Vrijeme

Wikipedia kaže: Vrijeme (simbol t) je fizikalna veličina kojom se mjeri trajanje nekog događaja, a samim tim i trajanje nekog kretanja. Nakon Einsteinovih radova, vrijeme postaje dimenzija prostora, koja se dodaje na prethodne tri dimenzije, čime prostor postaje četvorodimenzionalan. Samim tim dolazi do njihovog sjedinjavanja u termin prostorno-vremenski kontinuitet (prostorvrijeme). Nakon toga slijedi ideja koja postaje zastupljena, a to je da je kretanje u vremenu jednako moguće kao i kretanje u prve tri dimenzije.

Koji je vaš pogled na Vrijeme, kako ga vi definirate i opisujete?

Gde je vreme u svemu ovome? Pa ako postoji nesto sto je svesno svega - svakog zivota, smrti, svake energije koja postoji na ovom i svim ostalim svetovima ono zna uvek najoptimalniji nacin postojanja svih univerzuma koji postoje. Oni postoje kao deo univerzalne svesnosti a zakoni u njima su deo te svesnosti. Svesnost definise zakon i jeste taj zakon. Ona ne poznaje proslost i buducnost jer je svaki trenutak njenog postojanja savrsena sadasnjost. Samim tim za nju vreme nema nikakvog smisla jer nema ocekivanja, planiranja, sukobljavanja, nezadovoljstva - sve se desava kada treba da se desi i kako treba da se desi.

vrijeme je bezvremeno… ako mu se prestanemo opirati vrijeme ce biti zaista na nasoj strani..

ja mislim da vrijeme zapravo ne postoji, ljudi su ga izmislili

Vrijeme nije određeno satom, godišnjim dobom, ni kalendarom već nečim drugim..
..osjetimo ga svojim unutrašnjim osjetilima i opažanjima.. prepoznamo po nekim znakovima..
Za sve postoji vrijeme.. za sve životne promjene.. vrijeme za tražiti i naći, za doći i otići, reći ili šutjeti, ostaviti ili uzeti.. nastaviti ili odustati.. oprostiti.. prihvatiti nešto..
Jednostavno osjetite da nešto morate napraviti sad ili nikad..i ne znate kako i zašto..prilika je takva i to je izazov.. osjećate se spremnim.. nova situacija koja vas pokrene da poduzmete nešto... odlučite jer znate da je tog trenutka baš to najbolje što želite učiniti.. nešto zbog čega će te se osjećati bolje i život učiniti ljepšim.. i to su naši koraci koje moramo poduzeti da bi išli dalje..
A kada naučimo ono što trebamo naučiti dobit ćemo nove izazove, nove putove..
..hajdemo, vrijeme je da krenemo dalje..

@ Blizanka i @ Iana, na koji način mislite to što ste napisale? Možete li reći nešto više o tome? :hy:

mislim da postoji samo ''sada'', da samo ''sada'' možemo odrediti
reci mi, kada je započelo vrijeme?

Vrijeme možemo promatrati na 2 načina: Unutar nas i van nas.

Unutar nas: Mi promatramo sadašnjost te je to jedini trenutak koji možemo odrediti. Prošlost nam ostaje kao sjećanje, kao iskustvo, kao znanje. Budućnost je pak ono prema čemu idemo, nešto neodređeno i što slijedi nakon sadašnjeg trenutka, čemu težimo.

Van nas: Događaji se nizaju jedan za drugim u savršenom determinizmu, ovo je recimo to tako objektivna stvarnost koju onda mi promatramo i opisujemo.

Koja je razlika ta 2 promatranja? Evo primjera. Mi gledamo predmet pred sobom. Svjetlost putuje od tog predmeta do mrežnice našeg oka, zatim impuls putuje do mozga gdje se stvara slika tog predmeta, i tek tada mi vidimo. To što mi vidimo nije sadašnjost, to je prošlost strogo gledajući, mi predmet prvo gledamo, a tek onda vidimo, nakon nekog trenutka. No kada ga mi vidimo, to je 'naša' sadašnjost jer smo ga tada vidjeli. Isto je i sa zvijezdama.
Zato bih prednost promatranja vremena dao pogledu 'van nas' jer bez njega ne bi niti bilo pogleda 'unutar nas'.

