Konačni susret

U svijetu danas postoje dvije škole mišljenja o "letecim tanjirima". Oni koji veruju u njih i oni koji ocjenjuju da na nebu ima neceg cudnog i neobjašnjenog, ali to ne moraju biti letjelice iz svemira. Skoro 50 godina nakon leta Kenetha Arnolda bitka ove dvije škole traje i danas.
Postoji nešto što se zove "zeleni pojas" (Green belt), to je pojas unutar kojeg bi planet trebao kružiti oko zvijezde da bi imao uvjete prikladne za život kakav se razvio na Zemlji. Sama ideja pojasa poprilicno je nepotrebna, a možda i umišljena. To što zemljani ne bi mogli živjeti izvan njega ne znaci da netko drugi ne bi. Uostalom postoje i podrucja na Zemlji koja nikako ne spadaju u "za život moguc okoliš", pa su u njima pronadeni živi organizmi. Primjer su i trenutno najmanji organizmi na planetu koji žive u vodi koja gotovo kljuca. Neposredno uz izvore vruceg plina na dnu okeana, na temperaturi i pritisku koji teško podnose i najmodernije istraživacke podmornice, život buja. Štakori i škorpioni toliko su otporni na zracenje da bi nakon nuklearnog rata na Zemlji bez ikakvih problema preživjeli, samo je pitanje što bi jeli. Neki pauci toliko su lagani i otporni da ih
vjetar diže visoko u atmosferu gdje se zamrznu i nakon ponovnog vracanja na zemlju nastavljaju živjeti. Neke vrste zmija preko zime su zamrznute, a u proljece gmižu kao da im se ništa nije dogodilo. Ovakvih primjera ima stotine, cak i ako se izbace oni Ericha Von Dänikena o mušicama pronadenim u nuklearnom reaktoru.

Covjek nije bio prvo bice koje je hodalo zemljom, nije ni prvi plivao vodom, letio zrakom, pa vjerovatno nije ni prvi putovao svemirom. Prije njega sve su to ucinili milijoni drugih životinja, a mnoge su i dan danas u tome uspješnije. Kada se razmišlja o životu u svemiru misli se na planete, minijaturne tacke u njemu. Zašto "citav" svemir ne bi mogao biti životni prostor nekih bica ? Kao što je okean prikladniji prostor za velike organizme od kopna tako je i svemir prikladan za život bica covjeku nepojmljivih dimenzija. Divovi od nekoliko desetaka ili stotina kilometara mogli bi vijekovima ploviti medu zvijezdama u potrazi za partnerom ili hranom.

Temelj života na Zemlji je Ugljik. Teoretski, tako raznolik život mogao bi se razviti na bazi, takoder 4-valentnog, Silicija. Život na Zemlji kakvog poznajemo samo je jedan od miliona mogucih oblika. Ako se to shvati, puno ce se lakše prihvatiti cinjenica da su šanse za njegov nastanak velike. Koliko je svemir velik, nitko ne zna, te se kako primjer može uzeti podatak od "10 milijardi bilijona zvijezda", koji je spomenuo Carl Sagan. I njegov broj je samo procjena ali vrlo je vjerovatno da nije znatno manji, te sama rasprava o postojanju drugih civilizacija u svemiru bi
išla u nedogled. Ono što paralelno dolazi s velicinom svemira je i njegova starost. Einstein je bio pametan covjek i ako je vjerovati njegovim pretpostavkama ništa
se ne može kretati vecom brzinom od svjetlosti, te se tako ni svemir ne bi smio širiti brzinom vecom od 300.000km/s.

Procijenjena velicina svemira je negdje oko 15 milijardi svjetlosnih godina te uz najvecu mogucu brzinu širenja svemir mora biti star barem isto toliko milijardi godina. Prema nekim pretpostavkama vijek trajanja jedne civilizacije ne bi trebao trajati više od 100.000 godina. Ljudska je tek prevalila par postotaka ove brojke. Ono što bi ljudsku civilizaciju moglo uništiti su razlicite svemirske katastrofe, poput npr. kometa. Takve stvari su se dogodile i dinosaurusima, te uvijek postoji mogucnost da se to dogodi i covjecanstvu. Postavlja se pitanje, kolike su šanse da se trajanja dviju civilizacija preklope u periodu od 15 milijardi godina ? Naravno, veoma male. Ako se kao dodatni uslov stavi i to da te dvije civilizacije moraju nastati u bliskom susjedstvu od nekih 1000 svjetlosnih godina rezultat je još porazniji. Broj vanzemaljskih civilizacija koje se "službeno" pominju je negdje izmedu 50 i 100 civilizacija.

Nakon svega iznešenog dobija se jednostavan zakljucak da život izvan našeg planeta vjerojatno postoji i to u mnoštvu razlicitih oblika o kojima možda nikada nismo ni razmišljali. Ako vec postoje, moguce je i da nas posjecuju. Skeptici ce reci da je to nešto manje vjerojatno, ali ipak moguce…

vjerujem da postoji život i na drugim planetama. tko zna koliki je svemir? tko zna što je svemir ustvari?
zašto bi mi bili jedina živa bića u svemiru?

U svakom slučaju, zašto bi bilo sami, nema smisla. Uostalom i nije lijepo biti usamljen.

Istina, dinosaure je uništio veliki asteroid dug 70 kilometara no to ne mora biti slučaj i kod ljudi.Dinoasuri u to vrijeme nisu imali sredstva da bi uništili takav velik asteroid, a danas ljudska civilizacija može par desetaka godina unaprijed predvidjeti asteroid i imati na raspologanju dosta vremena kako da ga uništi na nekoliko manjih djelova.

Tako da šanse da bi Zemlju uništio asteroid su jako jako male.