Što je štitnjača i čemu služi? Kako je građena? Koje su najpoznatije
bolesti štitnjače? Kako ih prepoznati? Kako ih liječiti? Na ta i slična
pitanja, za vas je odgovorio dr. Ante Škaro, otorinolaringolog i kirurg
glave i vrata te osnivač i ravnatelj Poliklinike Leptir.
ANATOMIJA ŠTITNE ŽLIJEZDE Štitna žlijezda, štitnjača (lat. thyroidea) je endokrini (hormonalni)
organ i ubraja se u skupinu najprokrvljenijih organa ljudskog tijela.
Smještena je u prednjoj donjoj trećini vrata te poput potkove obuhvaća
dišnu cijev (dušnik). Štitnjača ima oblik leptira koju čine desni i
lijevi režanj, a povezani su istmusom (tkivnom premosnicom) koji prolazi
ispred dušnika i ispod grkljana. Svaki režanj širok je 20-25 mm i
dugačak 40 mm.
Volumen štitnjače je od 15 do 30 cm3, a masa normalne štitnjače iznosi
od 16 do 25g što ovisi o njezinom funkcionalnom stanju, spolu osobe
(žene - 14,5g / muškarci - 18g), hormonskom statusu (za vrijeme
menstruacije povećanje obujma i mase za 50%), te veličine osobe. Štitnoj
žlijezdi dotječe krv dvjema tiroidnim arterijama (gornje i donje) a
otječe dvama venskim sustavima. Cijela žlijezda isprepletena je limfnim
putovima i brojnim živčanim vlaknima (izravan živčani utjecaj na
hormonsku sekreciju žlijezde). Mikroskopski štitna žlijezda građena je
od manjih podjedinica zvanih folikuli koji su poput mjehurića. Folikule
grade žljezdane epitelne stanice zvane tireociti koji proizvode hormone i
koloid (gusta tekućina u kojoj je koncentriran
tireoglobulin-bjelančevina na koju su vezani hormoni štitnjače).
Uz štitnu žlijezdu smještena su mala ovalna tjelešca koja se zovu
doštitne ili paratireoidne žlijezde. Uz svaki režanj štitnjače nalazimo
po dvije doštitne žlijezde (gornja i donja), sveukupno četiri. Veličina
žlijezde je oko 4x3x2 mm, a težina od 30 do 80 mg. Žlijezde su građene
od glavnih stanica koje sadržavaju sekretorna zrnca doštitnog hormona
(PTH- paratireoidni hormon). Te žlijezde luče parathormon (PTH) koji
regulira normalnu koncetraciju kalcija u krvi. Za izvođenje kirurškog
zahvata bitan je njihov položaj i razlikovanje od limfnog čvora, masnog
tkiva ili tkiva štitnjače.
FIZIOLOGIJA ŠTITNE ŽLIJEZDE Štitnjača
luči dva hormona: tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) koji su građeni od
kemijskog elementa joda (I). Hormoni štitnjače u organizmu održavaju
bazalni (osnovni) metabolizam stanica, i to tako da manjak hormona
usporava bazalni metabolizam za oko 40%, odnosno višak hormona ubrzava
bazalni metabolizam za 60% do 100 % iznad normalnih vrijednosti. Pod
utjecajem hormona štitnjače dolazi do povećane sinteze i razgradnje
bjelančevina, pospješuje se metabolizam masti i ugljikohidrata, potiče
rast mladih ljudi te se pojačavaju mentalni procesi.
Dakle, hormoni (T3 i T4) utječu na rast i razvoj organizma, kretanje,
spavanje, dišni i srčanožilni sustav, mozak, probavu te rad ostalih
žlijezda (npr. spolnih žlijezda). Samo lučenje hormona štitnjače (T3 i
T4) regulira hipofiza (žlijezda u mozgu) sa svojim tiroid stimulirajućim
hormonom (TSH - thyroid stimulating hormone) koji je pod nadzorom
mozga, točnije hipotalamusa putem hormona koji oslobađa tireotropin (TRH
- thyrotropin releasing hormone).
Regulacija i nadzor lučenja hormona štitnjače bitni su za održavanje
stalne koncentracije tih hormona u krvi. Regulacija se odvija ovim
mehanizmom, tako da manju količinu T3 i T4 hormona u krvi registrira
hipofiza koja proizvede i izluči u krvotok više TSH-a koji će pojačano
stimulirati štitnjaču na lučenje T3 i T4 hormona, i obrnuto, kod veće
količine T3 i T4 hormona hipofiza proizvede i izluči manje TSH-a. Od
oslobođenih hormona u krvotoku je oko 90% tiroksina (T4) i nešto manje
od 10% trijodtironina (T3). Kasnije se u krvotoku dio T4 hormona
pretvori u T3. U stanicama tkiva hormon T3 oko četiri puta snažnije
djeluje, a hormon T4 četiri puta dulje.
FUNKCIONALNE BOLESTI ŠTITNE ŽLIJEZDE HIPERTIREOIDIZAM Hipertireoza (lat. hyperthyreosis), tireotoksikoza je stanje u kojem
prevladava prekomjerno stvaranje i izlučivanje hormona iz štitnjače.
Glavni pokazatelj ovog stanja je povišena koncetracija hormona štitnjače
T3 (>2,33 nmol/L) i T4 (>154 nmol/L) te snižena koncetracija
TSH-a (< 0,35 mJ/L).
