Nesretna ljubav i snažne emocije doista mogu slomiti srce...

Gubitak voljene osobe, prekid veze, zlostavljanje na poslu, strah od otkaza i ostale traume mogu izazvati fiziološke promjene na srcu. Pritom su simptomi “slomljenog srca” slični klasičnom infarktu: u oba slučaja pacijenti osjete jaku bol u prsima, teško dišu, srce nakratko prestane “pumpati” krv i zataji zbog stresa.

Međutim, tu sličnosti prestaju. Srčani mišić zabilježi morfološke promjene od kojih se ubrzo oporavi. Preostaje, kažu stručnjaci, dignuti se i proći ono razdoblje straha poput novorođenčeta koje se želi vratiti u sigurnost i toplinu majčina trbuha. U ovom slučaju u toplu kadu, pod dekicu ili tamnu sobu, otugovati kao ranjena mačka.



jeste li ikada imali "slomljeno srce"? koji su bili razlozi vašeg slomljenog srca?

Bilo je od večih do manjih lomova. Ponekad sam sebe zavaravaš da si nešto prebolio, a u biti ponekad ostaju trajni emocionalni ožiljci.

Jedanput sam imala slomljeno srce i vjerovo ili ne i sad boli..........

Ne da sam imala slomljeno srce,nego jeb*** lom... :pila:
Ali...prošlo od toga godina dosta,pa se i zalječilo,ali ožiljak osta...

vjerujem kate....ali, što te ne ubije, ojača te...

Je,to stoji...

Ako ste već prošli fazu pokušaja pomirbe s bivšim partnerom (uvjeravanja kako su se stvari promijenile i traženja nove šanse) i shvatili ste da od te opcije neće biti ništa vrijeme je da krenete dalje sa svojim životom. Tužna činjenica je da ako niste uspjeli pri prvom pokušaju, nećete uspjeti ni kasnije pa je bolje što prije krenuti s izlječenjem slomljenog srca.

Naravno, problem je gdje započeti i gdje izbacite sve preostale emocije. Svatko ima svoju jedinstvenu proceduru prekida. Neke se osobe izoliraju i leže u krevetu tjedan ili dva, dok drugi teže društvenosti i ugodnijim oblicima. Nevažno koji ste tip, važno je što prije izbaciti iz misli praznu kutiju koja se nalazi u vašem srcu.

Naravno, ne radi se o tome da trebate nekoga preboljeti što je prije moguće, nego preboljeti na potpun način i jednom zauvijek.

Gotovo je nemoguće nakon prekida duge veze objektivno sagledati situaciju i mirno krenuti dalje. Slomljeno srce sklono je analiziranju i dobrog i lošeg i svega onoga u sredini. Često se možete usredotočiti na ono što ste činili pogrešno i misliti kako druga osoba nije učinila ništa što bi doprinijelo prekidu. Lako je izolirati sve ostalo i od sebe učiniti negativca, međutim bez obzira što mislili – niste, jer svaki odnos je dvosmjerna ulica.

Sljedećih pet koraka može vam pomoći da izbacite takve misli iz glave i što brže prebolite prekid.

-1- Uzmite odgovarajuću pauzu

Dajte sebi dovoljno vremena za izlječenje jer u drugom slučaju biste kasnije mogli platiti dug. Kao i hodanje sa slomljenom nogom, tako i slomljenom srcu treba vremena da se vrati punoj snazi. Kao što bi prerano stajanje na nogu izazvalo pravu katastrofu tako bi bilo i sa srcem. Ako ne prođete fazu oporavka možda ćete za tri mjeseca novom partneru morati objašnjavati zbog čega još uvijek volite bivšeg.

-2- Izbjegavajte pretjerano analiziranje

Iako ćete doći u napast, nemojte razmišljati o sljedećem:
"Kako mi je mogao lagati cijelo vrijeme?"
"Hoću li ikoga više moći ovako voljeti?"
"Kada se obljubio od mene?"
"Jesam li ostavila značaja u njegovom životu? Hoće li me brzo zaboraviti?"

Nevažno kakve okolnosti bile, uvijek će biti nekih neriješenih pitanja. Maleni detalji odjednom će postati veliki. Iako znate da je kraj veze iz nekog razloga želite njega ili sebe opravdati. Nažalost, kada je ljubav u pitanju gotovo nikad ne postoje razumljivi razlozi i odgovor koji tražite vjerojatno ne postoji. Dajte sve od sebe da skrenete misli s ovakvih pitanja.

