Kuća-posao-kuća... Je li to sve što život nudi?

Ili još uvijek imate želju za provodom?

Udali ste se, dobili djecu, skrasili se, živite samo za njih i uživate u trenutku kada dođete kući s posla i vidite svoje najmilije i najbliže te se opustite uz čašu vina i dobar triler na tv programu? Najviše volite izlete u prirodu, muzeje i nedeljni odlazak u posjet kakvom dvorcu ili nacionalnom parku te uživate u ljepotama svijeta... No zapitate li se ikada je li to zaista sve što ste oduvijek željeli?

Je li vas apsolutno prošla želja za starim izlascima s prijateljima, ludovanjima na koncertima i kasnim dolascima kući ili se ponekad sjetite dobrih starih dana ludovanja s prijateljicama i vuče vas nostalgija k uspomenama i starim vremenima? Jeste li ste zaboravili na te dane i potisnuli ih u sebe ili vam je apsolutno svejedno?

Možda se i sada odlično provodite dok ste stariji, iskusniji i imate planove za daljnju budućnost, pa i uz sve obaveze, račune, situacije, probleme, i užitke i dalje kad-kada odete van prisjetiti se starih uspomena.

Ipak, postoje stvari koje nas u tome mogu sprječavati, bez obzira jesmo li ili nismo izgubili apsolutni interes za ludim provodima i noćnim druženjima. Možda je to pomalo ljubomoran partner, prijatelji koji su izgubili interes, nedostatak financija, nemogućnost dolazaka na određene evente, razne nepodopštine, ili jednostavno neki unutarnji strah koji nas dijeli od prošlosti.

''Nije to više za mene'', ''Odavno sam to prerasla'', ''Imam drugih problema'', ''Život je sada drugačiji'', ''Ne stignem više ništa'' samo su neki od razloga koje možemo svakodnevno čuti od raznih ljudi koje više ne vidimo ili bismo voljeli češće vidjeti. No svako toliko sve nas uhvati nas melankolija. Kada se sjetimo izlazaka, srednjoškolskih dana, fakultetskih dana, dana kada nije bilo toliko briga i obaveza, dođe nam da izađemo van i da se isplešemo, ispjevamo, izludiramo i zabavimo se kao nekada... Sve dok se ne moramo ponovo vratiti natrag u realnost i sadašnjim problemima, obavezama i svemu ostalom što nas okružuje.

No, ne bismo smjeli dopustiti da nas svakodnevna rutina sprječava u naumu. Nismo ničiji robovi i vlasnici smo svog duha, uma i tijela. Poricanje vlastitih želja i ideala nikako nam ne ide u korist, a još više ukoliko se prilagođavamo nečemu što nam polako postaje rutina života, ili još gore, ako se radi nekog drugog lišavamo vlastite slobode. Nemojte nikada dopustiti da vam netko komandira stil i način života. Vrijedite više nego mislite, i možete više nego znate.

Ukoliko ste u braku, vezani ste, ali ne lancima već duhom. Ne treba vam ničija dozvola i potvrda da izađete van, da se zabavite, da se nauživate života. Ne znači da ćete to raditi stalno, no ukoliko vas uhvati želja, ne posustajte, nazovite stare prijatelje, dogovorite izlazak, dogovorite putovanje, otiđite na mjesta na kojima dugo niste bili a poželjeli ste ih. Prepustite se sreći i veselju.

Raspravite sa sobom što želite, da li vam nešto fali u životu, što bi to moglo biti. Ne posustajte od svojih uspomena i ne odbacujte ih od sebe zbog novog života. Ukoliko ste sretni i ako ste našli neku "zlatnu" sredinu - nemate zbog čega brinuti. No, većina nas dolazi kad-tad u fazu u kojoj se zapita je li to sve što život nudi i hoće li život biti takav do kraja života. Naravno da nije, jer bez obzira koliko godina imate uvijek možete promijeniti stvari.

Izlazili ili ne, bili sretni ili se prilagođavali, važno je da se osjećate dobro. I to vam nitko ne može zabraniti, niti vas osuđivati, zapravo vi ste jedini koji to možete učiniti. Nitko drugi, osim ako im vi to ne dopustite. Nitko ne može manipulirati s vama i vašim tijelom. Zato se ne bojte i znajte da ste duhom slobodni bez obzira na godine, i zato izađite van bez straha i zabavite se kao nikada do sad.


izvor

Život nudi mnogo više, no mnogima se svede samo na to.

Potrebno je osmisliti zivot i biti kreativan. Ne treba se prepustiti stihiji.

Nikom ne bi trebalo da bude kuca ..posao sve sto mu zivot nudi ...razumijem danasnja vremena kad mnogi nemaju ni za sta vise vremena ..ali ipak po neku sitnicu si treba priustiti ako nista bar jednom u 10 dana ...treba uraditi svako malo nesto sto nas same veseli ili sto zelimo aodavno nismo to ucinili ..pa i jednostavna setnja s kisobranom u rukama ucinit ce nas sretnim i zadovoljnim ako volimo kisu ...

Bog nam je sve dao ali na nama je da to sve održavamo. Ako ne održavamo ugasnit će . Bilo da se radi o ljubavi , braku ili npr dojenju. ja sam mislila da je dojenje prirodan proces i to ide samo od sebe. Kako sam se gadno prevarila. Bez muke i truda ništa. Svatko zna u životu što ga razveseli i treba to sebi s vremena na vrijeme priuštiti. treba naći ispušni ventil. Ako ne nađe ili se stavi ili vas stave u kalup puknit ćete i fijuuu sve u p. m zato na vrijeme razmislite o onome što vas veseli i izborite se za sebe. Ako žena u kući nije sretna nitko ne može biti sretan

ma ne nudi život samo to, daleko od toga bilo...to ono ko roboti i ko da si navijen/a...samo to i to...život nudi da uživaš i živiš ga...sad što smo mi svi manje više "suzili" mozak pa od drveća ne vidimo šumu, to je druga priča...nije provod samo otići na neki party...vremena se ima, samo malo tko od nas ima plan i red u sebi...nego ono, daj da jedem, legnem i ustanem za posao...plus danas svi visimo na ovim kutijama ko drogirani, priznali li to ili ne...ok, svako novo doba ima svoje, pa i ovo naše...samo ne moramo biti na netu 10h...ili buljiti kraj TV-a isto toliko...a, život je širok i dug da se raširimo koliko želimo...tužna je slika da dasnas ljudi samo preko WhatsApp ili Viber melju...kao da se živi razgovor izgubio...a, to je isto život, živa komunikacija, a ne slanje poruka itd. sad je najveća briga ima li se gdje džabni WLAN i je li aku pun...