No prije svega, pitanje je što bi vrijeme uopće bilo. Vrijeme je za mene determinističko zbivanje događaja oko nas što promatramo. Kada bi mi netko rekao da opišem vrijeme, dao bih mu sljedeći primjer. Sunce je prvo bilo molekularni oblak, zatim protozvijezda, nakon toga žuta zvijezda, zatim bude crveni div nakon kojeg će ostati planetarna maglica. I gotovo, događaj bude baš takav i nikakav drugačiji. Sunce nije prvo bilo crveni div, pa zatim se smanjilo u sadašnju zvijezdu, pa će u budućnosti biti protozvijezda i nakon toga planetarna maglica. Ne, postoji točno određeni raspored događaja koji slijedi fizikalne zakone i nikakav drugačiji. Eto, tako bih opisao vrijeme. Primjera se nađe koliko se hoće na tu foru.

Ta deterministička pravila omogućuju nam da shvaćamo i opisujemo prirodu, da priroda nije kaotičan sustav ponašanja. Možda mi ne vidimo ništa drugo osim sadašnjosti, ali smo definitivno u mogućnosti rekonstruirati neki događaj skupljajući činjenice na kup i povodeći se za nekom logikom i pravilima, vidjeli mi taj događaj ili ne.

No dobro, to je jedan opis vremena. Slobodno date i svoj drugačiji, recimo konkretno me zanima što mislite o determinizmu zbivanja te zašto ga odvajate od pojma vremena, ili da li i vi tako opisujete vrijeme. ;)

@ Iana

Za mene je počelo onda kada je počelo determinističko zbivanje događaja po nekim pravilima, a kada je to bilo mogu samo nagađati.

Procyon je napisao/la:

@ Iana

Za mene je počelo onda kada je počelo determinističko zbivanje događaja po nekim pravilima, a kada je to bilo mogu samo nagađati.

pa u tome i jest stvar, samo i nagađamo....
što je vrijeme? naš doživljaj? i tko ga je odredio?

Nagađamo i kako (i kad) je Mjesec nastao

Za mene je vrijeme elementarnija stvar od doživljaja, tj. doživljaj je posljedica vremena. Kako ti gledaš na to?

doživljaj je subjektivan. vrijeme je neodređeno. vrijeme nema ni početka ni kraja, jer ne postoji.

@ Iana

Imam pitanje ::

Citat :

recimo konkretno me zanima što mislite o determinizmu zbivanja te zašto ga odvajate od pojma vremena

kontra pitanje, pa ću onda odgovoriti:

što je determinizam zbivanja?

Determinizam nam govori o uzrocima i posljedicama, tj. da sve što se zbiva ima svoj uzrok i posljedicu, da ništa nije slučajno, te da samim time postoji prirodan sklad.

onda, na neki način, da se tako izrazim, ne shvaćaj doslovno - determinizam se može ''opipati''

vrijeme ne

Determinizam, čak i da egzistira (što nalazim krajnje diskutabilnim), nama bi svakako bio irelevantan, jer ne možemo se "otresti" osjećaja "slobode" izbora.

Osim toga, budućnost koje ja predefinirana, ili predvidiva - zapravo nie budućnost nego je prošlost.

Ako znamo unaprijed točan ishod, onda je to jamačno prošlost, jer osnovna karakteristika budućnosti je upravo njena nepoznatost i neizvjesnost. Determinizam je u potpunosti gramatički "problem".

zašto ''sloboda'' izbora pod navodnicima?

budućnost ne postoji... postoji - sada

Iana je napisao/la:

zašto ''sloboda'' izbora pod navodnicima?

Zato što izbor nije sloboda - jer kad imaš dva izbora to je daleko od slobode. Netko ili nešto ti je ponudilo dva izbora... sloboda bi bila ne nametanje nikakvih izbora.
ako i postoji "sloboda izbora" - onda to nužno mora biti sloboda da ponovo biram u svakom trenutku. Odabrati jedan od dva automobila prije nego sam oba isprobao - to nie izbor - to je lutrija. Otprilike tako:)

Citat :

budućnost ne postoji... postoji - sada

Slažem se. ali prava sadasnjost je ona koju sagledavamo bez da "sebe" odvajamo od sadasnjosti(bez kompariranja sa prosloscu ili "buducnoscu") jer mi na kraju krajeva i jesmo ono sto nam se dešava.

No....da ne davim....vrijeme je iluzija te kao konstanta koja "zapisuje" promjene ona egzistira samo unutar našeg uma, onda je "poništavanje" budućnosti unutar uma ujedno i njeno potpuno poništenje, jer nigdje drugdje budućnost niti ne egzistira. Jer i dalje sve sto znamo da ce se dogoditi u buducnosti je zapravo preslikavanje proslosti.

prebaci se na temu: Izbor

pa možeš nastaviti o slobodi ili ne-slobodi izbora ::

@ Dodo
Zašto smatraš postojanje determinizma diskutabilnim?

