Jedno mislim, drugo radim, treće govorim ( kognitivna disonanca)?

First topic message reminder :



Jučer sam malo spomenuo ovaj fenomen u psihologiji, vrlo zanimljiv, pa da proširim…

Leon Festinger, psiholog istraživač na Sveučilištu Stanford predložio je vrlo utjecajnu a danas već slavnu teoriju kognitivne disonance..( misaono nesuglasje..) Kognitivna disonanca događa se kada imamo dva kognitivna sadržaja koja su psihološki protuslovni. Takvo stanje stvara nelagodu i stres različitog stupnja ovisno o važnosti te disonance u životu...
Ta nelagoda nas tjera i motivira da nešto promjenimo kako bismo smanjili pritisak. Budući da ne možemo promijeniti ponašanje ( jer smo to već napravili ili su situacijski pritisci preveliki) – mi mijenjamo stavove..

Npr. ako je neka osoba prisiljena zahtjevima eksperimentatora održati govor u prilog stajališta koje je u suprotnosti s njezinim vlastitim mišljenjem, tada će se stavovi govornika pomaknuti u smjeru onih koje zastupa u svom govoru..
To je zapravo psihološki mehanizam odbrane - način da smanjimo neugodu, mijenjamo svoje privatno stajalište kako bismo ga uskladili sa ponašanjem..Fastinger je ustvrdio da će promjene u stavovima i prosudbama biti najveće uz veliku disonancu..

Jedno od bitnih i važnih pitanja u teoriji konzistentnosti stavova i ponašanja, uočavanja odnosa u procesu stvaranja stava, evaluaciji objekta kao definiciji pobudljivosti stava je upravo pitanje: zašto neke osobe imaju konzistentniji ( dosljedniji) - stav od drugih?
O tome su dosta veliki doprinos dali psiholozi Fazio i Zanna i samo ukratko reći ću neke njihove zaključke.Ključno što je rezultat njihovih istraživanja jeste nešto što oni nazivaju: koncept samomotrenja..
Svaki stav ima afektivnu i kognitivnu komponentu.. Osobe koje na ljestvici samomotrenja imaju nisku vrijednost, to jest, ne
oslanjaju se na koncept samomotrenja u smislu da procjenjuju svoj stav s obzirom na socijalnu komponentu stava, na funkcionalnost i kontrolu bihevioralnog ( ponašanja) , već su - suprotno - vođeni afektivnim i proces samomotrenja je skroman - imaju manju konzistentnost( dosljednost) stava u odnosu na ponašanje..
Dakle, upravo taj indeks samomotrenja je predikator ponašanja. Osobe visokog indeksa samomotrenja traže oslonac u kognitivnom i tu se u tom dijelu pokazuje veća prediktaibilnost konzistencije ( predviđeno ostvarenje dosljednosti).
_____________

Jedno mislim, drugo radim, treće govorim - da li je ovaj fenomen prisutan kod Vas? Primjećujete li ga i u vašoj okolini? Što mislite o tome?

californiamen je napisao/la:

A, čuj, možda ipak postoji indirektna gratifikacija, možda si zadovoljna pažnjom, osjećajem važnosti, nekim sporednim "darovima" koji ti ipak onemogućuju da se odrekneš - "vampira"?

Vidjet ću...pažnje imam dovoljno u familiji,a kad dajem ne tražim ništa zauzvrat.Samo je problem kad se uspričam...ne znam stat.Uvaljujem se u tuđe probleme(iako se pokušavam skonit) a znam riješenje...samo mi je teško direktno osobi reći.Problem mi je naivnost,pa želim pomoći, a nema smisla.I znam da nema smisla i upadam u neki začarani krug.

Sa svojim baš pravim prijateljicama,se nikad ne uvaljujem  ovakve neke razgovore.Sve dobre stvari i kod mene i kod njih...nikad jadanja.Ako i budu neke malo teže situacije riješimo na način da odemo na piće,u društvo i dobro se ismijemo.Tako sve prođe...ništa nije strašno.

Pa, jeste, važno je da se prepoznaju granice tolerancije, da znamo odrediti kada nas nešto toliko iritira da dolazimo u status "žrtve"..
No, ponekad taj status izabiremo dobovoljno, postoje sporedne gratifikacije koje su nam važne pa se i osjećaji prilagođavaju tome, pristajemo na ustupke na koje inače ne bismo..

Da da...slažem se baš.Upadne se u jedan odnos iz raznoraznih razloga...ima tu i sporedne gratifikacije.A dobro...šta je tu je

U toga ima kod mene kolko oces....

Ja u stvari vise ne znam ni sta ja stvarno mislim...jer mislim jedno, onda dodje neko (moja mama) i puni mi glavu necim drugim...a na kraju uvek sjebem stvar i uradim nesto sasvim osmo...sto nema veze ni sa mojim a ni sa njenim misljenjem...ustvari nema veze ni sa cim...

A boli me uvo...
Ne mogu da budem ono sto stvarno jesam...al, necu vala ni da budem ono sto oni hoce...


Tako da sam ja dosla do zakljucka da je najbolje kad ne razmisljam uopste...

Pikachu je napisao/la:

U toga ima kod mene kolko oces....

Ja u stvari vise ne znam ni sta ja stvarno mislim...jer mislim jedno, onda dodje neko (moja mama) i puni mi glavu necim drugim...a na kraju uvek sjebem stvar i uradim nesto sasvim osmo...sto nema veze ni sa mojim a ni sa njenim misljenjem...ustvari nema veze ni sa cim...

A boli me uvo...
Ne mogu da budem ono sto stvarno jesam...al, necu vala ni da budem ono sto oni hoce...


Tako da sam ja dosla do zakljucka da je najbolje kad ne razmisljam uopste...

..Piky, Piky..bogme bi ponekad najbolje bilo: ne razmišljati uopće ( jer toliki samo žele od nas ono što-samo-oni-misle-da-je-za-nas-dobro)..