Jednominutna besmislica Anthony De Mello S.J.

First topic message reminder :

Meni su drage njegove besmislice... stavljat cu svaki dan po dvije... ako je tko dobre volje može mi se pridružiti

„Ovaj čovjek priča besmislice“, rekao je posjetilac nakon što je čuo
Majstora kako govori.
Učenik reče: „I ti bi pričao besmislice kad bi pokušavao da iskažeš
neiskazivo.“
Kada je posjetilac ovo provjerio kod samog Majstora, dobio je ovaj odgovor:
„Niko nije izuzet od pri anja besmislica. Velika je nesre č ća ako ih se priča
svečano i dostojanstveno.“
Majstor u ovim pričama nije jedna osoba. On je hinduistički Guru, zen Roši, taoistički
Mudrac, jevrejski Rabin, hrišćanski Monah, sufijski Mistik. On je i Lao Ce i Sokrat,
Buda i Isus, Zaratustra i Muhamed. Njegovo učenje se može naći u sedmom stoljeću
prije Hrista i u dvadesetom stoljeću naše ere. Njegova mudrost podjednako pripada i
istoku i zapadu. Jesu li njegove istorijske anegdote stvarno bitne? Istorija je, na kraju
krajeva, zapis pojava, a ne Stvarnosti; doktrina, a ne Tišine.
Trebaće vam po minuta da pročitate svaku od anegdota koje slijede. Vjerovatno će
vam Majstorov riječnik biti zbunjujući, nervirajući pa čak i besmislen. Ovo, avaj, nije
laka knjiga! Nije napisana da pouči, već da Probudi. Skrivena na njenim stranicama
(ne u štampanim riječima, pa ni u pričama, već u njenom duhu, njenom raspoloženju,
njenoj atmosferi) je Mudrost koja se ne može prenijeti ljudskim govorom. Dok budete
čitali štampane stranice i borili se sa Majstorovim kriptičnim jezikom moguće je da
ćete ne sumnjajući nabasati na Tihu Nauku koja vreba u ovoj knjizi, i biti Probuđeni –
i preobraženi. Ovo je ono što Mudrost znači: Biti promijenjen bez i najmanjeg napora
s vaše strane, biti preobražen, vjerovali ili ne, prostim buđenjem za stvarnost koja nije
u riječima, koja leži izvan domašaja riječi.
Ako vam se posreći da budete ovako Probuđeni, znaćete zašto je najfiniji jezik onaj
koji se ne govori, zašto je najfinije djelo ono koje se ne radi i zašto je najfinija
promjena ona koja nije namjeravana

Pažnja: Uzimajte ove priče u malim dozama – jednu do dvije. Predoziranje će
umanjiti njihovu snagu.

Majstor nikad nije dozvolio da neka tvrdnja o Bogu prođe neosporena. Sve tvrdnje o
Bogu su bile poetski ili simbolički izražaji Nesaznatljivog; ljudi su ih, međutim,
budalasto smatrali za doslovne opise božanskog.
Kada propovjednik reče: “Ovoliko znam o Bogu, da je mudar i dobar.”, Majstor se
suprotstavi: “Pa zašto onda stoji bespomoćno pred zlom?”
Propovjednik reče: “Otkud ja da znam? Šta misliš da sam ja? Nekakav mistik?”
Kasnije Majstor počasti svoje učenike ovom jevrejskom pričom:
Dva su čovjeka sjedjela pijući čaj u tišini. Nakon nekog vremena jedan reče: “Život je
kao zdjela mlake supe.”
“Kao zdjela mlake supe?”, upita drugi, “Zašto?”
“Otkud znam? Šta misliš da sam ja? Filozof?”

------------------------------------------------------------------------------------------------

Majstor je jednom pomenuo hinduističko shvatanje da je svo stvorenje “leela”, Božija
igra; a da je univerzum Njegovo igralište. Cilj je duhovnosti, tvrdio je, učiniti cijeli
život igrom.
Ovo je djelovalo suviše neozbiljno jednom puritanskom posjetiocu. “Zar onda nema
mjesta radu?”
“Naravno da ima. Ali rad postaje duhovan tek onda kad se pretvori u igru.”

