Slučajevi pojavljivanja duhova

First topic message reminder :


'Mušterija koju sam prevozio naprosto je nestala usred vožnje. Naknadno sam spoznao da je to bio čovjek koji je početkom godine umro i koji se za života često koristio taksijem.'


Bez obzira vjerovali vi u duhove ili ne, za taksiste Honiare, glavnoga grada Salomonovih otoka, oni su itekako stvarni. Tvrde, posljednjih su ih mjeseci noću često razvozili!

"Nedavno mi se dogodilo da mi je jedan putnik usred vožnje nestao. Kasnije sam otkrio da je to bio čovjek koji je preminuo početkom godine i koji se za života često koristio taksijem", izjavio je jedan od svjedoka za list Solomon Times.

Njegove su kolege prenijele slična iskustva, te tvrde da u posljednje vrijeme učestalo primaju fantomske pozive, odnosno da im se na zaslonima mobitela svako toliko ispisuje da nazivaju sami sebe.

"Svaki od nas koji se susreo s duhom potom bi imao problema s mučninom, a jedini lijek bio bi odlazak u crkvu", ispričali su u nastavku za taj list uplašeni taksisti, dodavši da dobar dio njih odnedavno odbija voziti noću.



Net.hr
Ovo je nešto najzanimljivije što sam u posljednje vrijeme čitao, vjerujete li da je istina?

Ma jesu..i te njihove slike ja to nebi nikom pokazivala kada bi me samo svi sprdali kao ja sad njih...da se to ptica ispraznila na staklu od vrata.. ..a ovi u šumi..to je sigurni nekakav šumski vilenjak

Svaka soba ima svoga g(h)osta

Zbog niza čudnih događaja u jednom hotelu, u škotskom mjestu Lochaber, u pomoć je pozvana lokalna grupa istjerivača duhova - Ghostbustersa. Osoblje i gosti svjedočili su brojnim neobjašnjivim događajima i ukazanjima u hotelu koja su se događala još od davne 1830-te godine.


Jim Morrison i njegova zaručnica Heather MacLeod su bivši zaposlenici Hotela Ballachulish u kojem su primijetili paranormalne aktivnosti. Par je radio u hotelu u ljeto, a nakon niza čudnih događaja kojima su svjedočili odlučili su osnovati neprofitnu organizaciju koja je trebala provesti istragu u hotelu i dokazati da duhovi tamo zaista postoje.

Jim je u hotelu radio kao portir dok je Heather bila pomoćnica domaćice kad su doživjeli svoje prvo jezivo iskustvo na tom mjestu. "Dok sam u sobi 112 i pomagao Heather da premjesti krevet čuli smo teške korake u hodniku koji su se zaustavili ispred vrata. Međutim, kad sam pogledao van nije bilo nikoga. Heather mi je rekla kako je isto to doživjela nekoliko dana ranije", rekao je Jim.

Drugom prilikom Jim se nalazio u sobi 204 kad je prozor, koji inače stoji otvoren, dva put zalupio i to sam od sebe. Podatak kako nije bilo vjetra ni propuha prestrašio je Jima koji je pogledavši na krevet primijetio udubinu kao da je netko sjedio na njemu.

Osim toga u nekim sobama se, kaže on, stekao osjećaj kao da te netko stalno promatra iako su bile potpuno prazne.
I Gwen MacAskill, glavni recepcionar u hotelu Ballachulish, tvrdi da se gosti već godinama žale na neobjašnjive fenomene koji se događaju u tom hotelu.

"Jedan gost nam je prije nekoliko godina mailom poslao fotografiju koju je snimio u sobi 215, a na kojoj se vidi nešto što sliči na malog dječaka koji stoji pored kreveta. Također je jedan naš zaposlenik iz održavanja, koji je ovdje radio 15 godina, rekao kako je i sam viđao tog dječaka.

