Gdje Budim ljubi Peštu

Bojana Petković - 21.01.2011 21:02


Dva stara grada, Budim i Pešta, spojena u jednu cjelinu. Budim na
brdu, a Pešta u nizini. Zajedno čine Budimpeštu, glavni grad Mađarske,
koji se nalazi na srednjem toku Dunava. Sve što se događa u zemlji ljute
papričice i čardaša, kažu, doslovno počinje i završava u Budimpešti,
koja pod tim nazivom postoji od ujedinjenja dva grada 1873. godine.
Prošla je mnoge vladavine, režime i ratove, a danas odiše nekom posebnom otmjenošću.
Budimpešta ima više od dva miliona stanovnika, koji kao valutu koriste
forinte. Za 100 evra, odnosno 195 KM, u budimpeštanskim mjenjačnicama (u
kojima morate biti jako pažljivi, jer ako primijete da ste stranac,
daće vam novac po "svom kursu"), dobićete nešto više od 26.000 forinti i
bar na trenutak sa toliko novca u džepu osjećati se kao bogat čovjek.
Ono što određuje ovaj "biser Dunava" kao lijep i zbog čega su mu sa
pravom dali nadimak Pariz istočne Evrope, svakako su mostovi koji vežu
dvije strane grada, trgovi, široke avenije, veliki parkovi, stara zdanja
sa obje strane rijeke i skladna mješavina arhitektonskih stilova.
Mostovi: "Kraljica Dunava" ima mnoga obilježja, a prvo
što će vam zapasti za oko kada stupite u grad svakako su mnogobrojni
mostovi preko Dunava. Ima ih devet i kao nijemi spomenici vremena
strpljivo vežu dvije strane grada. Svaki od njih ima svoju priču.
Najstariji, ali i najljepši je Lančani most i za njega se vežu mnoge legende i anegdote.
Najpoznatiji je po svojim kipovima lavova. Gradnju mosta je naredio
grof Ištvan Šeheni, koji je odlučio da izgradi stalni prelaz nakon što
je morao čekati sedmicama da prođe bura kako bi posjetio bolesnog oca.
Jedna od priča koja je vezana za ovaj most kaže ovako: Navodno je
Ištvan Šeheni prije otvaranja mosta izjavio da će se baciti u Dunav ako
neko nađe grešku na mostu. Neki kažu da je jedan dječak skakutao oko
statua lavova i rekao kako oni nemaju jezik, dok drugi tvrde da je
Ištvanova kćerka primijetila da lavovi nemaju jezik. Ištvan je naredio
da mu donesu ljestve, popeo se i vidio da lavovi stvarno nemaju jezik.
Nakon toga se bacio u Dunav.
I stihovi Đorđa Balaševića govore o ovoj poznatoj građevini, a i o
Budimpešti uopšte: "Vodila me kud je htela... Dobar sam ja gost...
Vorosmarti... Citadela... I Lančani most... Zavejani Trg heroja... Gde
poželeh da je moja...I da uvek bude kao tad..."
Svakako najinteresantnija anegdota koja važi za ovo velelepno zdanje je
da će se most srušiti onog dana kada jedna Mađarica vjerna svom mužu
pređe preko njega.
Most je posebno lijepo gledati noću, kad se upale svjetla i obasjaju ga
cijelom njegovom dužinom i visinom, a Dunav postane veliko ogledalo u
kojem se vide njegovi obrisi.
Trg heroja: Trg heroja i Milenijumski spomenik
dominiraju jednim dijelom grada. Veličanstveni kipovi istaknutih
istorijskih ličnosti Mađarske prikazani su poput pravih heroja. A na
vrhu Milenijumskog stuba, koji se nalazi na centralnom dijelu trga,
raskošan je krilati kip anđela Gabrijela koji stoji na stubu visokom 36
metara, a koji je prema Bibliji jedan od trojice anđela koji objavljuju
ljudima božje odluke.
U sklopu Trga heroja, na njegovim bočnim stranama, nalaze se dva
značajna muzeja - Muzej lijepih umjetnosti i Muzej savremene umjetnosti,
a u neposrednoj blizini je i Zoološki vrt.
Mađarski parlament: Zgrada Mađarskog parlamenta sigurno je najpoznatiji
simbol Budimpešte. Treći je po veličini parlament u svijetu i drugi u
Evropi, odmah iza onog u Bukureštu.
Zgrada je impresivna. Ima oko 700 prozora. Uvijek su na jednoj strani
tog zdanja skele za čišćenje i, taman kad se završi jedna strana, druga
je prljava, pa je treba očistiti jer je izgrađena, kao i većina
spomenika u Mađarskoj, od mramora. Zanimljiva priča kaže da čišćenje
zgrade Parlamenta traje cijelu godinu. Počinje 1. januara i završava se
naredne godine istog datuma, kada opet počinje čišćenje strane koja se
do tog datuma isprljala. Zgrada Parlamente se pruža 268 metara u dužinu i
123 u širinu, gradilo ga je preko hiljadu radnika, ima 691 sobu, a u
njega je ugrađeno 40 kilograma zlata.
Čarde: Ako niste bili u nekoj od budimpeštanskih i
uopšte mađarskih čardi, kao da niste ni posjetili tu zemlju. Mađarska je
poznata po odličnoj hrani, a sve češće i po vinima. Tradicionalna
mjesta za isprobavanje lokalne gastronomske ponude su čarde, od kojih
neke imaju istoriju dugu i nekoliko vijekova. U njima možete isprobati
gulaše, paprikaše ili riječnu ribu spremane po specijalnim recepturama,
nakon kojih se možete zasladiti desertima i uživati s čašom tokajca,
tradicionalnog mađarskog pića. Na čardama ćete najbolje vidjeti koliko
su Mađari temperamentan narod.
Tokajac: Tokajac je najpoznatije mađarsko vino koje je
još francuski kralj Ludvig XIV nazvao "Kralj vina i vino kraljeva" i
koje je oduševilo careve, pape i sultane. Tokajac se nekada u mađarskim
apotekama mogao naći i kao lijek i bio je tada najskuplji mađarski
izvozni proizvod. Danas se tokajcu pripusuju i svojstva afrodizijaka.
Balašević u svojim pjesmama pjeva i o vinu kraljeva: "Prosto... K'o u
opereti... Sklopilo se sve... Violinist, tužni pajac, lepa žena i
tokajac...
A kulise... Zavejani grad..."
Ako vas put nanese u Budimpeštu, svakako ćete naići na još fascinantnih
građevina kao što je Budimski dvorac, Ribarska tvrđava, Sinagoga, crkva
svetog Matijaša, a takođe i na brojene prodavnice suvenira, umjereno
ljubazne prodavače, ugostitelje koji još pozdravljau sa "Kezét
csókolom", što u prevodu znači "ljubim ruke".
Trebalo bi posjetiti i poslastičarnicu "Gerbaud" (žarbo), koja je nekad
bila omiljeno okupljalište mađarskog plemstva, a koja je ime dobila po
slasnom kolaču žarbo kocke, a takođe i gradić Sveta Andrea, koji je
pravo carstvo marcipana, crkvi i drugih spomenika kulture.
Nagi Djeda Mrazovi: Ako se 7. januara zateknete u
Budimpešti, možete vidjeti nesvakidašnji prizor - trku nagih Djeda
Mrazova, dakle, na sebi imaju samo crveno-bijele kapice.
Još jedan zanimljiv podatak u vezi sa Budimpeštom kaže ovako: U danima
kada količina smoga u vazduhu pređe dozvoljenu granicu, gradski oci
izdaju naredbu da jedan dan u garažama ostaju auta sa parnim brojem na
registraciji, a naredni dan oni koji imaju neparni broj, i tako dok
vazduh ponovo ne postane dovoljno čist.
Kada se obiđe većina gradskih znamenitosti i kada se čuju zanimljive
priče o "kraljici Dunava", vrijeme je za još jedno opuštanje. To može
biti šoping, večera na brodu koji plovi Dunavom koji iza sebe ostavlja
predivne slike grada koje govore hiljadu riječi ili noćni izlazak u
brojne klubove, po kojima je Budimpešta nadaleko poznata.
Budimpešta je najljepša noću. Ukrasna svjetla Budima i Pešte gase se u
ponoć, a do tada bi trebalo obići znamenitosti toga grada, jer se u noći
otkriva i mračna strana mađarske ljepotice na Dunavu. Danju prelijep
domaćin turistima, a noću "mravinjak" beskućnika. Svijetla je to i tamna
strana Budimpešte.