Neko jednom upita Majstora šta znači 'nezainteresovano djelovanje'. On odgovori:
„Djelovanje koje se voli i obavlja radi njega samog, a ne zbog nečijeg odobravanja,
profita ili dobitka.“
Tada ispriča priču o čovjeku kojeg je unajmio neki istraživač, odveo ga u zadnje
dvorište i dao mu sjekiru.
„Vidiš li onaj balvan tamo? Hoću da radiš pokrete kao da ga cijepaš, ali moraš
koristiti zadnju stranu sjekire, a ne oštricu. Dobićeš sto dolara za sat vremena tog
posla.
Čovjek je pomislio da je istraživač lud, ali se plata doimala odličnom, pa je počeo da
radi.
Nakon dva sata došao je i rekao: „Gospodine, ja odustajem.“
„U čemu je stvar? Ne sviđa ti se plata? Udvostručiću je!“
„Neka, hvala.“, rekao je čovjek, „Plata je dobra, ali ja kad cijepam drva hoću da vidim
kako leti iverje!“

---------------------------------------------------------------------------------------------------

Paru koji je bio zabrinut oko podizanja svoje djece, Majstor je citirao rabinsku izreku:
„Ne ograničavajte svoju djecu svojim učenjem, jer ona su se rodila u drugom dobu.“

„Osnovni razlog što ljudi nisu sretni je to što u svojim patnjama nalaze neko
perverzno zadovoljstvo.“, rekao je Majstor.
Ispričao je kako je jednom putovao noću na gornjem ležaju u vagonu. Bilo je
nemoguće spavati jer se sa donjeg ležaja stalno čulo kukanje neke žene, „O, kako sam
žedna... Bože, kako sam žedna...!“
Kuknjava se nastavljala bez kraja i konca. Majstor je konačno spuznuo niz ljestve,
otišao kroz hodnik pun propuha cijelom dužinom voza, napunio dvije papirne čaše
vodom, donio ih i dao izmučenoj ženi.
„Gospođo, evo. Voda!“
„Bog vas blagoslovio gospodine. Hvala vam.“
Majstor se ponovo popeo na svoj ležaj, udobno se smjestio i taman što nije zaspao,
kad se odozdo začu kukanje: „O, kako sam bila žedna... Bože kako sam samo bila
žedna...!“

-----------------------------------------------------------------------------------------------

Socijalna radnica se požalila Majstoru. Koliko je samo dobra mogla učiniti za
siromahe, samo da nije morala trošiti toliko vremena i energije štiteći sebe i svoj rad
od kleveta i nesporazuma.
Majstor je pažljivo slušao, i odgovorio jednom rečenicom: „Niko ne baca kamenje na
golo drveće.“

„Mogu li djela dovesti do Prosvjetljenja?“, upitaše jednom Majstora.
„Jedino djela i dovode do Prosvjetljenja“, bio je njegov odgovor, „ali to mora biti
neprofitno djelovanje, obavljeno radi njega samog.“
Objasnio je kako je jednom sjedio na tribinama sa sinom fudbalske zvijezde koja je
igrala trening utakmicu. Kad je on zabio izvrstan gol, svi su povikali. Dijete nije bilo
impresionirano; samo je sjedilo dosađujući se.
„Šta je tebi?“, rekao je Majstor, „Zar nisi vidio kako ti je tata postigao gol?“
„Jeste, postigao ga je danas, u utorak. Utakmica je u petak – tada će trebati golovi.“
Majstor je zaključio: „Djela se cijene ako vam pomognu da postignete gol, a ne zbog
njih samih, nažalost.“

------------------------------------------------------------------------------------------------------

Majstor nije bio predan praksi obožavanja.
Kad su ga upitali o tome, rekao je:
„Svjetiljka gubi na svom sjaju kad je postavljena pored sunca; i najviši hram izgleda
tako sitno u podnožju Himalaja

