Ljubi svoje neprijatelje

LJUBI SVOJE NEPRIJATELJE

1 Sam 26, 2-23 Ps 103 1 Kor 15, 45-49 evanđelje Lk 6, 27-38

Riječ Božanska. Riječ izazovna. Ljubi svoje neprijatelje.

Primjer prvi:

Prvo čitanje. Šaul progoni Davida još od vremena kad je ovaj ubio Golijata prvaka filistejskog i bio uspješan u ratu. David je već jednom poštedio Šaula, ali to ovom nije bilo dosta, pa ga Bog opet predaje u Davidove ruke. I David ima milosrđa, opet ga poštedi jer je Gospodnji pomazanik. I zaista to će imati učinka. Šaul će vidjevši da ga je David ponovo mogao lako eliminirati zavapiti: «Davide sine moj … pogriješio sam … «

Iako se svi mi volimo prepoznati u Davidu ipak smo svi mi Šaul. Svi mi imamo svoje neprijatelje, imamo one koji nam idu na živce za koje bi radije da ih nema u našoj blizini. Svi mi kopljima svojih misli, ako ne već dijela progonimo nekog svog šefa na poslu, možda čak rodbinu, ili nekog u obitelji. I mi po samostanima nismo toga pošteđeni, smeta nam ovaj ili onaj subrat, susestra.

I blago onom koji se nađe u prilici da mu baš taj koga ne voli, tko mu ide na živce mora napraviti neku uslugu, neko milosrđe.

No i tada mi najčešće činimo kako su učinili David i Šaul, rastali su se, svaki je otišao na svoju stranu nije bilo istinskog pomirenja među njima.

A ako malo dalje zavirimo u taj dio Svetog pisma vidjet ćemo da David i nije baš uvijek bio tako milosrdan. Nekoliko redova dalje doslovno piše kako David ratujući ubija sve, ne ostavljajući ne čovjeka ni žene na životu. Oni su za njega bili tek goim, pogani, neobrezanici, ljudi koji nisu uživali posebnu Božju zaštitu, kao konačno ni Urija Hetit nešto kasnije. No sjetimo se i toga, tada mu je Bog pokazao da i krv goima Urije traži pravdu pred licem Božjim.

Nama je danas teže nego Davidu – nas je Krist poučio da je svaki čovjek dijete božje, miljenik božji i da se ta njegova riječ ljubi neprijatelje odnosi na sve ljude.

I kao što ga je onaj pismoznanac upitao a tko je moj bližnji, tako i mi danas možemo pitati a tko je moj neprijatelj.

Onaj tko mi je najbliži, onaj tko me najlakše može povrijediti. Muž ženu, djeca roditelje, prijatelj prijatelja, brat brata. A neprijateljstvo se tako brzo širi, uvrede teško zaboravljaju.

Primjer drugi:

Jedino što ih zaustavlja je obrnuto činjenje, onda kada se ide protiv struje i ljubi prvi.

Jedan pokret u crkvi naših dana ima u svojim katehezama kocku - kao onu za čovječe ne ljuti se - samo puno veću, na kojoj na svim stranama stoje natpisi tipa: ljubi prvi, ljubi svoje neprijatelje itd. i djeca je bacaju za svaki dan, učeći se upravo tome; ako želiš biti kršćanin ti si pozvan krenuti prvi.

Primjer treći:

Jedan mali Andrija, mislim da ima 5 ili 6 godina kada se čitalo ovo evanđelje neku večer i kad su ga pitali što je zapamtio od njega ponovio je upravo ove: tko te udari po jednom obrazu okreni mu i drugi. Otac ga je pitao: pa što za tebe znači ta riječ i dobio logičan odgovor; na neku nepravdu da ne odgovaram nepravdom, na one koji me izazivaju da ne odgovaram tako. No kad mu je otac rekao da on, njegov tata to sve kuži ali ne može tako raditi mali je nakon kratkog razmišljanja uzvratio: Da ali Isusu je sve moguće!

Božanske su ovo riječi koje izazivaju na radikalnost, budimo iskreni mnogi bi rekli na ludost. Mogu je razumjeti samo djeci i oni koji vjeruju Isusu kao dijete.

