Jesmo li sami?

Nikad ne smijemo zaboraviti da imamo sami sebe

Koliko smo puta završili razočarani, uplakani u krevetu misleći da nas nitko ne voli? No, jutro je uvijek pametnije i ipak shvatimo da postoje ljudi kojima je stalo do nas. Ipak, kad gledamo na dulje staze, pitamo se jesmo li zaista sami i je li čovjek individua za sebe ili ipak postoji ona bolja polovica na koju se možemo osloniti kada nam je teško, kada nas grde na poslu, nismo prošli ispit ili smo pali na vozačkom.

Ljudi na koje se sigurno uvijek možemo osloniti su naši roditelji ili uža obitelj složit ćemo se. No, je li to uvijek tako? I što onda kada nam prijatelji kažu da bi stavili ruku u vatru za nas, kada bolja polovica kaže da bi dala život za našu malenkost? Je li to zaista istina, i kada bi i došli u takvu situaciju težimo li ka tome da stavljamo drugu osobu prije nas? Bismo li zaista skočili pred metak da spasimo voljenu osobu ili je to samo glavna tema kojekakvih sapunica? Nekada nas naživciraju svakakve sitnice. I onda se branimo ''Nisi bacio smeće, a dao bi život za mene?''. Je li to mjerilo ljubavi? Jesu li riječi mjerilo prijateljstva kada nema sredstva za dokaze? Vjerujemo li svemu što nam drugi kažu?

Ponekad, kada se prepustimo mislima zaista se zapitamo takve stvari. Nekoliko minuta kasnije u potpunosti zaboravimo na njih jer zaista nema potrebe razmišljati o njima dok je sve u savršenom redu. No hoće li to biti zauvijek? Što znači kada nam muškarac kaže da nas nikada neće ostaviti i nakon nekoliko mjeseci dođe do raskida veze s njegove strane. Ostajemo sami, u krevetu, u moru suza pitajući se - jesmo li sami?

Naime, koliko god da nas je zlo snašlo, prijatelji napustili, voljena osoba ostavila ili smo jednostavno izgubili drage osobe, nikad ne smijemo zaboraviti da imamo sami sebe. Mi smo oni koji nas nikad neće napustiti i kada je najteže uvijek se možemo osloniti na sebe, i izgraditi takav karakter da ukoliko i ostanemo sami, da nam zaista ne treba nitko drugi osim nas samih. Život nosi svakakve stvari, prijevare, laži, predrasude, gubitke, ali i sreću, i kada imamo osjećaj da nemamo nikoga, ne zavaravajmo se i ne odustajmo. Ne budimo kukavice i suprotstavimo se svemu te suočimo s problemima. Jer ako nećemo mi, za koga drugog možemo biti sto posto sigurni da će to uraditi za nas?

Iako možda imamo osobe za koje bi život dale, i za koje smo sigurni da bi život dale za nas, nikada ne smijemo napustiti sami sebe. Većina ljudi živi na tuđim komplimentima i hvalospjevima, pogledajmo samo slavne i poznate osobe. Tabloidi ih svakim danom hvalisaju, fanovi se skupljaju i onda kada dotične ne dobiju dovoljno pažnje i pozornosti koliko su navikle da dobivaju, prepuštaju se drogama, alkoholu i svemu kako bi natrag privukli pozornost na sebe, i to je čisti primjer gubljenja vjere u samog sebe.
Ono što hoćemo reći je da ukoliko napustimo sami sebe tek ćemo onda ostati bez ikoga i zaista se zapitati - jesmo li sami?

Ne dopustite da raznorazni komplimenti, mišljenja tuđih osoba i sve ono lijepo što vam drugi govore i što želite čuti izgradi vašu osobnu sliku o sebi. Uvijek je lijepo primiti kompliment, ali ako je on ono što trebate čuti kako biste dobili sliku o sebi, jednoga dana zaista ćete ostati sami. Imajte mišljenje o sebi i ne dajte drugima da ga oblikuju. Jer sve što vam treba je samopouzdanje i karakter. Samopouzdanje kojim gradimo vjeru u sebe i karakter kojim očvršćujemo naše samopouzdanje. Nakon toga našem vlastitom umu, čak ni nebo zaista neće biti granica.

izvor

jako lijepi tekst, priznajem. mislim da odgovor na pitanje: jesmo li sami?...opet treba potražiti u našim vlastitim izborima. sami krojimo svoj život, pa tako i odlučujemo hoćemo li biti ''sami'' ili ne.
našem vlastitom umu čak ni nebo neće biti granica....istina. sve dolazi iz našeg uma.

a da li je doista tako da bi skočili pred metak da spasimo voljenu osobu...na to je zaista teško odgovoriti ovako, sve dok ne dođemo u takvu situaciju. simbolično rečeno, jer ne trebamo doista stati pred metak jedina osoba za koju pouzdano znam da bih ''stala pred metak'' da ju zaštitim je moje dijete.