„Moj hramski sveštenik veli da je hram jedino mjesto u kojem trebam obavljati
obožavanje. Šta ti kažeš?“
„Tvoj hramski sveštenik nije baš najbolja osoba za savjetovanje o tim pitanjima“, reče
Majstor.
„Ali on je stručnjak, zar ne?“
Kao odgovor, Majstor je opisao iskustvo koje je imao u stranoj zemlji dok je
razgledao dva turistička vodiča koja je kupio. Njegov vodič se smrknuo pogledavši na
knjige uperio prstom u jednu i rekao: „Ovo je jako loš vodič, drugi je bolji.“
„Zašto, ima li u njemu više informacija?“
Vodič je odmahnuo glavom. „Ovaj kaže da vodiču date pet dolara, onaj drugi kaže
pedeset centi.“

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

„Jedan od razloga za učlanjenje u religioznu organizaciju je mogućnost za
izbjegavanje religije sa čistom savješću koju to nudi“, reče Majstor.
I ispriča o razgovoru koji je vodio sa jednom sljedbenicom koja se upravo bila vjerila
sa trgovačkim putnikom.
„Izgleda li on dobro?“, upita Majstor.
„Pa, sigurno je da se ne bi isticao u masi.“
„Ima li novca?“
„Ako ga i ima, ne troši ga.“
„Ima li loših navika?“
„Definitivno puši i pije više nego što bi trebao.“
„Ne razumijem te. Ako nemaš ništa lijepo reći o njemu, zašto se udaješ za njega?“
„Pa, on je uglavnom na putu i daleko od kuće. Tako imam zadovoljstvo da sam udata
bez opterećenja zvanog ‘muž’.“

Majstor je jedva ikada govorio o duhovnim temama. Zadovoljavao se time da jede,
radi i igra se sa učenicima – i da s njima razgovara o hiljadu drugih tema od političke
situacije u zemlji do najnovijeg vica.
Neki posjetilac jednom reče: „Kako vas on može poučavati, kad radije priča viceve
nego što govori o Bogu?“
Učenik odvrati: „Postoje drugi načini poučavanja, osim korištenja riječi.“

Majstor je volio igrati karte i jednom je presjedio cijelonoćno bombardovanje potpuno
unesen u igranje pokera sa nekim od svojih učenika. Kad su napravili pauzu da nešto
popiju, razgovor se okrenuo ka temi smrti.
„Kad bih umro usred ove igre, šta biste vi uradili?“, upitao je Majstor.
„Šta bi ti volio da uradimo?“
„Dvije stvari. Prvo: da sklonite tijelo.“
„A drugo?“
„Da podijelite karte“, reče Majstor.

„Zašto si došao Majstoru?“
„Zato što moj život nije vodio nigdje i nije mi pružao ništa.“
„A gdje sada ide?“
„Nigdje.“
„A šta ti pruža?“
„Ništa.“
„Pa u čemu je razlika?“
„Sad ne idem nigdje jer nema gdje da se ide; ne dobijam ništa jer nema ničega za
čime da se žudi.“

-------------------------------------------------------------------------------------------------------

Čovjeku koji je proveo godine učeći Zakon svoje religije Majstor je rekao: „Ljubav je
ključ dobrog života, a ne religija ili zakon.“
A onda je ispričao o dvojici učenika u nedjeljnoj školi kojima se smučila religiozna
nastava, pa su odlučili da pobjegnu.
„Da pobjegnemo?... Ali naši očevi će nas uhvatiti i prebiće nas.“
„Udarićemo i mi njih.“
„Šta? Da udariš svog oca? Mora da si lud. Jesi li zaboravio da Bog naređuje da
poštujemo oca i majku?“
„Tačno. OK, ti udri mog oca ja a ću udariti tvog.“

Majstor je tvrdio da nema nikakvog smisla da se definišemo kao Indijci, Kinezi,
Afrikanci, Amerikanci, Hindusi, Hrišćani, Muslimani, jer to su samo etikete.
Učeniku koji je tvrdio da je Jevrej, prije svega, poslije svega i iznad svega, Majstor je
dobroćudno odgovorio: „Tvoja uslovljenost je jevrejska, a ne tvoj identitet.“
„Šta je moj identitet?“
„Ništa“, odgovori Majstor.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