U sobi 121 prije nekoliko godina odsjeo je jedan vozač koji je bio uvjeren da ga je nešto držalo za krevet i nije mu dalo da se ustane, a kaže i da je čuo dječje glasove u sobi što je zaista prilično čudno ka se zna da se na to mjestu davno prije kad je zgrada sagrađena nalazila dječja soba", priča MacAskill i dodaje kako su se mnogi gosti i zaposlenici žalili na neobjašnjivi zvuk koraka, klavir koji svira sam od sebe, staricu u hodniku i slične čudne stvari. Net.hr

Fast food - naruči i bježi!

Slika ne otkriva nalazili se to lice u drugoj prostoriji ili je riječ o refleksiji na staklu fotografiranih vrata, no ma što bio slučaj, autori materijala, članovi društva znanog kao Texas Spirit Seekers (Teksaški tragači za duhovima), vjeruju da je riječ o paranormalnoj pojavi.


Naime, tvrde da se u sobi iz koje je slikano nije nalazila osoba čiji bi to mogao biti odsjaj, te ističu da svaki daljni pokušaj da se fenomen racionalno objasni otežava činjenica što se ispod lica ne nazire bilo koji drugi dio tijela, bez obzira koliko se fotografija uvećavala.

Zato vjeruju da je ipak riječ o duhu, najvjerojatnije jednom od već znanih da opsjedaju Catfish Plantation restoran u Waxahachieju, gradiću smještenom pedesetak kilometara južno od Dallasa.

Leganda kaže da u toj viktorijanskoj kući sagrađenoj 1895. godine borave duše triju osoba - Willa, Caroline i Elizabeth Anderson.

Redom je riječ o bivšim stanarima koji su u kući odbrojali posljednje sate, s tom razlikom što su Will i Caroline umrli prirodnom smrću, a Elizabeth je zadavljena na dan svog vjenčanja.

Kuća je do sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila dom mnogim obiteljima, potom je nakratko prenamijenjena u liječničku ordinaciju, te je od tada restoran.

Zbog učestalih neobjašnjivih pojava je zanimljiva brojim istražiteljima paranormalnoga, a jedna od dojmljivijih priča kaže da su susret s duhom prijavili i lokalni policajci.

Navodno su primijetili čovjeka kako stoji na trijemu ispred restorana, no kada su mu krenuli ususret, muškarac je naočigled nestao.


Net.hr

Ghost je stigao – za šank

Duh nepoznate starice koji se pojavio u podzemnom baru punom gostiju u američkom gradu Northamptonu ovjekovječila je jedna gošća svojim fotoaparatom.


Bar Tunnel, koji se nalazi u sklopu restorana Union Station u Northamptonu, smješten je ispod razine zemlje, a radi se napuštenoj željezničkoj stanici sagrađenoj 1896. Mlada posjetiteljica uhvatila je fotoaparatom čudnu zelenkastu prikazu za koju mnogi vjeruju da bi mogao biti duh. Zanimljivo je da na fotografiji koju je djevojka snimila samo sekundu-dvije ranije nije bilo nikakvog obrisa duha, dok je, pak, na drugoj jasno vidljiv.

Vjeruje se kako čudan zelenkasto-bijeli obris prikazuje ženu u 60-im godinama s podignutom kosom u plavo-zelenoj haljini koja kao da lebdi u prostoru dok joj se noge ne vide, a nalazi se pored gostiju koji sjede na barskim stolicama za šankom.

• Fotografija snimljena sekundu prije
  

Djevojka koja je snimila fotografiju tvrdi da dok je snimala nije primijetila ništa neobično, kao ni ostali posjetitelji bara.

Oni koji su skloni povjerovati u paranormalno smatraju da duhovi prolaze kroz stari željeznički tunel cijelo vrijeme jer je to mjesto transporta kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. Na malo drugačiji način, očito. Net.hr

Više volim kad mislim da sam sama u sobi i neznam da okolo možda u ovom trenutku šeta neki duh...

Da, jedno je što mi mislimo, a drugo koliko nas je u sobi kad mislimo da smo sami...

