Zdravlje čuvajte iskrenim osmjehom

Znanstvenici definitivno potvrđuju - živjeti s osmjehom ojačava naš organizam i čuva zdravlje. Ipak, s tiranijom sreće ne treba pretjerivati

„Za dug život, treba biti sretan, a to je isto toliko efikasno koliko i prestati pušiti" - zaključak je poznatog nizozemskog sociologa i seksologa Ruuta Veenhovena, koji je podrobno obradio 30 istraživanja o povezanosti sreće i dugog života. Jedno od tih istraživanja provedeno na 660 stanovnika američke savezne države Ohio, pokazalo je da osobe koje vide život ružičasto žive sedam godina više. Engleski psiholog Andrew Steptoe sa Londonskog University Collegea, pak, došao je do istog zaključka: dobro duhovno stanje (emocionalna radost, dobro raspoloženje, zadovoljstvo vlastitim životom, nada, optimizam), ima veze s manjom smrtnosti. Od kada su se krajem 2008. pojavile ove meta-analize, dokazi se i dalje sakupljaju: optimisti bi mogli imati manje kardio-vaskularnih komplikacija (Rochester Medical Center), a opći osjećaj sreće mogao bi biti predznak smanjenog rizika od raka dojke (Univerzitet Ben-Gourion, Izrael).
Sretne rjeđe pogađa prehlada

Iza tih začuđujućih rezultata krije se prije svega način života sretnih ljudi. «Sretne osobe, prema istraživanjima, odgovorno se odnose prema životu; kontroliraju svoju težinu, više se bave sportom, manje piju i puše», konstatira Ruut Veenhoven. Da, ali nije samo to. Prije dvije godine kalifornijski tim prof. Sheldona Cohena napravio je anketu o emocionalnom stanju, ispitavši 334 volontera, kojima je ubrizgan rino virus.
Rezultat: Najsretniji mnogo rjeđe razviju prehladu. A ove je godine, Andrew Steptoe dokazao da u krvi sretnika ima dvanaest puta manje fibrinogena, proteina koagulacije, koji ako ga je previše izaziva kardio-vaskularne poremećaje. To isto istraživanje pokazuje da nesretnici imaju 32% više kortizola u krvi, hormona koji u povišenoj količini ima štetno djelovanje na krvni tlak i imunitetni sistem.

Sreća liječi samo ako je iskrena i umjerena

Stvarati pritisak bolesnima da sačuvaju moral na visini bilo bi nepravedno, tim više što to ne garantira ozdravljenje. Činjenica je da su istraživanja pokazala blagotvorno djelovanje pozitivnih emocija na astmu ili na kronične reumatizme.

U bolnici Westminster, znanstvenici su konstatirali da je kod seropozitivnih pacijenata, koji su bili u stanju sačuvati dobar moral, bolest sporije napredovala. Ali «ako sreća i sprečava bolest, ona je ne liječi» zaključuje Ruut Veenhoven na kraju svoje meta-analize. Samo 4 od 11 istraživanja koja se odnose na bolesnu populaciju ukazuju na korelaciju između osjećaja sreće i ozdravljenja.

Ta ideja je postala uvriježena, ali znanstveni dokazi da bismo se mogli riješiti raka dobrim raspoloženjem još su tanki. Kod zdravih osoba, tiranija sreće također ima svoje opasnosti. «Tako oni ljudi koji unatoč svim svojim naporima, ne uspijevaju savladati vlastitu muku, dodaju svom očaju još i osjećaj nesposobnosti zauzimanja pozitivnog stava», upozorava američka psihologinja Barbara Held u svojoj studiji „Negativni učinci pozitivnog ponašanja". A da i ne spominjemo kako izbezumljena potraga za sve većom i većom srećom ne mora nužno biti i uspješno.

Dugogodišnja istraživanja psihologa pokazala su da su normalno sretni ljudi na kraju imali puno dulji život od onih koji su bili neizmjerno sretni. Razuzdan optimizam je i one najsretnije doveo do toga da zanemare simptome neke bolesti, da olako uzmu upozorenja svog liječnika ili da jednostavno kasne sa započinjanjem tretmana. Sreća jednako zdravlje, pod uvjetom da se s tom srećom ne pretjeruje.

Izvor

"Tiranija sreće"?
"Kezi se i podnosi" - to je motiv na kojem počiva naša instant pop kultura. Ako nisi sretan, nisi konkurentan. Ovo neargumentirano forcanje, zapravo je važan motiv te kapitalističko-tržišne logike po kojoj su sretni ljudi - dobri potrošači. Sva sila industrije bazirana je na tome...čovjek je ogledalo društva, najviše onda kada misli da to nije, kada ističe svoju subjektivnost i individualnost..

Zdravlje čuvajte iskrenim osmjehom- a iskren osmeh dolazi iz cistog srca...