Koliko daleko ide Isusova ljubav prema neprijateljima pokazao je na križu. No još jače pokazuje jedna priča.

Primjer četvrti:

Kain i Abel susreću se s onu stranu smrti. Kain će Abelu: «Jesi li mi oprostio?» - «A što to?» - «Ubio sam te.» - «Doista se ne sjećam.»

p. Antun Volenik DI

Palma, 22.2.04.
Kako komentirate i tumačite naslov teme i kakav je vaš odnos prema vašim "neprijateljima"?

Neprijatelji hmmm...imam li ih jbte,a ljubila ih sigurno nebi...

Kate je napisao/la:

Neprijatelji hmmm...imam li ih jbte,a ljubila ih sigurno nebi...

Ma ne vjerujem da ti imaš neprijatelje Kate!

Goran je napisao/la:

Kate je napisao/la:

Neprijatelji hmmm...imam li ih jbte,a ljubila ih sigurno nebi...

Ma ne vjerujem da ti imaš neprijatelje Kate!

Nikad neznaš i ja mislim da ih nemam... ::

Kate je napisao/la:

Goran je napisao/la:

Kate je napisao/la:

Neprijatelji hmmm...imam li ih jbte,a ljubila ih sigurno nebi...

Ma ne vjerujem da ti imaš neprijatelje Kate!

Nikad neznaš i ja mislim da ih nemam... ::

Naravno da tako draga djevojka poput tebe nema neprijatelje! ::

Pošto sam ja sama sebi većinom najveći neprijatelj ... vrijeme je da počmem ljubiti samu sebe Baš te volim JA

tana je napisao/la:

Pošto sam ja sama sebi većinom najveći neprijatelj ... vrijeme je da počmem ljubiti samu sebe Baš te volim JA

sad smo upoznali tvoj ego

Teofil je napisao/la:

tana je napisao/la:

Pošto sam ja sama sebi većinom najveći neprijatelj ... vrijeme je da počmem ljubiti samu sebe Baš te volim JA

sad smo upoznali tvoj ego

konačno je sve izašlo na vidjelo

Mogla bi ne mislit loše neprijateljima ako bi ih imala tj bit imuna na njih ali ljubit ih ne, nikako ,ipak sam grešnica kao i svi mi na ovom svijetu

evo jedan primjer:

Američkom vojniku koji kaže kako ga kršćanska uvjerenja obavezuju da ljubi svoje neprijatelje prihvaćen je prigovor savjesti te je časno otpušten iz vojske, kažu grupe za građanske slobode.

Kapetan Peter Brown je, unatoč prigovoru savjesti, završio elitnu američku vojnu akademiju West Point i služio u Iraku više od godinu dana. Njujorška udruga za građanske slobode kaže kako je on u Iraku bio zadužen za procesuiranje pobunjenika i zatvorenika. Brown je izjavio kako je odahnuo kad je američka vojska prepoznala koliko mu je teško služiti u vojsci zbog vjerskih uvjerenja.

- U svojem slijeđenju Isusa, primjerice, ne bih mogao pucati iz oružja u drugo ljudsko biće, čak niti ako ono puca u mene – kaže Brown.

Za vrijeme služenja u Iraku Brown je počeo pohađati dopisnu školu s kojom će sada i nastaviti. Kaže kako nije bilo sukoba između njegovih vjerskih uvjerenja i vojne službe sve dok nije diplomirao na West Pointu 2004., i počeo proučavati Bibliju. Prvi zahtjev za otpuštanjem iz vojske poslao je iz Iraka. U srpnju 2007. godine udruge za građanska prava zatražile su od Saveznog suda u Washingtonu da odredi častan otpust.

- Prije sudske odluke, vojska je razmatrala problem i ovog puta je odobrila Brownov zahtjev – kaže Njujorška udruga za građanska prava i dodaje, kako će povući tužbu sa suda u Washingtonu.

ovo je najbolji pokazatelj kako bi svijet bio drugačiji kad bi razmišljali na ovaj način...