Što se tiče prošlosti i budućnosti, ne znam baš oko toga da ako je budućnost predvidiva ili predodređena, da ju to svrstava kategoriju prošlosti. Budućnost kao budućnost možda jest u svojoj bazi neodređena i neizvjesna, kao što je prošlost određena i izvjesna, ali to ne vrijedi samo za materijalnu domenu postojanja, već i za subjektivnu domenu, percepcija, osjećaji, doživljaj. Koja je karakteristika prošlosti za nas? Imamo iz nje iskustvo, doživljaj, osjećaje na temelju toga, viđenu percepciju... Da bi prošlost bila prošlost, nedostaju te komponente koje budućnost nema. Neki događaj, čak i ako je u velikom postotku predvidljiv (znanstvenici rade tonu predviđanja ionako), čak i u tolikoj mjeri da ga možemo reći da je događaj neizbježan, to opet ne bi bila prošlost jer u prvom redu nedostaje čitava opisana subjektivna domena koju ćemo tek dobiti s događajem.

Procyon je napisao/la:

@ Dodo
Zašto smatraš postojanje determinizma diskutabilnim?

Što se tiče prošlosti i budućnosti, ne znam baš oko toga da ako je budućnost predvidiva ili predodređena, da ju to svrstava kategoriju prošlosti.

To je jedno te isto. Ne znamo što će se dogoditi, jer se još nie dogodilo. Kad s druge strane pokreneš neki proces čiji ishod je neminovan i poznat... on je funkcionalno za tebe ponavljanje prošlosti. To nie predviđanje budućnosti, već "replay" prošlosti. Zapravo jednostavno ako ti je ishod već bio poznat... a sve što znaš je prošlost... onda nisi predvidio budućnost, već si reproducirao prošlost.

Citat :

Budućnost kao budućnost možda jest u svojoj bazi neodređena i neizvjesna, kao što je prošlost određena i izvjesna, ali to ne vrijedi samo za materijalnu domenu postojanja, već i za subjektivnu domenu, percepcija, osjećaji, doživljaj. Koja je karakteristika prošlosti za nas? Imamo iz nje iskustvo, doživljaj, osjećaje na temelju toga, viđenu percepciju... Da bi prošlost bila prošlost, nedostaju te komponente koje budućnost nema.

Evo i sam kažeš da buducnost to nema, znaci zapravo covjek može znati samo ono što se dogodilo.Igramo šah, i u jednom trenutku postane očito da ćeš me matirati u tri poteza. Na stranu teza da možeš, čisto radi inata mom primjeru, povući neke debilne poteze koi neće završiti partiju matom u tri poteza. Hipoteza je da igramo kako bi pobjedili, i mat u tri poteza je očit. Znamo točno koja tri poteza slijede, jer smo tu specifičnu situaciju već vidjeli. Funny enough, dočim znamo ishod partije, igra gubi smisao, ja predajem, i igramo novu partiju. Budućnost je zanimljiva samo dok je nepredvidiva. Čim postane predvidiva ona se ničim ne razlikuje od prošlosti, a to nam je dosadno... Radije igramo novu partiju.

Citat :

Neki događaj, čak i ako je u velikom postotku predvidljiv (znanstvenici rade tonu predviđanja ionako), čak i u tolikoj mjeri da ga možemo reći da je događaj neizbježan, to opet ne bi bila prošlost jer u prvom redu nedostaje čitava opisana subjektivna domena koju ćemo tek dobiti s događajem.

Budućnost ne postoi. Budućnost je sadašnjost, samo malo kasnije. Kada bi znao točno što ti slijedi u životu... to bi bilo isto kao da ga živiš ponovo. Znanje = prošlost. Samo budala želi "vidjeti budućnost"
A što je sadašnjost je sve što jest, i sve što nie! Budućnost i prošlost samo su konstrukcije tvog uma. One zapravo ne egzistiraju nigdje, osim u tvom umu. To zapravo vrlo dobro oslikava ovaj tvoj primjer o znanstvenicima. Oni do kojeg god rješenja dođu čisti je znak da su im se razmisljanja o iskustvima i ishodu dogodili u sadasnjosti a prepisali buducnosti.

Isto tako imamo i primjer da ako je svako jutro do sad sunce izašlo nie nikakva garancija da će ono i sutra izaći. To je samo ljudska navika očekivanja poznatih uzoraka. No samo po sebi, to očekivanje ne jamči postojanost ponavljanja uzorka.

