Erotska poezija

First topic message reminder :

"Lito bješe ja ležim na plastu
i osjećan kako sise rastu.
Trljam rukom ispod donje trbe,
na brežuljku dlačice me svrbe.
Ležin tako i sunce me grije
medj' nogama neka vatra bije.
Ležin tako svoje vrime arčin
prste svoje u pičku zavlačin.

Gurnen prstić, slast mi se stvara
ja se pitam kad ce doć kara
kad li ću se pojebati mlada
sve bih dala kad bi bilo sada.

Otad prođe jedno misec dana
povede me u grad moja nana.
Upisa me, bjaše škola neka,
i stanova kod nekog čovika.

Jedno večer on isprati ženu,
radila je tad u treću smjenu.
Lezah tako nekih pola sata
kad on kucnu baš na moja vrata.

Pali svetlo i priđe mi bliže
pa sa mene lancun podiže.
Side kraj me, vata me za ruku:
"Budi mirna i ne pravi buku."

Raskopča mi bluzu, raščešlja mi kosu,
pa me tada poljupcima osu.
Rasturi se moja kosa gusta,
pa mi jezik strpa baš u usta.
Sisam jezik, za zrak se borin,
čini mi se počinjen da gorin.
Sise gnjeci bez imalo stida,
i gaćice poče da mi skida.

Šakon svojom po dlakama trlja
i prstićen u pičku mi srlja.
Poče onda o'zdo da me skida,
meni tada ponestade vida.
K.urac mu je debeo ko ruka,
po stomaku dlake ko u vuka.

Sta da radin? - stadoh da se čudin,
i od straha oću da poludin.
Drhtim, čekan, šta će sada biti,
kako da se oduprem toj kiti?
Tad on priđe i noge mi diže,
pa primakne kitu ribi bliže.

Gurnu malo,zaboli me jako,
vidim jadna neće biti lako.
Znoj me probi,a suze mi teku
pripala sam iskusnom čoviku.

Kad se pribra ja od bola
tek tad vidim da sam sasvim gola.
On me ljubi, sisa bradavice,
do tavana diže mi nožice.

Kako j.ebe utrobu mi para,
a u tilu lude strasti stvara.
Po guzici udaraju muda,
a ja se deren ka da san luda.

Svršila san nekoliko puta,
a u njega kurčina jos kruta.
j.ebe tako, malo se odmara,
pa mi sritnoj tiho progovara:
"Izjeba te curice sa sela,
zato više nisi nevesela.""

_________________

VATROGASAC

Sudbina mi to dodeli
vatrogasac da postanem,
pa sad mnoge zene zele
medju noge da im stanem.


Ispod brega Venerina
opasan se pozar siri,
vatrogasac crevo ima
vruce strasti da umiri.


Zene,znajte kad' je frka,
osim pene i halona,
spas dolazi od mog smrka
iz azbestnih pantalona.


A ja zurim i to trkom
od nevolje da ih spasim
i da svojim spremnim smrkom
ljuti pozar ja ugasim.


Pa kad' vatra ta umine
medj' nogama sto je bila,
svakoj zeni sunce sine;
"Hvala smrku,majko mila"!





Milan Petrovic 25.11.2012.

Kad se setim tvog venerinog brega
opet bih se rado popeo na njega

Ja bi' da ti malcice
mazim stidne dlacice.

O JEDINA


O jedina daj mi ribu
da je omirisem,
da mi bude nadahnuce
dok ti pesme pisem.
Da mi lebdi miris pice
oko lude glave,
napusis se moga djoke
k'o narkoman trave.


Milan Petrovic 08.05.2008.

Hej vi momci, sta da kazem,
Samo istinu, necu da lazem.
Pisete pesme kako vam cefne,
svako svoju na mesto metne.
Nikako tudje samo svoje ,
Jedna za drugom pesme se roje.
Ali jednu imate manu,
zaboraviste romantiku davnu.
Pesma nije prava bez romantike,
prazna i pusta je dusa
dok napisane pesme cita i slusa.
dajte malo osecanja,
da zaigra srce da se veseli,
Romantike pesmi dajte
Mila vam sve najbolje zeli.