Ma to neka refleksija svetlosti

Ovi momci su mnogo pomereni za jednu sekundu

A ni aparat ne moze za jednu sekundu da slika 2 puta, osim ako nije rafalno slikanje

Jedan automehaničar iz Velike Britanije tvrdi kako njegovu garažu opsjeda duh, koji je očito šaljivčina jer stalno na osoblje baca kamenje i kovanice.

Automehaničar Nick White kaže da se duh u zgradi u kojoj ima radionicu nekoliko puta materijalizirao. Spomenuta zgrada nekoć je bila crkva, a tijekom Drugog svjetskog rata privremeno je korištena i kao mrtvačnica.

White kaže da je duh pomicao hrpe guma tijekom noći dok je garaža bila zaključana. Na podu su se pojavile i dvije kovanice iz '30-ih godina prošlog stoljeća, a White vjeruje da su je ostavili duhovi. Također kaže da je vidio jednog duha u haljini koja se nosila '40-ih godina.

Prvu kovanicu, koja datira iz 1936. godine, pronašao je u veljači ove godine, a drugu, iz 1938., na gotovo istom mjestu, pronašao je u garaži prošlog tjedna zajedno s jednim zaposlenikom.

"Kad sam kupio ovu garažu čuo sam puno čudnih stvari koje su mi tad bile smiješne. No, više ne mogu reći da to nije istina. Za sve ovo jednostavno nema logičnog objašnjenja, da se kovanice pojave same od sebe. Volio bih da to nije tako. Jezivo mi je kad znam da se u garaži događa nešto čudno po noći, i to dok je zaključana", kaže White.

Zanimljivo je spomenuti kako je prijašnji vlasnik Nigel Lee jednom prilikom pozvao svećenika da obavi obred egzorcizma.

"Nigel mi je rekao sve o gumama koje se miču same od sebe dok je garaža zaključana, a i stranke su doživjele da ih netko ili nešto gađa kamenčićima i kovanicama. Normalno je da budemo skeptični kad su takve stvari u pitanju, ali ja sam sad vlasnik dviju vrlo starih kovanica za koje pojma nemam odakle su došle", rekao je White.

Net.hr

strašno,baš su interesantne ovakve stvari,zašto se meni tako nešto ne dešava :shock:

bas interesantna stvar ...voljela bih i ja da mi neko tj da na mene baca kovanice ako ista vrijede ...
jako je puno tih prica o duhovima ...ne znam sta misliti o tome ...nekad pomislim zasto da ne ...zasto ne bi postojali ...a nekad mi to skroz strano ... ali ako postoje razni dokazi koji nam tvrde ...da nismo mi sami da smo u suzivotu sa duhovima koji su tu oko nas...

Znači voljela bi da te proganjaju duhovi kod mehaničara? :

Freddy Jackson

Ovu interesantnu fotografiju, načinjenu 1919. godine prvi put je objavio Sir Victor Goddard tek 1975. godine. Fotografija predstavlja grupni portret Goddard-ovog eskadrona, koji je tokom prvogSvetskog rata služio na brodu. Na fotografiji se pojavljuje jedno lice više. Iza leđa pilota u gornjem redu, četvrtog s leva, jasno se može videti lice još jednog čoveka. Kažu da je to lice avio-mehaničara po imenu Freddy Jackson [Fredi Džekson] kojeg je ubila elisa aviona samo dva dana ranije. Sahranjen je na dan kada je ova fotografija načinjena. Svi članovi eskadrona prepoznali su njegovo lice na fotografiji.

Smatra se da je Freddy Jackson, nesvestan činjenice da je mrtav, odlučio da se pojavi na ovoj grupnoj fotografiji.



