Radimo, kupujemo, a da li živimo?

Živimo u vremenu gdje se radi, radi i radi, samo da bi se stvarala materijalna sredstva, a ni ne pitamo se da li možda ima nešto više od toga.

Živimo u vremenu materijalnih stvaranja, gdje se radi, radi i radi, samo da bi se stvarala materijalna sredstva. Ne kažem da je išta loše u materijalnim stvarima ali pitam se da li nam je potrebno baš toliko svega toga. Svake godine izađe čitava paleta mobilnih telefona i automobila, proizvodi se mnoštvo kojekakvih proizvoda za koje se možemo pitati da li nam uopšte trebaju. Danas ljudi rade i više nego što trebaju, gledaju da rade i prekovremeno da bi zaradili što više novca i kupili što više stvari.

Pa nama u suštini ni ne treba toliko stvari da bi živjeli i bili sretni. Danas ljudi više ni ne posmatraju svijet oko sebe već samo obilaze prodavnice i kupuju, pa onda sjede u kući i druže se sa svim tim svojim stvarima. Čovjek je zaboravio šta znači izaći i prošetati, a mnogi su toliko zauzeti da čak ni ne sreću druge, a možda čak ni nemaju prijatelja. Takvima čitavo vrijeme odlazi na posao, gledanje televizora ili sređivanje kuće putem kupovanja kojekakvih stvari.

Stvari jednostavno tako stoje i ljudi ni ne razmišljaju puno već samo slijede struju u koju su uplivali. Znam da se to ne može baš puno izmjeniti ali možemo makar pokušati da se ne gubimo toliko u svom tom materijalnom svijetu. Možemo izaći napolje u šetnju ali ne po prodavnicama već u prirodu. Možemo se sresti sa svojim prijateljima poslije posla umjesto da sjedimo uz TV i kompjuter.

Tada ćemo možda i primjetiti kako je sve to ipak prirodnije i kako nas više ispunjava od tolikog druženja sa kojekakvim aparatima. I mislim da je krajnje vrijeme da se tako nešto stvarno i uradi. A vremenom ljudi možda i shvate da nije baš sve u poslu već da ima i nešto što se zove život! No, ostavićemo tu temu za neki drugi put.
izvor

Pa nama u suštini ni ne treba toliko stvari da bi živjeli i bili sretni. Danas ljudi više ni ne posmatraju svijet oko sebe već samo obilaze prodavnice i kupuju, pa onda sjede u kući i druže se sa svim tim svojim stvarima. Čovjek je zaboravio šta znači izaći i prošetati, a mnogi su toliko zauzeti da čak ni ne sreću druge, a možda čak ni nemaju prijatelja. Takvima čitavo vrijeme odlazi na posao, gledanje televizora ili sređivanje kuće putem kupovanja kojekakvih stvari.


Ovo danas ljudi više ni ne posmatraju svijet oko sebe,kako je to točno svi žive taj neki svoj život koji se sastoji od rada i samo razmišljanju kako sad ovo,ono,a ni ne zastanu da pogledaju ono što im je pred nosom,mogu reći za sebe da i ja gledam rad,rad al isto tako posebno u zadnje vrijeme zastanem pogledam nebo,odem prošetati plažom male te sitnice koje ne može zamjeniti ni novac,a ni materijalne stvari.Samo treba naći mjeru u svemu da treba,mora se raditi,al isto tako i uživati u onim malim stvarima koje puno ljudi je zaboravilo.

Vječna tema između mene i muža,moraš li toliko radit,moraš li imat sve to .Život prolazi pokraj nas ,ne kažem znam ja zagalamit i reći idemo van na večeru ,idemo danas na kupanje itd.I upravo kad se opustimo ,uživamo uz dobru večeru zazvoni taj prokleti mobitel i pokvari sve.Posao,obaveze i tako iz dana u dan.Naši roditelji su jako teško živjeli ,radili su i oni ali bili su sretniji ,manje su tražili od života ,a mi,jurimo za novcem ,a život prolazi kraj nas

ma kakav zivot, mi smo robovi danasnjeg vremena i htijeo ili ne
ne mozes se izvuc iz toga.
Sto vise radis, sve manje imas i to u svakom pogledu.
Danas vlada konkurencija, i ne daj boze da ovaj ili onaj ima vecu kucu ili bolji auto, odmah se to mora prestic, uvaljuje se u dugove sve dok ne stignu do guse, nervoza se stvara i briga.
Vidis vec kod dijece, zao ti da nemaju sta i drugi, pa se trudis da im ostvaris svasta a ubiti im oduzimas sa tim ono sta je najbitnije , vrijeme.