VESNA


Video sam te Vesna nocas,
andjele,lepoto,zeno mog zivota,
video sam Vesna nocas
kako te drugi delje pored plota.


Bas sve je bilo zeleno:
i lisce,i trava i seno,
i odelo na toj barabi,
samo tvoje gace roze
vise na jednoj tarabi.


Zbog toga nisam ljubitelj trava,
i mrzim seoske avlije gadne,
pogotovo kad kosa plava
pored plota na travu padne.


Milan Petrovic 1991.

POzdrav Mila,u pravu si sto se tice romantike,
evo napisacu i ovu pesmu jer je malo neznija,hvala na komentaru,sjajan je,
pokusacu ovih dana da napisem neku romanticnu pesmu.


ODA PICKI


Tebi pevam mirisna ruzice,
tebe zelim napukla smokvice,
tvoj mi miris ozaruje lice,
igra s' tobom odmara mi zivce.


S tobom brze prolazi nam vreme,
ne mislimo na svoje probleme,
kad' te nema glava je k'o luda,
jer nam praznis otezala muda.


OJ mirisni cvete Amorove baste,
ti si zelja iz momacke maste,
jer momacke ispunjavas snove
i smirujes sve strasti njihove.


Da te nije,ne bi bilo srece,
jer mirises k'o najlepse cvece,
a dubina tvoja slatka blaga krije,
sta bi bilo da nam PICKE nije.


Milan Petrovic 2.01.2013.

LISICA I GAVRAN


Gleda lija gavrana
sto stoji na grani,
pa naumi da mu sir
na picku izmami.


Glup je gavran da bi mog'o
to odmah da shvati,
otpevaj mi jednu pesmu
picku cu ti dati.


Pomami se gavran
pa graktati stade,
klun otvori,a sir dole
kod lisice pade.


Uze lija sir
i bese jojn milo,
upita je gavran:
"Sta je s' pickom bilo?"


"E moj gavro naivni,
crni su ti dani,
ko je picke dobio
cuceci na grani."

Zabio sam zube u tvoje rame,

dok te osećam kako divljaš bokovima,

moje usne u tvojim skokovima,

pratim tvoj pokret, dah ti se gubi,

moj jezik prepone ti ljubi..

Povuci me
u svoj zloglasni
vatreni brlog.


Obilježi me
gorućim dahom.


Polegni
na vatreni ležaj
Sikći
jezikom plamenim
dok svlačiš
s mene stid.


Vjenčajmo tijela.
Stopimo ih u jedno.


Spirimo vatru


i na vrhuncu
odletimo zajedno
u pepeo i dim.

Otvori me u sebi,
razgrni korov od bola,
vodi me kroz nasa srecna vremena,
i sve cu ti dati
od krvi do ludila
u mojim venama,
tijelo sto sifrira
tvoja ruka
podno mojeg trbuha,
i budi tumac svjetova
gdje ljudski um obitava...

Nagoni zivotinje mrace nam razume
jedno uz drugo cvrsto priljubljeni
sjedinjeni u tacci kljucanja
plaseci se pada sa visina
cutimo i disemo nemi
skliska i vrela nasa tela
rose mirisima opijuma
i rusi se ledeni breg nasim pokretima
hemunzi pucaju u prah u natezanjima
svaki pokret nazad izaziva strah....
I svaki put igra se scena nepredvidjena
uvertira dodira, noseni kusnjama
oralna manipulacija
pogled blazenstva ko drvo izlistava...
Menja se i put trajanja
u zar sto izgara telo razmnozavanja...

Divlje,neukrotivo,surovo
.....onakvog kakvog te volim
bez blama i balzama
ne nasminkano....
mili sve si mi blizi...