Interesantno je dodati da je Sir Victor Goddard, isto kao i Lord Combermere, imao još paranormalnih iskustava. 1935.godine, tada već Air Marshall (čin u Royal Air Force ravan generalu kopnene vojske) Sir Victor Goddard je sa svojim Hawker Hart dvokrilcem poleteo iz Edinburga u Škotskoj ka svojoj bazi u Andoveru u Engleskoj, odlučivši da usput preleti napušteni aerodrom u mestu Drem blizu Edinburga. Neupotrebljavani aerodrom je, još u to vreme, zarastao u korov, hangari su se raspadali i krave su se napasale na mestu gde su avioni pre bili parkirani. Goddard je zatim nastavio svoj let za Andover ali je naišao na neobičnu oluju. Usled jakih vetrova u neobičnim, braon-žutim oblacima izgubio je kontrolu nad avionom i počeo spiralan pad ka zemlji. Uspevši u poslednjim momentima da povrati kontrolu, uvideo je da njegov avion ponovo ide u smeru napuštenog aerodroma u mestu Drem. Kada se približio aerodromu, nevremena je odjednom nestalo i on se našao leteći kroz savršeno sunčan dan.

Ali ovaj put, dok je leteo preko aerodroma, zapazio je da sve izgleda potpuno drugačije. Hangari su bili kao novi, i četiri aviona bila su na zemlji od kojih su tri bili prepoznatljivi dvokrilci, ali obojeni u žuto što ga je začudilo, a četvrti je bio jednokrilac kojih RAF 1935.godine nije imao. Mehaničari su bili obučeni u plave uniforme što je Goddard-u bilo veoma čudno jer su u to vreme svi RAF mehaničari nosili braon uniforme. Također ga je zbunila činjenica da ga niti jedan od mehaničara na pisti nije primetio dok je preletao aerodrom. Sir Victor Goddard je zatim ponovo uleteo u nevreme ali je ovaj put uspeo da srećno stigne u Andover.

RAF je tek 1939. godine počeo da boji avione u žuto, uveo jednokrilce koje je Goddard video na pisti i promenio boju uniforme avio-mehaničara u plavo. Da li je Goddard nekako uspeo da poleti četiri godine u budućnost i da se zatim vrati nazad kroz vreme je misterija koja i dan danas čeka objašnjenje.

1982. godine, tokom posete crkvi Svetog Botolfa u Bishopsgate [Bišopsgejt] u Londonu, engleski fotograf Chris Brackley načinio je nekoliko fotografija unutrašnjosti ovog istorijskog zdanja. Niko sem njega i njegove supruge nije bio prisutan za vreme njihove posete crkvi. Kada je film razvijen, Kris je bio zaprepašćen otkrićem da se na jednoj od fotografija, na balkonu desno od oltara, nalazi lik žene u staromodnom ogrtaču.
Negativ je zatim poslat na rigorozno profesionalno ispitivanje čiji su rezultati potvrdili da se ne radi o slučaju dvostruke ekspozicije kao i da je foto-aparat kojim je fotografija načinjena u savršeno ispravnom stanju.
Nekoliko godina kasnije građevinar koji je bio zaposlen na rekonstrukciji KRIPTE u crkvi Svetog Botolfa kontaktirao je autora ove fotografije i objasnio mu da je tokom izvođenja radova, prilikom rušenja jednog zida, slučajno prevrnuo nekoliko veoma starih kovčega. Jedan od njih se otvorio prilikom pada i građevinar je video da se u njemu nalazi veoma dobro očuvano telo žene čije lice neodoljivo podseća na lice žene koja se nepozvana pojavila na ovoj fotografiji. To ga je i navelo da pronađe i kontaktira fotografa i nadopuni njegovu priču.
Ova crkve se inače po prvi puta pominje 1212. godine, mada je na tom lokalitetu i pre postojala crkva. 1247. godine na zemljištu na severnoj strani crkve sagrađen je Priorat Svete Marije od Vitlejema koje je kasnije postala čuvena Vitlejem Bolnica za Lude poznatija pod nazivom Bedlam.
Crkva je spašena od velikog požara u Londonu 2. Septembra 1666. godine, ali je 1724. godine srušena. Na istom mestu podignuta je nova crkva, a njena gradnja završena je 1729. godine

Brrr...ko se bavi s tim duhovima i naiđe na nešto.Nije da vjerujem ili ne vjerujem...nemam stav.Ne razmišljam nit želim bilo šta vidjet.