Ljuta papričica


Mađari su poznati po začinjenoj hrani, a jedan od glavnih sastojaka je ljuta crvena paprika.
Oni koju su u Budimpešti prvi put obavezno moraju probati poznati mađarski gulaš, koji je mješavina govedine i povrća.
Ljutu crvenu papričicu moguće je naći u raznim oblicima: nanizanu na
konac u obliku vijenca, sušenu, u malim limenim pakovanjima koja se iz
"bisera Dunava" mogu ponijeti kao suvenir, ali i koristiti kao začin.

Taksisti


Kao u svakoj metropoli, bar za nekoliko kilometara puta zatrebaće vam
vožnja taksijem. U Budimpešti su taksisti posebno promućurni. Ako samo
ne sekund ne gledate u taksimetar, cijena vrtoglavo sakče sa 1.000 na
4.000 forinti. Kada shvate da niste njihov sugrađanin, voziće vas svim
mogućim obilaznicama do odredišta na koje treba da stignete. Ali, da se i
njima doskočiti: recite da imate samo 2.000 forinti. Neki će pristati
odmah, s nekima ćete se morati cjenjakati, ali će vas na kraju povesti.
izvor

Joj predivna je..samo sam prolazila kroz nju, ali tako bih ju rado malo bolje obišla..predivno je vidjeti ju navečer svi spomenici i stare zgrade su obasjane tako da se vidi svaka crtica na njima. Ma super je.