Najčešći uzrok u 70-80% slučajeva je Basedow-Gravesova bolest (difuzna
toksična guša). Radi se o autoimunoj bolesti koja se javlja u mlađih
žena i bolest je obilježena difuzno povećanom štitnjačom, egzoftalmusom
(buljavim očima) i simptomima hipertireoze.
Obilježje je te bolesti prisutnost protutijela (anti-TPO, anti-Tg) koja
djeluju na vlastite stanice štitnjače, tako da slično djelovanju TSH-a
stimuliraju štitnjaču na pojačano stvaranje i lučenje hormona štitnjače
(T3 i T4). Drugi česti uzroci hipertireoze su: multinodozna toksična
struma, toksični adenom i tireoiditisi. Glavna karakteristika
multinodozne toksične strume (lat. struma multinodosa toxica glandullae
thyreoideae) su brojni čvorovi u štitnoj žlijezdi koji autonomno, bez
kontrole TSH-a (hipofize), pojačano luče hormone štitnjače.
Toksični adenom (lat. adenoma toxicum gl.thy.) je dobroćudni tumor (na
scintigrafiji "vrući čvor") koji na isti način autonomno, bez kontrole
TSH-a pojačano luči hormone štitnjače. Kod tireoiditisa kao što su
subakutna upala štitnjače (lat. thyreoiditis subacuta de Quervain) i
kronični limfocitni tireoiditis (lat. thyreoiditis chronica Hashimoto) u
početku bolesti može se javiti prolazna hipertireoza zbog oslobađanja
hormona štitnjače iz tkiva oštećenoga upalom.
Simptomi hipertireoze su:
- nervoza
- nemir
- razdražljivost
- umor
- malaksalost
- nesanica
- tremor
- pojačano znojenje
- opadanje kose
- lupanje srca (tahikardija)
- povišen arterijski tlak
- mršavljenje
- učestale stolice
- poremećaj menstrualnog ciklusa
- povećana štitna žlijezda (guša) i pritisak u vratu
(osjećaj gušenja)
- egzoftalmus (buljave oči, dvoslike, smetnje vida).
Liječenje hipertireoze se provodi na tri
načina: 1. medikamentno (lijekovima)
2. radioaktivnim jodom (I-131)
3. operacijom.
Medikametno liječenje se zasniva na uporabi lijekova koji sprečavaju
proces proizvodnje hormona štitnjače tzv. tireostaticima. Od
antireoidnih lijekova u uporabi su propiltiouracil i derivati
tiomidazola (Thiamazol, Methamizol, Carbimazol). Dugotrajno liječenje
antireoidnim lijekovima može štetno djelovati na koštanu srž (poremećaj
stvaranja krvnih stanica). Često je zbog srčanih smetnji (ubrzanog rada
srca) potrebno uključiti i tzv. beta adrenergične blokatore (Propanolol,
Atenolol i sl.). Slučajevi kod kojih dugotrajno liječenje antireoidnim
lijekovima nije dovelo do normalizacije hormona zahtijevaju nastavak
liječenja radioaktivnim jodom ili operacijom.
HIPOTIREOIDIZAM Hipotireoza (lat. hypothyreosis) je stanje smanjene funkcije štitne
žlijezde. Glavni pokazatelj ovog stanja je snižena koncentracija hormona
štitnjače, T3 (<0,75 nmol/L) i T4 (<58 nmol/L) te povišena
koncentracija TSH-a (>5,00 mJ/L).
Smanjena funkcija štitnjače uzrokuje nedostatak hormona koji dovodi do
usporavanja metabolizma u stanicama, tkivima i cijelom organizmu.
Najčešći uzrok hipotireoze je Hashimotov tireoiditis (kronični
limfocitni tireoiditis ili limfomatozna struma). To je autoimuna ili
autodestruktivna bolest kod koje zbog poremećenog imunološkog sustava
dolazi do kronične (dugotrajne) destrukcije tkiva štitnjače uz
posljedično popunjavanje defekta fibroznim (ožiljnim) tkivom i
limfocitima.
Za bolest su karakteristična pozitivna protutijela na tireoglobulin,
anti-Tg (>34 J/ml) i tireoidnu peroksidazu, anti-TPO (>12 J/ml).
Češća je kod žena i učestalost raste s dobi. U početku bolesti može se
javiti prolazna hipertireoza zbog naglog oslobađanja hormona iz
oštećenog tkiva. Drugi uzroci hipotireoze su: ostale autoimune bolesti
(reumatoidni arthritis, diabetes mellitus typI, perniciozna anemia,
vitiligo i dr.), ostali tireoiditisi (Riedelova guša, subakutni
tireoiditis), trudnoća, litij (manično-depresivna bolesti), dob (10%
svih žena starijih od 50 g. imaju hipotireozu) te stanja nakon liječenja
radioaktivnim jodom ili operacijom.
Simptomi hipotireoze su:
- slabost
- pospanost
- umor
- depresija
- pomanjakanje koncetracije
- usporen ritam srca (bradikardija)
- neuredne i bolne menstruacije
- smanjen apetit
- debljanje
- promuklost
- zatvor
- blijeda i suha koža
- podbuhlo lice
- zadebljan jezik
- natečene ruke i stopala
- miksedem (generalizirani otok).
Nedostatak hormona u dječjoj dobi izaziva izrazito usporen mentalni i
psihofizički razvoj (bolest se zove "kretenizam").
Liječenje hipotireoze se zasniva na hormonskoj
supstitucijskoj (nadomjesnoj) terapiji levotiroksinom (Euthyrox,
Vobenol, Novothyral, Eltroxin, Thyrex) u dnevnoj dozi od 25 do 250 ug.
Izvor