara je
podignuta optužnica za krivično djelo prevare, kao i za brutalno
ponašanje prema životinjama.
Sanitarna inspekcija otkrila je skandal
nakon što je dobila prijavu gostiju restorana koji su primjetili da se
kroz zadnja vrata restorana unose vreće u kojima se nešto koprcalo.
Inspektori su u restorane najpre došli inkognito, naručili nekoliko
jela i uzeli uzorke. Laboratorijske analize pokazale su da je riječ o
psećem, a ne janjećem mesu, nakon čega je uslijedila racija.

Vladimir Raketić

ma katastrofa....više nigdje nije sigurno jesti....ma fuj....i te jadne životinje.....

Gledao sam snimku sa jedne skrivene kamere, par trenutaka prije nego ga ubiju pas još maše repom ne vjerujući da će mu netko napraviti nešto loše.

Ma dajjjjjjjj grozno žalosno.......

Jel tko od vas ikad jeo alge?
S obzirom na dužinu koju mogu postići, alge se dijele na sitne, mikroalge (fitoplanktoni, cianofiti, cianobakterije), koje se smatraju najstarijim bićima na Zemlji (jedu se još od prethistorijskih vremena, a pretpostavlja se da nastanjuju Zemlju već oko 3,5 milijardi godina), te na makroalge, koje dosežu dužinu do 100 metara te se tako ubrajaju među najveća živa bića na planetu.

Alge sadrže iznimno visoku hranjivu vrijednost, a posebno su bogate mineralima, vitaminom C, tiaminom, riboflavinom, niacinom i beta-karotenom, bjelančevinama i vlaknima, dok sadrže vrlo mali postotak masnoća. Bogate su i B vitaminom koji jača središnji živčani sustav, kosu, nokte i krv.

Alge se nazivaju i "čistačima organizma" jer nas obnavljaju i štite od raznih negativnih utjecaja izvana. Tradicionalna kineska medicina upotrebljava ih za smanjenje oteklina, borbu protiv tumora te kao sredstvo za postizanje idealne tjelesne težine (povećavaju dobar kolesterol, a smanjuju loš te reguliraju probavu).

Aminokiseline, vitamin B12 i bjelančevine u algama važne su i u prehrani osoba koje ne konzumiraju meso i mliječne proizvode.

O njihovoj kvaliteti svjedoči i činjenica da se algama hrane i astronauti jer povećavaju imunitet i jačaju centar za koordinaciju.

Makrobiotička kuhinja prepoznala je dragocjenost algi, pa ih vrlo često upotrebljava u raznim jelima, kao glavnu namirnicu ili kao dodatak.

e ne bih ja tebi dala da mi se puno mijesas u kuhinju kad bi se mijesao i donosio ove recepte ...dobio bi za rucak samo zelje i kupus ...

Artičoke

Za razliku od spomenutih stranih vrsta koje smatramo domaćima, artičoka je ljekovito povrće koje potječe baš iz naših krajeva, a većina ljudi ga smatra egzotičnim i nema pojma kako se priprema. Artičoke su nešto poznatije u dalmatinskoj kuhinji, a pripremaju se krajnje jednostavno: valja ih dobro oprati jer se prljavština skuplja između gustih listova. Vanjske, tvrde listove treba baciti, a peteljku odrezati oštrim nožem. Pirjaju se 30-40 minuta u širokoj posudi dopola pokrivene vodom ili kuhaju na pari. Poslužuju se s umacima (od kopra, šampinjona, bešamel) ili kao dodatak pizzi.

Najljekovitija tvar u artičokama je gorki cinarin. Osim što dobro djeluju na jetra i žuč, artičoke uklanjaju i neželjene posljedice liječenja antibioticima. Dobre su i za srce i izvrstan su izvor magnezija, folne kiseline i vitamina A, B i C. Ne savjetuju se dojiljama jer nepovoljno djeluju na izlučivanje mlijeka.