Sreća liječi samo ako je iskrena i umjerena


sreca ..pokrece sve ...a zdravlje najvise ...ja sam zivi primjer ....ja ozdravila

sretna ja sretni svi oko mene ...

Smejte se, smeh je najbolji lek!

Po definiciji, fenomen je svaka pojava u duhovnom i materijalnom svetu koja se pokazuje našim čulima, naročita prirodna pojava ili sjajna pojava, čudo. Jedno takvo čudo svojstveno čoveku jeste i smeh.

Kao nesvesna reakcija smeh je karakterističan svim ljudima naše planete. Možete odluciti da se smejete i zaista će te se nasmejati, ali rezultat ce biti tzv. namešten, izveštačen osmeh, koji se, usput, izuzetno lako detektuje i malo je verovatno da ćete nekoga obmanuti. Upravo zbog toga psiholozi se slažu da je smeh ipak sfera koja ne podleže svesnoj kontroli i čak otkriva nesvesnu dimenziju naše ličnosti.

Iako je smeh spontana i naizgled jednostavna pojava u određenim situacijama, zapravo veoma malo se zna o samom mehanizmu njegovog nastanka u mozgu. Ono što je poznato jeste da je smeh prouzrokovan mnogobrojnim senzacijama i mislima, a ujedno aktivira i veliki broj razlicitih delova ljudskog tela. Kada se smejemo, to se čuje i vidi, a veoma cesto malo intenzivinije smejanje pokrece mišice naših ruku, nogu, trupa, dijafragme. Smeh takođe podrazumeva i modifikaciju načina našeg disanja. Prilicno komplikovana pozadina jedne relativno jednostavne ljudske reakcije, zar ne?

Pored toga sto je očigledno smeh kompleksna psihološka manifestacija nesvesnog u nama, smeh je specifičan i po svojoj socijalnoj osnovi. Smeh je društvena pojava i zato je toliko karakterističan čoveku kao interakcijskom biću. Ovo znamo jer veoma retko se smejemo sami.

Dr Robert Provine u svojoj knjizi »Laughter« istražuje ovaj fenomen. Prvi osmeh javlja se kod bebe stare tri do četiri meseca i to je, baš kao i plakanje, način kojim deca u najranijem dobu komuniciraju sa majkom. Taj oblik neverbalne komunikacije je od tog perioda, pa do kraja našeg života stalno prisutan i svakodnevno korišcen u najrazličitijim prilikama.

Ustaljeno je mišljenje da je smeh uglavnom povezan sa humorom, ali društvena praksa pokazuje drugačije – smeh je pre svega direktno povezan sa međuljudskim odnosima i interakcijskim vezama u koje ljudi stupaju. Dvadesetogodisnje istraživanje u Americi pokazalo je da se ljudi najčešce ne smeju šalama ili vicevima, vec spontano i na najobicnije »zdravo, kako si?«. Mozak je taj koji odlučuje kada cemo se smejati, a zanimljivo je da se veoma retko smejemo usred govora, vec samo u pauzama (isto kao što tada i dišemo).

Teorija evolucije uči nas da je čovek nastao od majmuna. Da li se onda i majmuni smeju? Da! Psiholozi su utvrdili da čak i kada zagolicate gorilu, on ce ispuštati zvuke koji nisu baš smeh, ali su nešto što možemo nazvati pretečom ljudskog smeha. To je karakteristika samo ovih životinja. Sve ostale u sličnim situacijama proizvode određene zvuke i reakcije, ali to je veoma daleko od čovekovog smeha.

Nikom nikad nije uspelo da tačno utvrdi koliko se često ljudi smeju. Smatra se da se najviše smeju deca izmedu pete i šeste godine i taj smeh povezan je sa igrom i komunikacijom tokom igranja. Kod odraslih je to znatno manje i iznosi oko 17 puta dnevno.

I pored ovih saznanja koje nam otkriva psihologija, smeh i dalje ostaje jedna od večitih enigmi ljudske prirode. Za razliku od svahilija ili engleskog jezika koje moramo da naučimo, smeh nam je urođen jer posedujemo prirodni kapacitet da se smejemo. Ludi bi bili da ga ne iskoristimo. Dajte barem tih prosečnih 17 osmeha na dan.
izvor.Cacak

Da, zanimljive su to konotacije o humoru i smijehu..
Humor ima različite konotacije, različite vrste humora..
Postoje vrste humora s obzirom na ethos ( bosanski, židovski, engleski, irski..). Humor ima tu kulturološku dimenziju da "petrificira" dimenziju kulture jednog naroda..
Humor nas, kažu, ogoljava, "izravnava" našu nesavršenu stvarnost, upozorava, kako F.Nietzsche kaže, da smo - "vesele životinje jer smo uvidjeli "jad" naše veličine i apsurda"..

ja se bas smejem puno

Bravo Bleky