Citat :

Danas vlada konkurencija, i ne daj boze da ovaj ili onaj ima vecu kucu ili bolji auto, odmah se to mora prestic, uvaljuje se u dugove sve dok ne stignu do guse, nervoza se stvara i briga.

e ovo ne razumijem kod ljudi ..uvaljivati se u dugove ..grcati ..samo da bi imali kao drugi tj bili bolji od drugih u materijalnom smislu ..a ne razmisljaju da li su i koliko su sretniji od drugih ...i koliko bi mogli vise pruziti i sebi i svojoj djeci ziveci zivot na malo drugaciji nacin ..danas da bi opstao moras raditi tj vecinu vremena provode ljudi na poslu ..crkavajuci za ono osnovno ..i onda kad dodu kuci hiljadu misli kako nabaviti nesto ..kako dici jos jedan kredit ..umjesto da se okrenu malo oko sebe ..jer zivot prolazi u trenu ..koliko ih ima i ne primjete kako im brzo djeca odrastu

kako smo donedavno živjeli bez mobilnih telefona, bez kompa?
ne kažem da to nemam prednosti i da se tehnika ne treba razvijati, jer nam na neki način, olakšava život
međutim, biti ovisnik o materijalnom, a zanemariti duhovno, zanemariti sebe - e to ne razumijem
a niti se trudim razumjeti, jer onome kome je važniji auto, mobitel, prestiš, kome je sve to važnije od duhovnog, od sebe, od obitelji, od prijatelja, od najjednostavije rečeno - čitanje dobre knjige...od usavršavanja samog sebe - takvom čovjeku je zapravo mjesto u krdu ovaca....pod vodstvom pastira koji će i dalje uspješno manipulirati...

E ,sad e ovo pitanje pojedinaca. Cesto se pitam kako bi bilo da jedno tjedan dana nema struje itd. I da nema goriva itd. I bas bi me rekacije zanimale. To sam dozivio i zivjeti se moze bez svega toga. Naravno ne treba se vracati unazad. Ali treba biti sposoban da se zivi i bez mobilnog i bez neta i auta itd. Kad mi kazu ,joj sta cu bez auta...Mobilni mi nema domet itd. Ili kako cu bez neta...Ili ko danas jos kruh kuha...Pekara se zatvori i kolaps...zato sam sretan sto sam zivio p.n.e. i znam kako izgleda , a novoj stvari svaka cast , samo moze se i bez nje...

Ja mislim da je novac taj koji upravlja i uništava ljude

sumrak je napisao/la:

Cesto se pitam kako bi bilo da jedno tjedan dana nema struje itd. I da nema goriva itd. I bas bi me rekacije zanimale. To sam dozivio i zivjeti se moze bez svega toga.

bez svega se moze ...i struje i vode u kuci ..ne kazem da je lijepo uzasno je ..ali se moze bez svega ....ne treba sad se zrtvovati i patiti u tolikoj mjeri ..ali kod nas se kaze pokrij se koliko ti je jorgan dug..ljudi mnogi ne shvataju da mogu raditi ..stvarati ..ali da treba i da uzivaju u tome sto stvore ..a ne da im apetit svaki dan sve vise raste ..stvori koliko ti treba ..ne gubi uzalud vrijeme ..zivot prode u trci da imas vise nego komsija ..