Dobar primjer Iana. Ne vjerujem ni da bi ja mogao pucati u nekoga, čak ni u samoobrani. Ali svijet je put ljudi koji imaju više životinjske nego ljudske instinkte, u biti životinje su puno plemenitije od nekih ljudi. Ljudi se mrze jer političke i koorporativne elite manipuliraju sa kolektivnom sviješću. Izbijaju ratovi čija je pozadina zarada i eksploatacija dobara na određenom području i razni drugi geostrateški interesi, a narodi većinom popuše neke plitke priče, mrze nekoga i ulaze u ratove zbog onoga što im je plasirano u medijima, a ne zbog nekih istina i pravih povoda.
Nije riječ samo o ratovima, na ulicama se ljudi ubijaju zbog mrve droge, sitnog novca. U našoj okolini isto tako svatko od nas sigurno poznaje puno ljudi koji su dvolični, koji mrze druge zbog nekih plitkih stvari.
A u biti nije teško ljubiti svoje neprijatelje, ako znamo da je svatko rođen dobar i u svojoj osnovi je dobar, ljudi čine zlo iz neznanja i udaljavanja od vlastite biti.

Kad pocnes voljeti svoje neprijatelje tek onda postajes pravi covjek... mozda sa svojom ljubavi i pozitivnim osjecajima vratis ga na put sa kojeg se udaljio ..malo ko moze nekoga mrziti ali ljudi to ne shvataju ..trebali bi svi naci onu ravnotezu u sebi ...najgore je kad nemas mir ..onda nisi sposoban druge voljeti..nista te ne moze zadovoljiti...i taj nemir tjera ljude na mrznju ...jer puno je na ovom svijetu ljudi kojima je lakse pustit se i ne voljeti... a samo malo treba posvetiti paznje covjek covjeku ..i mrznja ..nestaje

jako je malo dobrih ljudi na svijetu, nažalost....

Ljubi svoje neprijatelje, ali im pritom nemoj dopustiti da ti nastave guzicu

Lijepo je imati pristojan nastup prema neprijatelju (kao i prema bilo kome), s poštovanjem, samo uvijek je dobro zadržati oštrinu da nam se ta pristojnost i lijepo ophođenje ne bi obilo u glavu, ljudima zbilja nije problem drugima zabosti nož u leđa, naročito ako im je taj netko neprijatelj. Bilo bi najbolje kada bismo sve stvari mogli riješiti na neki miroljubiv fer način, uz ljubaznost, pristojnost, ali nekad se jednostavno ne može tako. Ima više razloga zašto.

Goran navodi da je svatko u svojoj osnovi dobar, a činjenje zla je iz neznanja i udaljavanje od vlastite biti. Možda i jest tako, ali je istina da su neki ljudi baš zli, i to svjesno. Ljudi se udalje od svoje biti, mi ih možemo pokušati vratiti natrag, ali da ga hebeš, ne ide uvijek to na lijepi način. Ono što je neko nepisano pravilo jest da ljudi najbolje uče ako stvari iskuse na vlastitoj koži. Nisu svi sposobni učiti iz tuđih pogrešaka niti su svi sposobni logično i dubokoumno promišljati i preispitivati svoje akcije. Neki će se tvrdoglavo držati po svomu sve dok se ne zalete u zid, tek tada će pokušati promijeniti nastup, ne prije. Drugim riječima neki ljudi ne mogu naučiti stvari na lijepi način, oni se trebaju opeći da nauče.

Ono što je potrebno jest balans djelovanja, dobra procjena prije svega, ali isto tako je bitno da uvijek ostane neki dio općeljudskog morala (koji izraz, ne znam kako da to nazovem) djelovanja prema bilo kome, a ostalo... Ma znate već, netko nam u ovom trenu uzme za zlo 'šamar' koji im damo, a možda nam u budućnosti ipak bude zahvalan. Bolje da mu mi damo 'šamar' pa da možda shvati da treba promijeniti pristup, nego da u budućnosti nekomu napravi isto što i nama misleći da neće biti posljedica, a tko će mu dati ne samo 'šamar', nego ga pritom još i namlatiti ko bika. No, svakako valja pokušati na lijepi način komunicirati s drugima.