Dobar tekst zbilja B i ti si Yana dobro rekla jedina osoba za koju pouzdano znam da bih ''stala pred metak'' da ju zaštitim je moje dijete.

To i ja tvrdim.
Ja volim svoje prijatelje, i ponekada mi padne samopuzdanje i tu su kada me ga treba malo pogurati..nisu se jednom dokazali...i mislim da bi bilo bezobrazno bilo što drugo od njih i tražiti više. Koliko je u mojoj moći ja ću pomoći..ali ne treba se nikada prijatelja niti iskorištavati.

A ova rečenica mi se usjekla.
Jer ako nećemo mi, za koga drugog možemo biti sto posto sigurni da će to uraditi za nas?

-Imajte mišljenje o sebi i ne dajte drugima da ga oblikuju...znam ko sam i što sam i volim sebe baš ovakvu kakva jesam...tuđe mišljenje mi ne znači ništa
-Iako možda imamo osobe za koje bi život dale...dala bi život za svoje dijete ,za muža neznam ,nisam sigurna ,mada i on zaslužuje to
- Uvijek je lijepo primiti kompliment..slabo je danas iskrenih komplimenata ,večinom se sve svodi na laskavo ulizivanje a to mi ne treba u životu
sve u svemu ,neka meni mojih oko mene s njima nisam nikad sama a kad bi zaista ostala sama neznam kako bi se sa tim nosila

Samoca moze biti teska. Tada telefon u ruke i pozovite ko vam prvi padne na pamet.

tekst je zaista dobar ...

Citat :

Nekada nas naživciraju svakakve sitnice. I onda se branimo ''Nisi bacio smeće, a dao bi život za mene?''. Je li to mjerilo ljubavi? Jesu li riječi mjerilo prijateljstva kada nema sredstva za dokaze? Vjerujemo li svemu što nam drugi kažu?

koliko puta smo rekli ovako nesto ... trebalo bi da vjerujemo u ono sto nam ljudi kojima znacimo nesto u zivotu kazu ..mislim kad bi doslo do tog trena da nam pomognu zaista pomognu da prezivimo bili bi uz nas i zato ne treba da se hvatamo za te rijeci kad smo ljuti i da takvo nesto spominjemo ...

Citat :

Život nosi svakakve stvari, prijevare, laži, predrasude, gubitke, ali i sreću, i kada imamo osjećaj da nemamo nikoga, ne zavaravajmo se i ne odustajmo. Ne budimo kukavice i suprotstavimo se svemu te suočimo s problemima.

upravo tako suocimo se sa svim problemima i pokazimo sami sebi da smo sposobni si pomoci i da zaista sami sa sobom ipak nikad nismo sami....

Citat :

Ne dopustite da raznorazni komplimenti, mišljenja tuđih osoba i sve ono lijepo što vam drugi govore i što želite čuti izgradi vašu osobnu sliku o sebi. Uvijek je lijepo primiti kompliment, ali ako je on ono što trebate čuti kako biste dobili sliku o sebi, jednoga dana zaista ćete ostati sami. Imajte mišljenje o sebi i ne dajte drugima da ga oblikuju.

i zaista nikad ali nikad ne dopustite drugima da vas oblikuju ...budite to sto jeste iako mnogima takvi kakvi ste necete odgovarati ....

sami nismo, imamo sebe...fizički da, ali duhom nismo sami...bez obzira na koje vrste problema naišli ili ne...mi smo takvvi kakvi smo, ne trebamo biti ničija marioneta ili kalup nečijih želja...budi ono što jesi, pa ako treba nek se cijeli svijet digne od tebe...ok, ne znači to sad da rušimo svijet ili zlo činimo, zato jer smo takvi...to ne...ali one osobine koje imamo zadržimo ih...ne možemo se mi preko noći mjenjati...prvo trebamo razumijeti sami sebe, pa ćemo i druge...i kad god što činimo drugima, polazimo onda od one, a kako bi to onda nama isto bilo...možda tada budemo manje sami...konkretno znao sam biti bačen, odbačen, šutnut ili gurnut od bilo koga i bilo kojeg pola, ne igra ulogu...fizički sam bio sam, ali dokle god imam misli u sebi i nosim ih ja nisam sam...sam ću biti kada ne budem mislio...a, da li ću onda postojati, ne znam...

di ba sam, vid gosta…