Jednostavno sretan!

Piše: Willie Horton




Biti sretan svrha je života – barem tako kaže Dalai Lama. Isus je nešto slično mislio kada je rekao da je došao da bi „vi mogli imati život i živjeti ga u potpunosti“.
Nažalost, nakon rada dugog četrnaest godina na polju osobnog razvoja, došao sam do zaključka da većina ljudi nije baš sigurna što sreća uistinu znači. Sreća se, također, često miješa sa samo-zadovoljenjem ili zadovoljstvom. I što onda sreća uistinu znači?
Da li biti sretan znači imati mnogo lijepih stvari – lijepu kuću, vikendicu, auto, dobru odjeću, odlične odmore? Jer tokom proteklih nekoliko godina, mnogo ljudi je upalo u zamku da svoju sreću mjere na osnovu toga – te da svoju sreću mjere uspoređujući stvari koje imaju sa onima oko sebe. Vjerovali ili ne, jednom me je klijent nazvao i rekao mi da mu žena prijeti da će ga ostaviti jer „Njihovi susjedi idu na bolje odmore!“ „Pomozi joj da se spakuje“ odgovorio sam!
Meni se čini da sreća nije imati puno lijepih stvari. Nemojte me pogrešno shvatiti – ona ne isključuje posjedovanje mnoštva lijepih stvari, ali one nisu preduvjet za njeno postojanje. Sreća znači provesti lijepe trenutke, ili kako moji klijenti govore „biti dobro!“ – što je riječ koja ima posebno značenje kako meni, tako i mojoj obitelji, mojim prijateljima i mojim klijentima. Sreća je onaj unutarnji osjećaj koji imate da je sve uredu sa svijetom i vašim mjestom u njemu. To je osjećaj čežnje za ničim – ne da ne želite nastaviti putovanje predivnom avanturom životnog vlaka – nego jednostavno da vam ništa više ne treba sada i trenutno.
Sreća je stvar trenutka. A veliki problem predstavlja činjenica da normalan um nije trenutna stvar, tako da normalna osoba, po normalnom tijeku stvari, nije u stanju osjetiti sreću. Psihologija nam govori da je normalan podsvjesni um usmjeren na prošlost, posebice na iskustva iz djetinjstva koja su urezana u našu podsvijest i koja nas čine onima što jesmo – ili barem onime što mislimo da jesmo! Da bi stvari bile još gore, normalni svjesni um je fokusiran na budućnost, radujući se nečemu dobrom, želeći nešto što nemamo, ili još normalnije, brinući se o nečemu što ne želimo da se dogodi. Na kraju, zahvaljujući svim tim mentalnim previranjima, psihološka istraživanja su došla do zaključka da se normalan um nalazi samo jedan posto u sadašnjosti. Pod takvim uvjetima gotovo da je i nemoguće biti sretan.
Da bi bili sretni, morate se okrenuti sadašnjosti – jedinom vremenu i mjestu gdje se život živi. I doista, u onim rijetkim slučajevima kada normalan um zaista i doživi apsolutnu sreću – na primjer, kada vam se rodi dijete ili kada vam dah oduzme nevjerojatan zalazak sunca – istraživanja pokazuju da je u tim kratkotrajnim trenutcima mozak u potpunosti fokusiran, unesen, obuzet trenutkom. I u tome leži tajna istinske, dugotrajne sreće – čak i tijekom naših normalnih svakodnevnih života. Zapamtite, ako potrošite jedan trenutak svakodnevnog života na “nesretnost”, potrošili ste dragocjenu priliku koja vam se više nikada neće ukazati.
Drugim riječima, bez obzira na to što radili ili gdje se nalazili, vi posjedujete sposobnost da budete sretni – a slobodan i sretan um je um koji je otvoren i spreman na sve mogućnosti i prilike koje mu pravi život nudi – upravo ovdje, upravo sada. Međutim, da bi bili prisutni potreban je fokusiran i pažljiv um. Takav stupanj fokusiranja odraslima nije prirodan, ali je djeci urođen. Tako smo naučili sve što sada znamo za vrijeme razvoja, kada su naši umovi bili poput spužve.
Ponovno naučite kako se fokusirati, ili prosto i jednostavno, obratiti pozornost na stvarnost sadašnjosti i ne dopustite vašem umu da vas povede na vožnju kroz prošlost ili brigu o budućnosti. Za to učenje vam nisu potrebni nikakvi posebni seminari ili skupa oprema – savršeno ste opremljeni takvi kakvi jeste. Imate pet osjetila – možete vidjeti, osjetiti, čuti, pomirisati i okusiti. Kao dijete ste u potpunosti iskorištavali ta čula da bi zaista proživjeli svijet. Kao odrastao čovjek gotovo da i nikako ne obraćate pažnju na ta čula – umjesto toga, vaš podsvjesni um odlučuje za vas u svezi sa onim što se trenutno događa, koristeći se onim što je naučio za vrijeme razvoja kao osnovom za donošenje odluka. Suludo!
Zato se bukvalno morate dozvati. Morate namjerno početi obraćati pažnju na ono što i koga vidite, osjetite, namirišete i okusite – morate se uživjeti i unijeti u trenutak, na isti način na koji se uživite kada osjetite onaj rijetki prirodni trenutak sreće. Jednom kada počnete to raditi – redovito i svakoga dana – nećete morati tragati za srećom – ona će jednostavno pronaći vas.
Uistinu je jednostavno biti sretan!


izvor