Kako naći pravi smisao u životu..tko smo i čemu težimo

Svi se rodimo da bismo živjeli. Svi živimo da bismo bili sretni. Mislimo da bismo stvarali. Stvaramo da bismo ili bili korisni društvu ili sebi. Velim "DRUŠTVO"...mnogi će mi reći, a da to je ona zajednica u kojoj živimo. Istina, ali kako to mi živimo.....živimo li za bolji život sviju nas ili samo za dobrobit sebe. Sigurna sam da se to pitanje postavlja cesto puta u našim životima. Tesko da marimo za druge ako nam je dobro...tek kada osjetimo dno počnemo razmišljati. Da do toga ne bi doslo mislim da je poželjno da sto prije počnemo razmišljati.
1.Ako želim dobar život sebi....moram ga željeti i drugima oko sebe.....to nas uči i moral i etika....ne moramo nužno vjerovati u Boga....ali ako i ne vjerujemo dan nam je dar vida....
Koliko smo puta prošli pored potrebitog čovjeka.....često puta, možda i previše.
Što smo pomislili....evo konkretno sto sam ja... zašto ne radis, pa ces onda imati, ma tko ti je kriv, kriv si sam sebi......ma daj snađi se...živ si radi nesto....
Vjerujem da to vecina misli.......
Koje nam je opravdanje.....ma mi smo ljudi......a da jesmo ali kakvi...bez empatije, suosjećanja, senzibiliteta....
I ja sam takva bila.....ali sam se promijenila...
Kako pomoći jedni drugima.....
Hajmo Forumaši......na nama je red

Čini mi se kad ovako razmisljam o tvojim rijecima da citav zivot pomazem ljudima oko sebe, uvijek sam bila tu za druge, kad god sretnem nekog na ulici udijelm koliko mogu i kad nemam bas al opet nekako moja dusa je mirnija kad bar nesto uradim,to je dobro djelo... uvijek sam tu cak i za one koje ne poznam... No, mnogo je ljudi koji drugacije zive svoj zivot, drugacije prozivljavaju i vide neke stvari oko sebe i dosta prevladava to licemjerje dok se nesto ne dogodi da to promijeni ili se uopce ne dogodi i oni zapadaju sve dublje u svoje lazi i intrige jer bitni su samo oni i nitko više, i naravno ne suosjecaju sa drugima jer im je to manje bitno...