-3- Prihvatite svoju novu realnost… Bez ljutnje

Prihvaćanje činjenice da stvari nikad više neće biti onakve kakve su bile korak je prema novom životu. Jednom kada prihvatite gubitak spremni ste zakoračiti ponovno u svijet. Vaša prošla veza puna je sjajnih sjećanja, iskustava i avantura pa usmjeravanje negativne energije neće pomoći. Nema nikakve potrebe da nekoga optužujete ili se svetite za to što stvari nisu išle. Ljubav je takva. Što je bilo, bilo je. Pređite preko toga ponosno i krenite dalje.

Bivšeg partnera trebali biste cijeniti prema onome što je on bio prema vama dok je veza trajala, ne što je sada. Uživali ste u zajednički provedenom vremenu i nema potrebe da za tim žalite. Nadajte se kako ćete se u budućnosti moći osvrnuti i prisjećati se tog partnera s toplinom, ali i sa saznanjem kako je sve gotovo i kako se neće nikada ponoviti. Kada se budete mogli prisjećati prošlosti s toplinom bez gorčine znat ćete da ste preboljeli.

hvala Bogu do sad nisam imala slomljeno srce ...i ne znam kako je to ...ali nikad se ne zna sta koga ceka...i ne bih volila da me ikad to zadesi ...jjaka sam osoba ...nemam straha ni od cega ...sve sam do sad zivotne padove prezivila kao pobjednik..i samo jaca postala...ali bojim se da slomljeno srce ...mozda ne bih prezivila ...ma prezivila bi ja to ...ali nikad vise ne bi bila kao sad i ne bi me taj pad ojacao...

ma iskreno nisam puno povrijeđivana jer sam opet znala ko je za mene.. u granicama... ali ako su me i povrijedili brzo sam prevazišla to i našla utjehu nečem boljem ljepšem i brzo zaboravila to.. i iskreno drago mi je zbog toga

Ne znam, ali znam da može toliko strašno boljeti da je to čudo jedno...a nije mi srce slomio muškarac..ljubavnik..već prijateljica....kako tek boli kada ti ga slomi netko koga ljubiš kao svoj drugi dio sebe ne znam..i bolje da ne znam...bilo mi je previše i ono...znam da ne lijeka za to...samo vrijeme..i najgore što je prošlo 10 godina i još zapeče kad se sjetim..ne više tako jako kao nekada, ali osjeti se...

Slomljeno srce ipak boli!

Suze, tablete, alkohol, sve je dozvoljeno, jer prekid ljubavne veze, kao i druge vrste društvenog odbijanja mogu izazvati fizičku bol, dokazao je tim znanstvenika. Slomljeno srce uistinu boli, tvrde znanstvenici. Tim znanstvenika s Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu pronašao je genetsku vezu između fizičke boli i socijalnih reakcija, što znači da raskid veze s ljubavnim partnerom uistinu može biti fizički bolan.



Psiholozi sa spomenutog sveučilišta tvrde da ljudsko tijelo ima gen nazvan OPRM1 koji povezuje osjetljivost na fizičku bol s osjetljivošću na socijalnu bol.

Ovo istraživanje potkrepljuje teoriju da ''odbijanje'' boli, jer pokazuje da je spomenuti gen koji regulira razinu najjačeg tjelesnog analgetika – opioidnog peptida – povezan i s društveno bolnim iskustvima.

Ljudi s rijetkom formom ovog gena su osjetljiviji na odbijanje i imaju veću aktivnost u dijelovima mozga nadležnim za bol kao reakciju na prekid određenih društvenih kontakata.

Znanstvenici su prikupili uzorke sline 122 sudionika kako bi odredili formu OPRM1, gena za bol, i potom su mjerili reakcije ispitanika na društveno odbijanja na dva načina.

Prvo su sudionici ispunili upitnik u kojem su odgovarali na pitanja kojima su sami procjenjivali svoju osjetljivost na socijalno odbijanje.

Potom su testirane emocije 31 osobe koje su bile isključene iz grupe za vrijeme zajedničke aktivnosti.

''Individue s rijetkom formom gena za bol, koje su se u prijašnjem testu pokazale osjetljivije na fizičku bol, pokazale su i višu razinu osjetljivosti na odbacivanje i imali su veću aktivnost u dijelovima mozga povezanim s društvenom boli kad su bili isključeni iz igre'', kaže koautorica studije Naomi Eisenberger.

Ovo je prvo istraživanje kojim je dokazano da su geni povezani s fizičkom boli povezani i s metalno bolnim razdobljima kao što je društvena izolacija i raspad ljubavne veze.

''Društvene veze su jako važne i uistinu osjećamo bol kada su one ugrožene ili prekinute, možda je upravo to način na koji se privikavamo da radimo na njihovom održavanju i kvaliteti.

Moguće je da je tijekom evolucije sistem društvenog povezivanja, koji osigurava društvene veze, uistinu posudio neke mehanizme sistema boli kako bi te socijalne veze održao'', smatra Eisenberger.