Ovaj portret "The Brown Lady" duha je nedvojbeno najpoznatija i jedna od najcjenjenijih fotografija duha ikad snimljenih. Smatra se da je to duh Lady Dorothy Townshend, supruge Charlesa Townshenda, drugog Lorda od Raynhama, stanovnika Raynham Halla u Norfolku u Engleskoj početkom 1700tih.
Bilo je glasina da je Dorothy, prije udaje za Charlesa, bila ljubavnica Lorda Whartona. Charles je sumnjao u Dorothynu nevjeru. Iako je po zapisima ona umrla i pokopana 1726, sumnja se da je sprovod bio lažan i da je Charles zaključao svoju ženu daleko u udaljenom kutu kuće, sve do njene smrti mnogo godina kasnije.
Vjeruje se da Dorothyn duh opsjeda hrastovo stubište i druga područja Raynham Halla.
U ranim 1800-im, kralj George IV, boraveći u Raynhamu, vidio je lik žene u smeđoj haljini kako stoji pored njegova kreveta.
Opet je viđena kako stoji u dvorani godine 1835. od strane pukovnika Loftusa, koji je bio u posjeti za Božićne blagdane. On ju je vidio i tjedan dana kasnije i opisao ju kao pojavu obučenu u smeđu satensku haljinu, i kože koja sjaji blijedom Luminiscencijom.
Također mu se učinilo da su joj oči bile izbuljene.
Nekoliko godina kasnije, kapetan Frederick Marryat i dva prijatelja vidjeli su "Brown Lady" kako klizi po stepenicama hodnika, noseći fenjer.
Nakon što je prošla, kako Marryat kazuje, ona se namrštila na muškarce na "đavolski način." Marryat je pucao iz pištolja na prikazu, ali je metak jednostavno prošao kroz nju.
Ova poznata fotografija je snimljena u rujnu 1936. od strane kapetana Provanda i Indre Shira, dva fotografa koji su bili određeni fotografirati Raynham Hall za Country Life magazin.
To je dogodilo ovako, prema Shirinom svjedočenju:
"Kapetan Provand snimio je jednu fotografiju, a ja sam osvjetljavao scenu reflektorom.
On je vršio fokusiranje za drugi snimak; ja sam stajao uz njega iza kamere s reflektorom u ruci, gledajući ravno gore uz stubište.
Odjednom sam otkrio eterično prikriveni oblik kako dolazi polako niz stepenice. Prilično uzbuđeno, uzviknuo sam oštro: "Brzo, brzo, ima 'nešto', i pritisnuo okidač bljeskalice.
Nakon bljeska i zatvaranja zatvarača, kapetan Provand uklonio je platno iz glave fotoaparata i okrećući se rekao: 'Čemu to uzbuđenje? "
Nakon razvijanja filma, slika duha Brown Lady viđena je po prvi put. Objavljena je 16. prosinca 1936. u magazinu Country Life. Duh je otada viđan povremeno.

19. studenog 1995, Wem Town Hall u Shropshireu, Engleska izgorio je do temelja. Mnogo gledatelja okupilo se da gledaju kako staru zgradu sagrađenu 1905 proždire plamen.
Tony O'Rahilly, lokalni stanovnik, bio je jedan od tih promatrača i snimao je fotografije spektakla sa 200 mm telefoto objektivom s lokacije preko ulice. Jedna od tih fotografija pokazuje nešto nalik maloj, djelomično transparentnoj djevojki koja stoji na vratima.
Niti O'Rahilly niti bilo koji drugi promatrač ili vatrogasac nije se prisjetio viđenja te djevojke tamo.
O'Rahilly je poslao fotografiju Udruženju za znanstveno proučavanje neobičnih fenomena koji su je, pak, poslali na analizu Dr. Vernonu Harrisonu, fotografskom stručnjaku i bivšem predsjedniku Royal Photographic Society.
Harrison je pažljivo ispitao i sliku i originalni negativ, te je zaključio da je pravi.
"Negativ je jednostavno crno-bijeli komad filma i ne pokazuje znakove da je miješan sa bilo čime neovlašteno", rekao je Harrison.
Ali tko je djevojčica?
Wem, mirni gradić u sjevernom Shropshireu, bio je opustošen požarom u prošlosti.
Godine 1677, povijesni zapisi nam govore, vatra je uništila mnoge od starih gradskih drvenih kuća.
Mlada djevojka po imenu Jane Churm, legende kažu, slučajno je zapalila krov sa svijećom.
Mnogi vjeruju da joj duh opsjeda taj prostor i bio je viđen u još nekoliko navrata.