„Misliš da sam praznina i ništavilo?“, rekao je sumnjičavi učenik.
„Ništa što se može etiketirati“, odgovorio je Majstor.
Na Majstorovoj rođendanskoj zabavi jedan je učenik prilično naglašeno odbio čašu
vina.
Dok je išao po sobi naletio je na Majstora koji mu je namignuo i šapnuo: „Još ti
prijatelju imaš da naučiš nekih zanimljivih stvari.“
„Šta na primjer?“
„Na primjer ovo: Mogao bi da obojiš svoju molitvenu prostirku vinom a ona će i dalje
biti natopljena Bogom.“

Majstor je zahtijevao ne strogost već umjerenost. Kad bismo zaista uživali u stvarima,
tvrdio je, spontano bismo bili umjereni.
Upitan zašto se toliko protivio asketskoj praksi, odgovorio je: „Jer ona proizvodi
mrzitelje zadovoljstava koji uvijek postanu mrzitelji ljudi – kruti i okrutni.“
„Ali i mnogi ljubitelji zadovoljstava su takođe kruti i okrutni.“
„Nije tako. Nije zadovoljstvo to što oni vole jer se njime pretrpavaju. Ono što oni vole
je kazna koju nameću svojim tijelima kroz pretjerano zadovoljstvo.“

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Majstor je uglavnom poučavao kroz usporedbe i priče. Neko je jednom upitao jednog
učenika otkuda mu.
„Od Boga“, bješe njegov odgovor. „Kad Bog hoće da budete iscjelitelj šalje vam
pacijente; kada vas učini učiteljem šalje vam učenike; kad vam odredi da budete
Majstor šalje vam priče.“

Kad su ga upitali o Isusovoj naredbi učenicima da mrze svoje roditelje, Majstor je
rekao: „Rijetko ćete naći većeg neprijatelja od roditelja.“
I ispriča kako je jednom u supermarketu sreo ženu koja je gurala kolica sa dva
dječaka u njima.
„Kako slatku dječicu imate“, rekao je Majstor. „Koliko su stari?“
„Doktoru su tri godine“, rekla je gospođa, „a advokatu dvije.“

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Oni učenici koji su bili naivno uvjereni da nije bilo ničega što ne bi mogli postići ako
bi se tome odlučno posvetili, Majstor je običavao reći: „Najbolje stvari u životu se ne
mogu voljom natjerati da postoje.“
„Možete odlučiti staviti hranu u usta ali ne možete odlučiti da imate apetit.
Možete odlučiti da legnete u krevet
ali ne možete odlučiti da zaspite.
Možete odlučiti da nekome date kompliment
ali ne možete odlučiti da mu se divite.
Možete odlučiti da kažete tajnu
ali ne možete odlučiti da imate povjerenje.
Možete odlučiti da služite
ali ne možete odlučiti da volite.“

„Kad god poželite da promijenite nekoga“, reče Majstor, „upitajte se ovo: ‘Čemu će
poslužiti ova promjena – mom ponosu, mojem zadovoljstvu ili mom profitu?’“
I ispriča im sljedeću priču:
Neki čovjek se spremao da skoči s mosta kad mu je pritrčao policajac. „Ne, ne!“,
povikao je, „Molim vas ne činite to. Zašto bi mladić poput vas koji još nije ni živio
pomislio na skakanje u vodu?“
„Jer mi se smučio život.“
„Poslušaj me molim te. Ako skočiš u vodu, ja ću morati da skočim za tobom da te
spasim. Je li tako? E pa voda je led ledena, a ja sam se upravo oporavio od upale
pluća. Znaš li šta to znači? Znači da ću umrijeti. Ja imam ženu i četvoro djece. Da li bi
htio živjeti s tim na savjesti? Naravno da ne bi. Prema tome poslušaj me. Budi dobar.
Pokaj se i Bog će ti oprostiti. Vrati se kući. I objesi se u miru i tišini svoga doma.“

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Iznerviran Majstorovim paradoksalnim govorom, filozof iz Evrope je uzviknuo: „Čuo
sam da istočno od Sueskog Kanala dvije suprotstavljene izjave mogu istovremeno biti
tačne.“
Majstoru se to svidjelo.
„Istočno od Sueza“, rekao je, „i mrvicu bliže Stvarnosti. Zbog toga je stvarnost
nerazjašnjiva misterija.“