Tko je lud a tko to nije?

First topic message reminder :


Jedno od najcjenjenijih istraživanja u području mentalnog zdravlja koje je proveo psiholog David Rosenhan, ovo je područje potreslo iz, kako se to obično kaže, fundamentalnih temelja struke..

Rosenhan je našao osam ispitanika ( među njima je bio i on sam..) koji su preuzeli ulogu pseudobolesnika. Njihova je zadaća bila da se prijave u 12 psiholoških klinika u USA. Nazvali su bolnicu, dogovorili vrijeme i kod uzimanja anamneze žalili se da čuju glasove koji izgovaraju „prazno“, „šuplje“ i „mukli udarac“..
Osim navođenja ovog simptoma ponašali su se normalno i odgovarali na pitanja. Svi su osim jednoga dobili dijagnozu: shizofrenija..
Nakon što su primljeni u bolnicu više nisu iskazivali nikakve simptome, ponašali su se normalno. U početku su tajno bilježili svoja iskustva, a onda su shvatili da je i to nepotrebno jer je i to bilo smatrano još jednim simptomom njihove bolesti. Ponašali su se kao uzorni bolesnici, surađivali s osobljem, prihvaćali sve lijekove ( koje nisu pili već bacali u WC..).
Njihov boravak u bolnici trajao je od 7 do 52 dana. Bolničko osoblje nije otkrilo nijednog bolesnika, a prilikom otpuštanja njihov zdravstveni status označen je kao: shizofrenija u remisiji ( povratku).
Zanimljivo je da je u tri slučaja zabilježeno da su ostali bolesnici ( njih 35) izrazilo sumnju u bolest pseudobolesnika. Upućivali su im komentare poput: „Niste vi ludi! Vi ste novinari! Vi kontrolirate bolnicu“ i slično..
( jedna od anegdota koju su lažni bolesnici zabilježili govori o medicinskoj sestri koja je otkopčala uniformu i mrtva-hladna u sobi punoj muških bolesnika skinula i popravila svoj grudnjak; prema izvještaju - ona nije željela biti provokativna,jednostavno bolesnike nije smatrala ljudima..).
Ovo istraživanje pokazalo je da se u bolničkom okruženju normalne ljude ne može razlikovati od mentalno bolesnih, a Rosenhan to pripisuje prevladavajućem utjecaju bolničkog okruženja na prosudbe zdravstvenog osoblja o individualnom ponašanju pojedinca..

Ovo ne znači da se gubi pojam mentalnog zdravlja i da se napuštaju dijagnostički postupci – no, ukazuje da se pojmu mentalnog zdravlja i abnormalnosti valja približiti s puno više opreza a da se etikete-oznake koriste i s njima postupa s više poštovanja koje njihova moć zahtijeva..
_________


Što je to "normalnost"? Jeste li sigurni u svoju definiciju? Mislite li da ste normalna osoba?
ps. Wind, ipak sam "prebacio" ovu temu sa Kinbuki, neka je ovdje, u "našoj" psihologiji..

cek sad ako imam potvrdu od psihijatra da li mi treba i od psihologa ..ili samo psihijatar daje potvrdu ...ili moze samo od psihologa ... od koga sad da trazim potvrdu

dacu ti ja c_man trazi pare...ja cu besplatno

californiamen je napisao/la:

Goran je napisao/la:

Nije siguran u to izgleda, čim ti ne odgovara!

Možda čekam uplatnicu s par "nula" - da izdam potvrdu?

E jbg, ako će biti samo par nula na uplatnici onda je bezvrijedna, đaba ti čekanje!

mihaela je napisao/la:

Mislim da sam normalna...

Sta ti mislis C_man?

Pa otkud da ja to znam, mihaela, ti valjda najbolje možeš primjetiti koliko i kako te obuhvaćaju problemi življenja? Dijagnostika mentalnih bolesti nije samo znanost - već i umijeće..
Liječenje psihičkih poremećaja počinje od dijagnostike, iako upravo u tom segmentu, kako sam napomenuo već na početku topica ima ozbiljnih problema - jer mnogi psihijatri i teoretičari kulture slažu se u tome da mentalni poremećaji ( možda?) nisu MENTALNE BOLESTI već svojevrsni problemi življenja koji imaju svoje okolinske i društvene uzroke....
U dijagnostici mentalnog zravlja pokušava se uvijke opisati kriteriji za opće ponašanje osobe, najčešće su to ovi ..
Bizarno ponašanje – subjektivna prosudba, ali mi znamo da se neka ponašanja u danoj situaciji očitavaju kao bizarna; ako stojimo ispred kuće i zalijevamo travnjak to nije bizarno, no ako to radimo za vrijeme orkanske oluje? Kontekst u kojem se ponašanje očituje ili njegov obrazac u kojem se pojavljuje određuje bizarnost..
Trajanje ponašanja – „ludi trenutci“ koje svi imamo: dobra vijest utjecala je da zaplešemo na ulici, no ako plešemo ulicom svaki dan upućuje na mentalnu bolest..
Socijalno odstupanje – kada ponašanje neke osobe temeljito krši očekivanja i norme udovoljava kriteriju socijalnog odstupanja; ako je takvo ponašanje ekstremno i trajno, upućuje na mentalnu bolest..
Subjektivna nevolja – ako neka osoba ne može ući u dizalo, kada netko nije u stanju izgraditi s drugima bilo kakav sadržajan odnos – nije mu potreban stručnjak – njegova subjektivna procjena stanja pomaže stručnjacima u postavljanju dijagnoze..
Psihološki hendikep – ako neka osoba ne može zbog svojih psiholoških problema naći zadovoljstvo u životu ( npr. boji se uspjeha i sabotira sve što bi moglo dovesti do toga..)..
Učinak na funkcioniranje – temeljni dijagnostički simptom – govori u kojoj mjeri određenja ponašanja pojedinca interferiraju da živi životom koji on želi i koje društvo prihvaća; ponašanje može biti i bizarno, može trajati, imati elemente socijalnog odstupanja – no, ako ne ugrožava sposobnost funkcioniranja, možda se ne radi o psihopatologiji ( npr. možda svako veče netko gol pjeva državnu himnu na krevetu – no, time ne budi susjede, ne vide ga članovi domaćinstva ) i to ponašanje tada ne utječe na opće funkcioniranje i ne predstavlja društveni niti klinički problem..

Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa s ludošću većine