@ Dodo

Ako znam neki ishod koji slijedi, koji mi je poznat iz prošlosti kako je to već bilo, tada se okvirno slažem s tobom da bi to bio "replay" prošlosti, prošlost koja će se opet ponoviti. Međutim, ne bih negirao da je to istovremeno i predviđanje budućnosti. Čak i da se događaj odigra baš kako smo to već doživjeli u prošlosti, tko kaže da ću se ja nakon završetka istog jednako osjećati kako sam se osjećao u prošlosti? Budućnost bi trebala biti neizvjesna kako si to spomenuo, pa eto jest, čak i za totalno isti razvoj događaja možda bi za mene ovaj puta posljedice bile drugačije. Ili za tebe. Ili za koga god tko je prisutan. Zato bih za neki događaj, čiji ishod znamo, rekao da je on istovremeno predvidljiva budućnost i "replay" prošlosti. Možda taj događaj bude istovjetan po svemu onome u prošlosti osim u posljedicama.

Slažem se s time da su prošlost i budućnost samo konstrukcije uma, definicije s kojima raspolažemo. I doista, nigdje ne egzistiraju nego u našem umu. Prošlost ostaje "zapisana" u obliku sjećanja, iskustva i čega već, a budućnost ostaje misteriozna, nepredvidljiva, neodređena označavajući ono što tek dolazi. Isto tako, primjer "replaya" prošlosti, je isto tako posljedica našeg promišljanja u sadašnjosti, rekonstrukcija sjećanja u trenutan događaj i zamisao kako bi sve trebalo teći dalje. To je sve u našem umu.

Budućnost je zapravo predviđanje onoga što bi moglo slijediti. To je probabilističko predviđanje nadolazećih događaja, u znanstvenom smislu bazirano na fizikalnim zakonima i matematici. Najviše što možemo učiniti jest dati vjerojatnost s kojim bi se mogao ostvariti neki događaj. Vjerojatnost sama po sebi nije nikakva garancija, ona je samo okvir koji može i ne mora biti pogođen. No to je način na koji znanstvenici predviđaju zbivanja nekog pokusa ili događaj budućnosti. Sve bazirano na determinizmu. Znaš što mislim? Da imamo dovoljno jak kompjutor za detaljne analize i sa detaljnim podacima, mi bismo mogli do 100 godina unaprijed do na 10 000 km znati gdje će se Zemlja nalaziti u stazi oko Sunca. Već sad možemo poprilično precizno određivati neke događaje, datumi pomrčina Sunca se godinama unaprijed određuju, čak i područje vidljivosti. Zatim tranziti Venere. Što misliš o tome u okviru determinizma?

Procyon je napisao/la:

Znaš što mislim? Da imamo dovoljno jak kompjutor za detaljne analize i sa detaljnim podacima, mi bismo mogli do 100 godina unaprijed do na 10 000 km znati gdje će se Zemlja nalaziti u stazi oko Sunca. Već sad možemo poprilično precizno određivati neke događaje, datumi pomrčina Sunca se godinama unaprijed određuju, čak i područje vidljivosti. Zatim tranziti Venere. Što misliš o tome u okviru determinizma?

Ovo je zapravo znak da buducnost ne postoji kao takva o kojoj mi pricamo. Kad bi iz izračuna saznali gdje ce se zemlja nalaziti za 100 godina mi bi zapravo za 100 godina prozivjeli prošlost koja nam se eto projicirala u "buducu" sadasnjost i naravno rekli bi da smo predvidjeli buducnost. Isto je i sa pomrcinom sunca, znamo kad ce bit i kad se na kraju dogodi nismo predvidjeli buducnost nego smo samo na temelju iskustva ocekivali kad ce se to pojaviti. O tranizitima venere znam malo i ništa...tako da je meni opcenito determinizam jako sklizak teren, a ja nisam dovoljno stručan za ovakve teme.

Ne trebamo tu upletati takve astronomske ili znanstvene stvari, nije nužno. Htio sam demonstrirati primjer za pitanje. Možemo se mi držati determinizma i na području subjektivnosti, naših reakcija, doživljaja i onoga što jesmo. Mislim, taj i ovaj znanstveni determinizam su ista stvar, samo u drugačijoj domeni zbivanja. Jedino se nadam da to nije nekakvo udaljavanje od teme vremena

Procyon je napisao/la:

@ Blizanka i @ Iana, na koji način mislite to što ste napisale? Možete li reći nešto više o tome? :hy:

na koji nacin ..na najjednostavniji da za mene vrijeme ne znaci nista ..da ne mislim na vrijeme ..jednostavno kako sam i rekla za mene je vrijeme bezvremeno ..i vrijeme je uvijek na mojoj strani ..ne razmisljam o vremenu kao vas dvojica ..citam vas ali ne bih isla tako duboko jer bih se zapetljala i u vremenu i u svemiru ...a sutra cu o determinizmu ..ili bolje otvoriti novu temu o determinizmu ili ovu prosiriti