Sramimo li se svoje prošlosti?

Često sam na svojim putovima susretao razne spomenike. Spomenike koji su obilježavali neka davna ali i ne tako davna minula vremena, spomenike ljudima, događajima, spomenike ljudskim djelima i zlodjelima. Susretao sam i spomenike životinjama, prirodnim fenomenima . . . Spomenicima smo obilježavali puno toga što nam se činilo kao primjer koji treba istaći za buduća pokoljenja da se na njemu uče, da vole i cijene sebe, svoje pretke, slobodu, da na osnovu tih spomenika uče dalje svoja pokoljenja poštenju, ljudskosti, nesebičnosti i dobroti.





Spomenike sam nailazio pored putova, u šumama, pored rijeka, u naseljima, gradovima . . . Posvuda ih ima i svaki ima svoje značenje u našoj povijesti, u povijesti ljudi i krajeva gdje su podignuti. Neki su još lijepo očuvani, na nekima se vidi patina vremena koje je prošlo od njihove gradnje do danas, ali . . .





Ražalosti me neumita i istinita činjenica da ima spomenika koji su devastirani, oštećeni ili posve zatrti samo zato što su obilježje epohe života naših djedova. Spomenici koje je netko u ime nekakve bolesne ideologije namjerno oštetio pokazujući tu bolesnu ideologiju kao nešto pozitivno, nešto što bi trebali svi prihvatiti kao svoju ideologiju, a negirajući pozitivna zbivanja koja su se događala uvremena naših djedova





I u nedostatku riječi, argumenata da prikaže nešto bolesno kao zdravo, iskalio se na spomenicima, na tragovima prošlosti naših naroda. Iskalio se na obilježjima herojstva naših predaka na koje mi svi moramo biti ponosni. Iskalio se na samome sebi i svoj svojoj umnoj bolesti i zaostalosti.








Ako je o pojedincu riječ, to još mogu razumjeti, ali ako tome pojedincu mnogi (na sreću ne i većina) podršku dadoše, onda se pitam tko su ti i kakve su im namjere. Tko su ljudi koji ruše, devastiraju, oštećuju ili zatiru spomenike naše prošlosti, spomenike naših predaka, slobodoumlja, pravičnosti i nepokorenosti. Tko su oni?





Da li su to ljudi koji potiču iz naroda koji svoju prošlost cijeni, koji je na nju ponosan, naroda koji živi i nastanjuje ove prostore, ili su to neki "došljaci" koji ne žele tome narodu dobro, koji ga ne cijene, kako narod živući, tako i pretke umrle, koji ne cijene žrtve za slobodu ma kada su pale, jer sloboda je dolazila i tu je.





Pitam i Vas sve ostale, a i samoga sebe, do kada ćemo na te vandale žmirećim očima gledati, do kada ćemo prešutno prelaziti preko njihovih nedjela, do kada ćemo dopustiti da nam se na prošlost predaka pljuje, spomenici zatiru, uništavaju. Do kada ćemo pognute glave gledati tu manjinu koja po svima pljuje, živućim i umrlim.Učinimo nešto. Očuvajmo pomen na pretke u svijetlu slave i vječne im hvale.