Obično su ti veliki dvorci mjesto za duhove.Izgleda da se neke stvari nisu u prošlosti riješile...i duhovi su ostali....

E ovako.....dok smo brat i ja isli u gimnaziju, tad je bilo u modi zvati duhove......neki su se odazvali, neki ne.....ja se nisam upustala u takvo sto.....i gledam ja televiziju, sve zatvoreno, kad odjedanput tresnu vrata, filadendron koji je stajao pored vrata, poceo se micati kao da netko prolazi....
Prvo sam zinula od straha, a onda sam pozvala brata i pitala ga, da li je slucajno koji duh ostao, da nije htio otici.....rekao je da .....
Jedva ga je potjerao tamo gdje mu je mjesto.....nakon toga, bratu vise nije palo na pamet da se igra s takvim stvarima.
Istina je, nista nisam izmislila.
I vjerujem da ima duhova.

I ja sam se igrala tih igrica.Nešto je bilo sa knjigom...pa je knjiga kao skakala,to se kao duh javljao,pa svi pobježali.Ma znala sam ja da je to neka caka

iskreno ne sjecam se knjige, ja sam bila u drugoj sobi, dok je brat s drustvom se igrao oko toga

Kuća duhova

Odmah nakon venčanja mladi bračni par Bil i Kristl Monro preselio se u jednu kuću na periferiji Holivuda. Nedugo posle useljenja ugledali su čudne ljude ubučene kao da su iz srednjeg veka kako napuštaju jednu kuću sa polomljenim prozorima u kojoj su mislili da niko ne živi. Čudni ljudi su im se osmehnuli i držeći se za ruke otišli u nepoznatom pravcu. Mladi bračni par je kasnije sa drugim komšijama razgovarao o toj kući i ljudima koji žive u njoj ali imali su šta da čuju. Komšije su rekle da su to duhovi koji već godinama žive u toj kući. Da se užasno naljute kad neko uđe i onda lupaju stvari od prozore i gađaju posetioce raznim stvarima.

bolje da su došli kod mene...imam neka iskustva u isterivanju tih nečastivih sila..

Poznato mi je

Na sjeveru Engleske, u North Yorkshireu, tajanstveni muškarac odjeven u staromodnu odjeću viđen je u vijećnici grada Selbyja, no ne radi se o gradonačelniku, već o pravom duhu

Čudnu utvaru primijetila je nedavno jedna žena koja radi u uredu gradonačelnika kad je kasno navečer zaključavala zgradu koja je pak nekoć bila metodistička kapelica.

Zaposlenica nije željela da se sazna njezin identitet kako joj se kolege ne bi rugale, a cijelu je priču u njezino ime ispričao gradonačelnik Selbyja Coun Steve Shaw-Wright.

"Čula je buku u predvorju što nije ništa neobično jer tamo ljudi često čekaju lift. No, kad je prošla kroz predvorje tamo nikog nije bilo, a u prvi tren je pomislila da su ljudi koji su stvarali buku već otišli", rekao je gradonačelnik nastavivši svoju priču.