Trag vatre i zuda
u tvojim ocima
pogledi po brazdama neba
u irisu oka golicava strava
nasa njezna susretanja,
bozanska volja
zudno krstenje povampirenih snova...

u zagrljaju
u srcu raspuklom
vulkan siklja lavom
u delovima tela nabreklim od pohote
u preponama zar ko uvek...

...hoces ti mene sad zagrliti...
i ne pitati...nista...
reci mi.... ???

prsti su mi na tvojim usnama
govoris sapatom
a ja te ne cujem.......
ne cujem te mili.....

samo gledam i pijem tisinu tvog bica
svetla nasih aura
unose nam se u lica.....

ja opet mogu....
ti opet mozes.....
sve iz pocetka
iz poniranja u poniranje....

nikada ovako 'urno i horno
nisam hitala
malim smrtima,
nikada ovako žurno
ovako živa..

Pocepaj haljinu moje ludosti i strasti
obuci me noćas u greh i bol
dođi da sladimo se uzdasima
da pričamo našim telima...
Ti prilaziš mi poput ratnika
iz mene cure sokovi strasti
divlje te obujmljujem, jecam i drhtim
vrišteći od bola satkanog u ljubavi...
Umreću noćas usred ovog grada
u sobi punoj mirisa naših želja
umreću dok kaplje mi znoj sa čela
pomahnitala u vrtlogu neiscrpne pohote,
padam ti na grudi omamljena...

Razlivaš se po meni kao potoci ljubavi
tražim tvoje usne meke i čulne,
još nisam probuđena iz ove omame,
još gorim u vrtlozima požude...
Dok govorim ti da uzmeš me divlje
tvoje oči pretvaraju se u tamnu noć
pogled ti plamti kao svetiljka u noći
letimo ka zvezdi naše pohote...
Misli moje čitaš u mom oku
sa usana mojih popij sav plamteći žar
uzmi me, šapućem ti ponovo
u kosmičkom bunilu moga sna...

....oči ti sjaje strašću u mraku
naslućujem da se smiješiš
gusta je tišina između nas dvoje
poput mliječne svjetlosti s ulice
koja nam zaviruje kroz prozore besramno...
htjela bih nešto zaustiti
ušutkuješ me poljupcem

znaš, ponekad te toliko volim

smiješno je, koliko su nam
tijela bijela na posteljini boje vina
ovdje se našla sasvim slučajno
kao i napeta tišina između nas dvoje
naviklih ostavljati otvorene prozore
kroz njih po nama padaju zvijezde
dok smo jedno

znaš, ponekad te toliko volim

i nećeš vjerovati za mene je doživljaj
ljubiti kažiprst položen na usne
pod svjetlošću strasti u očima
osmijeh na koži osjećam od njega se ježim
i ne želim izgubiti taj trenutak
tišine zaspale između nas dvoje
čvršće te stežem među bedrima da ne nestaneš...

znaš, ponekad te toliko volim.

Naša tijela


Pučina istkana tvojim njedrima
i ravnica što odolijeva sjevercu,
odvajaju noćas, misli samo za tebe,
jer žele ovu noć uklesati u kamen.

Kao šapat tvog imena, ne prestaju riječi,
kaplju, kao kakve kapi kiše,
kap po kap, jedna za drugom
i pred ponoć poniru kroz pore vremena.

Sanjam kako se prostireš ispod neba,
tvoje grudi sanjam, bedra tvoja.
Plodna poput vode, rastežeš se dolinom
preplanula i puna sunca.

Toliko snage i nježnosti zatičem na jednom mjestu
i omamljen gledam preko tvojih šuma.
Ruke u tvojoj kosi saplićem o zvijezde
i sve me upija u pogledu i pamti.

Ti se, mila, pružaš prema meni,
a preko mojih dlanova tvoje brazde
drhte u klasju, išarane plodovima
i dodirom cvjetovi pospani postaju.

Dok se tako mirisom trave pokrivamo,
tijela nam se u predvečerje upijaju
i pod oblacima počinju slagati,
nit po nit, u svoj ljubavni vez.