Većina je danas ovisna o materijalnim stvarima,imamo mnogo tehnologije koja nam olakšava život ali nekima ni to nije dovoljno pa nakrcavaju svega i svačega,umnožavaju automobile i nekretnine i danonoćno šljakaju da bi tome služili.To je pitanje prestiža i kao takvi teško da srcem i dušom mogu uživati u tome.Oni zapravo postaju robovima svega toga a najveće zadovoljstvo im je poprskati nekoga projurivši u najnovijem terencu svom brzinom preko lokve vode... : ili na puna usta nabrajati što sve posjeduju. Ne znaju uživati u tim stvarima nego u onome što imaju i stalno su nezadovoljni i fali ono nešto, no nisu u stanju odgonetnuti što to? Sreća je imati dovoljno,znati to cijeniti i iskoristiti na vlastito zadovoljstvo ali i biti spreman da uvijek postoji mogućnost da ostaneš bez svega. Realno gledajući globalnu situaciju u svijetu i kamo nas svjetski lideri vode pogotovo oni u sjeni za koje se ni ne zna sve je moguće, pa i taj scenarij.

To je jednostavno takva ljudska priroda, slabost na moć. Novac je u današnjem svijetu moć, s njim možeš sve (ne doslovno, naravno) i sve je podređeno njemu. Zašto radimo? Da zaradimo novac jer nam on prokleto treba, za kuću, za struju, za vodu, za auto, za benzin, za mobitel... Da, mi možemo bez mnogo stvari koje postoje, i prije smo bez njih živjeli. No što bi se desilo da sada odjednom oduzmemo tehnologiju ljudima? Pa puno njih bi umrlo jer ne bi znali preživjeti, neki naučeni na gurmanski lagodan život, naučeni na služenje tehnologijom pri svemu... Pa čak ni to! Uz svu tu tehnologiju, u dvadesetima ima toliko ljudi koji ništa ne znaju skuhati, čak ni najjednostavnije stvari. Hello, o kojem preživljavanju uopće da pričamo. Robovi smo današnjeg svijeta kako je spomenuto.

Koliko god to bio život koji nam se ne sviđa, nema smisla bježati od svega toga, i mi smo dio tog svijeta. Valja se prilagoditi na promjene i na okolinu. Tehnologija nije ta koja je loša, olakšava nam mnoge stvari, problem je u ljudskoj prirodi, konformizam. Kad smo već robovi svijeta, onda bar ne trebamo biti robovi konformizma, možemo cijeniti stvari koje zbilja vrijede. A da li živimo? Teško je danas reći tko "živi", a tko ne, svi se ionako trebamo uplesti u taj svijet kako bismo u istome i opstali.

A zivimo, samo kako...Nikako, ovo je u stvari prezivljavanje......jadna moja djeca

Krećemo se kroz život.. uporno nešto tražimo... sve, samo da nam život ne bi bio prosječan i običan.. uvijek u potrazi za nečim.. izazovima, počecima, mogućnostima, iskušenjima, odricanjima.. htjeli bi više..težimo za mnogo lijepih stvari, materijalnih, potrošačkih.. bogatstvom.. uspjehom u društvu..
Žrtvujemo svoje vrijeme, trud i snagu za opstanak u životu, misleći kako možemo ispuniti naše potrebe materijalnim stvarima.. nadajući se da ćemo više uživati ako više imamo.. kupovanjem, stremljenjem da sve imamo i sve probamo, a opet osjećamo nezadovoljstvo i praznine..
Upravo zato jer ulažemo u stvari, a ne u sebe.. krademo sebe koračajući u idili privremenog i površnog.. poštujući tu ljepotu zanemarujemo sebe tisućama nepotrebnih stvari.. ne živimo ono što jesmo.. tada u nama počinje glad za ispunjenjem.. duša traži zadovoljenje, zakrpe za duševnu pustoš.. i tada kreće potraga..
A u vanjskom svijetu nema ničega što bi nas moglo istinski zadovoljiti jer ispunjenje, spokojstvo, blaženstvo, sreća i sloboda je unutarnje stanje u nama.. drugim riječima što više imaš manje sreće doživljavaš.. treba u svemu biti skroman jer ta skromnost te štiti od nezadovoljstva.. a sve ima svoju mjeru..
Danas, nije lako biti istinski sretan, imati životni uspjeh i unutrašnji mir.. Treba prvo prihvatiti sebe onakvim kakvim jesmo.. biti ono što jesmo, sa svim onim što jesi.. opustiti se i osloboditi pritiska da stalno moraš biti više i bolje.. iluzije da moraš svakodnevno potvrđivati svoju vrijednost onim što imaš..
..i praznina završava tamo gdje počinje prvi korak za vlastitog tražitelja..