"Provjerila je ima li koga u zahodima, a kad je vidjela da su prazni zaključala ih je. No kad se vraćala u glavni hodnik ugledala je muškarca na balkonu i upitala ga što radi tamo. Nije ništa rekao, ali se s balkona uputio prema stepenicama koje su jedini izlaz. Ona je zatim otišla otključati donja vrata da bi on mogao izaći van, čekala ga je ali on nije silazio. Ponovo se popela gore na kat, ali tamo nikog nije bilo", prepričao je detaljno taj događaj gradonačelnik.

Coun Shaw-Wright kaže da je muškarca opisala kao tamnokosog u dugoj jakni od baršuna. On kaže da zgrada vijećnice datira još iz 1862. godine i da je u početku u njoj bila metodistička kapelica, a na tom je zemljištu bila i kuća za svećenike. Otad je bila korištena u različite svrhe, a jedno vrijeme je bila i zdravstvena ustanova ali i skladište za gume.

Nakon što se pročulo za prisustvo duha u zgradi mnogi su se zaposlenici ohrabrili i priznali da su i sami znali čuti korake na prvom katu iako tamo u tim trenucima 100% nikog nije bilo, a primijetili su i kako se električki uređaji često pale i gase sami od sebe.

"Detaljno ćemo istražiti što se događa i pitati bivše vlasnike zgrade jesu li primijetili nešto slično ili bilo što neobično", rekao je gradonačelnik.
Net.hr

U zgradi izdavača novina Oakland Leader u Kaliforniji već godinama obitavaju i neki drugi zaposlenici koji se ne nalaze na platnom spisku tvrtke. Brojni bivši i sadašnji zaposlenici doživjeli su razna čudna iskustva a neki su uvjereni kako su vidjeli duha

Da su neki zaposlenici zaista vidjeli duha sad je konačno i dokazano. Naime, u subotu 17. travnja grupa za istraživanja paranormaanih pojava postavila je sofisticiranu opremu u nadi da će doći do dokaza da u pričama zaposlenika o tzv. nepozvanim gostima barem donekle ima istine. No, na kraju se ispostavilo kako su istražitelji imali danima o čemu pričati.

Urednica lista Marg Jackson, koja u novinama radi već 17 godina, bila je s istražiteljima dok su postavljali opremu jer je kaže bila znatiželjna da sazna što će otkriti jer je i sama doživjela nekoliko čudnih incidenata koje je teško logički objasniti.

"Jedne večeri dok sam dokasna radila sa mnom u uredu je bila i moja kćer i vidjela je krajem oka kako netko prolazi pored vrata. Otišla sam do nje da vidim što radi jer sam pretpostavila da je krenula prema sobi za odmor, no kad sam došla tamo svjetla su bila ugašena, a nje nije bilo tamo. Ona je cijelo vrijeme sjedila za stolom na suprotnom djelu sobe, tako da ta sjena nikako nije mogla biti njezina, a nikog drugog u tom trenutku nije bilo u zgradi", ispričala je zbunjena i pomalo prestrašena Marg.

U drugim incidentima TV se palila sama od sebe, svjetla također u nekim dijelovima zgrade u gluho doba noći čuli bi se udarci.
Kada su istražitelji došlu zgradu odmah su uočili nekoliko izrazito osjetljivih mjesta, stol u jednoj staroj radnoj sobi i prostorije koje koriste kreativni direktor. Stol za 'layout' je ogroman komad namještaja koji se već godinama ne koriste u originalne svrhe i samo skuplja prašinu te hrpe starih novina, posebno je bio zanimljiv lovcima na duhove.

Opremom su također ustanovili da u određenim dijelovima prostorija temperatura naglo pada bez obzira na rad klima uređaja. No, s druge strane 'najvruće' mjesto u zgradi je ured kreativnog direktora gdje su opremom zabilježene fluktuacije u elektromagnetnim poljima.

Nakon svih ovih informacija i detaljnog izvješća nije poznato osjećaju li se zaposlenici sada bolje ili jedva čekaju da pobjegnu glavom bez obzira i pronađu novi posao.
Net.hr